newyorčanka: the blog

There is nothing quite as exciting as coming back home. One large part of the appeal (at least for me) is in the fact I get to leave when the vacation is over, but there is something beautifully reassuring about the place where you spent some twenty years of your life. For me, Čakovec is that place.

Located in the north of Croatia, some fifteen minutes away from the Hungarian and Slovenian border, Čakovec is the county seat of Međimurje, the second most populated county in Croatia (after the capital, Zagreb.)

The name of the town comes from its first owner, Count Csáky and dates back to the 13th century. The region had belonged to the Austro-Hungarian empire for a large part of its history, but was freed and joined Croatia in 1848.

The modern Čakovec, with the population of about 15,000, is a charming, fairly wealthy and fun town to live in. The industry is well developed, the city well taken care of, and the people are extremely friendly. I can’t say that it warrants a visit on its own, however, the neighboring Varaždin (which I will be writing about soon) and Čakovec would certainly make a lovely day trip from Zagreb.

Several photos are posted, however, the internet connection by the beach is a bit spotty (and incredibly expensive!), so more photos will follow as soon as we return.

On a slightly more personal note, out luggage has arrived!!! It didn’t quite make it before we headed to Zaton, but my wonderful Mommy had some clothes sent to us by bus, so we can continue to maintain our very stylish appearance!

OK, from now on London is off our list of airports! Virgin Atlantic flight was four hours late because of the storm and we’d been sent from one Terminal to another for about three hours. We’re finally re-booked on a flight to Budapest at 8 o’clock tonight. Yes, Budapest. God bless my sister and brother-in-law for their endless patience with our travel troubles.
- - - - -

UPDATE: We have arrived! (27 hours later and minus our luggage.)

Hm.

U Hrvatskoj smo od 28. lipnja do 18. srpnja.

Od toga smo vecinom doma, u Cakovcu.

Od 30. lipnja do 7. srpnja smo u Zadru. Ili negdje oko Zadra. Organizacija drage mi sestre pa nemam pojma.

Zagreb je potvrden za 11. i 12. srpnja. Audijencije u hotelu Palace.
Sve ostalo impulsivno i bez velikog planiranja.

Karte za ljeto kupljene. Doma smo opet od 27. lipnja do 18. srpnja. *big smile*

Ulazimo u zadnjih 48 sati boravka u domovini i gotovo sam sigurna da će biti jednako uzbudljivo kao i zadnjih tjedan dana. Iako vjerujem da će biti dovoljno vremena po povratku u Ameriku da se sumiraju i analiziraju utisci, ovdje samo u par riječi.

Jako je lijepo doma. Istina, ovaj nam se boravak u Hrvatskoj sveo uglavnom na sjeverozapadne krajeve, ali Čakovec me ugodno iznenadio. Dosta je promjena, većina na bolje. Infrastruktura (ceste, telekomunikacije, trgovine…) daleko je bolja nego prije deset godina kad sam otišla. Grad je prekrasno uređen i mislim da mi je ovaj put promjena nabolje najprimjetnija.

A, što se ljudi tiče, nije me ni malo iznenadilo da su strai prijatelji, pravi prijatelji. Bila sam jučer kod jednog od najstarijih prijatelja kojeg znam oduvijek. Uvijek se šalimo da se znamo od rodilišta jer sam ja tek dva dana starija od njega. Zajedno smo išli u osnovnu i srednju školu. Ja sam nakon srednje škole otišla u Englesku, on u Zagreb na studij. Trinaest godina kasnije, iako se ne vidimo po godinu ili dvije, čim se sretnemo kao da ni dana nije prošlo. Jedino što nas podsjeća da vrijeme prolazi jesu naša djeca. Ali, sigurnost koju budi taj osjećaj poznatoga je neprocjenjiv. Iako smatram Ameriku mojim domom, prijatelji su ipak u Hrvatskoj.

Za kraj, za sve one koji su u blizini ili u mogućnosti ili zainteresirani, u nedjelju u čakovečkom Arcusu u 8 je mali oproštajni susret za sve koji su mi dragi. I novi prijatelji su dobrodošli!

Do idućeg čitanja na staroj IP adresi. Pusa.

U nedostatku vremena za pisanje postova, evo nekih slikica koje sam uslikala zadnjih dana.

Jucer smo bili na jezeru uz marinu kod Preloga, jednog od mladih hrvatskih gradova. Labudovi su bili povod, a zalazak sunca bio je dodatna nagrada. Slikica je puno, ovo su tek neke.

Danas pak je bio red na nekadasnji glavni grad Hrvatske, grad u kojem sam ja provela cetiri jako lijepe godine srednje skole. Naravno, to je Varazdin. Bilo je prehladno za dugu setnju, ali ima slikica.

Bilo je lijepo. Bilo je zabavno. Bilo je do prekasno. Secer na kraju bio je privatni vatromet.

Sve je lijepo i sve je OK, ali meni za ozbiljno fali sna…

Koliko god da ne vjerujem da bih ikada vise mogla zivjeti u Cakovcu, moram priznati da je zaista prelijep mali grad. Najveci mi je gust od svega sjesti u nekom lijepom kaficu, sa starim prijateljima, i pricati bez ikakve zurbe i stresa i razmisljanja o tome da me doma ceka posao. Ah, vacations…

Princeza je na kratkom izletu kod tete u kuci. Njoj vremenska razlika malo radi probleme pa se svaku noc oko 11 probudimo, malo jedemo, malo se igramo, malo citamo i tek onda natrag zaspimo. No, zaista se lijepo i bez problema uklopila iako i dalje prica uglavnom na engleskom.

Ja se idem rihtati za docek Nove godine, a svima zelim lijepi provod.

Za kraj, malo slicica Cakovca.