Upozorenje: ne želim nikoga uvrijediti ovim postom i svakome tko je obožavatelj ovog lanca prodavaonica lutaka, predlažem da preskoči ovaj post.
Za peti rođendan dijete je od susjeda, našeg gazde i njegove cure dobilo poklon bon za American Girl. Već dulji niz godina mi je poznato da taj dućan postoji, da prodaje lutke i da je izuzetno popularan. Kako je lokacija njihove flagship prodavaonice, na 49. ulici i Petoj aveniji, relativno blizu mog ureda, nemoguće je ne primjetiti unezvjerene turiste s ogromnim crvenim vrećicama kako se spuštaju avenijom.
Ne mogu reći da sam imala neko osobito mišljenje u vezi ovih lutaka do prije par dana. Onda sam, da bih se informirala, pogledala web stranice njihovog dućana i počela formirati mišljenje. Činjenica da je cijena jedne lutke, JEDNE LUTKE!!!, najmanje $90, bila je mali šok, no cijena sama po sebi ne znači mi puno. Realna sam i mogu prihvatiti da su neke stvari jeftine, a neke skupe. Na nama je odabir, po želji i mogućnostima. (No, brzo mi je postalo jasno zašto je rođendanski poklon bon bio za mene vrlo velikodušnog iznosa od $100!)
Posjetom web stranicama mislila sam da sam se dovoljno pripremila i naoružala za posjetu trgovini. Mimi je naravno bila oduševljena. No, ona ionako nema uopće razvijen koncept novca i nju je jednostavno veselilo da će dobiti novu lutku.
Već na samim vratima, pri ulazu u trgovinu, dalo se primjetiti što nas čeka. Horde roditelja s izuzetno nabrijanim kćerima, neke od kojih su se vec na ulazu u trgovinu bacale na pod u napadu histerije. Mame s natapiranim šiškicama i u štrikanim vesticama s navezenim mačkicama, kćeri u jednakim oblekama kao njihove lutke, unezvjereni očevi s listama ili zaokruženim stranicama u katalozima. Frizerski salon za lutke i djevojčice. Restoran za lutke i djevojčice (koji je navodno rezerviran do šest mjeseci unaprijed!). Foto studio za lutke! Gimme a break…
Mimi je odabrala lutku sličnu sebi, jednu svečanu haljinu i jednu haljinu koja je bila na rasprodaji (nema je na webu). Grand total: $143.06!!!! (Istina, od lutke se ne odvaja, preskinula ju je najmanje osam puta. Gabriella je već i spavala i kuhala večeru. Trenutno je na vožnji s vlakom — kartonske kutije od dostave hrane jutros — s ostalim lutkama, medvjedima i inim životinjama.)
Je li ovo za nas kraj s American Girl lutkama? Ne znam. Lutke su zaista lijepe. (Ne diže mi se od njih kosa na glavi kao od Barbika koje i dalje ne dozvoljavam u ovoj kući!) U principu nemam ništa protiv tih lutaka kao igračaka. Ali, imam puno protiv shopping experience.
U redu na blagajni čula sam dvije mame kako ekstatično, duboko južnjačkim naglaskom, raspravljaju o ovom ultimativnom njujorškom iskustvu. Nitko me nije pitao za mišljenje, ali ja ću ga ipak ponuditi: ako su u NYC došle da bi išle u ovaj dućan, onda su bedastije nego što izgledaju!
| 
| 
| 
| 
| 
| 
November 9th, 2008 at 7:26 pm
lutka kao lutka je lijepa, ali sve to ostalo sto ide uz lutku mi je stvarno previse, a ponasanje tih mami i curica neshvatljivo
November 10th, 2008 at 3:27 am
što je – je. lutke su zbilja prekrasne.
iskustvo kupovine i mentalitet kupaca je nešto drugo.
