Nije meni lako
Zamolilo mene moje dijete jucer navecer kad se kupala da joj kupim pogo stick.
Ja sam te naprave vidjela, nikad ju kao dijete nisam imala i zaista ne znam je li kao igracka primjereno njenom uzrastu. Pa sam poslala mail njenom tati, baki i djedu da ih pitam za misljenje.
Prvo je stigao odgovor od djeda. Ne, nikako, to je opasno.
Onda je stigao odgovor od bake: Pa, mozda ne bas taj pogo stick, ali kao sigurnija alternativa, mozda moze ovo.
Na kraju je stigao odgovor od oca: Da, naravno, ali mora imati kacigu i stitnike.
I, kaj je sad meni za ciniti?!
Naravno, sve ovo dolazi na krilima opceg kaosa koji su mi priredili prosli tjedan. Naime, tata je odjednom objavio da nije zadovoljan zenom koja je dijete pazila tri dana u tjednu nakon skole. (Dva dana u tjednu je to radila baka.) Mislio je da se ona ne brine dovoljno dobro o Ameliji, da je za dijete vazno da ima nekakve isplanirane aktivnosti nego da se igra i trci okolo. Ja se s tim slazem do neke granice, ali mislim da je djetetu od cetiri godine vazna i igra.
Uglavnom, nakon naseg razgovora i nakon njegovog razgovora sa zenom, nista nismo odlucili, nista nismo poduzeli.
Sve do ponedjeljka. Kad mi je poslao mail da su on, mama i tata (jer su cijeli dan proveli zajedno gledajuci jedrilice na prodaju jer on kupuje jednu) zakljucili da je za Mimi bolje da vise ne odlazi toj zeni tri dana u tjednu. Da ce je svih pet dana u tjednu iz skole uzimati baka i djed.
Nisam htjela to reci njemu, ali meni od pocetka nije imalo nikakvog smisla da nase dijete kupi iz skole i pazi neka zena koju moramo placati, umjesto da to rade njeni baka i djed koji zive jedva desetak minuta voznje od nas. No, nije na meni da to predlozim, ne?!
A, zapravo, mene zaista iritira cinjenica da ne mogu sve odluke donositi sama i da povremeno moram popustiti ili pronaci kompromis. Ja nisam za zivjeti s drugim ljudima, mene treba poslati na pusti otok. (Pusti otok koji ima Apple ducan i bezicni internet, ali inace pusti otok…)
No, da, najdrazi dio svega mi je bio kad me — nakon sto me obavijestio o odluci da zeni damo otkaz efektivno odmah — zamolio da je ja nazovem i priopcim joj vijesti.
Sad, jesam ja malo bedasta, ali tak’ bas nisam…
- - - - -
Pricala sam neki dan prijateljici s posla kad smo bile vani na rucku o mojim “problemima” i “nesuglasicama” oko odgoja djeteta s njenim ocem. Malo prije mi je poslala ovaj link. Wow!
| 
| 
| 
| 
| 
| 
23 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
Ma nemoj se bas previse ljutit oko toga. Da je meni imati takve “roditelje po zakonu” ja bi nazvala tu baby-sittericu te joj dala otkaz. A onda samo za peh bi si nabavila novu i tu otpustila! J/K sve u svemu, nije u redu od njega, ali shpil mozes pocet sa: “ma znate teska su vremena, manje je novaca” Good Luck! BTW a brand new little Hobokenite is going to be welcomed sometime in September
Comment by iva (hoboken) — April 11, 2008 @ 11:08 am
@iva - cestitam!!!! nadam se da se dobro osjecas i da uzivas!
btw, tata je ipak bio taj koji je obavijestio zenu jer sam ja odbila to napraviti za njega. mimi je jako sretna jer zaista voli baku i djeda, a i oni su presretni sto su puno vise s njom. na kraju je sve dobro zavrsilo…
Comment by Lidija — April 11, 2008 @ 11:14 am
Prvo za pogo stick - ja to ne bih kupila. Mislim da ima mnogo boljih zanimacija koje mozes nabaviti za Mimi (roller skates i slicno), a i nju ce sigurno za nekoliko dana proci zelja za pogo stick-om.
Drugo, svida mi se ovaj tvoj pusti otok
Comment by Jaca — April 11, 2008 @ 12:02 pm
pogo stick-ja ga ne bih kupila, slazem se s djedom.
a babysitterica, hm, ne znam, a sto je napravila? ako su baka i djeda odlucni da ju pokupe nakon skole, onda je to najbolje rjesenje. inace me je frka sto se tice babysitterica, to je razlog sto do sada nisam nikada niti jednu unajmila.
