newyorčanka: the blog

April 17, 2008

Na brzinu

Filed under: Svašta — Lidija @ 8:48 pm

Vidim ja da su vam nekima moji pisci nepoznati pa sad jedno kratko predstavljanje meni najdrazih.

U ranijem osvrtu na jucerasnji prijem zaboravila sam spomenuti neocekivanu, ali jako dragu goscu, autoricu kod koje sam upisala prvi tecaj kreativnog pisanja na New School davne 1997. i koja mi je u velikome pomogla da se zaljubim u New York i u pisanje. Zato danas krecem bas s njom!

Francine Prose
Rodena njujorcanka (Brooklyn), jednako uspjesna u pisanju fiction kao i non-fiction, izdala je cak i jednu djecju knjigu. Semestar koji sam ja slusala s njom bio je Personal Essay Writing i djelomicno smo radili po knjizi Legacy : A Step-By-Step Guide to Writing Personal History koja je fantasticna knjiga za sve koji pokusavaju napisati pricu vlastitog zivota. Francine je zena nevjerojatne energije, ali i predivnog talenta i tesko mi je odabrati njenu najdrazu knjigu. Pa ih navodim nekoliko:
Guided Tours of Hell je zbirka s dvije novele, obje o Amerikancima koji zive u Europi.
Reading Like a Writer: A Guide for People Who Love Books and for Those Who Want to Write Them je udzbenik koji to uopce nije. Francine ovdje predstavlja i analizira neke od njoj najvaznijih autora. Ja se i danas drzim savjeta koji mi je napisala na jedan od prvih eseja: “Kad pricas pricu, najbolji nacin da privuces i zadrzis citatelja jest da ti prica bude zaista osobna. Jer, sto je osobnija, to je zapravo univerzalnija.” (Parafraziram i prevodim po sjecanju.)
Leopold, the Liar of Leipzig jer je preslatka djecja prica s predivnim ilustracijama. Leopold je lazljivac koji radi svojih lazi zavrsi u zatvoru. No, to nije kraj price!
Charles Simic
Emigrant iz Jugoslavije (Beograda) i trenutni US Poet Laureate. Pjesnik cije ponekad gotovo sture pjesme jednostavno vesele.
Sixty Poems je odlican uvod u Simica jer zadrzi njegove najpopularnije pjesme.
Prosli tjedan mu je izasla najnovija zbirka pjesama, That Little Something, koju jos nisam imala prilike procitati, ali se unaprijed veselim.
Paul Auster
Jedna mucena dusa, ali zaista talentiran pisac cije price su pune psiholoskog istrazivanja autorove svijesti.
Meni svakako najdraza jest The New York Trilogy. Iako se radi o tri medusobno na neki nacin povezane detektivske price, nikako nije rijec o klasicnim “krimicima.” Kao i u mnogim njegovim drugim knjigama i pricama, New York igra jednu od glavnih uloga.
Philip Gourevitch
Meni svakako jedan od najboljih autora profila u meni najdrazem tjednom casopisu (i americkoj, odnosno njujorskoj kulturnoj instituciji), The New Yorker, prije nekoliko godina preuzeo je mjesto urednika u jednako kultnom The Paris Review. Izuzetno politicki motiviran i osvijesten, s posebnim interesom u ljudska prava, bio je idealni odabir za konzultacije kod pisanja moje interdisciplinarne senior honors thesis na temu sloboda i ljudskih prava medija u bivsoj Jugoslaviji u desetljecu nakon njena kraha.
We Wish to Inform You That Tomorrow We Will be Killed With Our Families: Stories from Rwanda je potresna prica u sukobu u Rwandi, prva koja je tu tragediju priblizila literarnoj masi Amerike.
Na moju veliku zalost, jos uvijek ne postoji zbirka Philipovih profila pisanih za New Yorker u jednoj knjizi. Jucer sam ga pitala mozemo li se nadati takvoj knjizi u nekoj skoroj buducnosti na sto je on, na svoj tipicno duhovit nacin odgovorio da sam ja vjerojatno uz njegovu mamu jedina koji bi tu knjigu kupila pa da izdavaci bas i nemaju interesa. (Btw, ima jednas druga knjiga s kompilacijom profila raznih autora koja je svakako vrijedna citanja: Life Stories ciji je urednik David Remnick, dugogodisnji urednik tjednika.)
Standard Operating Procedure, koja izlazi sredinom svibnja je jos jedna potresna prica, ovaj puta o zatvoru Abu Graib. Njegovim rijecima, ova knjiga nije namjenjena tome da uzruja ili da sudi, njena jedina svrha je ta nas natjera na razmisljanje.
Edward Albee
Po mom misljenju, najbolji zivuci americki playwright (dramaturg?) na spomen cijeg imena je jutros i mom izuzetno uspjesnom i talentiranom klijentu u oku zaiskrila zavist. Izmedu ostalih brojnih nagrada, on je naravno i dobitnik Pulitzera. Ne jednog, nego tri!
Njegova vjerojatno najpoznatija drama je Who’s Afraid of Virginia Woolf? o profesoru i njegovoj razuzdanoj supruzi na temelju koje je 1966. snimljen film s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom u glavnim ulogama.
Seascape. je jedna od drama za koji je osvojio ranije spominjanu nagradu Pulitzer. Ovo je drama sa sasvim obicnim pocetkom koja se pretvori u nesto sasvim neocekivano. Briljantno!

