Newyorčanka: The Blog

Sad kad sam shoppingoholicare odselila na novu domenu možemo nastaviti u revijalnom tonu.

Rano nam je došla jesen i hladno je. Svaki vikend sam inspirirana za kuhanje nekakvih toplih juhica. Prije dva tjedna je bio lonac moje omiljene minestrone juhe. Prošli vikend lonac pileće s puno mrkvica i ostalog povrća.

Lako je meni sad kuhati juhe kad sam si konačno kupila lonac normalne veličine: All Clad LTD2 7-Quart Pasta Pentola. Svo drugo suđe nam je k’o da smo patuljci…

Kako sam gledala razne ponude na Fresh Direct, upalo mi je u oči da imaju kiselo zelje. Sad, ja ne mogu reci da sam ikad bila pretjerani obožavatelj čušpajza, ali kiselo zelje (a pogotovo sarmu) oduvijek volim. Naravno, kiselo zelje je bilo narezano, ne glavice, pa nije postojala opcija da se zaletim kuhati sarmu. Zato sam našla recept za svinjsku pečenku sa kiselim zeljem. Naručila sam sve sastojke, uključujući komad svinjskog nečega (ja se uopće ne kužim u komade mesa, meni je kad je sirovo to sve odvratno…). Meso je bilo procijenjeno na težinu od oko 2.5kg. Iako je to puno mesa, ja te stvari ionako kuham za smrzavanje jer kroz tjedna nemam vremena kuhati ili si nosim za ručak.

Došla je jučer dostava i krenula ja raspakiravati. Kad sam došla do paketa s mesom, mislila sam da su mi greškom poslali cijelu svinju! Pečenka nije imala 2.5kg nego 4!! To čudo mi nije stalo na dasku za rezanje, a kamoli u bilo koju od mojih posuda za pečenje. Onda sam ju krenula razrezati. Noževi su mi bili premali! Onda sam se počela smijati jer si nisam mogla pomoći. Nas dvije, a svinja veća nego dijete kad se rodilo. I kaj da onda kvazi-kuharica napravi?!

Nakon polusatne borbe s mrtvom svinjom, uspijela sam ju razrezati na tri komada. Jedan smo skuhali, dva čekaju u škrinji. Sad imamo svinjetine za cijelu zimu. Klali smo, znate…

PS Nazvala sam Fresh Direct da im velim da su malo pretjerali sa životinjom koju su mi poslali. Dečko iz customer service i ja smo se smijali k’o blesavi. Službeno, odstupanja svježeg mesa iz njihove mesnice su +/- 20%. Naravno, dali su mi refund za moj trud. Samo ne znam tko bude mi platio terapiju za noćne more koje imam kad se sjetim da sam klala svinju u mojoj kuhinji.

Dijete si je neki dan poželjelo sorbet od lubenice. Nisam takva da joj ne ispunim želju. Stari prokušani recept:

2kg lubenice bez sjemenki, narezana na veće komade
4 bjeljanjka

Od lubenice u blenderu napravite pire. Iako su naše lubenice navodno bez sjemenki, ipak imaju što oni zovu vestigial seeds pa ja sok procijedim nekoliko puta. Od lubenice od malo manje od 2kg došlo je malo više od litre soka.

(Jučer mi je palo na pamet da bi bilo pametno za takve projekte imati i malu pravu food mill pa sam su ju naručila.)

Sok od lubenice stavite u plitku posudu u zamrzivač na nekoliko sati.

Bjeljanjke od jaja čvrsto istucite, dodajte polusmrznutu mješavinu lubenice, lagano promješajte i stavite u aparat za sladoled. Za dvadesetak minuta imate mljac svježi sladoled gotovo bez dodatnih kalorija! (Lubenica je sama po sebi jako slatka pa joj ne treba dodatni šećer. Za neko manje slatko voće, možete složiti sirup od šećera: dvije mjere vode za jednu šećera, prokuhati dok ne zgusne, ohladiti, pomješati sa sokom od voća.)

Sorbet možete staviti u posudice za popsicles (mi smo naše našle sasvim slučajno zadnji put u IKEA-i) ili servirati u individualne posudice za mame iz PTA koje dolaze na popodnevnu kavu.

Ako slučajno ne znate što bi s žumanjcima koji su vam ostali preporučam Husarske kolačiće. (Samo da znate, ako slučajno zaboravite da kolačiće treba namočiti u orahe prije pečenja, i bez oraha su fini, a umjesto s pekmezom ih možete napuniti i s čokoladom.)

Desert. Ne crtani fim.

Jedan od najjednostavnijih, a nama i najukusnijih kolaca. Uskoro ce sezona jagoda, slag se uvijek moze kupiti u prahu (iako ja preferiram tuceno slatko vrhnje za posebne prilike), a biskvitice je toliko jednostavno napraviti da izgovora za ovaj lagani desert skoro pa i nema.

