What goes around, comes around (?)
Priznajem, dogadaji od prije par dana natjerali su me na ozbiljno razmisljanje o karmi. I zivotu uopce. Pitaju me ponekad prijatelji i kolege zbog cega sam toliko darezljiva prema ljudima. I uvijek odgovorim isto: jer sam sretna da mogu biti. Koliko god da je koncept pay it forward mozda otrcan, ja vjerujem u njega.
Kako je sve to pocelo?
Daleke dvije tisucite, radila sam na faksu, redovno studirala i radila u restoranu kao konobarica. Bio je prosinac. Kupila sam kartu za Hrvatsku. Samo je trebalo zavrsiti ispite. Jednu vecer poslije predavnja dosla sam na posao i docekala su me zakljucana vrata. Restoran je zatvoren ovrhom zbog dugova vlasnika. Mislila sam da bude svemu kraj. Pozalila sam se sefici na faksu, nisam znala kako cu platiti racune i ici doma. U to doba zivjelo se od tjedna do tjedna. Napojnice iz restorana svaku vecer su spasavale stvar.
Glavni savjetnik dekana fakulteta pozvao me u svoj ured. Richardu sam uvijek bila draga. Htio me posvojiti. Za razliku od petero djece svoje zene koje je posvojio, ja sam bila pristojna i draga. 
Pitao me ako je sve OK. Cuo je da sam ostala bez posla. U suzama sam mu objasnila da trazim novi posao i da se nadam da cu se brzo snaci. Izvadio je cekovnu knjizicu i napisao mi cek na tisucu dolara. U prvom trenu to nisam mogla prihvatiti. On je inzistirao. “Imati novac ne znaci nista ako s njim ne mozes uciniti nesto dobro,” rekao mi je. Ja sam uspjesno zavrsila semestar i sretna otisla u Hrvatsku.
Neku godinu kasnije, kad sam normalno zaradivala, ustedila sam taj novac i dosla mu ga vratiti. Odbio je. I rekao da samo zeli da sam naucila nesto dobro od njega. Mislim da jesam.
Bez obzira na male svakodnevne uspone i padove, ja sam danas sretna. Imam predivno dijete i lijep zivot. Okruzena sam mnogim krasnim ljudima koji su dobri prema meni. Pocevsi od Amelijinog tate i njegovih roditelja, do mojih nadredenih na poslu, pa sve do mojih klijenata. Iako jako daleko od Hrvatske, osjecam da imam obitelj i prijatelje na koje se i u ovoj novoj drzavi mogu uvijek osloniti. I bas zato mi je lako biti takva kakva jesam.
Nikad nisam radila usluge ljudima jer sam ocekivala nesto zauzvrat. I nadam se da se nikada necu promjeniti. Zapravo su mi jako odbojni ljudi koji neprestano pricaju o svim krasnim stvarima koje su za nekoga napravili bez da im se taj netko kasnije zahvaljivao do groba. Meni ta zahvalnost ne treba. I ne motivira me. Ono sto me motivira jesu momenti kao neki dan jer imam osjecaj da je zbog “karmicke ravnoteze” moj novcanik pronasao netko posten. Jer sam to zavrijedila. I, mozda ne mogu zahvaliti nalazniku mog novcanika, ali ne sumnjam da cu vec naci nacina i oduziti se nekome kome je to potrebnije.
Call me naive, ali dobrota je izbor. I drago mi je da na svijetu jos uvijek ima puno dobrih ljudi. (A, pogotovo mi je drago da jedan od njih zivi u mom kraju!)
- - - - -
Nakon prvih cetrnaest komentara, moram dodati malu nota bene: Ovo zaista nije trebao biti post o meni vec o divnim ljudima koji me okruzuju. Nakon ponovnog iscitavanja, vidim kako se malo moze protumaciti kao samohvala, ali mi to ni najmanje nije bila namjera.
| 
| 
| 
| 
| 
| 
14 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
Ti stvarno zaslužuješ sve dobro što ti se događa. Ja još nisam upoznala nekoga tko toliko nesebično daje i čini za nekog koga je tek upoznao i relativno slabo zna. Ja ću ti zauvijek biti zahvalna za sve što si učinila (i činiš) za mene.
Comment by maja — May 2, 2008 @ 8:08 am
krasan post. mogu samo reci-koliko covjek daje, toliko i dobije. na bilo kakav nacin, u ovome slucaju je to bio tvoj novcanik.
mozda ti se nalaznik i javi, jednom prilikom.
Comment by sandy — May 2, 2008 @ 8:22 am
“karmicka ravnoteza” :)), ja to zovem “zakon svemira” :))), mislim da to definitivno funkcionira :)))
anyhow, mislim da je u zivotu jedna od najbitnijih stvari imati svoj sistem moralnih vrijednosti, cvrst, to mora biti iznad svih svakodnevnih problema, iznad svih kusnji u medjuljudskim odnosima itd. i ne odricati ga se u “kusnja situacijama”. relativnost u zivotu dovodi do zbunjenosti i dezorijentacije.
isplati se biti dobar :))! definitivno dijelim misljenje :))))
Comment by petra zagreb — May 2, 2008 @ 9:20 am
slazem se sa Sandy - “mogu samo reci-koliko covjek daje, toliko i dobije”. Nije mi se jednom desilo da sam nekome pomogla (novcano ili ne) i da mi se brzo to dvostruko ili trostruko vratilo na neki drugi nacin. A i ja vjerujem da su ljudi dobri i pratim ono zlatno plavilo “ponasaj se prema drugima onako kako bi volio da se oni ponasaju prema tebi” - procitala sam to nekad davno (mozda mi je bilo 7-8 godina) u nekoj slikovnici, nisam ni znala da je to “zlatno pravilo”, ali jos od tada pokusavam tako da zivim.
