newyorčanka: the blog

Puno se toga zanimljivoga radilo ovaj vikend, ali je naveća vijest ipak šišanje. I 20 centimetara kraća, kosica je još uvijek lijepa i dugačka. Mami su malo došle suze na oči kad su škare prvi put zarezale, ali dobro…

Ja sam se jučer uputila u Brooklyn i prvo se pošteno izgubila. Shvatila sam koliko je ljepše ići nekud kad se klipsa za nekim tko zna put. Šta ćeš.

Onda sam malo slikala. Ali, vrijeme nije bilo baš neko. Mislim, bilo je krasno i sučano dok sam ja izgubljena lutala okolo. Kad sam konačno došla do obale, e, onda se već naoblačilo. Tak’ mi i treba.

Mimi i ja smo danas išle u kazalište: Junie B. Jones. Preslatko. Mi smo od nedavno počele čitati knjige. Neki roditelji ih obožavaju, neki mrze. Mi se samo zabavljamo!

Imamo:
i

Priče su u prvom licu i pisane kao da ih priča petogodišnje dijete. Junie B. je nešto kao anti-heroina. Ima pet godina (u najnovijim knjigama šest), ide u vrtić (prvi razred u najnovijim), nije pretjerano pristojna, ne govori (piše) ispravno, ponekad je zaista naporna. No, svatko tko ima ili je imao dijete od pet godina zna (osim ako je totalno in denial) da su svi petogodišnjaci ponekad zločesti, nisu uvijek oličenje pristojnosti, ne znaju sasvim ispravno pisati i pričati i nekad su ZAISTA naporni.

Argumenti da će dijete od knjige naučiti loše ponašanje su mi u rangu onih da “učitelji mrze moje dijete zato ima loše ocijene.” Moje dijete odgajam ja i na meni je da je naučim da se drugu djecu ne tuće, da se ljude na cesti ne ismijava, i da se baš sve na svijetu ne mora okarakterizirati sa “stupid.” A, to da se hihoćemo čitajući avanture male Junie B. (srednje ime joj je Beatrice, ali ga ona ne voli. Ona preferira B.), to je isto istina.

I, za kraj, dajem si truda pretipkati uvod u knjigu broj 6, Junie B. Jones and the Meanie Jim’s Birthday. Pa prosudite sami.

My name is Junie B. Jones. The B stands for Beatrice. Except I don’t like Beatrice. I just like B and that’s all.
B is my bestest letter. On account of my favorite food starts with that guy.
Its name is birthday cake.
We had that delicious stuff at school today.
That’s because Paulie Allen Puffer turned six years old. And his mother brought chocolate cake and chocolate ice cream and chocolate milk to Room Nine.
She is a chocolate nut, I think.
The party was very fun.
Except for Paulie Allen Puffer got all wound up. And he put cake on his head. And then he laughed till milk came out of his nose.
“That is called nose milk,” I told my bestest friend named Lucille.
Lucille is a little lady.
“Eew,” she said. “I wish I didn’t even see that nose milk. ‘Cause now my stomach feels upset. And I can’t eat the rest of my cake.”
“Me, too,” I said. “Now I can’t eat the rest of my cake, too. And so I will throw both our cakes in the trash can for us.”
Then I picked up our cakes. And I hurried up to the trash can.
I looked around me very careful.
Then I quick ducked behind the trash can.
And I stuffed both those cakes right in my mouth.

Na engleskom postoji riječ koja opisuje Junie B. Jones: precocious. Već godinama tražim hrvatsku riječ koja bi značila isto. Još uvijek ništa… (No, isti problem imam i s peculiar. Ne mogu nikako pogoditi pravu nijansu.)

Vi znate da ja povremeno kad nadem proizvod koji je fantastican jednostavno to moram podijeliti s vama. Prije nekoliko mjeseci sam spomenula Bliss Ingrown Hair Eliminating Peeling Pads. Sve zene (i muskarci) koji odstranjuju nezeljene dlacice s tijela, neizbjezno imaju problema s urastenim dlacicama i onim groznim malim crvenim upaljenim sto vec. Ovaj Bliss proizvod je OK sto se tice urastenih dlacica, ali s obzirom da malo nadrazava kozu, ne pomaze pretjerano s tockicama.

