Newyorčanka: The Blog

Već smo se u nekoliko navrata dotakli teme koliko je djevojčice ljepše i zanimljivije oblačiti. Ja bih Ameliju jednako voljela da je bila Michael, ali sam zahvalna sudbini da mi je ipak dala žensko dijete. Koje, između ostalog, ima predivnu kosu i voli u njoj nositi ukrase. Kroz godine, skupile smo lijepu kolekciju rajfova (je to hrvatska riječ?), ali uvijek muku mučimo gdje ih držati.

Za Uskrs je od gazde i gazdarice dobila lijepu košaricu u kojoj su bili pokloni i onda smo je privremeno prenamjenile za čuvanje rajfova jer je bila dovoljno velika da u nju stane većina, nakon što je kolekcija prerasla ranije kutije. Nije ni ovo bilo najsretnije rješenje jer su se svi rajfovi pleli i većinu vremena padali van iz košarice. Pa sam se ja dala u traganje.

Na Amazonu sam našla ovo pomagalo za vježbanje od plastične spužvaste mase, koristi se za Pilates. Promjera 6 inča (oko 15 centimetara) i duljine od 24 inča (oko 60 centimetara) činila se kao moguće dobro rješenje. S obzirom na cijenu od samo $14, isplatilo se probati.

Ispalo je da je promjer od 15 centimetara ipak malo prevelik za dječje rajfove pa smo sa strane morale malo odrezati par centimetara da se rajfovi ne bi previše rastegli. Osim toga, ovo je savršeno rješenje za čuvanje naše kolekcije.

Dobila sam vec tri maila i jedno pitanje na blogu, pa evo informacija o nekim od rajfova uz fotke.

Ovaj hot pink sa srčekom je iz Childrens Place od lani. Hot pink sa velikim cvijetom je iz H&M od lani. Hello Kitty je isto iz H&M, trenutna kolekcija.

Bijeli s cvjetovima i ovaj nježno roza su oba iz J Crew, naš definitivno omiljeni dućan za rajfove: J Crew Girls Hair Accessories.

Crni s točkastim cvjetićima je iz nove Gap kolekcije, vjerojarno još ima za kupiti. Crni s biserima je iz Childrens Place od par godina.

Sad se samo moramo dati u traganje za ostatkom jer tek kad smo ih sve posložile primjetile smo da nam ih dosta nedostaje. Nema sumnje, velika većina je sigurno kod tate…

Iskreno, pripreme za školu traju već cijelo ljeto. One najvažnije, naravno: garderoba!

Škola nam počinje u srijedu, 8. rujna. Idu klinci u školu na dva sata da vide u kojem su razredu i koja im je učiteljica. Onda su u četvrtak i petak doma jer je Rosh Hashanah. Htjeli su gradonačelnik i načelnik za školstvo odgoditi početak škole za taj, idući ponedjeljak, ali sindikati nisu dali. Svugdje ista priča.

Mi smo na zadnji dan škole dobili doma popis pribora koji treba kupiti za školu. Knjige ni radne bilježnice ne kupujemo, to dobiju u školi. Sav ostali potrebni pribor sam kupila u jednom posjetu Staples za $50, jedino nisu imali contact paper za naljepiti na bilježnice pa sam njega naručila s Amazona. Tak je bio herzig točkasti!

Uglavnom, sa školskom garderobom smo počele negdje u srpnju s H&M:

Nastavile s J Crew:

A, završile danas s American in Paris kolekcijom u Gapu:

Nisam ni primjetila dok ih nisam sad krenula slikati da malo ove godine imamo tematsku jesen. Bar bude sve sa svim pasalo…

Jeste se vi svi pripremili za školu? Kad počinje? Koji dio vas najviše veseli?

Dijete je već u nekoliko navrata bila s tatom u Color Me Mine i uvijek mi priča kako i mi moramo jednom ići. Nikad se još nismo spremile jer uvijek imamo nešto drugo u planu. No, ovaj vikend nas je naša gazdarica izvela na cjelodnevni izlet u Bronx i Westchester. Bilo je opako vruće, ali ipak divno.

Prvo je na redu bio ručak na Pelham/Split Rock Golf Course. Da, to je Bronx. Stvarno.

Nakon toga smo se zaputile na bojanje keramike. Iako sam prvobitno bila neodlučna, na kraju mi se iskustvo toliko dopalo da jedva čekam da idemo opet. Sistem je jednostavam: odaberete nezavršeni komad keramike (pločicu, tanjur, zdjelicu, figuricu, kutijicu…) i odaberete boje. Obojite komad po vlastitoj želi i umjetničkom nadahnuću. Oni nakon toga komad polakiraju i ispeku u peći za keramiku. Za tjedan dana dođete po gotovo remek djelo. Naravno, ovaj post će trebati jedan popratni kad budem imala slike gotovih komada. U međuvremenu, možete pogađati tko je što ukrašavao.