November 10th, 2008 at 4:49 am
To je kad potrosacko drustvo pretjera. Lutkica je lijepa, no mislim da ne vrijedi bas tu lovu, vjerojatno se placa vecinom razvikanost, a manje bilo sto drugo. No dobro, glavno je da Mimi uziva u svojoj lutkici. Ponasanje odraslih me bas i ne cudi, a kad su takvi odrasli, histericni klinci su neizbjezni (od koga ce nauciti drugo?). Otprilike slicno kao kad se u Zagrebu otvori novi shopping centar, s istim trgovinama kao i u ostalih milion centara – rulja nahrupi k’o bezglave ovce taj prvi tjedan i prvih par vikenda, ljudi van Zagreba dolaze samo da ne propuste taj “novi” shopping experience (a da ih pitas jesu li ikad posjetili koji muzej u ZG-u, zbunjeno bi pitali kaj je to “muzej”)… koliko su u American Girl neizbjezni restoran i salon za lutke i klinke, toliko su ovdje neizbjezni bircevi, od kojih odjednom bas ti novi imaju najbolju kavu u Zagrebu (ili barem taj mjesec dok se ne procuje za neki novi birc koji se mora posjetiti ili ces umrijeti od silnog propusta). *rolleyes*
November 10th, 2008 at 6:40 am
Uvijek se isponova cudim, ko picek glisti, zasto ljudi hrle u soping guzvu i zasto se guzvaju sa stotinama sugradjana radi krpica ili bilo cega. Takodjer mi je nejasno zasto za praznike jedu deseterostruku kolicinu hrane. Ipak – iz iskustva znam da je tako, nekak sam pomirena djelomicno s time. Slicno mi je sa djecjim igrackama – zlo mi je kad pocnem zbrajat koliko ukupno imovine ima medju kcerinim igrackama, ali istovremeno – ona se dosta igra s njima, nije od onih koji ne sljive igracke 5 min nakon kupovine. Za barbike imam konfesn tu mejk. Mislila sam da ih nikad kceri dat necu. Nedavno je dobila 1 za rodjendan. Bila mi je lijepa (!) i teleportirala me u vlastito djetinjstvo, kao Prousta madelaine kolacic!
November 10th, 2008 at 7:10 am
Potpisujem ovu crticu o shoppingu u Zagrebu (prije par mjeseci…nakon posla ostala sam zarobljena u kilometarskoj koloni, neznajuci zbog cega dok na radiu nisu rekli da se otvorio jos jedan konzum-(trgovina svakodnevnih namjernica koja inace ima monopol u nasoj maloj zemlji i ima ih stotine), pa mi bas i nije bilo jasno zasto su sol i brasno atraktivnije u novom ducanu, nego u bilo kojem drugom, ali mentalitet ovaca nam je duboko usaden pa gdje jedan tu i svi).
).
A sto se tice igracaka, tu imam neki stav, da smatram da je puno igracaka pomalo i lose (dokazi iz struke). Znam da u moje vrijeme nije bilo isto nije bilo igracaka za kupiti, nije bilo novaca i mogucnosti, a mojih sedam beba koje sam tada dobila i dva medvjedica i danas su zivi i spavaju u jednoj od kutija moje mladosti. Poznajem obitelj cija je djevojcica u jednom perodu svog zivota imala sve,ali bas sve barbike koje su postojale na trzistu, pa bi joj onda kupovali opet istu,ali ova jednostavno to nije kuzila,jer bebe su bile bez kose, nogu glava i sl…pa redovito tisuce kuna je zavrsavalo u smecu. Cijena ove bebe je puno, za hr. standard,ali ne mogu to usporedivati pa ni necu…no mislim da euforije oko igracaka ili novih brandova ne stvaraju djeca nego odrasli.
U svicarskoj je zabranjeno reklamirati igracke (ni novine, ni tv, ni plakati) pa klinci i manje traze jer ne znaju sta sve postoji, a na nasoj televiziji u jutra vikendom su preplavljena djecijim reklamama koje znaju trajati dulje od samog djecijeg programa. Mislim da nas to potrosacko drustvo polako izjeda.
I za kraj jos jedana svjeza shopping vijest iz nase zemlje: OUTLET. Do prije desetak dana rijec outlet bila je nepoznanica vecini mojih poznanika, ne zato sto ne znaju engleki nego zato sto su smatrali da je “glupo” kupovati vec otpisane krpice. Istina u zagrebu nikada nije postojao shopping centar outletova kao sto si ti u jednom svom postu pisala o vasem,ali opet ima stotine zasebnih trgovina po gradu,pa u cemu je razlika. No kako na shopping centri dizu adrenalin tako je bilo i ovoga puta. Otvara se outlet centar i odjednom je tamo kupovati in, te na jutro otvorenja tisuce parkirnih mjesta je bilo malo da svi znatizeljnici se uguraju u prve redove, ironija na kvadrat je ta, sto se otvorilo samo deset trgovina od stotine najavljenih, sto je dio centra jos uvijek gradiliste i blata je do koljena, te sto je centra samo nekoliko sati po otvaranju bio zatvoren jer nema dozvolu…i to je to najnovija glupost u nasoj zemlji (nisam bila tamo ali su informacije iz prve ruke, od frendova koji nisu znali za tu rijec
November 10th, 2008 at 7:10 am
Lutke su stvarno lijepe.No,jesu li skupe,to je relativno.Svatko za sebe moze odluciti je li mu to skupo ili ne.Takva histerija meni nije normalna i svakako je grozno da se djevojcice bacaju po podu ili kuci vriste zbog te lutke.A mame koje to dopustaju i ukljucene su u tu histeriju…Sta uopce reci?Podsjetila me ova tvoja prica na nesto sad aktualno u Hrvatskoj-iPhone i stanoviti red od 300 ljudi.Jedan je covjek izjavio da mu je dan kupnje iPhone-a najljepsi dan u zivotu i da ce mu se od tog dana zivot znacajno promijeniti.Ludjacki je vikao:Moj je ,moj je,napokon! P.S. Ja sam se igrala s barbikama ali su mi draze bile lutkice Lego Scala – http://www.lugnet.com/scala/ Mozda se svide tebi i Mimi
November 10th, 2008 at 7:24 am
Bia sma tamo prije nekog vremena, vodila curicu od prijatelja i skoro dobila panic attack od ekipe tamo. Strava. Sva sreca, curica koju sam vodila je isto bila zgrozena, pa smo otisle u setnju.
