Plaže. Palme. Pijesak. Valovi. Sunce.
Da, sve je to bilo za očekivati. (I bez obzira na to da sam sve to očekivala, ipak me maksimalno impresioniralo.)

Kad smo se na prvom dijelu puta (ukupno prijeđenih tisuću milja u osam dana dovoljno govori o tome koliko smo Californije prošle) uputile prema sjeveru, pejzaž koji nas je okruživao ostavio me bez riječi.
Vožnja uz rub Los Padres National Forest i osobito Lake Cachuma, kilometri vinograda i nebrojena krda konja i krava koji su pasli uz cestu, bili su divan kontrast.
Preporuka: za najljepse slike i najmanje potrosenog novca, na Rodeo Drive se spremite oko 7 ujutro.
Nadam se da niste mislili da je gotovo s postovima iz Californije. Fotki je puno, vremena malo, možda do ljeta stignem sve proći…
The Getty Center je zapravo bio jedino odredište na mojoj listi za Los Angeles koje me zaista zanimalo. Otvoren 1997. godine u Brentwoodu, na vrhu Santa Monica Mountains, ovo remek djelo arhitekta Richarda Meiera za mene simbolizira razliku između New Yorka i Los Angelesa.
Posjed na kojem se nalazi centar je površine od .45km2 i okružen s još 2.4km2 šume.
3.4km2 je površina Central Parka. U kojem je jedan od naših najvećih muzeja (The Met), zoološki vrt, dva klizališta, rezervoar, kazalište na otvorenom, kazalište na zatvorenom, dvorac, karusel, 37 dječjih igrališta, dva restorana, pet jezera… da nastavim?
1012 kvadratnih kilometara posjeda
8370 četvornih metara površine
56 spavaćih soba
41 kamin
61 kupaonica
19 dnevnih soba
2 bazena
1 avionska pista
Konačno ispunjenje želja nakon silnih godina gledanja Citizen Kane? Neprocjenivo.
Obavezna literatura: The Chief: The Life of William Randolph Hearst
Na posjetu ovom zoološkom vrtu čekam još od 1993. Živjela sam u Engleskoj i s obitelji za koju sam radila išla sam u London u posjetu njenoj obitelji. Između ostalog, posjetili smo i London Zoo, tada jedini zoološki vrt te vrste koji sam ja vidjela: gdje životinje nisu u kavezima već šeću u kvazi-prirodnim habitatima. Tada mi je djed mojih klinaca pričao o zoološkom vrtu u San Diegu koji jednog dana moram otići posjetiti. Naravno, ni slutila tada nisam da bi se to moglo ostvariti.
17 godina kasnije i bilo je vrijedno čekanja. San Diego Zoo u jednom danu nije moguće cijelog pogledati. No, mi smo se potrudile najbolje što smo mogle.
Priznajem, imam malu opsesiju s palmama. Naime, čim vidim palme, meni je toplo. I sve što meni u životu treba je jedna jedrilica, usidrena negdje s pogledom na palme. I Mac s internetom. Nitko sretniji od mene.
Proći kroz više od 3000 fotografija nije lako. No, i prije ovog pokušaja znala sam dva motiva koji su me neizbježno fascinirali u Californiji: zalazak sunca na plaži i palme. Ni jednog ni drugog kod nas nema, nije ni neobično da mi je bilo teško odoljeti. Osobito spektakularan (negdje oko sredine) je zalazak sunca na Venice Beach u Los Angelesu. Ostali zalasci su negdje već uz obalu: Santa Barbara, La Jolla, San Diego…
PS Ima prednosti u tome kad zaspim u 8 navečer i budim se u 4 ujutro. Naime, daleko sam produktivnija između 4 i 7 ujutro nego što bi bila između 8 i 11 navečer.