Za biskvite treba:
2 mjerice brasna (220g)
2 zlicice praska za pecivo
1/2 zlicice soli
1/3 mjerice maslaca (75g)
7/8 mjerice mlijeka (210ml)

Pomjesajte sve suhe sastojke. Polako dodavajte hladan maslac narezan na kockice i zamijesite. Polako dodajte smo dovoljno mlijeka da se tijesto poveze i bude meko. Tijesto mozete razvaljati i narezati ili napraviti jedan veliki okrugli biskvit. Ja volim individualne porcije, zbog prezentacije prvenstveno, pa ih slazem u kalupu za muffine.

Jagode narezite na ploske i posipajte s malo smedeg secera. Ostavite da omeksaju. Nakon sat vremena ih promjesajte i izgnjecite vilicom ili miksate rucnim blenderom da ih jos malo usitnite.

Istucite slatko vrhnje ili napravite slag. Cim biskvite izvadite iz pecnice (ne smiju biti previse peceni), malo ih ohladite i prepolovite na pola. Na svaki stavite nekoliko zlicica jagoda i na vrh slatko vrhnje. Servirajte toplo. Mljac.

Ako postoji jedna hrana koja se može definirati kao comfort food, po meni je to onda svakako Mac&Cheese. Ova zapečena tjestenina sa sirom je u jesen davne 2002. natjerala Amelijinog tatu i mene da satima lutamo Manhattanom u potrazi za restoranom u kojem bih se ja, bolesna i umorna, mogla utješiti jednom porcijom. Restoran nikad nismo našli, a ja već godinama tragam za savršenim receptom.

Dijete, naravno, obožava Mac&Cheese. Ona nije toliko izbirljiva pa su joj i oni obični iz kutije sasvim OK. No, kako to obično bude, svatko je zadovoljan s onim što ima dok ne proba bolje. 

Ovaj tjedan, izuzetno prezaposlena, provela sam veći dio dana čitajući novine na internetu. Između ostaloga sam navratila jednom od mojih najdražih autora u NY Timesu, Mark Bittman, koji piše o hrani. Ovaj tjedan je pisao, naravno, baš o Mac&Cheese. Ja Marku vjerujem. Još me do sad nikada nije razočarao. Kad je napisao da je nabolji recept koji postoji baš onaj Marthe Stewart samo sam sebi rekla, “Pa, naravno da je. Kako samo to uopće i mogla sumnjati.”

Martha je zakon.

Slijedi prijevod recepta s hrvatskim mjernim jedinicama. U albumu možete pogledati i slikice, jednu po jednu, kako nastaje ovo kulinarsko remek djelo. I prije nego mi netko ide pametovati koliko to kalorija ima, znam: najmanje 50,000. Ali baš me briga. I još jednu stvar moram priznati: prvi put od kad su mi dijagnosticirali celijakiju ja sam svjesno i znajući pojela nešto što znam da ne smijem. I bilo je vrijedno varanja!

Savršeni Macaroni & Cheese 

6 tankih šnita kvalitetnog bijelog kruha(odstraniti koricu i narezati na male kockice)
110g maslaca (bez soli)
1.3 litre mlijeka
8dag brašna
2 žličice morske soli
1/4 žličice oraščića (nutmeg)
1/4 žličice svježe mljevenog papra
1/4 žličice cayenne paprike
1/2kg bijelog oštrog cheddar sira, naribati
20dag Gruyere sira ili 15dag pecorino Romano sira, naribati
1 kutija (1/2 kg) pužića 

1. Zagrijte pečnicu na 190C. Namažite posudu za pečenje od oko 3l maslacem i stavite na stranu. Stavite kruh u srednje veliku zdjelu. U maloj posudi zagrijte 30dag maslaca i prelijte preko kruha. Rukama promješajte i izmrvite kruh. Stavite na stranu. Zagrijte mlijeko. U velikoj, dobokoj posudi zagrijte preostali maslac na srednje visokoj temperaturi. Kad se pojave mjehurići, dodajte brašno. Mješajući kuhajte oko 1minutu.

2. Polako ulijte vruće miljeko u smjesu maslaca i brašna i stalno mješajte. Nastavite kuhati stalno mješajući sve dok se ne pojave mjehurići i tekućina zagusti. 

3. Maknite posudu s vatre. Dodajte začine, oko 3/4 cheddar sira i oko 3/4 Gruyere sira. Dobro promješajte i stavite sa strane.

4. Napunite veliki lonac vodom. Zavrijte vodu. Dodajte tjesteninu i kuhajte 2 do 3 minute kraće nego piše na kutiji. Ocijedite tjesteninu.* Umiješajte je u smjesu od sira.

