Dvije konstatacije
(1)
Kad idem kasno spavati, ujutro sam jako umorna. Jako. I čangrizava.
(2)
Tko se jednom opeče, taj i na hladno puše.
| 
| 
| 
| 
| 
| 
28 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
| | | | | | 
znači nije bilo dobro?a šteta…baš mi je žao…
Jesi čula za Dinu Dvornika??
Comment by MajaOs — September 7, 2008 @ 12:09 pm
@majaos - a, ne, nisam ja rekla da nije bilo dobro. cak stovise! ali, s godinama mi se ipak izgleda dogodila pamet… a, za dinu sam upravo procitala i bas mi je iskreno zao.
Comment by Lidija — September 7, 2008 @ 12:42 pm
ja znam biti jako depresivna, ako se ne naspavam
Comment by petra zagreb — September 7, 2008 @ 12:51 pm
Cekam izvjestaj.
Comment by zvrk — September 7, 2008 @ 12:59 pm
dakle spoj je bio napet? ali jutro poslije nema euforije nego si cangrizava? how come?
Comment by Lilly — September 7, 2008 @ 2:45 pm
pa kaj je tak lose bilo? kakav je tipus? jel’ naporan?
ustogljen? glup mozda? 
skrt? ne voli djecu? ne voli zivotinje? kaj je s DD bilo? idem pogledati na netu.
Comment by sandy — September 7, 2008 @ 3:10 pm
hm, vidim da budem se morala objasniti.
jednom davno, u jednom proslom zivotu, ja sam bila u jednoj jako losoj vezi za mene. losoj na puno nacina, a najvise zbog toga jer je bila veza s ovisnikom koji si nije zelio ili mogao pomoci. i ja sam strpljivo s njim prolazila odvikavanja, sjedila nocima uz njega i drzala ga za ruku, spavala nekoliko sati, jurila na faks i na posao. i svaki put je zavrsilo isto: po povratku doma, prvo je otisao po flasu vina u ducan iza ugla. jednog dana je doslo do toga da me pijan udario, slucajno, ali me udario. te noci sam se spakirala i otisla.i obecala sebi da mi se to vise nikad nece ponoviti.
gospodin savrseni mi je jucer na pocetku vecere iskreno priznao da je lijeceni alkoholicar (cetiri godine i kusur.) ja sam njemu iskreno priznala da nema sanse da idemo na drugi spojak. (sto ne znaci da se na prvom nismo mogli lijepo zabaviti!)
danas nisam bas jako sretna.
Comment by Lidija — September 7, 2008 @ 4:48 pm
Drago mi je što si sebi na prvom mjestu.
Comment by flip-flops — September 7, 2008 @ 5:06 pm
ajoj, bas mi je zao. drogerasi, alkoholicari i takvi slicni-NE. zal mi je njih, nisu oni tako krivi, vise su njihovi roditelji, ali jednom alkos-uvijek alkos. to je takav tip “personality”, cesto zapravo mijesani tipovi, a svi zanmo da se osobnost ne mijenja. pusaci mi isto nisu dragi, ali oni bar nisu agresivni, i dadu se pripitomiti, pa cak i odviknuti. srecom da kod mene u obitelji nema niti jednih, niti drugih niti trecih. ajde, ne budi tuzna. zapravo mi je neobicno da lijeceni alkos na 1. datu priznaje da je lijeceni alkoholicar, jer vjerujem da se time sigurno ne ponosi. svaka cast na iskrenosti.
Comment by sandy — September 7, 2008 @ 5:11 pm
eh, steta… a zvucao je tako dobro
more luck next time
Comment by Jaca — September 7, 2008 @ 6:10 pm
ja kad idem kasno spavat kasno se i dizem!
tko se jednom opece, taj se nije opekao dvaput!
Comment by NeMresBilivit — September 7, 2008 @ 10:41 pm
p.s. jesi li promijenila vise onaj stol i stolice :-)))
Comment by NeMresBilivit — September 7, 2008 @ 10:46 pm
pa dobro - lijeceni. ako imam pravo na kritiku, mislim da si pogrijesila odlucivsi tako brzo, i prema sebi i prema njemu.
ali naravno razumijem tvoj strah.
ovo je ljudsko misljenje :), ne misljenje psihologa :).
Comment by petra zagreb — September 8, 2008 @ 1:53 am
A o tome se radi. Sve mi je jasno.
Comment by maja — September 8, 2008 @ 3:22 am
Ali opet tip je lijeceni i to ti je priznao vec na prvom spoju, to puno govori o njemu…
Comment by katarina — September 8, 2008 @ 3:35 am
moram priznati da se slažem s petrom zagreb.
iskreno je nastupio i to puno govori o njemu i o (pozitivnom) načinu na koji se nosi sa svojim demonima.
možda je ipak zaslužio priliku ali nema sumnje da (posebno s obzirom na svoje prijašnje iskustvo) najbolje znaš s čime si se spremna nositi.
ne mogu reći da osuđujem tvoju odluku iako bih sama (vjerojatno) drukčije postupila
Comment by annie — September 8, 2008 @ 4:13 am
pa, ja bih postupila bas kao ti. u neke situacije se ne zelim (vise) dovest. Dodjoh, vidjeh i shvatih da se s time ne mogu i ne zelim nosit. Cini mi se da neki ljudi uvijek ponavljaju iste greske, a drugi pusu na hladno. Ne radi se o njemu, mozda ce zauvijek ostat trijezan, mozda je divan. Ali da li bi bilo dana da se ti ne bi prisjetila nemile proslosti i gledala ga sumnjicavo? Zasto to ucinit i sebi i njemu?
