Dilema
Podsjecam samu sebe na kolumnu The Ethicist koju za NY Times pise Randy Cohen i koju ja s veseljem svaki tjedan obavezno citam.
Naime.
Radim za jednog klijenta. Imamo jedan projekt koji je izuzetno velik. Ja sam napravila osnovu projekta, zapocela ga i sad je vrijeme za manje kompliciran, ali vremenski jako zahtjevan dio posla. Taj dio ja obicno ne radim za klijente jer sam im preskupa. Jer za taj dio nije potrebno pretjerano puno specificnog znanja i moze ga napraviti netko za tri puta manje novaca nego ja.
Klijent je preko drugog klijenta nasao osobu koja ce raditi na projektu. Kod tog drugog klijenta ta osoba radi nekoliko mjeseci i pokazala se sposobnom.
Kad sam ja tu osobu upoznala, ispostavilo se da je prijateljica moje kolegice s posla. Sto bi bilo sasvim OK da ja ne znam neke price o njoj koje mi ne ulijevaju povjerenje da ona prava osoba za projekt. Najmanje cetiri godina ona konstatno dobija otkaze na svakom radnom mjestu koje ima. Ozbiljni problemi s drogom, najmanje dva puta je predozirala. Ozbiljni problemi s deckom koji se reze. Redovni ispadi drame i bacanje suda i ostalih kucanskih objekata u zid. Ili kroz prozor.
Sad, ja te price znam od njene prijateljice koja ima ozbiljnih problema s granicama i ne zna sto je primjereno djeliti s ljudima na poslu, a sto ne. Ne znam koliko je prave istine u tim pricama. No, to su price koje ja slusam vise ili manje intenzivno jos od 2004.
Nakon sto smo klijentu spomenule ovu svojevrsnu povezanost (kojom ona, bar mi se tako ucinilo, nije bila odusevljena), on me — kad smo bili sami — pitao sto znam o njoj i sto mislim hoce li biti dobra za rad na projektu.
Ako misljenje baziram samo na komunikaciji s njom, mislim da bi mogla biti OK. Nije pretjerano spretna s kompjuterom, ali ono sto joj treba je ja mogu nauciti u pola sata. Ostatak je nevezan za tehnologiju i cini se da ga je dobro savladala prvi dan.
Klijentu nisam spomenula nista o njenim osobnim borbama jer (1) niti znam jesu li istina, (2) nisam sigurna da je na meni da prenosim takve price, cak i ako su istina.
Osim toga, misljenja sam da sa ljudi mjenjaju i ona je mozda okrenula novu stranicu u zivotu, sredila se, smirila, ocistila. Zbog cega ne bi dobila postenu sansu?
No, sto ako nesto krene po zlu? Imam li ja odgovornost prema klijentu za kojeg radim skoro tri godine, s obzirom da postoji sumnja da cura ima ozbiljne probleme?
| 
| 
| 
| 
| 
| 
14 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
he :), ovo je prica iz mog diplomskog, pisala sam o moralnom prosudjivanju s obzirom na gender :).
ne bih se osobno puno oslanjala na tudje price.
ako ima neki srednji put, izaberi njega. ako mozes nesto sama malo provjeriti.
Comment by petra zagreb — June 17, 2008 @ 8:10 am
Ja bi se na tvom mjestu bila neutralna, ali s povišenom dozom opreza. Imaj ju malo više na oku i ako vidiš neke znakove koji upućuju na uzbunu, reagiraj. Jer možda si stvarno u pravu i možda je žena okrenula stranicu. A opet možda joj prijateljica voli “obogatiti” detalje priče.
Comment by maja — June 17, 2008 @ 9:27 am
hm, sad sam u jos vecoj dilemi. dosla je (zakasnila posla sata!) s pricom da joj je skrahirao kompjuter i da bi ona radila od doma. zasto je prica sumnjiva? jer je direktno preuzeta iz epizode satc. “radila sam na kompjuteru i odjednom je prestao raditi i pojavio se sad mac… na popravku je, zvali budu me kad ga poprave.” problem u toj prici je da se na novim macovima (kakav je njezin, g4), ne pojavljuje vise sad mac. hm, hm, hm…
Comment by Lidija — June 17, 2008 @ 10:38 am
Situacija nije nikako jednostavna.
S jedne strane, ako netko dobro odradjuje svoj posao ne bi smjeli diskriminirati protiv te osobe bez obzira jel doma hekla ili se bori s ovisnoscu. Dakle, dok privatni problemi ne utjecu na posao sve je OK. Istovremeno, neizbjezno je da na ljude utjece ono sto im se dogadja u privatnom zivotu i na takve stvari ne mozemo zatvoriti oci.
