Feb 21
Plaže. Palme. Pijesak. Valovi. Sunce.
Da, sve je to bilo za očekivati. (I bez obzira na to da sam sve to očekivala, ipak me maksimalno impresioniralo.)
Kad smo se na prvom dijelu puta (ukupno prijeđenih tisuću milja u osam dana dovoljno govori o tome koliko smo Californije prošle) uputile prema sjeveru, pejzaž koji nas je okruživao ostavio me bez riječi.
Vožnja uz rub Los Padres National Forest i osobito Lake Cachuma, kilometri vinograda i nebrojena krda konja i krava koji su pasli uz cestu, bili su divan kontrast.
| 
| 
| 
| 
| 
| 
February 22nd, 2010 at 2:52 am
Prekrasno!
February 22nd, 2010 at 4:35 am
super fotke! kad bi morala napraviti listu 5 stvari pro i con zivota u Cali i NY, kakva bi lista bila?
February 22nd, 2010 at 5:56 am
E vidiš, da mi može biti kao što ne može, to bih ja od Amerike voljela vidjeti! Prirodu od sjevera do juga. Nisam nikad baš pretjerano patila na Ameriku kao takvu i uvijek bih prije nekud drugdje da mogu. Ali oduvijek sam pričala da bih silno voljela vidjeti Zemlju iz svemira. Ono, da me netko provoza jedan krug oko Zemlje, taman da je vidim, a da nismo predaleko!
A od Amerike i velikih gradova New York i silno sam željela vidjeti jug, New Orleans, nekako mi je to sve puno boja mirisa i okusa. Nakon Blizanaca i Catrine su me svi koji znaju za moju želju da vidim Zemlju iz svemira lijepo zamolili ak’ bi ja mogla izvršiti male izmjene u svojim željicama 
Super su ti fotke! Vjerujem da je bilo prekrasno!
February 22nd, 2010 at 8:20 am
Očito još nisam bila usula dovoljno kave u sebe kad sam ostavljala komentar, pa je ono gore otišlo k’o anonimno
Evo, ispravljam!