November 10th, 2008 at 7:55 am
Hm… lutke su lijepe, ali cijene su malo previsoke. Još kad se uzme histerija oko dućana, mislim da bi preskočila taj dućan (da ikad dođem u NYC
)…
November 10th, 2008 at 8:49 am
@jaca- jel’ da je bas lijepo imati sina??
@mila – je, moram priznati, lutkica je lijepa. podsjeca me na jednu moju, koja je bila puno veca od ostalih i imala je lijepu crvenu kosu.
@mirela – meni je bio najbolje kad mi je prijatelj iz sibenika ispricao da se kod njih vise ne hoda na kavu na rivu (koja je predivna!!!) nego u shopping centar koji je negdje u brdima izvan grada. go figure…
@lilly- ja kategoricki tvrdim da u taj ducan nemam namjeru vise ikad nogom krociti. ako kojim slucajem odlucimo kupiti jos nesto (trenutno mi je to tesko zamisliti, ali nikad se ne zna) jedini nacin bude da to narucimo na internetu! a, sto se puno igracaka tice, ja sam uvijek mislila da ih mimi ima jako puno (naravno, vjerojatno sam usporedivala sebe i nju), no kad sam bila kod nekih njenih prijatelja, tek sam onda vidjela sto znaci PUNO igracaka. meni osobno je to bilo malo degutantno. mimi ima dosta igracaka u nekoliko glavnih grupa (knjige, puzzle, lutke, medvjedici, lego kocke, crtanje i slikanje, glazbeni instrumenti, drvene kocke i igracke) i igra se sa bas svima i to puno. nema ni jedne igracke koja je potrgana ili fale dijelovi, a za njezin rodendan smo prvi put morale baciti igracku jer su je u zanosu igre potrgali. sve ostale igracke koje je prerasla smo ili pospremile jer su po necemu posebne ili dale u dobrotvorne svrhe. ali barbike i dalje ne dam!!
@denny – meni nikad nije bilo jasno kad ljudi s ponosom placaju velike cifre za obleke, cipele, bilo sto. ja volim lijepe stvari, ali kad god je to moguce, ja budem ih kupila na rasprodaji ili u outletu. samo zato sto su stvari lijepe, ne moraju biti i skupe.
@iva – s obzirom da ja imam prvu generaciju iphone, mislim da nisam mjerodavna komentirati redove u hrvatskoj!
(no, koliko god da sam se veselila svom telefonu, ne mogu reci da sam vristala od veselja kad sam ga kupila ili da mi je promijenio zivot. iphone mi je draga igracka i to je to.)
@partizana – mislim da vecina djevojcica nenaviklih na takvu histeriju reagira isto. mimi je bila uzbudena kad smo bile na putu do ducana, ali jednom kad smo usle, bila je nekarakteristicno mirna i tiha. mislim da je cijelo iskustvo trajalo ne vise od 15 minuta i s veseljem smo istrcale van!
@pea – cijena sama po sebi (koliko god da je vratolomna!) nije mi kriterij da ne volim ovaj ducan. lutka nije “vrijedna” $90, ali danas je jako malo toga vrijedno novaca koji za to placamo pa sam to nekako vec i preboljela. mene je najvise uzrujalo to da su te djevojcice te lutke tretirale kao osobe, kao prijateljice. ja, kao roditelj, ne mogu nikako razumijeti zasto bih dijete gurala u takav umjetni odnos umjesto da si mala nade pravu prijateljicu pa da se njih dvije igraju skupa. naime, ta lutka koliko god da je lijepa i skupa, na kraju je ipak samo lutka. stvar. a, ja ne zelim da mi dijete bude prijateljica sa stvarima.
