Jedanaest godina!
Evo, trecinu zivota sam provela u Americi. A, da budem iskrena, proslo je u trenu. Na zalost.
Jel’ vas kad brine koliko brzo prolaze godine? Lijepo mi je i sretna sam i htjela bih da vrijeme malo uspori. A, ono samo kao da ide sve brze i brze.
da, sve brze i brze
Comment by petra zagreb — April 21, 2008 @ 7:57 am
vrijeme ide brže i brže, ja to primjećujem pogotovo sa događajima odlaska bliskih ljudi. A još kad imaš tako lijep i ispunjen život, sve se čini još i brže. pozdrav
Comment by Birdie — April 21, 2008 @ 8:02 am
Vrijeme uvijek isto ide. Zivot je jednako vrijedan i lijep jucer, danas, sutra. Zasto paniciti i htjeti ‘zauvijek’ biti student, pripravnik, ili 30-godisnjak, recimo?
Nezrelo, kukavicki. Kao da kazem: ‘eh da mi je stalno biti klinac i igrati pikule iza skole’. Na toj ljudskoj slabosti zato plasticni kirurzi mlate pare, prodavaci magle i pomladjivanja.
Bar nesto ‘pozitivno’
Stoga, uzivajmo u ljepoti svakog poklonjenog nam dana.
Comment by Ivan — April 21, 2008 @ 8:18 am
jednom mi je neko rekao da kako starimo mijenja se nasa percepcija vremena, pa nam se cini da vrijeme prolazi mnogo brze (valjda kako nam ga sve manje i manje ostaje). I ja primjecujem da stvarno leti, pogotovo u ova zadnja 4 mjeseca. Meni je bas na dan kad sam rodila Edu bilo 10 godina u Americi i stvarno je proslo ko dlanom o dlan.
Comment by Jaca — April 21, 2008 @ 11:05 am
Meni je ove godine 15 godina da sam vani, tokom kojih sam zivjela u sedam zemalja. A vrijeme je teklo kako kad, nekad sporo nekad brzo…
Comment by Jordan Shadow Boxer — April 21, 2008 @ 11:13 am
Još barem jedanaest puta toliko!
Comment by Mila — April 21, 2008 @ 12:00 pm
Oces pisat blog za 11 god kad ce se trecina povecat u polovinu da to proslavimo?
Comment by Run — April 21, 2008 @ 1:29 pm
Draga Lidija,
Sve što je lijepo kratko traje, tako ti je i sa tim.
Živi i uživaj dok mošeš..
Pozdrav
Comment by toni iz ši — April 21, 2008 @ 3:19 pm
run @ kakva ti je to matematika
newjorcanka @ eto ne tribaš ić dalje od svog bloga da naletiš na one koji bi te tili skratiti za glavu u najboljim godinama (nadam se da je u Merici tako jer u Kroejša u tim penzionerskim godinama su mjeseci sve duži a godine sve kraće).
Comment by third dalmatian — April 22, 2008 @ 7:19 am
Ey…Bas ti je super blog…Ja ga cesto citam…Ali rijetko komentiram… Molila bih te da mi odgovoris na nekoliko pitanja:
1.Sa koliko godina si se odlucila preseliti u Ameriku?
3.Nije bas pristojno ali moze li se znati koliko imas godina? HeHe
2.Jesi fakultet zavrsila tu ili u Hrvatskoj?
3.Koji ti je posao?
4.Kako je zivjeti u NewYorku?
5.Mislim upisati fakultet…Mislim se izmedu Londona i New Yorka…Pomozi!! xD
6. Jeli bilo prekomplicirano za preseliti se?
TO SU NEKA OD PITANJA…ehehe
Nadam se da ces odgovoriti…Ovdje u svojim komentarima…
Puno pozdrava iz Splita =)
KisSs
Comment by Katarina — April 22, 2008 @ 3:10 pm
da prolazi, leti…
Comment by sandy — April 22, 2008 @ 4:15 pm
i jos nesto heh ako mogu znat u kojem predjelu zivis
queens,long island itd…sry ako smetam
Pozz
Comment by Kataina — April 23, 2008 @ 3:45 am
@katarina-pa ako ga često čitaš, onda znaš odgovore na sva ova pitanja
Comment by petra zagreb — April 23, 2008 @ 4:03 am
@ivan - niti zelim zauvijek imati 33, niti zelim izbrisati bore, niti se zelim igrati u pjescaniku. drago mi je da vrijeme prolazi jer sam sa svakom godinom sretnija. samo bih da malo sporije prolaze. to je kukavicki? ok. i can live with that.
@jaca - da, sve je stvar percepcije, ali nekako imam osjecaj da djeca to ubrzaju. jer, od kad imam mimi sve nekako mjerim u njenim godinama i ponekad me sokira koliko su brzo sve te njene godine prosle.
@jordan - wow, to si jos gora od mene. ja imam isto 15 godina staza, s kracim prekidom, ali samo tri drzave… (jesi i ti ‘75?)
@run - ma, znas da hocu!!!
@third - cekaj malo, ja sam isto kao run izracunala. ako sad imam 33 i tu sam 11 godina, za jos 11 godina budem imala 44 i tu budem 22 godine i to bude mi onda pola zivota. right?!
@katarina - sve ti tu pise: http://www.lmarkes.com/blog/2007/11/moja_pria.html
@petra - dobar!!
Comment by Lidija — April 23, 2008 @ 6:20 am
@lidija - ako komentiram temu, ne govorim direktno o tebi. Napisem misljenje i pokusam dati ‘kontru’ generalnom trendu, koji je obicno ‘lezi lebe, da te jedem’
u svijetu.
Srdacno, I.
Dakle, nothing personal
Comment by Ivan — April 23, 2008 @ 7:51 am
Tek 11? Pih!!
Comment by maja — April 23, 2008 @ 7:58 am
ja sam sve skupa 14 godina, he he, ipak me jordan nadmasila. no, samo dvije drzave.
a uskoro, po svemu sudeci, dolazi treca drzava. 
Comment by sandy — April 23, 2008 @ 12:21 pm
Vrijeme ide prebrzo… a ja bih sve dala da se vratim u USA!
Comment by Mirela — April 24, 2008 @ 2:51 am
pa znan i ja matematiku. No dobro kad se oćeš ograničavat
Comment by third dalmatian — April 24, 2008 @ 6:08 am
@third - a, ti to mislis ono kao pola zivota mi je 44, pa budem dogurala samo do 88? ne, ja sam racunala samo 22 od 44 kao pola zivota, odzivljenog.
no, s druge strane, ne znam ako mi se zivi puno dulje od 88, ruku na srce!!
Comment by Lidija — April 24, 2008 @ 6:11 am