Comment by Jaca — May 2, 2008 @ 10:11 am
In ancient Japan, when a new student seeks admission to study at a monastery, he is required to have an audience with the master. One day, an intelligent student appeared before the master for such an audience. As they sat together, the young man started to impress the master with his knowledge and accomplishments. When the master offered tea to him, he continued speaking without acknowledging the master. All of a sudden, he jumped up, reacting to the hot tea flooding over the tabletop and dripping down on his legs. “Master, the cup is overflowing!” he shouted. The master continued pouring the tea, spilling on the table and floor. Then the master replied, “So are you, please come back to see me when you are empty and in need of my teaching.”
Comment by Ivan — May 2, 2008 @ 11:08 am
Slažem se s Jacom. Odnosno,moja baka zna reći “sve se vraća, sve se plaća”.
Comment by Mila — May 2, 2008 @ 11:13 am
tak’ me dirnuo ovaj post da sam ga morala opet ici citati. znas kaj, imas pravo. ne trebaju ti ljudi koji znaju gdje je hrvatska, a da su sebicni i zlocesti. kod mene se ne moze dogoditi niti u snu da ti glavni savjetnik dekana napise cek, nema sanse. nije stvar u ceku, nego u pomoci, to je mogla biti bilo kakva pomoc, pa cak i jedan razgovor i dobri savjeti. ovo me natjeralo da razmislim o ljudima oko mene, a oni su upravo ono sto taj tvoj nalaznik novcanika ili savjetnik dekana nisu. mozda moj muz ima pravo kada kaze da su ameri u odnosu na europljane puno jednostavniji i bolji ljudi.
Comment by sandy — May 2, 2008 @ 12:30 pm
Meni je najbolje od svega, sto sam sigurna da ti svoju Mimi ucis da bude isto takva. Roditelji uvijek moraju biti primjer svojoj djeci i ona zaista moze od tebe nauciti da kroz zivot treba krociti sa dobrotom i postenjem u srcu.
Comment by Tina — May 2, 2008 @ 2:23 pm
Najviše dobra čine oni za koje se nikad ne čuje. Zato kad neki miljarderi, filmske zvijezde i ini doniriaju u humanitarne svrhe ne impresionira me nimalo. Dok poklon ima potpis i povratnu adresu to u začetku nije poklon nego usluga. A razlika je ko’ nebo i podzemlje.
Comment by Run — May 2, 2008 @ 2:32 pm
U potpunosti se slazem s ovom zivotnom politikom
What goes around does come around, ali ne radim (niti mislim da treba raditi) dobra djela i pomagati iz straha od karmicke ravnoteze.
Doduse, u jednoj prilici sam od prijatelja dobila vrlo skupi poklon iz zahvalnosti. Pa nisam mogla spavati dvije noci. Pa se svadjala oko toga da poklon ne uzmem. Pa se konzultirala s pola familije i na kraju pokleknula i prihvatila poklon kako ne bih uvrijedila prijatelja.
Slazem se da se radi o izboru u zivotu i mislim da svi mi negdje u sebi odaberemo kako zelimo da nam zivot izgleda. Ja uzivam u tome da nekome pomognem kada to mogu. Ponekada si mislim da je zivot dovoljno tezak as it is i da bas zato zelim biti osoba koja moze, pa makar i na trenutak, popraviti dan i prijatelju i potpunom strancu. Istina je da sam se susrela s ljudima koji su se vrlo ruzno ponijeli prema meni unatoc tomu sto sam im nekada pomogla, no bas to sto ti Lidija kazes - ne zelim da mi se netko osjeca duzan i zahvalan do groba. Drzim da ako nekome vec zelim pomoci da to onda cinim bezuvjetno i tu je kraj cijele price. Zapravo toliko uzivam u tome da mogu podijeliti svoje znanje ili stogod drugo s drugima da mi nista ne moze nadmasiti taj osjecaj. Mislim da sam ovisna o tomu da se smatram korisnom
Zacudo, mene uvijek iznenadi kada netko meni napravi nesto iz ciste nesebicne dobrote. Onda me totalno pukne high od zadovoljstva sto na ovom svijetu zaista dobrih ljudi ima.
Inace, gledala sam jednu simpaticnu seriju koju preporucam jer je topla i smijesna, a i bavi se pitanjem karmickih dugova. Serija se zove ‘My Name is Earl’. Pogledati zabave i razmisljanja radi
Comment by Ognjenka — May 2, 2008 @ 3:04 pm
Meni bas daju potrebnu dozu nade ovakvi dogadjaji:)
Hvala sto si podijelila sa nama:) i drago mi je da se sve tako lijepo zavrsilo!
Comment by Anonymous — May 3, 2008 @ 12:36 am
U potpunosti se slazem s tobom i s onim dobro se dobrim vraca. A ti si jedna od rijetkih koju sam upoznala kao takvu, i koja zaista cinis ljudima dobro i znas ih razveseliti. Tvoj paket ispred mojih vrata necu nikad zaboraviti :). A nadam se da cemo onaj Las Vegas ipak nekad uspjeti realizirati. :-*
Comment by lorraine — May 3, 2008 @ 9:10 am
Prekasan post! Svaka ti cast, da je barem vise ljudi kao sto si ti. Blago malenoj sto ima predivnu mamu od koje ce puno toga nauciti!
Comment by pupa — May 3, 2008 @ 9:56 am
Da su si takvi ko ti , svijet bi bio predivno mjesto za zivjeti.
Comment by Zvrk — May 3, 2008 @ 4:41 pm