Comment by Lilly — September 8, 2008 @ 5:06 am
dakle hladno je? ništa kiči-kiči?
Comment by Ribac — September 8, 2008 @ 5:43 am
@all - tesko je to objasniti, ali jedino sto imam za reci u svoju “obranu” je to da sve odluke koje sad donosim utjecu na moj zivot, ali i na zivot mog djeteta. prije sest godina bih vrlo vejrojatno prihvatila njegovo objasnjenje, odlucila da sam ja ta koja ce ga spasiti i uplela se u vezu u kojoj bih se od pocetka osjecala nelagodno. on jest divan i pametan i drag i ima najljepse plave oci na svijetu od kojih mi popustaju koljena, ali kao sto rece lilly, samo je pitanje dana kad bih ja postala sumnjicava i trazila tragove ovisnosti. a, to si ne zelim, a jos manje to zelim djetetu. ali, to ne znaci da nisam tuzna jer je ovako ispalo…
Comment by Lidija — September 8, 2008 @ 6:33 am
mislm da je bio i preiskren za prvi spojak…
Možda da je to spomenuo malo kasnije, kad se već izgrade neki temelji, onda bi i ti drugačije reagirala jer bi ga upoznala.
Na kraju krajeva, o čovjeku govore djela….
inače btw, ja što dulje spavam to sam umorniji kad se probudim….
Comment by Run — September 8, 2008 @ 6:50 am
svatko se mora spasavati sam. U tome sam veliki pobornik Gestalta, ako ces biti u prilici procitaj si nesto.
Comment by petra zagreb — September 8, 2008 @ 7:18 am
Draga moja, jako mi je zao. Jasno mi je da to prvenstveno radis zbog Mimi, a onda naravno i zbog sebe. Ako si rekla da neces to prozivjeti ponovo, drzi se toga jer dana obecanja pocinju se rusiti kao domino, kad se samo jedno narusi. To sto je bio iskren treba cijeniti, mozda da mu das prijateljsku priliku…
No sve u svemu, postoji idealan muskarac za tebe, nema sumnje…samo posto si toliko posebna mozda ce ga biti tesko pronaci. Zato dobro gledaj u vlaku, da ne budes kao Blunt “you are beautiful”.
Comment by Denny — September 8, 2008 @ 8:23 am
mislim da nema potrebe za odbranu, pa cak ni “odbranu” jer lako je nama svima biti Monday morning quarterback. Ti si pametna osoba koja zna sta je najbolje za tebe i tvoje dijete, pa cak i da je on nama svima Mr. Perfect, ako nije za tebe nema se tu sta pricati.
Vazno je da tebi ipak bilo fun i ako nista drugo imas s kim pricati u vlaku.
Comment by Jaca — September 8, 2008 @ 10:21 am
mislim da je jako važno slušati vlastite instinkte i glasiće u glavi.
sve je to OK.
Comment by Mila — September 8, 2008 @ 11:15 am
uh…nekako zvuci razocaravajuce…ali opet, bolje saznati odmah, nego prekasno
vise srece drugi put, a barem petak navecer bio drugaciji 
Comment by pupa — September 8, 2008 @ 3:29 pm
Ajoj, bas mi je zao kaj je tak ispalo. Ali meni je potpuno razumljiva tvoja odluka. A nisi ni vise sama, moras i na Mimi misliti.
Doc ce i tebi Mr Perfect. Takvima obicno treba malo duze, ali dojasu oni kad tad.
Comment by tina — September 8, 2008 @ 4:01 pm
mislim da si pravilno postupila, ja bih na tvome mjestu isto tako. nisam bila u situaciji kao ti ali dozivjela sam od bivseg decka pred kraj srednje skole da me osamario. istog trena sam mu rekla da on vise za mene ne postoji i okrenila se i otisla, bez obzira na njegove suze i moljenje za oprost. oprosta nije bilo! danas mislim da imam veliku srecu jer moj suprug ne pusi, ne pije (cak ni kavu), a ni ne drogira se(pije tablete za epilepsiju ali to je jedna druga prica. sto se tice udaraca rekla sam mu jos na pocetku veze prije 6 godina, prvi put kad me udari i ako me udari bit ce mu i jedini jer me vise nece u zivotu vidjeti, a ako budemo imali i dijete i njega moze prekriziti za sva vremena. malo sam skrenila sa teme, sorry na dugackom komentaru, da rezimiram - u potpunosti podrzavam tvoju odluku!!!
Comment by jersey-girl — September 8, 2008 @ 11:51 pm
ops, nisam čitao komentare prije… šteta…
Comment by Ribac — September 9, 2008 @ 8:41 am