Da dan ne bi prebzro završio, na putu u Queens smo navratile na City Island, majušni otok usred Long Island Sound. Otok kao da je iz nekog sasvim drugog vremena, a desert u Black Whale restoranu je bio za čistu peticu.

Ovo nam ljeto nevjerojatno brzo prolazi. Uživamo i super se zabavljamo, skupljamo fotke i materijale za postove da nas griju cijelu jesen i zimu.

Bila sam prošli tjedan na sastanku PTA u Amelijinoj školi. Mi nemamo zajedničke roditeljske sastanke za razred, samo individualne s učiteljicom pa su onda ti sastanci jedina prilika da svi roditelji zajedno popričaju s članovima PTA Executive Board, ali i s ravnateljicom.

Pričala je tako ravnateljica, prekrasna žena, o parkiranju ispred škole, o državnim testovima, o kraju školske godine i na kraju spomenula da je zbog “epidemije” primorana zabraniti Silly Bandz u školi. Svi su počeli klimati glavama jedino sam ja zbunjeno gledala jer nisam imala pojma o čemu priča.

Pitala sam jednu od mama koja je sjedila do mene o čemu se radi i ona mi je objasnila da se radi o gumicama različitih boja koje su različitih oblika. Nije mi bila jasno.

Onda smo jedno jutro srele jednu djevojčicu iz škole koja je imala valjda četiri tuceta tih gumica oko ruke, jadnoj krv nije cirkulirala u prste i meni još uvijek nije bila jasna poanta.

Pa je Mimi dobila na rođendanu u poklonu za doma jedan paketić i donijela ih doma. Meni i dalje nije bilo jasno. A paketić je ostao neraspakiran jer mislim da ni ona ne zna što s njima.

Pitala sam kolegicu na poslu i ona je rekla da je čula da ih mame koriste kao nagrade za napisanu zadaću ili pospremljenu sobu. Ni to mi nije bilo sasvim bistro.

Sad sam ih konačno izguglala i mogu odgovorno ustvrditi da nema šanse da dam $5 za takvu glupost.

Jednom mi je jedna mama rekla da djetetu uskraćujem osjećaj pripadnosti grupi jer nemamo televizor ni kabelsku i jer ne gleda dječje programe i ne zna o najnovijim i najpopularnijim programima i igračkama. Ja sam joj objasnila da je to meni sasvim OK jer mislim da joj neće naštetiti ako odraste bez želje ili ambicije da na aktualnom lažno realnom programu jede kukce da bi osvojila neku lovu.

Jasno mi je skupljanje poštanskih markica. Ili sličica da se popuni album. Ili karata da bi se s njima onda igrala igra. Postoji kod toga barem neka svrha ili krajnja namjena. Ali skupljanje u svrhu skupljanja?

Roditelji, koliko ste vi voljni pratiti najnovije trendove beskorisnih igračaka samo zato jer ih svi u razredu imaju?

Ameliji sam bila “dužna” još jednu malu policu za knjige, a mjesecima me već žica da joj jedan zid u sobi obojim na plavo. Da, plavo! Napravila sam grešku pa sam joj donijela 15 kartica s različitim nijansama plave, ukupno znači njih 60 i trebalo nam je neko vrijeme da se odlučimo koju ćemo ipak staviti na zid. Ovaj vikend je kod tate pa sam iskoristila priliku da je iznenadim.

Ovako je to izgledalo prije nego sam se primila posla. Ploča na zidu nam više nije zanimljiva, a ionako nam je trebalo bolje vizualno rješenje za ovaj dio sobe jer još nije do sad došao na red.

Konačno sam naučila da nekad treba raditi stvari kako spada je onda rezultati ipak budu nešto bolji. Case in point: treba zid pripremiti slojem bijelog primera. (Isto je pametno na parket staviti papir za zaštitu, ali ima nas koji onda radije manijakalno brišemo počvapkanu boju s poda jer smo bili lijeni pripremiti se kako spada.)

Boja je plava, plava. I još jedna stvar koji sam naučila nakon svih ovih godina izvođenja nestručnih građevinarskih radova: na zidu nikad ne izgleda isto kao u kantici.

Čak sam si kupila i pomagalo za ravno rađenje rubova. Hm, da.

