Od kad sam dosla si zelim otici pogledati izlozbu orhideja, ali nikad se nije poklopilo. No, ove godine, to mi je bio poklon za rodendan i zaista smo se nauzivale. Nemam sto puno pisati, ovo se mora gledati. Znam da je puno slika, ali jedva sam i ovu cetvrtinu odabrala jer sam htjela staviti sve.

Svima vam hvala na predivnim rodendanskim zeljama i cestitkama. Nisam jos bas u formi, ali ne dam se ja tako lako…

The Orchid Show Album

BTW, da ne bi ispalo da sam za rođendan dobila samo čir na želucu, evo i malo sličica poklona koji su me stvarno razveselili i uljepšali ove tmurne dane. Volim vas sve po redu!

PS
Da me nitko preozbiljno ne shvati, jest’ da mi se ovih 35 čini kao oveća brojka, ali najviše radi toga je bi ljudi u mojim godinama morali biti odrasli  i onako nekako ozbiljni. No, ja se nikad nisam povodila za većinom pa nemam namjeru ni sad.

35 Album

Ne sjećam se da sam na bilo koju listu želja ikad stavila gastritis ili čir na želucu. Ako me je već sudbina htjela s nečim iznenaditi, moram priznati da bih ja daleko više cijenila Aston Martin nego ovaj zadnji izlet u bolnicu.

I nije lako voditi se etičkim načelima u atmosferi koja daleko više potiče i nagrađuje liniju manjeg otpora.

Nekad možda treba i tjedan dana neprospavanih noći.

I možda je ovo kliše.

I možda budete mislili da sam naivna i bedasta.

Ali bilo bi draže da ovaj savjet uzmete k srcu, pogotovo vi mladi koji koji ste još na faksu.

Ima borbi koje morate boriti. Da, lakše je okrenuti glavu na drugu stranu i praviti se da ne vidite nepravdu. Nemojte biti takvi ljudi. Na kraju dana, najvažnije je da sebi možete pogledati u oči.  Jer je život bolji kad možete biti ponosni na sebe.

Danas sam morala nešto obaviti na 40. ulici i Broadwayu, a dijete sutra ide na rođendan pa smo morale po poklon i ispalo je da je ovo jedna od maksimalno dvije prilike ove godine da se spremimo u Toys’R'Us Times Square. I prije nego smo ušle u dućan znala sam da budem dočekala obavezno pitanje koje me pita svaki put kad idemo i na koje je odgovor uvijek, “Ne. Mama ne čeka na redu za ferris wheel na Times Squareu.”

Da, ovaj dućan ima ferris wheel.

(OK, prije nego samu sebe izludim, molim da mi netko napiše kako se ferris wheel zove na hrvatskom jer se ja za ništa na svijetu već cijeli dan toge ne mogu sjetiti, a znam da nije ringišpil.)

No, danas je za nekakvo čudo čudesno dućam bio manje krcat nego inače, a za ovo čudo uopće nije bilo reda pa je moje jadno dijete konačno dočekalo da se i ona vozi i nauživa do mile volje. $4 po osobi je gnjusno što naplaćuju, ali barem sav novac ide u njihovu fondaciju. I vožnja je OK. Dosta dugo traje. Klinci ciče i vesele se. Valjda je to i poanta.

Ovaj dućan, sam po sebi je ogromno igralište. Što me od početka oduševilo u američkim trgovinama s igračkama je koliko je sve hands on. Sa svime se može igrati, a imaju i brdo prodavača koji animiraju klince i demonstriraju im igračke (koji ovi onda odmah moraju imati!).

Meni najdraži dio dućana, časna mi riječ: pokretne stepenice i svjetla uz njih. Pa si vi mislite…

(PS Uzela sam samo mali aparat pa slike nisu baš nešto super. Vi si zamislite da jesu.)

Iako nismo namjeravale ništa kupiti za nas, ipak nismo uspjele otići prazih ruku.

Mimi je dobila The Fabulous Book of Paper Dolls. (Za njihova ostala fantastična izdanja pogledajte Klutz.com.)