Ipak, ti kazes da si ovo cula od kolegice koja ne zna postaviti granice u radnoj okolini. Mozda nije najsigurniji ‘izvor’ kojemu se treba vjerovati. Mozda je zena uspjela pronaci izlaz iz pakla u kojemu se (prema tvojoj kolegici) nasla. Moguce je i to da je osoba koja radi na projektu svjesna brbljavosti svoje prijateljice i da ti mozda znas vise o njoj nego drugi. U pravilu, dok se nesto sto indicira eventualne probleme ne dogodi ili ona ne pokaze neke vece probleme, jedino sto imas su polutracevi i sumnja.
Ako nesto krene po zlu, nisi ti ta koja je nju odabrala za posao. Zavisno od toga kakav imas odnos s klijentom i kakva je osoba tvoj klijent, razmisli da mozda u nekim apstraktnijim crtama razgovaras o tome oko cega se brines. Ipak ovo nisu male stvari, sve treba dobro promisliti. Ne znam kakav je tocno tvoj polozaj na projektu, no ne mora ovo biti nuzno tvoja odgovornost.
Osim toga, razmisli o tome sto bi se dogodilo ukoliko bi se angazirala oko ovakve situacije. Postoji li mogucnost da na ikoji nacin prenosenjem informacija koje si dobila od kolegice ugrozis pravo na privatnost ove osobe s projekta? Jasno je kao dan da je njezina privatnost prohujala s vihorom buduci da joj prijateljica nije bila u stanju zadrzati neke stvari za sebe, no ipak mislim da je pametnije ostati po strani.
Nekada zaboravljamo vjerovati u ljude. Nekada je to jedino sto im treba da bi oni mogli vjerovati sami u sebe.
Ako nakon nekog vremena skuzis bilo sto cudno, razgovaraj s njom i onda vidi ima li potrebe da se obratis klijentu.
Comment by Ognjenka — June 17, 2008 @ 10:39 am
Jesi ju pitala je li se stvarno pokvario komp ili je nesto drugo u pitanju? Suoci ju upravo s ovim sto znas o sad mac-u.
Comment by Ognjenka — June 17, 2008 @ 10:41 am
@all - apsolutno, moja kolegica s posla poznata je po tome da voli obogatiti svoje price, i obicno sve sto kaze uzimam sa zrnom soli. s tim da sam prije nekoliko mjeseci pricala s njom bas u vezi njenog beskrajnog tracanja i zamolila ju da me u buduce jednostavno preskoci jer osobni detalji o ljudima koje znam (i ne znam) nisu nesto sto zelim nacuti iz druge ili trece ruke. mislim da ako mi netko ima nesto vazno za reci sto je osobno, reci ce mi to sam.
mislim da nemam nikakvu direktnu odgovornost jer nju nisam ni dovela na projekt niti njezino izvrsavanje ili neizvrsavanje zadataka moze utjecati toliko puno na globalno stanje projekta. njen rad ce ionako svaka dva tjedna pregledavati klijent i ako on bude smatrao za zadovoljava ili ne zadovoljava, nastavak suradnje ovisi apsolutno o njemu.
ona nema pristup podacima i dokumentima koji su osjetljivi, tako da ni to nije problem.
za sve racune koje imamo, potrebno je odobrenje moje i klijentovo, prema tome nema mogucnosti bilo kakve stete. jedino sto mozemo izgubiti je njen honorar za par tjedana, sto nije ogromna cifra.
ja se ovo pitam vise s moralnog stajalista jer s klijentom radim vec dugo vremena. pocela sam s dva sata mjesecno da bih dosla do 15 sati tjedno. preuzela sam nekoliko velikih projekata i on ima puno povjerenja u mene. bila sam nebrojeno puta u njegovom domu. poznajem mu zenu i djecu. ponudio mi je svoju kucu u mainu na koristenje kad pozelim. (sad samo moram naci negoga s autom da ide s menom da me vozi…) znaci, moja dilema je tu manje s profesionalne strane jer ja kontroliram pristup i rad na projetu, nego vise s ljudske strane, iz postovanja prema klijentu kao poslovnjaku, ali i kao krasnom covjeku koji je u mnogo situacija meni izasao u susret.
Comment by Lidija — June 17, 2008 @ 10:50 am
@ognjenka - ne, nisam je pitala jer nisam zeljela konfrontaciju. svi mi imamo situacije u zivotu s kojima se moramo suociti i nekad to dode u nezgodno vrijeme. moje prosudivanje je zatrovano pricama kvazi-prijateljice.
ja se uvijek rukovodim ovim pristupom: jel’ bih isto reagirala da ne znam traceve? ne bih. uopce ne bih ni registrirala pricu o tuznom macu jer mi na pamet ne bi palo sumnjati u njenu iskrenost.
