Hm, nakon posta koji je bez problema nadmasio tisucu jedinstvenih posjeta u jednom danu, sve se pitam o cemu da sad pisem da to nadmasim…
Pretrpana poslom, na brzinu sam preboljela razocaranje proslog vikenda. Perspektiva je odlicna stvar.
Dijete me svaki dan veseli i cudi s tim koliko je s nepunih pet godina zapravo vec velika. Jucer je odlucila da je spremna za zuti autobus ujutro za skolu. Ja sam plakala, a ona mi je sretno mahala iza zatamljenog prozora. Jel’ bude onda bilo sto napravila, a da se ja ne rascmoljim radi toga?!
Osim jutarnjeg autobusa, onda je odlucila i sama kupovati rucak u skoli. Ja sam jucer cijeli dan imala nervozu zeluca brinuci o tome hoce li ona moci sama sebi naruciti jesti. (Da, bas bude moje dijete gladno ostalo!) Nervoza je bila potpuno nepotrebna, naravno. Ne samo da se sama pobrinula za rucak nego je zakljucila da je puno bolji od onog koji joj ja spakiram. (“A o tatinom da i ne govorimo!” rece ona. “On mi jedino peanut butter & jelly sendvice zna spakirati!”)
Ja sam danas uzbudena k’o da opet idem na spojak. Pogadate? Je, jabucica mi je spremna za podizanje. Jedino me jedna stvar brine: kako cu ja sad jabucici objasniti da mi je njena zamjena jako brzo postala puno draza. Zene ce me razumijeti, razlika od 5 inca je ipak razlika od 5 inca!
Ovaj vikend sam zbog velike muke oko kompjutera propustila Fashion Week. A, i karte sam imala i sve i vec sam si gustala kak budem vas sve pocastila s lijepim slikicama. Je, nista. Opet bude i na proljece Fashion Week, a mi budemo i dalje sponzori. Bude karata, bude prilika…
Imala sam se priliku upoznati i s jednom kolegicom blogericom koje je bila u posjeti NYC. Njen blog bi se morao zvati “nesto slatko medeno s leptiricima i medvjedicima” jer je toliko draga i slatka i simpaticna da je to nemoguce za opisati. A, i Jubav joj je dobra. Predvidam da se vracaju vec za Bozic, a najkasnije na proljece. Zaljubili se ljudi u grad, teski slucaj je u pitanju.
U ostalim vijestima: imamo Hrvate u kvartu. Curica im ide u prvi razred, upoznale smo se prije neki dan i jucer bile kod njih na kavi. Mimi je odmah zakljucila da joj je to nova najbolja prijateljica i da hoce ici k njoj na sleepover. Ja sam okvirno pristala (bilo je pola 9 navecer i ona je morala ici spavati pa se nisam namjeravala upustati u neke velike diskusije.) Kad se jutros probudila prvo me pitala ako sam nazvala “mamu koja govori hrvatski” i pitala kad Mimi moze ici k njima na spavanje. Dijete je bilo morski pas u proslom zivotu: kad se necega ulovi to ne pusta ni za zivu glavu.








September 9th, 2008 at 3:02 pm
A mene zivu pojede sta je to bilo na dejtu:)) znam radoznala sam do boli:))
September 9th, 2008 at 3:12 pm
teški slučaj veliš….hmmmm, toliko se ljudi zaljubilo, a ja još čekam drugi date…..
September 9th, 2008 at 3:18 pm
@run – hm, pitam se ako je mozda u pitanju nesto sto si priznao na prvom date…
September 9th, 2008 at 4:06 pm
Mislim da bi što se tiče tog zaljubljivanja u NY i meni tako bilo..samo da odem…a za malu mi je baš slatko i super kako je samostalna i kako hoče puno toga sama u tako velikom gradu…
September 9th, 2008 at 9:47 pm
bas mi je drago da si se upoznala sa Cranberrie, preporucila sam joj da te kontaktira prije no sto su krenuli
A Mimi je stvarno djevojcica i po, bas je narasla
September 10th, 2008 at 5:19 am
Znači ni ove godine ništa od Fashion Weeka? Hm što se tiče posta kod blogerice koju si upoznala i kod mene ima nekih planova po tom pitanju
Mene više ništa ne iznenađuje kod Mimi. Ona je jednostavno najdraže i najpametnije dijete koje sam ikad upoznala. I to ne kažem samo zato što je tvoja
September 10th, 2008 at 6:05 am
joj, morski pas
September 10th, 2008 at 6:17 am
Ja jos uvijek, i nakon mjesec dana kindergartena imam svaki dan u jutro “zelucanu” nervozu hoce li moje dijete doci iz kindergartena u vrtic koji pohadja vec dugo vremena i koji je nekih sve skupa 20 m hoda udaljen (zracna linija 10m). Nece li mozda otici na cestu? Hoce li pojesti svoju uzinu? I nista mi ne moze pomoci, niti cinjenica da vec mjesec dana to savrseno funkcionira. Tako da te i vise nego potpuno razumijem.
