Mimi (već to i vrapci na grani znaju!) je jako pametna i predivna djevojčica. Jos dva mjeseca joj nedostaje da napuni pet godina (i, ako se nju pita, ona sad ima četiri godine i pet šestina, ali ponekad se ipak prešverca i veli da već ima pet.) Za tjedan dana kreće u skolu (Kindergarten), već pomalo čita i pomalo piše. Na engleskom.
Sad, iako se ja svih ovih godina zaista trudim s njom pričati na hrvatskom, čitam joj knjige, gledamo fimove, pričamo na Skype, imamo prijatelje koji pričaju hrvatski, ona je jednostavno odbijala priznati da razumije (“Mommy, please speak so I can understand you.“) i odbijala je progovoriti riječ na hrvatskom. Iako sam joj postavljala pitanja na hrvatskom i bilo je apsolutno jasno da me bez ikakvog problema razumije, redovno je tati i baki i djedu prodavala priču da ona uopće ne zna hrvatski.
Da čovjek poludi.
Onda je došlo ovo ljeto. U posjetu nam je dosla baka. I njih su se dvije lijepo cijele dane družile kad sam ja radila. I pričale hrvatsko-engleski. I Mimi je i dalje furala svoju spiku. “I don’t understand Croatian,” kategorički je tvrdila. Da bi Mimi konačno priznala da bi ona rado naučila hrvatski. Nekako je u jednom tjednu u njenoj malog pametnoj glavi konačno kliknulo. I onda je počelo.
“I need u pomoć.”
“Moja beba spava. Tvoja beba spava. Sve beba spava.”
“Gdje je lutka?”
“Mama, dođi. Igru.”
“Ide morski pas!”
Nema toga što Mimi napravi, a da me ne razveseli. Svaki njen uspijeh je i moj. I svakom se veselim. Ali, kad se ujutro probudim i prve riječi koje progovori su baš one na hrvatskom, oko srca mi bude još i malo topllije nego inače. Možda napredujemo puževim korakom, ali važno je da napredujemo!
| 
| 
| 
| 
| 
| 
August 25th, 2008 at 2:09 pm
Bravo Mimi, za sve tvoje nove uspjehe.
August 25th, 2008 at 3:16 pm
Oduvijek sm se cudila nasima koji dodju izvana pa im djeca ne znaju guknuti ni rijeci hrvatskog. Ali tebi svaka cast!!! Vidi se da se trudis, a i Mimi isto. Sto da ti kazem, najbolje je da je uputis slijedece ljeto dooobra 2 mjeseca kod bake u HR ;o) pa da vidis kako ce govorit hrvatski kad se vrati u NY. Sve u svemu, cestitam!!! Jel baka jos tu?
August 25th, 2008 at 4:09 pm
“Ide morski pas!” to mi je najdraža igra.
August 25th, 2008 at 6:00 pm
uz baku je najlakse nauciti
August 26th, 2008 at 4:11 am
Moja nevista je iz Kanade i brat i ona imaju 4 curice….Kad su se djeca rodila odmah je pricala s njima i engleski i hrvatski…Tako da danas cure znaju oba jezika…Ispocetka im je bolje isao engleski i malo su zapinjale s hrvatskim…Ali nakon vrtica i druzenja s djecom i sad skole oba jezika super pricaju…Mada kad su cure same i igraju se engleski je glavni jezik—ipak im je to materinji :=)
August 26th, 2008 at 7:40 am
@all – ja moram priznati da meni nije uopce jednostavno nauciti mimi hrvatski. divim se svim ljudima cija djeca ovako mala govore oba jezika, ali kod nas to svakako nije pretjerano uspjesan proces. sve dok mimi razumije hrvatski, meni je to ok, ali mi je zaista drago da ga je pocela i pricati.