Comment by sandy — April 11, 2008 @ 3:04 pm
he, he, NE, mora nazvati on!!! beskompromisno!
inace i ja sam za pusti otok.
Comment by petra zagreb — April 11, 2008 @ 3:46 pm
pogo stick mi izgleda super!!!! kaciga i stitnici kao predostroznost.
ja mislim da je to puno manje opasno od rola, pa cak i od bicikla, jer ne razvija brzinu, role su rekla bih jos naopasnije. i naravno - ne na cestu!
ne bih branila, tj. ovisi od karaktera, ja sam morala sve isprobati, a imala sam tatu koji se svega bojao i bio hiperprotektivan i to me jako, jako frustriralo. ta ogranicenja su me jako dirala.
igra je inace jedna od najbitnijih stvari u psih.razvoju djeteta - po psiholozima. Dijete si tako “uigrava” tj. izvodi razne socijalne situacije itd. Bez obzira da li se igra samo ili s drugom djecom.
Comment by petra zagreb — April 11, 2008 @ 3:52 pm
e bas sam se nasmijala na ovaj article - sta da ti kazem, it’s puts things in perspective
Comment by Jaca — April 11, 2008 @ 8:45 pm
Isla bih i ja na pusti otok
Comment by JSB — April 11, 2008 @ 11:33 pm
Ja si sve mislim da baka i djed nisu predložili svakodnevno čuvanje čisto iz poštovanja prema tebi. Možda su mislili da bi ti smatrala da se previše upliću u vaše planove. Ovako ste sada svi sretni.
Ja bi Mimi kupila to čudo čisto da ga isproba i zasiti ga se. Jer ovako će joj biti nedostižan i nikako neće preći preko toga. Ja nemam ništa protiv babysiterica (provjerenih naravno). jer koja je razlika da ti netko od povjerenja čuva dijete i brine samo o njemu ili što ga čuva jedna teta u vrtiću koja uz njega ima još 20-oro.
Comment by maja — April 12, 2008 @ 5:32 am
which GANG to join? hmmm…. pogo stick je onda, u usporedbi s tom dvojbom, nista.
pogo stick ili bakin prijedlog? da sam ja mimi meni bi alternativa izgledala kao djecja igracka. 
no, da sam ja mama, ja bih kupila role kao sto je netko vec predlozio.
Comment by Mila — April 12, 2008 @ 6:11 am
Ne znam, meni ne bih bilo drago da mi njih tri (ex i roditelji) prezentiraju njihovu odluku i da ja sad trebam to bezrezevno prihvatiti.
Pretpostavljam da si kod izbora babbysitterice dobro proucila kakva je, a citajuci Mimine reakcije na nju ,izgleda da je bila jako dobra.
Kuzim da je to trosak i da je sada financijski lakse ali da sam ja na mjestu babbysitterice to bi me povrijedilo .
Samo moje misljenje, no hard feelings.
Comment by Zvrk — April 12, 2008 @ 3:41 pm
Bas mi je drago da je sve zavrsilo ok. Nazalost nasi su roditelji svi daleko pa cemo se morat snalazit kako god…
Comment by iva (hoboken) — April 12, 2008 @ 4:07 pm
‘ex i roditelji’: odlican primjer, srecom bezazlen, lijepo pokazuje kako bi se u svemu tome osjecao, nazovimo ga ‘ix’. Ako ‘granpa’ jos sincicu placa i alimentaciju svaki mjesec, tarapana jos i veca! No, sve je to igra macke i misa. Sto bi bilo da ‘ix’ kaze:’neka mala skace slobodno okolo s tom zenom sto je cuva. Nece joj kruna s glave pasti. Previse odgoja po-knjizi i titranja isto mozda nije dobro’.
Popodne na Lakeshore-u gledam caca nabio sljem na glavu, laktove, koljena u oklop, kao da jurisa na tenkove 
for his own safety. A, goni biciklo, svasta!
Odraste, i sa 19-20 g. je neki Jamaican-boyfriend vrati u realnost.
Blazeno nase djetinstvo u SFRJ. Odrastali smo u umjerenosti skole, odgoja, ulice, … sve po malo. Danas, ko pilici shopani ‘galofakom’. Pa su djeca ‘confused’
Comment by Ivan — April 12, 2008 @ 5:52 pm
I ja se slažem s Petrom - čini mi se da su opasnije role od ove skakalice. Osim što se kreće sporije, čim spusti nogu na tlo, opet je na “čvrstoj podlozi”. A sigurno je dobar za razvoj koorinacije pokreta, osjeta ravnoteže… i nadasve zabavan. Najgore što joj se može dogodit na tom je zapravo neuspjeh - da ne nauči skakat na tom, u što čisto sumnjam, ako ga već želi.