Ako vam je zaista važno da su vam rubovi na zidu ravni, predlažem da ne budete škrti platite nekoga tko zna što radi. Ako ste svjesni da bi dijete kroz koji mjesec moglo odlučiti da joj je omiljena boja zelena pa ćete opet provoditi jedan vikend u bojanju zida, onda možete kao ja linijom manjeg otpora.

Finalni rezultat: divota!

S prijateljicom sam jučer ujutro otišla u Ikeu po zadnji komad namještaja koji nam je nedostajao. Savršene veličine kao baza za kuću za lutke i s tama dovoljno prostora da organiziramo neke preostale igračke.

Kad sam već bila u dućanu, kupila sam i dvije crvene police da malo uljepšamo prazni zid iznad glazbenog kuta. Dijete voli cvijeće, na slici se baš ne vidi, ali orhideja je iste hot pink boje kao neki od detalja u sobi. (Mrlje na bijelom zidu ignorirajte, još je bila friška boja gdje sam popravljala rupe od raznih čavlića. Do sad se sve lijepo osušilo.)

Novi radni stol je dobila na vrijeme za početak prvog razreda, prošlo ljeto. Ljutilo me što su dvi dječji radni stolovi minijaturni pa je ovaj ispao najbolje rješenje. Za kreativnost treba imati prostora.

Kolekcija lutkica nam se ozbiljno proširila, a kako ja odbijam kupovati njihov brendirani namještaj za lutke koji košta skoro koliko moj za moju spavaću sobu iz West Elm, malo improvizacije i Target pomogli su nam da sve organiziramo u kutu za lutke. Najkorisniji od svega je organizator za cipele koji smo stavila na vrata i u svaki od pretinaca po jedan kompletić odjeće. Takav je u AG $50, mi smo ga kupile na Amazon za $6 (sad ga trenutno ne mogu naći).

Ukupna cijena radova: manje od $150. Dva slomljena nokta i jedan ozbiljno zgnječen prst.

Sad samo čekam da mi se dijete vrati s jedrenja pa da čujem jesam li dobro obavila posao.

Za kraj cijela soba u novom izdanju. Nemoguće je to zapravo uslikati, čak i s objektivom s jaaaako širokim kutem. Ali bar djelomično da dočaram rezultat.

Moja Mimi ne dobija džeparac. Sad ima šest i pol godina, sve što joj treba (i još mnogo više) dobija od roditelja. Za 100% na testovima u školi ju nemam namjeru nagrađivati novcem jer je za to bez ikakvog većeg intelektualnog napora sasvim sposobna. Jedini novac koji ikad dobije je onaj kad joj ispadnu zubi. Imala je tako $10 od Tooth Fairy za dva zuba koje smo prodali, a onda ih je kad je bio potres na Haitiju darovala u Crveni križ.

Ona od malena ima svoja zaduženja što se kućnih poslova tiče. Ni za njih ne dobija nikakvu financijsku nagradu. Jer ni mene nitko ne plaća da čistim, pospremam i perem veš. Tako ona sad posprema svoju sobu, zalijeva cvijeće i prazni perilicu za suđe. Počela je i nositi van smeće/reciklažu, a danas je ponudila da želi naučiti usisavati. Ne budem vam lagala, nije mi teško palo objasniti joj sve kompleksnosti Dysona.

Ne vjerujem u nagrađivanje djece novcem. Ni ne vjerujem u nagrađivanjem kupovanjem stvari. Djeca ono što im treba moraju dobiti bez obzira na to jesu li složili krevet ili ne. Ne mogu uvjetovati nove čizme za zimu njenim (ne)recikliranjem plastične flaše za vodu. Ili kupnju nove knjige ako svaki dan (ne)opere zube.

Kad Mimi pitam što želi za nagradu kad ju zavrijedi ona u velikoj većini slučajeva odluči da želi provesti poslijepodne slikajući/crtajući/čitajući/plešući sa mnom.

A u međuvremenu imam nekoga da mi usisa stan. Ma, kome bolje nego meni?!

Ne budem vam lagala: ja ne podnosim Times Square. Izbjegavam ga koliko god da je to moguće i idem samo kad baš moram. Ili kad baš obećam djetetu. Što je jako rijetko.

Danas sam morala nešto obaviti na 40. ulici i Broadwayu, a dijete sutra ide na rođendan pa smo morale po poklon i ispalo je da je ovo jedna od maksimalno dvije prilike ove godine da se spremimo u Toys’R'Us Times Square. I prije nego smo ušle u dućan znala sam da budem dočekala obavezno pitanje koje me pita svaki put kad idemo i na koje je odgovor uvijek, “Ne. Mama ne čeka na redu za ferris wheel na Times Squareu.”

Da, ovaj dućan ima ferris wheel.