5. Pretočite smjesu u posudu za pečenje. Na vrh stavite preostali sir, Cheddar i Gruyere. Na vrh posipajte kruh. Pecite dok na vrhu nije rež pečeno, oko 30 minuta. Ostavite da odstoji 5 minuta i servirajte toplo.

*Martha ovdje piše da tjesteninu treba oprati hladnom vodom, no ja se to jednostavno nisam mogla natjerati učiniti jer mislim da je to grijeh. 

Krajnji rezultat? “Mommy, this is the best macaroni and cheese in the whole wide world!!”

Čak i odabirom nešto skupljih sastojaka (npr. cave-aged Gruyere), cijena ovog jela je bila oko $25. Martha veli da je ovo dovoljno za 12 ljudi, meni je ispalo 16 porcija za Mimi što je oko $1.50 po obroku. Mljac fino i još jeftino! Kud bolje možeš…

U onom pred-predzadnjem postu o kuhanju, spomenula sam pile pečeno u pola litre vode. Jedna čitateljica je pitala na blogu što mi to dođe. Dvije su me pitale na FB. Dvije na mail. Jučer navečer me čak zvala Amelijina baka da me pita točno što napraviti jer i ona želi isprobati recept. Pa sam skužila da moj najdraži recept možda i nije baš svima poznat.

Davne 1993. sam ja otišla u Englesku kao au pair. Doma prije toga nisam baš puno kuhala jer između moje mame i starije sestre, koje su obje vrsne kuharice, nisam zapravo ni imala potrebu. No, u Engleskoj sam povremeno imala želju ze klince i njihove roditelje skuhati nešto fino pa sam počela s (manje) više uspješnim receptima. Pekla sam francuski krumpir, ali ga nisam prvo skuhala. Slagala sam palačinke punjene s mljevenim mesom, krastavcima i vrhnjem. To je bio maksimalni hit! Naučila sam slagati mljac-mljac Carbonaru.

Onda sam odlučila složiti pečeno pile.

Vi morate razumijeti da kad sam ja bila mala, meso se peklo na svinjskoj masti. To jednostavno nije bio jedan od sastojaka u našoj engleskoj kuhinji. Pa sam ja kopala po receptima, vjerojatno iz nekih fancy časopisa koje je Jacqui (šefica) imala u kolekciji.

I našla recept za pečeno pile:

Pile oprati i natrljati soli. Staviti u posudu za pečenje. Natočiti pola litre vode. Staviti u pečnicu na ne previsoku temperaturu. (380F ili 195C). Za vrijeme pečenja zalijevati tom vodom. Pile od oko 2kg peče se sat i pol. Čiča miča gotova je priča.

Jedini problem je bio da nigdje nije pisalo da se mora iz piceka izvaditi paketić s iznutricama. Ja mu sasvim sigurno nisam iz čista mira gurala prste u guzicu!

No, bez obzira na početničke pogreške, pile se krasno ispeklo. Meso je bilo sočno, koža rumena i hrskava. Kad sam došla doma, u Hrvatsku, predložila sam recept mojoj mami. Mislim da je ona u tom trenu vjerovala da sam totalno prolupala. Ali je ipak probala. I tako smo mi počeli peći piceke u vodi. Probajte i vi, ako još niste!

Blagdani su uvijek prilika da se provede vrijeme s prijateljima i obitelji. Jučer su nam skoro došli u posjetu zgodni dečki, ali su se oni ipak odlučili otići u shopping što smo mi svakako mogle razumijeti. Tako smo odlučile pozvati baku i djeda, a i ujaka Franka na malo zakašnjelu blagdansku večeru. Na žalost, ujak se ipak nije navečer baš najbolje osjećao pa smo za njega spakirale po baki neke delicije, a mi ostali smo se fino najeli.

Meni je bio ovakav:

Predjelo

• štapići od parmezana
• raita od krastavca
• zapečene prokulice

Glavno jelo

• krumpir s blitvom (domaći recept)
• tjestenina s maslinama
• pečeno pile (kao i uvijek, pečeno u pola litre vode)
• mesna štruca sa špinatom i mozzarellom
• salata s bučnim uljem (go, Međimurje!!)
• domaći kruh

Desert

• blueberry muffins
• sladoled od vanilije i čokolade s božićnim mrvicama

(Pogodite tko je bio zadužen za odabir deserta!)

Pio se Grgich Hills Chardonnay 2005 i El Coto Coto de Imaz Riserva 2001.

Svaki put kad napravimo ovako lijepu i uspješnu večeru, obećam sebi da ću to raditi svaki vikend. Onda opet prođe nekoliko mjeseci. Koliko često vi pripremate večeru doma za prijatelje?