September 10th, 2008 at 6:27 am
1000 posjeta u jednome danu? Jel’ to ukupno ili 1000 razl. ljudi? Priznajem, ja na tvoj blog obicno navracam 1 x dnevno (ponekada 1x u dva-tri dana, ovisno o obavezama), taj dan sam navratila 3 puta (a mozda i 4, ne sjecam se vise tocno).
September 10th, 2008 at 6:52 am
i ja cekam drugi date, muka i pol
September 10th, 2008 at 6:58 am
Ja navratim i češće, pogotovo ako ima dosta komentara. Ok mi je atmosfera tu kod tebe. Vidi se da navraćaju sve kulturni ljudi
September 10th, 2008 at 7:06 am
U zadnja dva-tri tjedna, 3 ljudi odose u NY…pa ja neznam sto se dogada, ali i ja bih isto
–nadam se
Ma Mimi je preslatka i pametna da je to nesto nevjerovatno…eto, jos malo pa ce htjeti za stalno na hrvatskom pricati
September 10th, 2008 at 7:18 am
@sandy & maja – cure, posjete su besplatne, svaki dan dodite koliko vam zelja, ne broji se. samo sam jucer primjetila (novi blog mi to veli) da sam imala jako puno posjeta pa sam pogledala statistike i stvarno tisucu i nesto sitno jedinstvenih posjeta! skoro uvijek sam blizu tisucici (i uvijek me beskrajno muci TKO to sve dolazi), ali samo nekoliko puta sam ju presla. a, malo me to veseli. jer ne pisem blog da bi ga ja sama citala…
@all – mimi sad INZISTIRA da pricamo hrvatski jer onda je sve sto pricamo nasa tajna jer nas nitko ne razumije. (osim susjeda hrvata, naravno!)
a, nyc je prica za sebe. bas sam s klijentom jucer pricala o tome i on se slaze da bi se mi morali odvojiti od ostatka amerike i funkcionirati nesto kao hong kong nekad. ja sam tog misljenja vec dugo.
September 10th, 2008 at 3:43 pm
Ja sam zapravo čitajući blog…s moje strane bare(od jace)..naišla sasvim slučajno na tvoj i baš si mi simpa..onako normalna ženska..
i ja sam više puta probavala pisati blog ali ništa od toga..očito je da više volim čitati..i komentirati…hehehehe…
September 10th, 2008 at 6:49 pm
kako dalje????? pa sto bi uopce isla dalje, ostani tu gdje jesi, to je vec dovoljno daleko!
September 10th, 2008 at 6:59 pm
A eto, vidim da krepavaš od radoznalosti ko te sve posjećuje, pa evo ostavljam trag, počeh i ja pisti blog i zasad nisam nešto posebno zanimljiva. Uživaj u svojoj maloj Mimi, jer ja se nisam “ni okrenula” a moja je već brucošica. Šmrc, i sada je nešto najljepše i najbolje što smo njezin otac i ja stvorili i ne znam kako ću progurati njezino preseljenje u zagreb na fakultet. Vjeruj mi, kad se sjetim da odlazi za 20-ak dana plačem sa istim intenzitetom kao kad je prvi dan ostala u dječijem vrtiću.Zvuči nevjerovatno ali jednako boli!!!
September 11th, 2008 at 5:19 am
Evo i mog traga.
Na tvoj blog sam dosla preko Zvrka (koju sam i osobno upoznala), a sve zbog nekih info o NY koje si svojevremeno stavila. Onda me je zainteresirao tvoj zivot tamo daleko preko bare, pa prekrasan stil unutarnjeg uredenja stana, pa to da smo podrijetlom iz susjednih gradova….. Ja nisam u stanju pisati blog iz vise razloga; mislim da mi zivot nije bas pretjerano zanimljiv, a nisam ni spisateljski nadarena. U svakom slucaju divim ti se na snalazljivosti i uspjehu koji si postigla vani.
Pozdrav
September 11th, 2008 at 9:52 am
Bas citam danas o Fashion Week- u i ‘nasoj’ Victoria-i Beckham.
Meni se Mimi cini puno zrelija od mog Zvrka, ali je prirodno brinuti se.
September 11th, 2008 at 12:55 pm
Ja sam dosla do ovog bloga preko clanka iz Jutarnjeg koji ti bas nije dobro legao, ali vjerujem da si uz mene dobila jos novih i vjernih citatelja… svako malo provjerim jel ima sta novo… nadam se da cu jednog dana i ja osjetiti cari NY jer mi je to velika zelja, a uz tvoj blog barem mastam kako je tamo… pozdrav iz Osijeka!
September 11th, 2008 at 4:46 pm
nećeš vjerovati ali Jubav je ovaj post pročitao prije mene – mene još uvijek muči spavanje i ine sitnice kao recimo povratak u krutu realnost – dosada na poslu i slično
) hvala ti za sve ove komplimente i sad da tu imamo ikonice stavila bi sto onih kaj se crvene. skužila si me odmah da sam luda za NY – ali i inače sam prozirna i svaki osjećaj mi se ocrtava na licu
moram ti reći da si me i ti oduševila – baš si super, dinamična i otkačena i mogla bih te slušati satima
) i da, definitivno se vraćamo u grad koji nikad ne spava, samo se ipak moramo još malo financijski oporaviti – tek sam danas vidjela stanje na Visi