Sto je za mene san?
Pospana sam, malo mamurna, glava me strasno boli. (Nisam ja vise za neko lumpanje.) No, bez obzira na sve te posteskoce, ne silazi mi osmijeh s lica.
Da, bila je bas savrsena vecer!
Prije nekih sest godina, kao studentica zavrsne godine dodiplomskog studija, imala sam priliku sudjelovati u programu koji je zauvijek promjenio kako i sto citam. Harman Writers-in-Residence program pokrenuo je prije deset godina svojom donacijom i vizijom diplomant Baruch Collegea, Dr Sidney Harman. Harman iz Harman International Industries. Harman iz Harman/Kardon. Harman koji s oko 90 godina ima energiju, ambiciju i bistrinu uma kakvu mnogi od nas, trecine njegovih godina mozemo samo sanjati.
Jucerasnja proslava okupila je neke od dvadeset pisaca koji su u proteklom desetljecu sudjelovali u programu i stotinjak njihovih ucenika. Koliko god da me obicno takve vecere vise ne odusevljavaju kao nekad jer sam bila valjda na daleko previse njih, ova jucerasnja bila je nesto sasvim drugo. Jer, ne desi se cesto u zivotu da netko sasvim malen i beznacajan ima priliku provesti vecer u drustvu pisaca kao sto su Edward Albee, Paul Auster, Susan Choi, Philip Gourevitch, Mark Kurlansky, Colum McCann, Lorrie Moore i, kao secer na kraju, US Poet Laureate, Charles Simic.
Pricala sam s Austerom o njegovom ljetu na farmi u Provansi.
Sa Simicem o Hrvatskoj.
S Gourevitchem o nasim klincima.
Albee je bio jednostavno preimpozantan da izustim ista drugo do nekoliko zbunjenih komplimenata. For, God’s sake, this man wrote “Who’s Afraid of Virginia Woolf?”!!!
Sad znam zasto djevojcice vriste kad se pojavi neki njihov idol. Jucer sam ja u nekoliko navrata skoro ciknula od veselja!
super - evo i meni osmjeh na licu samo od citanja tvog dozivljaja, pa mogu zamislit kako je tebi. Cini mi se kao nesto o cemu sanjas i mislis da se tako nesto tebi nikada nece desiti, a onda se desi prode i previse brzo. Bas mi je drago da si se tako fino provela (sans zit).
Comment by jaca — April 17, 2008 @ 9:58 am
AAAA, PRESUPER!!!!!!
Comment by petra zagreb — April 17, 2008 @ 10:32 am
wow, sada mi je jasno zasto si se toliko veselila toj veceri. svaka cast, zavidim ti.
Comment by sandy — April 17, 2008 @ 11:05 am
Ah predivno! Zavidim ti!
Comment by Jordan SB — April 17, 2008 @ 12:47 pm
Koja ludnica! Dobro da si se suzdrzala ciktanja ;-D i uspjela normalno razgovarati…
Comment by Mirela — April 17, 2008 @ 1:08 pm
Meni je sad totalno neugodno, valjda nisam bas neki citatelj, ali ne znam tko si svi ti ljudi.
Ali ti si citam bila odusevljena kad si ih srela , and that’s what counts!
Comment by Zvrk — April 17, 2008 @ 3:27 pm
sounds AWESOME. i’ve only read gourevitch here.
good thing it was NIGHT because of the ZIT 
so i guess you have a thing for writers
Comment by dajana — April 17, 2008 @ 7:09 pm