November 10th, 2008 at 1:22 pm
Razmazena djeca i njihovi roditelji mogu se naci na svakom koraku, nije to nista novo i nevidjeno samo zato sto je mjesto radnje AG. Steta sto je to pokvarilo posjetu ducanu koji je doista nesto posebno, pogotovo kad se radi o djeci (a i nama odraslima koji smo imali skromne i malobrojne igracke). Osobno nisam vidjela veceg raja na zemlji za lutke i meni je simpatican cijeli taj koncept koji je ujedno i edukativan (vecina lutaka predstavlja odredjenu eru u povijesti i uz nju dolazi citavo brdo knjiga koje se time bave), – frizerski salon za lutke, bolnica gdje se poporavljaju potrgane lutke i vraca im se nekadasnji sjaj, obrok u cafe-u je malo iskustvo za sebe (slicno tea party-u gdje ste bile za Amelijin rodjendan), a do nedavno su imali i kazaliste u kojem se mogla vidjeti predstava koja je educirala o vrijednosti prijateljstva i kako ga cuvati (odlicno za stariju djecu). Foto studio je za djecu koja onda mogu dobiti svoju kopiju njihovog casopisa sa slikom na naslovnici. I nije to mjesto kao Toys’r Us ili bilo koji drugi tipicni ducan krcat igrackama, a s obzirom da ih svega ima 3 ili 4 u citavoj zemlji, onda nije ni cudno da je neizostavno mjesto obilaska kad se dolazi u NY s djecom. Ja sam to obavila 2x do sada, prvi put bez djece, drugi put sa njima i obje su dobile po lutku (koje su marljivoscu i dobrim ocjenama morale zasluziti). Nije bilo jeftino, ali je bio dozivljaj koji ce njih dvije pamtiti do kraja zivota. Sto ce tice “prijateljstva sa lutkama”, pa svako djete ima barem jednu omiljenu igracku koju stalno ima uza sebe i tretira drugacije. To ne znaci da to iskljucuje druzenje sa drugom djecom, naprotiv.
November 10th, 2008 at 4:17 pm
@ Denny – i ja sam cula (bilo je na vijestima) o super “otvaranju” outleta, koji su odmah morali zatvoriti
))). Btw, vec dugo postoji sportski outlet kod Mercatonea, no za razliku od ovih americkih gdje udjes u outlet i osjecas se kao i u bilo kojoj drugoj upscale trgovini, u ovaj udjes i osjecas se kao da si dosao na Jakusevec. Sve je razbacano, brojeva nema, osim ako nemas ludu srecu, pola toga raspareno i od prije 5 godina, a cijene su samo 30tak posto manje.
Ja cu definitivno otici u taj nezavrseni outlet, jednom kad se stvarno zavrsi i otvori onak’ kak’ spada (i kad ludilo splasne). Ludo me zanima kako ce to izgledati!
November 10th, 2008 at 4:31 pm
potpuno bih se slozila s tobom. ne treba pretjerivati ni sa cime, ali ovo sto si ti opisala, ova histerija za, po meni ovakvim materijalnim bedastocama, je zaista previse. mislim da sam vec zamrzila ovaj ducan prije nego sto sam krocila u njega, a nije da bih i inace isla u njega.
November 10th, 2008 at 4:35 pm
pa šta nije i kod nas cijena malo bolje Barbie otprilike tu negdje? no dobro, možda sad više i nije, ali sjećam se kad je Barbie bila 100 DM, a tatina plaća je bila 300 DM… pa sjećam se kad su se one velike lutke koje su izgledale kao živa djeca tamo negdje 80-tih donosile iz Austrije…
činjenica je da roditelji rade svašta za naklonost (neću napisati ljubav jer sam onda sama sebi fuj) svoje djece i da za to ne biraju ni način ni sredstva.
jedino šta ne kuže da tako djeci rade medvjeđu uslugu jer nakon nekog vremena djeca više nemaju želja jer već imaju sve što žele, a i naučeni su da im se sve serivra na pladnju…
zbog toga tebe i tvoje odgajateljske metode izuzetno cijenim, i nadam se da ću imati upola toliko upornosti i snage da ne budem kao ove mame s juga…
November 11th, 2008 at 9:16 am
Hjela sam samo reci kako mi se odjednom iz barbi face smijesilo vlastito djetinjstvo, makar inace vecinu lutaka smatram ruznima do skeri. Ne branim ih, jer mi se ne da nametat joj svoj stav o lijepom ni zabavnom. (To cu prakticirat kad mi u pubertetu kaze da ce stavit tetovazu tigra preko cijelih ledja i da zeli dijamant instalirat u pupak!) Malo kao kad si ti pisala o ugsicama cije cari si nenadano otkrila. Marina mi vrlo privlacno opisala ducan.