Već dugo razmišljam o tome kako organizirati recepte, njih brdo iskidanih iz raznih časopisa ili dobijenih mailom. Mrzim papire i ne volim ih čuvati. Jučer mi je pala na pamet briljantna pomisao: zašto ne online?

Tako se rodio jedan pod-blog: Moji recepti. Prvo sam ga mislila imati samo za sebe, a onda mi se ipak učinilo da bi bilo ljepše sve to podijeliti s onima koje možda zanima.

Recepti će biti organizirani po katagorijama, moći će se pretraživati, a najbolje od svega je to da Movable Type sve to radi umjesto mene i tako mi uvelike olakšava život.

Jedan od najvažnijih dijelova tog bloga, bar za mene, su Conversion Charts, ili pretvaranje mjera iz metričkih u američke i obratno. Već sam stavila neke općenite, ali planiram dodavati nove, pogotovo u ovom zadnjem postu naslovljenom, By Ingredient, jer je većina američkih recepata u cups, što kuhanje čini jako jednostavnim, ali ne pomaže vama koji te mjerice nemate.

Eto. Ako vas zanima, pogledajte.

Prvo recept:
2 eggs
1 1/2 cups milk
1 stick margarine
3 cups all-purpose flour
1 cup sugar
2 tablespoons baking powder
1 teaspoon grated lemon peel
2 cups blueberries (fresh or frozen)
1/4 teaspoon cinnamon

Sad za one koji mjere u metričkim jedinicama:
2 jaja
3.5 dcl mlijeko
10 dag margarina
.5 kg brašna
25 dag šećera
2 praška za pecivo
1 žličica ribane kore limuna
25 dag borovnica (svježih ili smrznutih)
1/4 žličice cimeta

Istucite jaja, mlijeko i rastopljeni margarin. Dodajte brašno, šećer, prašak za pecivo i koru limuna i istucite. Dodajte borovnice i lagano promješajte. Stavite u protvan za muffins (ja preporučam one od silikona jer su fantastični) i pecite na 200 stupnjeva (Celzijusa) ili 400 Farenheita oko 25 minuta. Ova količina je za 18 muffins.

Po želji: Pomješajte 2 žličice šećera i cimet. Vruće muffins premažite rastopljenim margarinom i posipajte cimetom i šećerom. Servirajte tople. Mljac.

NB Muffins možete smrznuti i neposredno prije serviranja otopiti u mikrovalnoj. Tako uvijek uživate u njima kao da su svježe ispečeni!

Isprika na (ne)kvaliteti snimke, ali dok ne stigne novi fotoaparat prisiljene smo koristiti Treo…

Jabučica mi je ostala kod doktora. Data retrieval me košta $150, lani mi je TekServe naplatio $500 za hard drive 1/8 veličine! Naravno, u TekServe sam išla na preporuku djetetovog oca koji se kao kuži u Macintoshe. Kad mi je jednom optimizirao hard drive, skrahirao mi je kompjuter. Toliko o tome.

Zvali budu me iz Apple-a kad stigne dečkima u Californiu i vide kakvu sam štetu napravila. Sva sreća da imam renters insurance. Kak sam pehljiva i šlampava, i treba mi.

Da se razveselim, a i ne samo radi toga, danas sam si kupila poklon za rođendan. Guštam si ga već godinama i sad sam se konačno raskuražila. Ipak sam ja sneha i kuharica i tak to.

KitchenAid Mixer

Vidim na onom drugom blogu da vas ima dosta koji kao i ja volite kuhati. S obzirom da je onaj drugi blog specifične prirode i još k tome na engleskom, odlučila sam ovdje dodati novu kategoriju postova, Kuhanje.

Svi ste vi vrsni blogeri i to znate, ali za one koji možda nisu upoznati, s desne strane ekrana nalazi se brdo linkova. Na vrhu su linkovi na blogove koje ja manje-više redovno čitam. Nakon toga su linkovi na kategorije. Ako vas zanima samo jedna specifična kategorija mojih postova, kliknite na nju i nećete morati tražiti što vas zanima kroz sve postove. Nakon toga su linkovi na arhivu prema mjesecu i na kraju linkovi na najsvježije postove.

Easy-peasy.

Evo, prvi recept je onaj za klipiće.
(Hvala baki Milici!)

1 kg brasna
1 dcl ulja
1 zlicica soli
1/2 litre mlijeka
2 instant kvasa namoči u mlako mlijeko s malo šećera i zamjesi. Napravi 32 hljepčića. Svakog posebno razvaljaj i napravi duge klipiće. Ostavi da se dignu. Namazi ih jajetom i posoli. Peci dok se lijepo zarumene.

Mi uvijek imamo nekakve naše ideje, pa ih nismo slagale u klipiće nego u kuglice. Pekle smo ih u protvanu za cupcakes. Posipale smo ih sa sezamom. Mljac!