Iako zaista nemam vremena i stvarno pisem usput dok se pripremam za vecerasnju orijentaciju za nove studente, s obzirom da sam zadnjih dana toliko pisala u obrazovanju u Americi, ne mogu a ne podijeliti s vama da sam konacno stisnula zube i prestala se ponasati kao mala beba i pocela raditi na prijavi za jesenski semestar u MBA programu.
Lidija bude isla na MBA. Nevjerojatno, ali istinito.
Iako MBA (ili Masters in Business Administration) definitivno nije na cijeni kao na primjer prije nekih 10 ili 15 godina, jos uvijek je relativno priznata poslovna diploma. Od standarnog magisterija je razlikuje to da je daleko prakticnija i primjenjivija i zaista je fokus na “business” aspektu, a ne na akademskom.
Prvi korak kod odluke koji magisterij upisati bilo je odluciti sto zaista zelim studirati, sto mi zaista lezi, i cime se zelim baviti nakon zavrsenog magisterija.
Pisala sam vec ranije da sam bila upisala doktorat iz politickih znanosti (s magisterijem en route.) Dok sam medunarodnu politiku zaista zeljela studirati i dok mi to lezi, nikad nisam htjela biti profesor i baviti se (akademski) politickim znanostima. Tako sam na kraju prve godine odlucila upisati pauzu i ne dalje gubiti vrijeme i novac radeci na necemu sto zapravo ne zelim.
U meduvremenu je trebalo zaraditi novac. Brzo sam se snasla u ovom ogromnom svijetu consulting services i nasla svoju niche. Vecina nas nismo neki genijalci i vunderkindi. No, svatko od nas ima (ili mora poraditi na tome da ima) neke specificne sposobnosti koje ga cine razlicitim od drugih, nesto u cemu sam ja jako, izuzteno dobra, dok vecina ljudi nije. Kod mene se tu radi o financijama, financijskim sustavima, internoj kontroli. Pocelo je oprezno i razvilo se u krasan biznis. Cinjenica da jos k tome sve to mogu i na Macintoshu, ucinila me neodoljivom mnogim malim biznisima koji uglavnom rade na Macu (dizajneri, kreativci, umjetnici), a njihovi accountants smekaju samo Windows.
I sve je to lijepo i divno i krasno. Ja vrijedno radim, oni me lijepo placaju i svi sretni i zadovoljni. Pa, ne bas. Naime, dok ja radim mnoge stvari i znam mnoge stvari koje rade CPAs (Certified Public Accountants ilitiga valjda ovlasteni racunovode?), ja nisam CPA i niti mogu raditi kao da jesam i niti mogu naplacivati kao da jesam. Eto, tako sam ja odlucila postati CPA. Draz MBA in Accounting jest u tome da u istom potezu obavim dvije stvari: MBA i CPA.
Jednom kad sam odlucila koji magisterij upisati, prvi korak sam uspjesno napravila. Koji je drugi? Naci program koji zelim upisati. Kako sam to odlucila? Nastavak slijedi…
