Ne znam od kud mi danas inspiracija. Radim, cekam da Dreamweaver zavrsi pisanje nekih dokumenata na server (a ima ih puno) pa sam se sjetila da nikad nisam postala fotke iz Miamija na photoblog. Sad sam to nadoknadila. 
(Samo sest mjeseci zakasnjenja, jedva da se i primjeti…)
Mislim da me deprimirala pomisao da sam se na Staru godinu setala bosa po pjescanoj plazi koja ja bila puna kupaca. Sad kad je i u NYC 30 stupnjeva, to me manje uzrujava.
Mogli ste vec iz fotki primjetiti da smo se malo odvele na izlet u susjednu nam drzavu. S obzirom da su cijene avionskih karata bezobrazno skupe, ja sam odlucila isprobati one famozne kineske autobuse koji za sitne novce razvazaju putnike po istocnoj obali.
Cijena karte za Philly od NYC je $15, a povratna je $20. Za te novce se jedva dode s Long Island Railroad od mog sela do Manhattana. (No, karta za vlak Douglaston-Penn Station je, povratna, off-peak $10.50, nije bas da je ista cijena, ali je razlika u udaljenosti ipak znatna.)
No, uglavnom, cijena svakako povoljna. Isustvo? Hm. Ako zanemarim glasne, nepristojne, iritirajuce Kineskinje koje na East Broadway prodaju karte i trpaju putnike na bus. I ako zanemarim sofera koji je sam priznao da ne govori engleski (nije ni cudo da testovi za vozacki budu na svim mogucim jezicima…). I ako zanemarim da je za vrijeme pljuska na NJ Turnpike negdje oko Trentona poceo prokisnjavati krov frajeru dva sjedala ispred mene (na sto se ovaj pozalio soferu koji mu se nasmijao i rekao: I know, I know….). I ako zanemarim da je scena ukrcaja u Philadelphiji bila podosta klaustrofobicna. E, ako zanemarim sve to, onda smo za te (male) novce dobili vrhunsku uslugu!
Philly mi se jako dopala. Grad je dosta malen, ali sve je prostrano, za razliku od NYC gdje je na Manhattanu jako rijetko moguce vidjeti nebo vise od tri kvadratna metra. Grad je i cist, ali imaju veliki problem s beskucnicima. Mozda se to meni samo cini, ali ciscenje koje je proveo jos bivsi nam gradonacelnik, Rudy, izgleda da se pozitivno odrazilo na ulicama NYC. Ili mozda ja samo kod nas ne primjecujem tolike beskucnike jer sam tu doma. E, ne znam. Uglavnom, u Philly su mi jako upali u oko jer su bili svugdje i puno njih.
Nas hotel je bio, ma nije uopce vazno sto je bio i gdje, vazno je samo da je imao bazen jer je to jedina stvar koja je zanimala moje dijete. S obzirom da je od proslog tjedna u skoli plivanja svako jutro u 9, ovo je bila super prilika da mi pokaze sto je naucila. (Malo mamino, jako sam ponosna na nju, jucer je u skoli plivala u bazenu dubokom 6 metara!)
Najvazniji dio posjete bilo je naravno vatromet za Dan nezavisnosti. Znam da sam malo razmazena jer NYC ima najljepse vatromete :-), ali je i ovaj u Philly bio bas lijep. Uostalom, ja sam kao malo dijete, i svaki me vatromet iznova veseli. Ovog sam i poslikala, na photoblogu je brdo slika.
S obzirom da smo bile samo nekoliko dana u posjeti, a dijete je i malo malo da je setam 12 sati na dan, uzele smo jednu turu autobusom za razgledavanje, Koliko god otrcano da zvuci, ja bas volim te ture. Vidi se cijeli grad i sve znamenitosti i onda covjek ne mora gubiti vrijeme i hodati okolo nego se moze usredotociti na vaznije stvari. (Da, naravno, kupanje u hotelskom bazenu se podrazumijeva pod te vaznije stvari!)
Philly ima krasan muzej umjetnosti, krasan zoloski vrt, naravno tu je i University of Pennsylvania. Krasan grad za posjetu za dugi vikend.
Kako to obično bude, petkom na poslu (u nedostatku entuzijazma za rad), uvijek dobijem ideje za ići nekud na put.
Naime, djetetov otac ide prvi vikend u ožujku na konferenciju. Baka ide na promotivnu turneju za njezinu knjigu zadnji tjedan u veljači. Kako mi se bliži 33. rođendan (yikes!!!), mislim si da bi i Mimi i ja mogle nekud odskitati.
Kako je dolar bezvrijedan, put u Europu ne dolazi u obzir.