Nedavno mi je u novom salonu preporucen novi proizvod: Princereigns Ingrown Hair and Razor Bump Gel. Oh … my… God!!!!! Rijetko sam kad toliko odusevljena proizvodima, ali ovaj je cudo nevideno. Ne mogu reci da pocinje djelovati trenutno, ali nakon prvih tjedan dana svakodnevnog koristenja, sve crvene tockice svakako nestaju. Nakon mjesec dana koristenja i one najtvrdoglavije urastene dlacice izbiju na povrsinu! Nakon dva mjeseca koristenja, koza je glatka, bez crvenih tockica, bez zatamnjenja, bez urastenih dlacica.

Cijena jedne bocice je $25, sto nije malo. Na njihovim web stranicama pisu da sa svakodnevnim koristenjem jedna bocica traje do dva mjeseca. Pretpostavljam da je to za one koji gel koriste po svim depiliranim podrucjima. Ja sam usredotocena sam na jedno *blushing* i nakon dva mjeseca koristenja potrosila sam mozda jednu cetvrtinu bocice. Tako da je zapravo daleko jeftinije nego Bliss, a puno efektivnije.

S Amazona salju samo u Ameriku, ja mislim, i placa se postarina. No, mozete ih naci na eBayu, tamo salju besplatno po Americi, a s placanjem u cijeli svijet.

Ako narucujete na njihovim stranicama, mozete dobiti 10% popusta s kodom prproducts.

Ja ne znam kako ovo djeluje ni zasto ovo djeluje, samo znam da zaista radi. Dolazi ljeto, brazilke su popularne i izvan Brazila i ovo je jedna investicija koja je zaista vrijedna svakog penija. A, ne budem ni nikakakav popust dobila od njih iako ih ovako lijepo preporucam!
(In the interest of full disclosure: Jedini nacin na koji ovaj blog zaraduje ikakav novac za mene su linkovi za knjige na Amazon. Jedno od najcescih pitanja koje dobijam jest o knjigama koje princeza i ja citamo pa sam zato odlucila staviti galeriju sa strane bloga da aktualne knjige uvijek budu na dohvat ruke. Tih dvadesetak dolara mjesecno koje dobijem za referrals idu u poklon bonove za Amazon i od njih kupujemo nove knjige za Mimi. Eto, tek toliko da se zna.)

Dijete u ponedjeljak krece u plesnu skolu i Grandma (koja bude ju ponedjeljkom popodne vodila na satove plesa jer mama i tata rade!), se ozbiljno pripremila:

K’o sto rece jedna moja prijateljica: “When I die, I want to come back as your daughter.”

*

U ostalim vijestima: obozavam moj kompjuter!

Jucer mi je skrahirao. Kernel panic.

Ne, od pocetka!

Prekjucer sam ja odlucila malo “pospremiti” kompjuter. Premjestila neke stvari, preimenovala neke, neke jednostavno obrisala. Supac!

Dodem ja klijentu, pocnem raditi, sve je OK. Krenem otvoriti Dreamweaver (btw, jedva cekam da site bude gotov jer bude fantastican!!), a kad ono - nece. OK, krenem ja restartati kompjuter. Zasvira on. Odjednom se pojavi ikona datoteke s upitnikom, znak zabrane, i onda pocne titrati jabucica i znak zabrane. Brzo sam znala da to ne vodi na dobro.

Onda sam se ljepo pozdravila s klijentom i njegovim suradnikom koji je dosao iz Maina da bi radili na web stranicama. Koje su sve na mojem kompjuteru. Koji je odlucio ne raditi. Jer sam ga ja “pocistila”! Dosla sam doma, pokrenula ga s instalacijskog diska. Na cisto reinstalirala OS 10.5. Kad je doslo vrijeme za pocetne postavke, ukopcala sam vanjski disk na kojem je Time Machine, i nekoliko sati kasnije, sve je bilo na svom mjestu bas kao i u srijedu prije pola 9 navecer.

Svatko tko je izgubio dodumente u kvaru kompjutera (bilo hardware ili software-related) zna kakvo je to zlo. Kupite si Mac. Sad jedva cekam da mi se opet nesto pokvari!
*

BTW, na brojne zahtjeve citatelja iz davnih dana, konacno sam pocela premjestati arhivu s blog.hr-a na ovaj blog. Tek sam premjestila srpanj 2005. Polako, ali sigurno.

*

Hvala kumi Lidiji na ovome:

Forwardala svim mojim americkim prijateljima i familiji. Oni umiru od smijeha.

*

Vidim da je kod vas danas nas prezident jako popularan. Mislim da ga ova fotka iz danasnjeg NY Timesa najtocnije docarava:

“Samo sa mnom se nitko ne druzi!”