Comment by Lidija — June 17, 2008 @ 10:53 am
Ne, jer kao sto si i rekla niti znas da su te price ikada bile istina, a ako su i bile, cura se mozda dozvala pameti. Ako nesto ipak krene po zlu…pa tvoj kijent je imao bad luck, sta ti tu mozes, nisi mu je cak ti ni preporucila, tako da bih ja mudro cutala i ev. ako zaskripi spasila projekt.
Comment by kalista — June 17, 2008 @ 11:55 am
ne možeš nazad - sumnja postoji. klijent ne očekuje te informacije od tebe jer pretpostavlja da ih nemaš. stvar je u tvom odnosu prema klijentu. mislim da ti, u ovoj situaciji, ne možeš ništa izubiti. jedino možeš učvrstiti svoj odnos s klijentom ukoliko se tvoje informacije pokažu točnima. možda bi trebala prvo sve ponovno ispitati, a potom klijentu natuknuti nešto. ja bih bila zahvalna da me netko upozori na moguće poteškoće. zašto ovo kažem? zbog toga što se meni dogodilo nešto slično. preko osobe 1,2,3 smo došli do žene koja je trebala odraditi završni dio projekta (tehnički dio). znači, njeno znanje nije bilo upitno. međutim, nitko nije spomenuo njenu osobnost ili osobni život, čak niti suradnik koji je s njom bio u dužoj vezi. na najgori mogući način smo shvatili da je patološka lažljivica s neurednim osobnim životom koji je sprječavao (kvalitetno) obavljanje radnih zadataka i poštivanje rokova. na kraju sam ja morala danonoćno ispravljati i dorađivati njena sran+a kako bi se ispoštovao krajnji deadline. nakon svega, žena je bez pol beda tražila dogovoreni honorar.
Comment by Mila — June 17, 2008 @ 1:10 pm
Ja bi rekla. Ovako sve lijepo ko šta si nama :p Stvarno, čini se da imaš lijep odnos s klijentom, napomeneš mogućnost preuveličavanja i sve lijepo kažeš. Ali to sam samo ja, poznato je da ja ne mogu šutit nikad o ničemu
Comment by pea — June 17, 2008 @ 4:32 pm
Very tricky!
Nisam pametna.
Comment by Zvrk — June 17, 2008 @ 4:41 pm
meni se čini da si uvijek pomalo na oprezu ako ideš radit s nekim novim i nepoznatim, ne? A pošto njen privatni stil života ne mora imat nikakve veze sa njenom sposobnošću obavljanja posla, ne vidim šta bi klijentu prenjela? Ako znaš nešto da manjkavo obavlja radne zadatke onda bi to vjerojatno trebala spomenut, ali prepričavanje privatnih problema iz 3. ruke mi se čini neozbiljno.
Comment by Lilly — June 18, 2008 @ 3:51 am
ne sudi ju po pričama, ako zbilja zasere stvar, nek ju sad zasere i imaš referencu za ubuduće reći da je zbilja problematična, a ako nije i ako je dobra u poslu, onda nema problema, dakle pusti da vrijeme i tvoj sud bez obzira na priče donesu konačnu odluku… a šefu ne govori ono što je van poslovne domene
Comment by Ribac — June 18, 2008 @ 5:22 am
@all - pet protiv, dva za.
kao i vecina vas borim se izmedu postovanja prema klijentu (moralno pitanje) i prava na privatnost suradnice (zakonsko pitanje).
s obzirom da iz prve ruke nemam nikakve spoznaje koje bi potvrdile price koje sam cula, nemam ih namjeru ponavljati.
s obzirom na to da je drugi tjedan na projektu pocela s isprikama tipa ‘pas mi je pojeo zadacu’ imala budem ju na oku i provjerila sto i kako radi na projektu. to vjerojatno ne bih radila s nekim drugim jer bi provjeru prepustila klijentu, ali ovom slucaju osjecam da je to nekakva sredina koju mogu opravdati i u mom odnosu prema klijentu (koji je zasluzio da zna ako je netko koga je angazirao na projektu problematican u izvrsavanju svog posla) i curi (koja je zasluzila priliku da pokaze sto i koliko zna raditi. njen privatni zivot nije moja briga, njen rad na mom projektu je.)
jesam bar malo k’o svicarska?
Comment by Lidija — June 18, 2008 @ 7:28 am