Kako je još uvijek hladno, put na sjever (Boston, Maine, Vermont…) ne dolazi u obzir.
Kako imamo samo dugi vikend, zapadna obala (konačno San Diego, San Francisco, Seattle) su predaleko.
Kako smo na Floridi bile prošli mjesec, sad bi nekud drugdje.
Mislim si Georia. South Carolina. North Carolina. Za sad mi je top opcija Savannah. Možda Charlotte/Charleston, nikad ne znam koji je lijep. Ima vas s juga koji čitate, a ima vas i puno koji ste sve to proputovali. Dajte me inspirirajte!
S aerodroma u Philadelphiji!
* * * * *
I sad kad sam natrag na njujorskoj zimi, imam ovu sliku da me grije.
Bilo bi krasno da ja imam vremena pisati putopise. Nemam. Niti vremena, niti strpljenja. Jedva sam nasla vremena (na predavanju!) konacno dodati neke fotke na blogove. Kad sam odlucila raditi, studirati, biti mama, i povremeno do 3 ujutro zaruziti s drustvom, zaboravila sam u raspored ukalkulirati bloganje.
Prve slikice su na blogu. Najdrazi dio izleta: Cliff Walk, Newport, RI. Dijete je prehodalo cijele tri i pol milje po stijenama. Zlato mamino, prava je velika cura postala!!
- - - - -
Nekad i nije lose kad se probudim u 6 ujutro i ne znam sto bi sama sa sobom:
Roger Williams Zoo, Providence, RI
WaterFire, Providence, RI - ovo je spektakularna instalacija na rijekama koje protjecu kroz Providence, bilo je vrijedno nevidene guzve. Vise informacija: WaterFire.
Nakon izuzetno kaotičnog (i beskonačno odličnog!) rujna, Mimi i ja smo odlučile da je vrijeme za malu pauzu. U zadnjem smo se trenu odlučile otputovati za ovaj dugi vikend, kako je u ponedjeljak Columbus Day. Razne su destinacije bile u igri, ali neke se jednostavno ovaj put nisu poklopile. Kako je meni već dulje vrijeme želja posjetiti Newport, Rhode Island, dijete i ja smo u petak ujutro sjele na Acelu i uputile se u Westin u Providence.
Nakon što smo jučer dan provele u bazenu i kasnije na večeri i posjeti Build-A-Bear Workshop, danas planiramo nastaviti u slično revijalnom tonu. Nema ljepšeg od odmora!
U ostalim vijestima:
* večera je prošla fantastično
* prije nego smo završili s ovom večerom, već sam počela pripremati druge dvije, za studeni i ožujak
* pripreme za rođendan su se zahuktale
* haljina za princesu je na putu, naručena čak iz Engleske i dolazi k nama zahvaljujući jako dragoj blogoprijateljici
* materijala sa postove ima, čekaju na red, mislim da bi se to skoro moglo ostvariti
Obećajem puno slikica ovih dana!
Grad je apsolutno predivan i ja bi se tamo odselila bez puno razmisljanja.
Mislim da sam postavila novi rekord u fotografiranju, tri dana i tek nesto manje od tisucu fotki. Ne, jos nisu na blogu….
Sutra ujutro se pakiramo i putujemo. S obzirom da idemo na tri dana, prtljaga je minimalna. Najvise prostora zauzima moja kamera. Naravno.
Laptop ne nosimo jer pokusavamo sve ugurati u jednu Longchampovu torbu i nositi s nama na avion da izbjegnemo cekiranje prtljage. Dijete mi je po putu doma nabrojilo osamnaest razlicitih medvjeda i slicnih plisnatih stvorenja za koje bi ona da idu s nama. Tough luck, kid!
U nedjelju prije povratka se srecemo s blogericom Jacom i jako se tome veselimo.
Drzite fige da bude lijepo i suncano pa da se vratimo s puno krasnih fotki iz glavnog nam grada!
Spremamo se iduci vikend princeza i ja na tri dana u glavni nam grad. Iako mi je danas doslo da otkazem put jer ne znam kako cu regirati pri pogledu na Bijelu kucu. Definitivno ne mogu dijete uciti da si postuje predsjednika.
Anyway…
Vidim da vam ima iz DC-a koji citate. Ima tko kakav savjet? Moj susjed, koji svaki malo ide u DC, je rekao da je Zoo obavezan. Naravno da idemo na sve ono standardno. Mozda kakav dobar restac koji je super za klince? Ili odlicna mala privatna knjizara? Ili slikoviti kutak negdje off the beaten path? Ne znam. Amaze me.
Copyright Lidija Markes
