Newyorčanka: The Blog

Ne budem vam lagala: ja ne podnosim Times Square. Izbjegavam ga koliko god da je to moguće i idem samo kad baš moram. Ili kad baš obećam djetetu. Što je jako rijetko.

Danas sam morala nešto obaviti na 40. ulici i Broadwayu, a dijete sutra ide na rođendan pa smo morale po poklon i ispalo je da je ovo jedna od maksimalno dvije prilike ove godine da se spremimo u Toys’R'Us Times Square. I prije nego smo ušle u dućan znala sam da budem dočekala obavezno pitanje koje me pita svaki put kad idemo i na koje je odgovor uvijek, “Ne. Mama ne čeka na redu za ferris wheel na Times Squareu.”

Da, ovaj dućan ima ferris wheel.

(OK, prije nego samu sebe izludim, molim da mi netko napiše kako se ferris wheel zove na hrvatskom jer se ja za ništa na svijetu već cijeli dan toge ne mogu sjetiti, a znam da nije ringišpil.)

No, danas je za nekakvo čudo čudesno dućam bio manje krcat nego inače, a za ovo čudo uopće nije bilo reda pa je moje jadno dijete konačno dočekalo da se i ona vozi i nauživa do mile volje. $4 po osobi je gnjusno što naplaćuju, ali barem sav novac ide u njihovu fondaciju. I vožnja je OK. Dosta dugo traje. Klinci ciče i vesele se. Valjda je to i poanta.

Ovaj dućan, sam po sebi je ogromno igralište. Što me od početka oduševilo u američkim trgovinama s igračkama je koliko je sve hands on. Sa svime se može igrati, a imaju i brdo prodavača koji animiraju klince i demonstriraju im igračke (koji ovi onda odmah moraju imati!).

Meni najdraži dio dućana, časna mi riječ: pokretne stepenice i svjetla uz njih. Pa si vi mislite…

(PS Uzela sam samo mali aparat pa slike nisu baš nešto super. Vi si zamislite da jesu.)

Iako nismo namjeravale ništa kupiti za nas, ipak nismo uspjele otići prazih ruku.

Mimi je dobila The Fabulous Book of Paper Dolls. (Za njihova ostala fantastična izdanja pogledajte Klutz.com.)

Mama je dobila I Lego NY. (Christoph Niemann je jedan od meni najdražih ilustratora današnjice, vjerojatno jer mu je New York jedan od najdražih motiva. Moj osobni favorit: The Boys and the Subway.)

Toys’R'Us Times Square Album

Totalno mi je krivo da nisam slikala od početka, ali bila sam sigurna da od ovoga ne bude ništa. Sad kad imamo gotovi rezultat, moramo preporučiti odličnu razbibrigu za kišne (ili snježne!) dane.

Shrinky Dinks su bili najpopularniji još u ‘80-ima, ali nama ih je nedavno dala Grandma koja nikad svoje dečke nije mogla zagrijati da ih s njima isproba, a mislila je bi se nama moglo dopasti. Nismo ni sanjale koliko bude nam se dopalo.

U kompletu smo dobile pet specijalnih papira, bojice, ogrlicu i narukvicu, metalne kružiće i bušilicu za rupice. Na papirice smo nacrtale crteže, veličine oko 5×5cm. Izrezale smo sličice i izbušile rupice. U pećnici smo zagrijale protvan, na njega stavile aluminijsku foliju i na nju rasporedile sličice. Za manje od minute su se skvrčile u minijature od oko 2×2cm i debljine nekih 3 milimetra, izgledaju skoro kao da su od pleksiglasa. Kroz rupice smo stavile metalne kolutiće, nanizale ih na ogrlicu i dijete je oduševljeno.

Ima ih različitih vrsta, naš komplet je bio Make Your Own, ali ima i Shrinky Dinks Jewelry i Shrinky Dinks Insects i Shrinky Dinks Alien Invasion i još puno drugih vrsta. Cijena je od $5 do $20 za komplet.

Čista petica od nas!

Ovo je postalo smiješno.

Djetetov ormar. Trenutna gardroba:

Haljina 52 kom
Traperica 8 kom
Samterica 4 kom
Khakis 3 kom
Yoga hlače 14 kom
Fleece hlače 7 kom
Tajice 24 kom
Šoseva 32 kom
Vesta 21 kom
Majica dugih rukava 37 kom
Majica kratkih rukava 33 kom
Majica bez rukava 11 kom
Topova na bretele 26 kom
Kaputa i jakni 14 kom
Ponča 9 kom
Čizmi 5 pari
Cipela 7 pari
Tenisica 6 pari
Sandala 5 pari
Japanki 11 pari
Štrampi s uzorcima 17 pari
Dokoljenica s uzorcima 11 pari
Remena 7 komada
Torbi 17 komada

Jest’ da je roba jeftina, ali što je previše je previše.

Samo da se zna, da ih sve prebrojim trebalo mi je 20 minuta. Ja očito isto nemam pametnijeg posla.

PS
Jedva da sam stigla objaviti ovaj post i već sam joj u Gapu uspjela kupiti 3 majice dugih rukava i jednu haljinu. Ja sam stvarno bolesna…

Da, prvi snijeg zime me veseli. Drugi mi već onda ide na živce.

Ako nam zaista padne najavljenih 15 do 30 centimetara snijega, Mimi će dio Božićnog poklona morati dobiti unaprijed:

…onda si ga naslikajte.

Fireplace Album

Tužna sam, neopisivo tužna. Ali joj to neću pokazati.

Kad je prvi put pokupila uši u školi, stoički sam to prihvatila. Kad ih je pokupila drugi put, pucalo mi je srce. Kad ih je pokupila treći put, više nisam mogla gledati te velike suzne oči i slušati kako me preklinje, “Mama, opet me moraš onako puno češljati?”

Narasla bude kosa natrag. Bude opet ona moja stara Mimi.

Nakon dugo premišljanja i istraživanja, mi smo konačno odlučile da će sport odabira za Mimi od ove jeseni biti joga. Kad je Mimi bila mala, ona i ja smo radile jogu za mame i bebe, a često i sad zajedno znamo napraviti nekoliko poza više zabave radi.

S obzirom da je Mimi sad već dovoljno velika da se počne redovno baviti  sportskim aktivnostima mi od početka školske godine muku mučimo s odabirom. Naime, svi organizirani sportovi koji su nam na raspolaganju na žalost imaju i neizbježnu komponentu takmičenja. Kao i u mnogim drugim stvarima, mislim da je uživanje i zadovoljstvo daleko važnije nego pobjeđivanje i ne sviđa mi se ideja da se klince od 6 godina već forsira s pobjedama i gubljenjem.

Današnji prvi sat je prošao u trenu i s oduševljenjem me obavijestila da je joga definitivno pravi odabir za nju. To da je u grupi i jedan od njenih najboljih prijatelja iz razreda i sve klinke koje zna iz škole je sigurno samo pomoglo.

Danas smo opet malo kreativne.

Dijete ima svaki tjedan najmanje jedan rođendan. Prošle smo godine za razred napravile tako lijepe čestitke za blagdane da se od onda spremam s njom napraviti i rođendanske u kućnoj radinosti.

Pola sata posla, puno nereda, još više veselja:

• Prvo smo našle časopise sa lijepim sličicama.
• Onda smo komadiće lijepile na podlogu.
• Pa sam ja bila zadužena za izrezivanje slova. S kojima sam se onda morala malo i igrati s fotićem jer ja ne bi bila ja.
• Onda smo slova zalijepile u H-A-P-P-Y-B-I-R-T-H-D-A-Y.
• Skenirale.
• Isprintale na foto papir.
• Zalijepile na papir za čestitke.

Sad budem ih dala štampati da ih napravimo u prave čestitke, ali za današnji rođendan budu i ove poslužile.

Čestitke za Rođendan Album

Moje je dijete dobilo prvu dozu. Sprej u nos. U školi. Pilot program NYC Board of Ed i NYC Dept of Health and Mental Hygiene. Za četiri tjedna stiže druga doza. Bilo je drame s roditeljima oko toga potpisati ili ne potpisati. Ja nisam od te sorte. Ja sam za cjepiva. Nek’ se na meni bogate farmaceutske kompanije, baš mi je svejedno, samo ako moje malo ne bude praseće bolesna.

U srijedu idemo kod pedijatrice na cijepljenje protiv gripe običnjače.

Sad još samo da se ja spremim. Bilo je neki dan u CVS-u kod mog ureda na Union Square, a i u Kmartu u Penn Station, ali nekako se užasavam pomisli da me se bode negdje u dućanu. I to je bilo samo za običnu gripu. To imamo organizirano i na poslu, ali ja uvijek zaboravim pogledati koji dan. Ja budem kugu i koleru jednog dana dobila zbog moje neodgovornosti prema mom zdravlju.

Jeste se vi cijepili?

S veseljem obavještavam da večeras Mimi kreće u Hrvatsku školu.

Neki će se sjetiti da sam pisala već o tome da ne mogu vjerovati da od svih mjesta u New Yorku i Queensu škola hrvatskoga bude baš kod nas u Douglastonu jer je to skoro pa nevjerojatno.

Naravno, prošle su već dvije godine otkako živimo ovdje, a ja nikako da se aktiviram i pronađem informacije. Srećom imamo krasne susjede, Istrijane, čija djevojčica i moja Mimi su sličnog uzrasta, idu u isto školu i jako se vole družiti. Oni su općenito puno bolji Hrvati nego ja pa imaju daleko više informacija o događanjima i programima, tako da sam se naravno oslonila na njih i u vezi Hrvatske škole.

Amelia se jako zainteresirala za hrvatski jezik u zadnje vrijeme, sama od sebe i to me jako veseli. Uvijek sam pisala o tome da mi je važno da ona razumije hrvatski, bilo bi lijepo i da ga malo priča, ali da to ne želim forsirati jer ne želim da joj je učenje hrvatskog muka. Od nedavno se zainteresirala i za hrvatski folklor (meni nije jasno od kud njoj te ideje, ali sam toliko sretna da je zainma da ni neću pitati zbog čega…) i ova škola je idealno rješenje za nju.

Školu organizira Hrvatska Katolička Misija iz Astorije, a iduce godine na proljeće klinci će nastupati na Hrvatskom Dječjem Festivalu. Ludnica.