(OK, prije nego samu sebe izludim, molim da mi netko napiše kako se ferris wheel zove na hrvatskom jer se ja za ništa na svijetu već cijeli dan toge ne mogu sjetiti, a znam da nije ringišpil.)

No, danas je za nekakvo čudo čudesno dućam bio manje krcat nego inače, a za ovo čudo uopće nije bilo reda pa je moje jadno dijete konačno dočekalo da se i ona vozi i nauživa do mile volje. $4 po osobi je gnjusno što naplaćuju, ali barem sav novac ide u njihovu fondaciju. I vožnja je OK. Dosta dugo traje. Klinci ciče i vesele se. Valjda je to i poanta.

Ovaj dućan, sam po sebi je ogromno igralište. Što me od početka oduševilo u američkim trgovinama s igračkama je koliko je sve hands on. Sa svime se može igrati, a imaju i brdo prodavača koji animiraju klince i demonstriraju im igračke (koji ovi onda odmah moraju imati!).

Meni najdraži dio dućana, časna mi riječ: pokretne stepenice i svjetla uz njih. Pa si vi mislite…

(PS Uzela sam samo mali aparat pa slike nisu baš nešto super. Vi si zamislite da jesu.)

Iako nismo namjeravale ništa kupiti za nas, ipak nismo uspjele otići prazih ruku.

Mimi je dobila The Fabulous Book of Paper Dolls. (Za njihova ostala fantastična izdanja pogledajte Klutz.com.)

Mama je dobila I Lego NY. (Christoph Niemann je jedan od meni najdražih ilustratora današnjice, vjerojatno jer mu je New York jedan od najdražih motiva. Moj osobni favorit: The Boys and the Subway.)

Toys’R'Us Times Square Album

Totalno mi je krivo da nisam slikala od početka, ali bila sam sigurna da od ovoga ne bude ništa. Sad kad imamo gotovi rezultat, moramo preporučiti odličnu razbibrigu za kišne (ili snježne!) dane.

Shrinky Dinks su bili najpopularniji još u ’80-ima, ali nama ih je nedavno dala Grandma koja nikad svoje dečke nije mogla zagrijati da ih s njima isproba, a mislila je bi se nama moglo dopasti. Nismo ni sanjale koliko bude nam se dopalo.

U kompletu smo dobile pet specijalnih papira, bojice, ogrlicu i narukvicu, metalne kružiće i bušilicu za rupice. Na papirice smo nacrtale crteže, veličine oko 5x5cm. Izrezale smo sličice i izbušile rupice. U pećnici smo zagrijale protvan, na njega stavile aluminijsku foliju i na nju rasporedile sličice. Za manje od minute su se skvrčile u minijature od oko 2x2cm i debljine nekih 3 milimetra, izgledaju skoro kao da su od pleksiglasa. Kroz rupice smo stavile metalne kolutiće, nanizale ih na ogrlicu i dijete je oduševljeno.

Ima ih različitih vrsta, naš komplet je bio Make Your Own, ali ima i Shrinky Dinks Jewelry i Shrinky Dinks Insects i Shrinky Dinks Alien Invasion i još puno drugih vrsta. Cijena je od $5 do $20 za komplet.

Čista petica od nas!

Ovo je postalo smiješno.

Djetetov ormar. Trenutna gardroba:

Haljina 52 kom
Traperica 8 kom
Samterica 4 kom
Khakis 3 kom
Yoga hlače 14 kom
Fleece hlače 7 kom
Tajice 24 kom
Šoseva 32 kom
Vesta 21 kom
Majica dugih rukava 37 kom
Majica kratkih rukava 33 kom
Majica bez rukava 11 kom
Topova na bretele 26 kom
Kaputa i jakni 14 kom
Ponča 9 kom
Čizmi 5 pari
Cipela 7 pari
Tenisica 6 pari
Sandala 5 pari
Japanki 11 pari
Štrampi s uzorcima 17 pari
Dokoljenica s uzorcima 11 pari
Remena 7 komada
Torbi 17 komada

Jest’ da je roba jeftina, ali što je previše je previše.

Samo da se zna, da ih sve prebrojim trebalo mi je 20 minuta. Ja očito isto nemam pametnijeg posla.

PS
Jedva da sam stigla objaviti ovaj post i već sam joj u Gapu uspjela kupiti 3 majice dugih rukava i jednu haljinu. Ja sam stvarno bolesna…

Da, prvi snijeg zime me veseli. Drugi mi već onda ide na živce.

Ako nam zaista padne najavljenih 15 do 30 centimetara snijega, Mimi će dio Božićnog poklona morati dobiti unaprijed: