newyorčanka: the blog

Svaki četvrti četvrtak u studenome u Americi se slavi Dan zahvalnosti. Jedan dosta važan dio tradicije je i parada koju ove godine po 82. put organizira njujorška robna kuća Macy’s. Na paradi se očekuje oko 3.5 milijuna posjetitelja koji će stajati uz rutu koja vodi od 77. ulice (na Upper West Side, uz American Natural History Museum) sve do 34. ulice gdje se nalazi robna kuća.

Ja još nikad nisam bila na paradi i ne očekujem da ću ikada ići jer ne volim takve gužve. No, iskustvo parade u NYC je sigurno vrijedno truda i gužvanja i za mnoge obavezna aktivnost prije sjedanja za stol i uživanja u blagdanskom ručku.

Dan prije parade, organizirano je napuhavanje divovskih balona koje se može pogledati na dva njujorška bloka, na 77. ulici i na 81. ulici, između Central Park West i Columbus avenije. Tako smo se dijete i ja jučer spremile u gužvu.

A, gužva je stvarno bila!!!

No, moram priznati, Amelijine oči koje su se široko otvorile u nevjerici kad je shvatila da su baloni koje sam ja opisala kao velike, ZAISTA veliki, bile su vrijedne gužvanja u rijeci ljudi koji su od 4 do 10 navečer mogli doći pogledati punjenje balona. Jednom kad balone napune zrakom, prekriju ih mrežom i privežu za tlo da ne bi slučajno odletjeli.

Baloni su ogromni, na slikama se mogu vidjeti omjeri ljudi i zgrada u usporedbi s plutajućim omiljenim dječjim likovima. (Moj omiljeni je Horton. Ali to je zato jer ja Hortona već godinama obožavam…)

Ako ne radi onaj slideshow gore, slike se mogu pogledati i na ovom linku: (32) Dan zahvalnosti.

Svim amerikancima želim sretan i miran praznik. A, ja sad imam 20-ak sati posla koji mora biti gotov do danas navečer. 

What am I thankful for? Billable hours.

Upozorenje: ne želim nikoga uvrijediti ovim postom i svakome tko je obožavatelj ovog lanca prodavaonica lutaka, predlažem da preskoči ovaj post.

Za peti rođendan dijete je od susjeda, našeg gazde i njegove cure dobilo poklon bon za American Girl. Već dulji niz godina mi je poznato da taj dućan postoji, da prodaje lutke i da je izuzetno popularan. Kako je lokacija njihove flagship prodavaonice, na 49. ulici i Petoj aveniji, relativno blizu mog ureda, nemoguće je ne primjetiti unezvjerene turiste s ogromnim crvenim vrećicama kako se spuštaju avenijom.

Ne mogu reći da sam imala neko osobito mišljenje u vezi ovih lutaka do prije par dana. Onda sam, da bih se informirala, pogledala web stranice njihovog dućana i počela formirati mišljenje. Činjenica da je cijena jedne lutke, JEDNE LUTKE!!!, najmanje $90, bila je mali šok, no cijena sama po sebi ne znači mi puno. Realna sam i mogu prihvatiti da su neke stvari jeftine, a neke skupe. Na nama je odabir, po želji i mogućnostima. (No, brzo mi je postalo jasno zašto je rođendanski poklon bon bio za mene vrlo velikodušnog iznosa od $100!)

Posjetom web stranicama mislila sam da sam se dovoljno pripremila i naoružala za posjetu trgovini. Mimi je naravno bila oduševljena. No, ona ionako nema uopće razvijen koncept novca i nju je jednostavno veselilo da će dobiti novu lutku.

Već na samim vratima, pri ulazu u trgovinu, dalo se primjetiti što nas čeka. Horde roditelja s izuzetno nabrijanim kćerima, neke od kojih su se vec na ulazu u trgovinu bacale na pod u napadu histerije. Mame s natapiranim šiškicama i u štrikanim vesticama s navezenim mačkicama, kćeri u jednakim oblekama kao njihove lutke, unezvjereni očevi s listama ili zaokruženim stranicama u katalozima. Frizerski salon za lutke i djevojčice. Restoran za lutke i djevojčice (koji je navodno rezerviran do šest mjeseci unaprijed!). Foto studio za lutke! Gimme a break…

Mimi je odabrala lutku sličnu sebi, jednu svečanu haljinu i jednu haljinu koja je bila na rasprodaji (nema je na webu). Grand total: $143.06!!!! (Istina, od lutke se ne odvaja, preskinula ju je najmanje osam puta. Gabriella je već i spavala i kuhala večeru. Trenutno je na vožnji s vlakom — kartonske kutije od dostave hrane jutros — s ostalim lutkama, medvjedima i inim životinjama.)

Je li ovo za nas kraj s American Girl lutkama? Ne znam. Lutke su zaista lijepe. (Ne diže mi se od njih kosa na glavi kao od Barbika koje i dalje ne dozvoljavam u ovoj kući!) U principu nemam ništa protiv tih lutaka kao igračaka. Ali, imam puno protiv shopping experience.

U redu na blagajni čula sam dvije mame kako ekstatično, duboko južnjačkim naglaskom, raspravljaju o ovom ultimativnom njujorškom iskustvu. Nitko me nije pitao za mišljenje, ali ja ću ga ipak ponuditi: ako su u NYC došle da bi išle u ovaj dućan, onda su bedastije nego što izgledaju!

Znam da sam duzna post od rodendana (koji je bio fantastican!!), ali zivot je intervenirao.

Nakon proslave u nedjelju, u ponedjeljak sam organizirala prijem za oko 150 gostiju na poslu nakon cega sam s donorom isla na veceru. Prvi put nakon dugo vremena mi se dogodilo da sam zadrijemala na vlaku.

Onda su me docekala dva dana cjelodnevne konferencije nakon kojih sam se dovlacila doma k’o crknuta macka.

Da ne pricam da me doma cekalo ciscenje i pospremanje jer si ne mogu pomoci i nered me organski izbacuje iz takta. No, ponosno obznanjujem da je danas sve na mjestu i cisce i urednije nego ikad prije!

Najvise sto danas mogu je staviti ove fotke nevjerojatne izlozbe vise od 3000 tikvi koju je ogranizirao Nassau County Museum of Art. Za ovu godinu je na zalost vec prekasno, izlozba je bila otvorena samo cetiri dana prosli tjedan, ali definitivna preporuka za iducu godinu za sve koji zive s ove strane East Rivera, a i za one nesto dalje. Svakako vrijedno pogledati! Jedino mi je krivo da nisam uzela stativ pa fotke nisu spektakularne koliko su mogle biti.

(Za one kojima ne radi slideshow: album)

(ako vam ne radi slideshow slike se mogu pogledati i u albumu)

S obzirom da vrijedno kuham i pospremam, oprostili budete mi (nadam se) na kratkoći posta.

Jučerašnji Afternoon Tea u hotelu Plaza bio je užitak kakav se dugo pamti. Od samog ulaska u hotel, do predivno obnovljenog Palm Court, savršene usluge, odlične hrane i osmijeha koji nije silazio s djetetovog lica.

Neke općenite informacije:

• čaj se servira svaki dan od 2 do 5 poslijepodne
• rezervacije se preporučaju (Open Table je za mene najjednostavnija opcija)
• na raspolaganju su tri menija, jedan za klince (Eloise Tea, $32), dva za odrasle (Palm Court Afternoon Tea, $70 i The Plaza Afternoon Tea, $100 po osobi)
• petkom i subotom uživo glazba na harpi
• svi djelatnici u restoranu su uvježbani s pričom da je Eloise kod mame u Parizu tako da sve malene djevojčice mogu i nakon posjete hotelu i dalje uživati u uvjerenju da Eloise zaista živi u Plazi
• u lobiju je vitrina s velikim izborom Eloise igračaka, knjiga i slika; ako je netko zainteresiran imam cjenik i kontakt informacije jako ljubazne gospodične Emilije koja će vam rado pomoći pri kupnji

Mimi je od hotela na poklon dobila krasni bonton, a od mame dva nova dodatka za našu puzzle collection.

Iako relativno skup izlazak (da, nemojte očekivati da ćete se do sita najesti!), svakako vrijedan svakog dolara!

(BTW, nakon dugo premišljanja, odlučila sam na ovom blogu instalirati plugin za foto album, pa zato od sada i mjesto na nove galerije: Ovaj tjedan iz NYC: Album.)

Dva za redom. Wow. Ide me ovaj tjedan.

The Cloisters je ogranak njujorškog Metropolitana smješten na sjeveru Manhattana, u parku Fort Tryon. Iako daleko od centra događanja, do muzeja je jako lako doći, ekspress vlakom A od Penn Station do 190. ulice treba oko pola sata, a može se uzeti i M84 autobus direktno ispred Meta na Petoj aveniji, no na opcija traje nešto dulje, no vjerojatno je puno slikovitija.

Ulaznica je $20, što kombinira oba muzeja. To je samo predložena donacija, možete dati iznos koji želite.

Ovaj muzej je posvećen europskoj srednjovjekovnoj umjetnosti. Sama zgrada je djelo srednjovjekovne umjetnosti jer se sagrađena od dijelova pet franckuskih srednjovjekovnih samostana. Meni osobito dragi su vitraji jer ih je jako teško vidjeti s ove strane Atlantika.

Središnji vrt je idealno mjesto za odmor i razmišljanje, a iz njega pogled puca na rijeku Hudson, George Washington Bridge i New Jersey Palisades.

Kako je muzej posvećen srednjovjekovnoj europskoj umjetnosti, većina motiva su sakralni, a imaju i kolekciju tapiserija.

Mimi su najzanimljiviji bili motivi jednoroga, no činjenica da su uglavnom prikazane scene na kojima ih ubijaju, bio je potreban kraći zagrljaj za utjehu.

I, na kraju…

Koliko god da nisam obožavatelj muzejskih restorana (s izuzetkom MoMa-e), teško si mogu zamisliti ugodniji ambijent od ovog za lagani ručak, kavu i odmor.

Iako ovaj muzej mnogim turistima nikad ne dođe na red, vrijedan je posjeta. A osobito je vrijedan posjeta onima koji žive u NYC jer je odličan odmak od užurbane svakodnevice grada.

Ubijajući neki dan na poslu frustraciju trenutnom situacijom u svemiru daljem i bližem, naišla sam na odličnu stranicu s listom 100 stvari za njujorške klince. Odmah sam je prekopirala i bacila se u boldanje i istraživanje iste.

Došla sam do dva zaključka:
(1) Dijete je s nepunih pet godina na malo više od 20% izvršenja. Not bad.
(2) Queens ima zoološki vrt?! (Vidi točku 53.)

Naravno, mi živimo u Queensu. Već skoro godinu dana. No, meni je Queens i dalje veliki blob zemlje u kojem je jedna točkica naše selo. Jedna točkica je LaGuardia aerodrom. Ostatak je blob.

No, srećom pa postoji internet i ispalo je da nam je Zoo maltene u kvartu. (Ovo je, naravno za njujorške pojmove u kvartu. Naime, deset blokova do vlaka, pet stanica s LIRR, dvije stanice s podzemnom broj 7 i onda još pet dugačkih blokova do zoološkog vrta bi u većini normalnih gradova značilo put za najmanje trodnevni vikend. But, I digress.)

Zoološki vrt nalazi se u parku Flushing Meadows Corona, tik uz Terrace on the Park i NY Hall of Science. U sklopu parka je:

• Shea Stadium
• USTA Billie Jean King National Tennis Center
• New York Hall of Science  
• Queens Museum of Art
• Queens Wildlife Center
• Playground For All Children
• Meadow Lake 
• Unisphere
• Rocket Thrower
• Form
• Freedom of the Human Spirit
• Time Capsules

(Izvor: Flushing Meadows Corona Park)

Sam zoološki vrt je otvoren cijele godine, ulaznica je $6 za odrasle i $2 za klince, a mi ćemo vjerojatno investirati u članarinu koja je $25 za odrasle i $5 za djecu i vrijedi jednu kalendarsku godinu.

Zoološki nije velik, može ga se cijelog u miru pregledati u dva sata, nema gužve (za razliku od Bronx Zoo!), a izbor životinja im nije ni malo loš. Imaju, između ostalog:

Kokrodile

Divlje mačke

Pume

Jelene

Ptice svih vrsta

Kojote

Tuljane

Medvjedove

I, naravno, neizbježni petting zoo

Sve u svemu, krasan dan za klince (i mame i tate) izvan granica Manhattana. Nije loše malo za promjenu.

Za mene, ovo nije dan za govorancije, politiku i upiranje prsta. Ovo je dan za sjećanje.

Po uzoru na neke druge velike svjetske gradove, ovo je ljeto i New York odlucio tri subotnja jutra za redom na nekoliko sati ‘ukrasti’ ulice automobilima i pokloniti ih pjesacima i biciklistima. Summer Streets 2008 je jos jedan fantasticni projekt koji je gradonacelnik Mike uspio provesti u djelo. Meni ce jako nedostajati Mike kad ode jer mislim da je jedan od najboljih gradonacelnika koji si bilo koji grad moze pozeljeti. Cak mislim da bi ga Hrvatska morala angazirati da dode i bude predsjednik/premijer na par godina da drzavu malo dovede u red.

Anyway.

Tri subote za redom (9., 16. i 23. kolovoza) od 7 ujutro do 1 poslijepodne zatvoren je promet duz 7 milja (11 kilometara) prometnica Manhattana, od Brooklynskog mosta sve do 72. ulice. Zona pocinje kod City Hall na Lafayette Street & Warren Street (gdje se veze i na West Side Highway biciklisticke staze koje vode sve do George Washinton mosta na sjeveru u New Jersey), ide po Lafayette sve do 9. ulice gdje skrece na 4. aveniju i onda se veze na Park Avenue South i nakon Grand Central nastavlja na Park Avenue sve do 72. ulice, gdje skrece i vodi u Central Park. Kompletna detaljna karta je ovdje.

Putem su organizirani punktovi na kojima su programi za velike i male, a i za bicikliste su organizirane voznje i stanice za odmor.

Neke poprecne ulice su otvorene za promet i regulacija i osiguranje su u rukama najbolje policijske sile na svijetu, njujorskih plavaca. Kako se ruta proteze vecim dijelom Manhattana, setaci (i biciklisti) mogu se pridruziti na bilo kojoj lokaciji koja im odgovara. Za nas koji dolazimo s Long Island Railroad, najlakse je prosetati se od 7. avenije i 34. ulice do Park Avenue South i onda je samo pitanje kojim smjerom krenuti:

Uptown…

… ili downtown?

Ja mislim da zivim u najboljem gradu na svijetu, a onda oni naprave nesto novo i onda grad bude jos i malo bolji. I nitko sretniji od mene…

Konacno sam se i ja pridruzila milijunima diljem svijeta koji nisu mogli odoljeti da odu pogledati Heathovu zadnju ulogu. Priznajem, da on jadan nije umro, ne bi postojala sansa da odem to gledati. Kako smo moj movie buddy i ja u zadnje vrijeme dosta zauzeti, ovo je bio prvi film nakon dugo vremena koji smo uspjeli otici odgledati i priznajem da me se zaista dojmio. Vecina glumaca su tek prosjecni i nimalo impresivni (what is the deal with Maggie Gyllenhaal??), ali Heath je uspio nadmasiti i Nicholsona u portretu ozbiljno poremecenog Jockera.

Nakon kina smo izveli zagrebacku goscu na laganu vecericu u Shake Shack koji obavezno svi moraju posjetiti. Nalazi se u Madison Square Park i mislim da sam vec jednom pisala o njemu. Otvoreni su cijeli dan  posluzuju uglavom hamburgere i mljac mljac frozen custards. Klopu mozete kupiti za odnijeti u ured ili kuci, ali najljepse je ipak sjesti vani na otvorenome u parku i uzivati u hrani, ambijentu i drustvu.

Za kraj veceri smo odsetali preko ceste u Tablu, moje zadnje radno mjesto u konobarskoj karijeri. I osam godina kasnije oni i dalje serviraju najbolji watermelon Mojito u gradu. Za sve zainteresirane, evo i recept:

Watermelon Mojito (recipe by Floyd Cardoz, executive chef at Tabla)

• 20 mint leaves, chopped
• 2 tablespoons superfine sugar
• 1/2 cup fresh lime juice
• Crushed ice
• 3/4 cup light rum
• 6 ounces seedless watermelon, pureed

In the bottom of a large shaker, muddle the mint, sugar and 1/4 cup of the lime juice. Fill the shaker with ice. Add the rum, watermelon and the remaining 1/4 cup of lime juice; shake well. Strain into old-fashioned glasses over ice.  Makes 4 drinks.

Kako sam bolesna kad cujem da je zabava u NYC skupa ili jos bolje kad cujem da se u NYC nema sto raditi, evo malo postova o jeftinoj (ili mozda je bolja rijec ‘ne-skupoj’) zabavi u najboljem gradu na svijetu.

Coney Island je poluotok (a upravo sam sad saznala da je nekad bio otok!) u najjuznijem dijelu Brooklyna na obali Atlantskog oceana. Do njega se moze doci autom (kako ja uvijek idem kao kofer, nemam pojma kojim putem), ali je i nadasve jednostavno i jeftino doci njujorskom podzemnom. Za samo $2 i za manje od sat vremena mozete vlakom N stici na Coney Island od midtown Manhattana.

Kratka setnja od stanice podzemne (zadnja stanica na N vlaku, zove se Coney Island - Stillwell Av) vodi do meni omiljenog dijela americkih obala: boardwalk. Kako je direktno uz plazu i zabavni park, Coney Island obiluje malim ducanima sa suvenirima i hranom.

Nikako nemojte zaboraviti baciti oko na oslikane kante za smece koje ukrasavaju Coney Island.

S obzirom da je ovo nasa gradska plaza, njenih sest pjescanih kilometara je vikednom prilicno krcato. No, zato jer jest njujorska gradska plaza, ulaz na nju je besplatan i slobodan za sve.

Osim predivne plaze (i nesto manje predivne oceanske vode!), Coney Island posjetitelje privlaci i zabavnim parkom Astroland. Kao i svaki drugi zabavni park, ni ovaj nije jeftina zabava, no ako ste zaista zeljni voznji, nude dnevnu kartu za samo $25.99 (s obzirom da su pojedinacne voznje od $2.50 do $6.00, svakako se isplati za cjelodnevni boravak.

Wonder Wheel je fina lagana voznjica za one koji su malo hrabri, ali ipak slabijeg srca. Ulaznica je $6 i imate na odabir kabine koje miruju i one koje se njisu.

Pogled s vrha nije uopce los…

… bez obzira na koju stranu se okrenuli.

Cyclone je, naravno, glavna atrakcija ovog zabavnog parka. Izgraden davne 1927. godine, ovo je jedan od najstarijih drvenih roller-coastera u Americi koji jos uvijek radi. Ovaj put nisam imala priliku ici na voznju, no iz ranijih iskustava mogu to samo preporuciti!

Ako ste vec dosli ovoliko daleko, steta bi bilo da ne posjetite New York Aquarium. Naime, ovo je jedini akvarij u gradu i vrijedan je posjete. Jer, kako bi vas inace pozdravio…

… Nemo ili…

… sharkie (za one sa slabijim srcem ne preporucam stajati u kraj zida s desne strane jer kad su mi u par navrata uletjeli u vidokrug, malo me zastekalo) ili…

… strasne, prestrasne meduze.

(Za sve koji nisu gledali Finding Nemo i Shark Tale, brzo u videoteku!)

I, da, prije nego zaboravim, ja sam nakon 11 i pol godina u Americi konacno probala corndog. Hm, kak’ da sad to napisem, nije to bila najgora stvar koju sam u zivotu stavila u usta, ali definitivno nije bio vrhunac ove jako zabavne posjete Coney Island.