November 11th, 2008 at 9:45 am
@lilly – svaka prica ima dvije strane, tako i marinina i moja. priznajem, ja sam jako losa publika za umjetno stvorene kulteve kao sto je american girl (ili barbie ili hannah montana.) ja u tom ducanu nikad prije nisam bila, a da mimi nije dobila poklon, vrlo vjerojatno nikad u taj ducan ne bi bile isle. s druge strane, marina pise da ja u taj ducan isla sama, prije nego je i imala djecu, a onda je vodila i svoje cure. naravno da ce nase videnje iste situacije biti dijametralno suprotno! meni je to ok.
samo s jednom stvari cu se tesko sloziti koju si napisala a to je da ne zelis nametati djetetu svoj stav o lijepom i zabavnom. ja mislim da kao roditelji i odgajatelji imamo priliku utjecati na zivote i iskustva nase djece na najljepsi moguci nacin i sve dok imam tu mogucnost, ja cu je uvijek iskoristiti. da, draze mi je da se igra s medvjedicima nego s barbikama. da, draze mi je da ide u kazaliste nego da divlja po ducanima. da, draze mi je slikamo s prstima nego da bulji u televizor koji je fila reklamama. to su sve moji stavovi i koliko imam priliku vidjeti svoje dijete, samu ili okruzenu drugom djecom, ne vidim da sam joj puno naskodila, a meni je ovak’ definitivno ljepse.
ali, da postoji samo jedan nacin da se bude roditelj, to bi bilo jako jednostavno, ne?!
November 11th, 2008 at 5:11 pm
pa meni barbika nije ruzna. da imam kcer, mislim da bih ipak kupila barbiku. dok sam ja bila dijete silno sam si zeljela barbiku, no mama i tata mi nisu zeljeli kupiti. ne zato jer nisu imali novaca, nego vjerojatno iz slicnoga razloga kao i ti. no, ne mislim da bih svoju kcer “pokvarila” s jednom barbikom. samo da se razumijemo, sami kult barbike mi je odvratan: poruka da zena mora biti prelijepa, ali glupa. barem ju ja tako shvacam.
November 11th, 2008 at 8:24 pm
meni je citava ideja odlaska sa djetetom i brijati genijalna. ovdje puno jednostavnije lutkice u najobicnijem ducanu s igrackama kostaju toliko
jesi vidila da li imaju i decke? (idem odma kopat po stranicama)
November 12th, 2008 at 4:44 am
Uh, apsolutno se slazem da kao roditelj u mnogocemu i moras koristit svoje pravo i mogucnost odlucivanja umjesto djeteta. Da imam neki jasan i odlucan stav o barbama isto bih joj zabranila i, kao ti, rekla – zalite se vodovodu. Naravno da maksimalno namecem svoj ukus…pa necu valjda susjedov?! Pomalo ipak vidim da joj se pod utjecajem prijatelja iz vrtica formira neki drugi ukus – trudim se potaknut ju da ne bude totalno povodljiva, ali ne zelim ju potpuno izolirat.
November 12th, 2008 at 8:24 am
@sandy – mimi ima jednu barbiku kod bake (jer ju ni tata ni ja nismo htjeli u kuci, a odlucili smo da nek dobije jednu toliko da joj nisu nedostizne) i gotovo nikad se ne igra s njom.
@ivanka – na zalost, ovo je iskustvo iskljucivo za djevojcice. tocnije, prodaju samo lutke djevojcice, a to ne znaci da ih mali djecaci ne mogu kupiti.
@lilly – slazem se, treba birati bitke.
November 25th, 2008 at 4:29 am
ne znam je li običaj komentirati nakon par tjedana, ako nije ispričavam se neću ponovno, ali jednostavno american girl izgleda kao pravi američki prosjek djevojke, moram priznati da mi je draža barbie iako izgleda izgladnjelo prema ovima. cijena je prava američka, prava mjera “hundred bucks”. meni se također moderni “kultovi” ne sviđaju, ali kad sam ušla u disneyland, totalo me obuzelo, iako imam već neke ozbiljne godine. a što onda reći djeci na tu temu? Svaka čast kako se odupireš svemu.