August 26th, 2008 at 8:45 am
bas zanimljivo, ja sam oduvijek mislila da klinci kopiraju sve oko sebe, pa tako i nesvjesno nauce jezik koji ih okruzuje. ali ocito je mimi specificna:) ona sama odlucuje sto zeli, bez obzira na svoje godine. a mozda je tek sad pocela shvacati koliko to tebi znaci i koliko te to veseli. pa je odlucila progovoriti. u svakom slucaju to je super stvar i za tebe i za nju. vjerujem da uzivas u novim jezicnim tvorevinama. “mama, dodji igru!” mi super zvuci:)
August 26th, 2008 at 8:47 am
bas je lijepo sto govori hrvatski i sto ju to zanima,a isigurno je da je tebi to posebno drago.ja sam odgajana dvojezicno,iako moram priznati da kao mala nisam bas govorila svoj 2.jezik,malo mi je to bilo neprirodno.sve sam razumjela,ali govoriti mi nije bilo bas drago.ni danas ga ne govorim cesto,pogotovo kad me netko forsira,ali sam sretna sto ga razumijem i da hocu mogu ga i govoriti.sretno s ucenjem hrvatskog!
August 26th, 2008 at 9:04 am
weeeeee! a baš sam se pitao zakaj u ZG-u nije pričala ništa Hrvatskog, kadli eto jedne male tvrdoglavice
August 26th, 2008 at 11:10 am
pa sve je to individualno i ovisi od djeteta do djeteta. mojemu je prvi ejzik njemacki, ali isto tako govori i hrvatski, a ponesto i engleski. presaltava se s jednoga na drugi, iako mu je njemacki primaran i na njemu (trenutno) razmislja. isto tako poprilicno dobro govori i hrvatski, doduse padezi jos stekaju, ali i to ide sve bolje i bolje. meni je bitno da zna hrvatski, jer gdje i kada ce nauciti hrvatski ako ne sa mnom, odnosno sada. a sada, hoce li nauciti pisati i citati, ne znam. ako bude zainteresiran, nauciti cu ga, ako ne bude, ne bum ga tjerala.
August 26th, 2008 at 11:30 am
@sandy – mene isto zabavljaju pomjesani padezi i bas je moja mama komentirala koliko nismo ni svjesni kako je hrvatski kompliciran jer ona sad sve manje vise imenice koristi u nominativu, a glagole u infinitivu. meni je to (naravno!) bas slatko…
@all – ja mimi necu prisiljavati da govori hrvatski i uvijek kad me zamoli da pricam na engleskom, ja to i napravim. necu da joj hrvatski (ili talijanski ili spanjolski) bude muka nego hocu da uziva u tome da uci i zna druge jezike osim materinjeg.
August 26th, 2008 at 4:39 pm
meni je najbolje kad strpa u istu recenicu i nizozemski i hrvatski ili kad primjenjuje pravila iz jednog jezika na drugi. nizozemci jako rado koriste umanjenice, pa je tako buba mara po njegovom “buba martje”. nama je isto hrvatski vrlo los, izolirane rijeci, engleski tek nesto bolje premda sve razumije. prica uglavnom nizozemski
August 27th, 2008 at 3:36 pm
moj sin nikako da (jos uvijek) ukapira on i ona (na hrvatskome). pa tako sam ja on, a tata cesto ona, mada sam ja puno vise on, nego sto je tata ona.
a onda i glagoli s tim, kao npr. meni veli da sam ja kupio (umjesto kupila). a padezi? hrvatski je fakat tezak jezik s toliko padeza, cesto pomislim kak’ smo ga mi uopce naucili. 
August 28th, 2008 at 6:36 am
…preporucam hrvatske pjesmice i crtice (npr. segrt hlapic) ako ju zelis malo priblizit hrvatskom. Bar mi se cini da moja kcer tako najlakse i najbrze nesto nauci. Veliki je uspjeh sta mimi zeli uopce govorit hrv. jer ga nema prilike slusat pa nema neke motivacije, zato je baka bila dobro dosla. I da, jezik nam je tezak sa svim deklinacijama i konjugacijama…