Ja bih sad jos satima mogla pisati i pisati o svim ostalim divnim autorima, no mislim da je vrijeme da stanem. Nadam se da ste i iz do sad napisanog naucili barem jednu stvar: meni se NIKADA ne smije postaviti pitanje o knjigama! Jer, onda obavezno slijedi ovakav post… :-)

delicious | digg | reddit | facebook | technorati | stumbleupon | chatintamil

7 Comments »

  1. obraduje me cut da je jos netko cuo za Francine :) ja sam je otkrila potpuno slucajno… kupila sam jednu njenu knjigu. Pronasla sam u tvom postu i ponesto za future reading… sad znam da ce mi se ono sto volis svidjeti :)

    Comment by yogica — April 17, 2008 @ 10:58 pm

  2. Uh, već sam se bila zabrinula pri čitanju prošlog posta jer mi niti jedan autor nije bio poznat (osim A. Elbee), sada vidim da su izgleda svi fokusirani na obalu druge stranue bare tako da mi je “malo lakše”(mrzim nepoznanice iz književnosti, no svi ljudi sve znaju.) Pozdrav tebi i Mimi… :) p.s vjerujem da hrv. “dramaturg” ne odgovara eng. playwright budući da “dramaturg/e” i u hrv. i u eng. označava nešto drugo. Tena Štivičić je, na primjer, dramska spisateljica (playwright) koja je često i dramaturginja.

    Comment by Mila — April 18, 2008 @ 4:35 am

  3. imam osjecaj da je ovo jedan od postova koje si s najvecim uzivanjem napisla, a i ja sam ga uzivala citati jer uvijek sam on the lookout for new books.

    Comment by jaca — April 18, 2008 @ 5:25 am

  4. @yogica - francine rules! :-)
    @mila - ok, onda je znaci albee dramski pisac? neke rijeci mi ne leze na hrvatskom, osobito publicistika i onda nasuprot tome algoritam ima knjizevnost. ?! pa, kaj non-fiction nije knjizevnost? ma, nije se vrijedno oko toga uzrujavati.

    @jaca - :-D

    Comment by Lidija — April 18, 2008 @ 7:07 am

  5. za francine nisam cula, ali si me sada zainteresirala. pogotovo ova djecja prica, hm…za albeea i austina sam naravno cula, virginiu nisam (jos) citala, ali morati cu. ma uvijek imam sto drugih stvari, a dan traje 24 sata, a treba se i odmoriti i spavati malo. ;-)

    Comment by sandy — April 20, 2008 @ 8:30 am

  6. @sandy - znas, mene uvijek sokiraju ljudi koji vele da im je dosadno. ja imam listu na kompjuteru projekata kojima se zelim baviti cim nadem slobodnog vremena. ne budem lagala, lista samo raste. ja bih mogla sad u penziju i iducih pedeset godina bih se imala cime baviti!

    Comment by Lidija — April 20, 2008 @ 8:59 am

  7. a moja lista, jooooj, imam toliko toga na njoj, mislim da ju nikada necu zavrsiti jer se uvijek nadopunjuje. :-)

    Comment by sandy — April 23, 2008 @ 12:19 pm

RSS feed for comments on this post. TrackBack URL

Leave a comment

Copyright Lidija Markes