Mama je dobila I Lego NY. (Christoph Niemann je jedan od meni najdražih ilustratora današnjice, vjerojatno jer mu je New York jedan od najdražih motiva. Moj osobni favorit: The Boys and the Subway.)

Toys’R'Us Times Square Album

Totalno mi je krivo da nisam slikala od početka, ali bila sam sigurna da od ovoga ne bude ništa. Sad kad imamo gotovi rezultat, moramo preporučiti odličnu razbibrigu za kišne (ili snježne!) dane.

Shrinky Dinks su bili najpopularniji još u ‘80-ima, ali nama ih je nedavno dala Grandma koja nikad svoje dečke nije mogla zagrijati da ih s njima isproba, a mislila je bi se nama moglo dopasti. Nismo ni sanjale koliko bude nam se dopalo.

U kompletu smo dobile pet specijalnih papira, bojice, ogrlicu i narukvicu, metalne kružiće i bušilicu za rupice. Na papirice smo nacrtale crteže, veličine oko 5×5cm. Izrezale smo sličice i izbušile rupice. U pećnici smo zagrijale protvan, na njega stavile aluminijsku foliju i na nju rasporedile sličice. Za manje od minute su se skvrčile u minijature od oko 2×2cm i debljine nekih 3 milimetra, izgledaju skoro kao da su od pleksiglasa. Kroz rupice smo stavile metalne kolutiće, nanizale ih na ogrlicu i dijete je oduševljeno.

Ima ih različitih vrsta, naš komplet je bio Make Your Own, ali ima i Shrinky Dinks Jewelry i Shrinky Dinks Insects i Shrinky Dinks Alien Invasion i još puno drugih vrsta. Cijena je od $5 do $20 za komplet.

Čista petica od nas!

Kao i svake godine, princeza je pozvana na bal. Izvadila je iz ormara svoju najdražu haljinu za bal i odnijela je u kemijsku čistionu. Kad je princeza otišla po haljinu, saznala je da je slučajno uništena. U kemijskoj čistioni su se ispričavali, ali princeza je bila zabrinuta jer sad nije imala haljinu za bal.

Onda je princeza potražila haljine u trgovinama njene metropole, ali su je njihove cijene spriječile u naumu da kupi novu. (Jer je princeza radila na tome da svijet učini boljim, umjesto da je otišla u Goldman Sachs…)

Princeza je razmišljala i razmišljala i konačno smislila! (Da, princeza je moguće bila u rodu s profesorom Baltazarom…)

Poslala je email prijateljici u New York i objasnila joj situaciju. “Danas je srijeda, a bal je idući petak. Našla sam predivnu haljinu za bal, ali ne znam ako mi je možeš poslati da stigne na vrijeme.” (Njena dobra vila je bila dala otkaz jer joj nisu plaćali zdravstveno i prekovremene sate…)

Haljina je naručena u četvrtak u jutro. Stigla u petak. Poslana u subotu. Dostavljena princezi u srijedu. Princeza je mogla na bal u najljepšoj novoj haljini. I svi su živjeli sretno. (Jer sve bajke moraju dobro završiti…)

Pouka: Moderne princeze ne trebaju dobre vile. (Treba im samo American Express i Global Express Mail.)

Stavljena sam u poziciju, radi odluke meni nadređene osobe, da su moje prošle radnje u najmanju ruku neetičke.

Moguće čak i gore od toga.

Bez da sam ja išta napravila.

No, postoji svijetlo na kraju tunela.

Jer i nadređenoj osobi ima nadređenija.

Ali mene to ipak grize.

I ne mogu vam reći o čemu se radi.

I ne možete mi pomoći.

Ali se moram izjadati…

Da, sve je to bilo za očekivati. (I bez obzira na to da sam sve to očekivala, ipak me maksimalno impresioniralo.)

Kad smo se na prvom dijelu puta (ukupno prijeđenih tisuću milja u osam dana dovoljno govori o tome koliko smo Californije prošle) uputile prema sjeveru, pejzaž koji nas je okruživao ostavio me bez riječi.

Vožnja uz rub Los Padres National Forest i osobito Lake Cachuma, kilometri vinograda i nebrojena krda konja i krava koji su pasli uz cestu, bili su divan kontrast.

California Landscapes Album