Comment by upitnik — April 13, 2008 @ 3:33 am
meni se sviđa taj pogo-stick. a i lako će i baka i deda paziti dok ona skakuće u malom krugu prostora
Comment by anspik — April 13, 2008 @ 10:58 am
Zar nema u NY neke zamjene za djecje vrtice? Personaly preferiram kad je moja mala u drustvu svojih frendica i vrsnjaka. Kod baka i deda se pribojavam prevelikog odgojnog uticaja koji nije po mom ukusu. Dok si sa beby sittericom sef, baka (ti) radi uslugu pa mi se cini puno teze nametat vlastita pravila. Barem hrv bake i dede vole djecu razmazit.
Za mene je tajna dobrih odnosa sa inlaws i vlastitim roditeljima – ne druziti se precesto.
Comment by Lilly — April 14, 2008 @ 4:02 am
@jaca - ima bicikl i prvo njega mora savladati, tako smo se dogovorile. onda mozemo traziti dalje.
@sandy - je, tesko je naci babysittericu u koju mozes imati povjerenja. kad je mimi bila manja, to mi nije ni palo na pamet. sad kad je veca i kad mi moze reci sto se dogada kad mene nema, onda je to malo lakse. malo.
@petra - bas se toga ja bojim, s hiperprotektivnim roditeljima dijete odraste ili frustrirano ili prestraseno. ja ne bih ni jedno od toga.
@maja - jedina je razlika da je u nasim vrticima omjer djece prema tetama puno manji, mislim da je 12 klinaca njene dobi na jednu odgajateljicu. u miminoj skoli, u razredu od njih 30 imaju tri uciteljice. zapravo dvije uciteljice i jednu pomagacicu.
@zvrk - vjeruj mi, ni ja nisam bila odusevljena prezentacijom rjesenja, ali realno gledajuci to je bilo prvi puta u amelijine cetiri godine da je njen otac pulled the rank on me, pa sam odlucila prihvatiti njegovo misljenje s obzirom da mu je bilo toliko vazno. ja sam i dalje uvjerena da je ovdje nesto sasvim drugo u pitanju, ali ne znam tocno sto.
@ivan - apsolutno, ljudi ovdje nisu normalni s tim strahom. tko od nas nije ogulio koljeno padom s bicikla?! i jesmo prezivjeli, kaj ne…
@upitnik - da, role ne dolaze o obzir, ne ovjde od nas gdje su sve ulice strme. to si trenutno nikako ne mogu zamisliti.
@anspik - moram priznati da bih i ja probala pogo stick! ali, to ne smijem reci da me mimi cuje…
@lilly - amelijin uzrast je najtezi sto se tice after-school. naime, ona je prevelika za vrtic koji ima cjelodnevni boravak, a pre-K produzeni dan ima samo do pola 3, tako da je poslijepodne svakako problem za roditelje koji rade. to je veliki izvor frustracije za mene, ali u pitanju je samo jedna godina, od koje je ostalo jos samo dva mjeseca! na jesen mimi krece u skolu (kindergarten) i produzeni boravak je do pola 6, tako da cu ja svaki dan moci po nju.
a, sto se tice njenih bake i djeda, pa i tate, moram biti fer i priznati da se oni uvijek drze mojih pravila za mimi i uvijek me konzultiraju prije nego rade nesto s njom. ova je situacija zaista bila izuzetak pa sam im dala na pravo da oni budu ti koji donesu odluku.
i, da, samo zato jer bude mimi s bakom i djedom poslije skole, to ne znaci da ne bude druzenja s drugim klincima. naime, ona ide u plesnu skolu, uskoro krece u skolu plivanja, a cujem da je u planu u tecaj talijanskog. uglavnom, ovo je za mene pomak na bolje sto se mimi tice, samo me iznenadio nacin na koji se do odluke doslo, ali pretpostavljam da me tom dovoljno dobro zna da mi mora predstaviti potpuno razraden plan ili cu njegove sugestije jednostavno ignorirati. naime, lako je kritizirati, ali ja reagiram samo na konstruktivnu kritiku, sve ostalo je gubljenje vremena.
Comment by Lidija — April 14, 2008 @ 7:30 am
Kuzim.
Comment by Zvrk — April 14, 2008 @ 3:15 pm
Sumnjiva mi je ta tročlana komisija za nadzor djetetove dobrobiti.
Comment by third dalmatian — April 14, 2008 @ 4:39 pm
ja sam i dalje uvjerena da je ovdje nesto sasvim drugo u pitanju, ali ne znam tocno sto.
hmmmmm, digla mi se desna psiho obrva :)))), nešto njušim
Comment by petra zagreb — April 14, 2008 @ 6:20 pm
draga, ovdje su psihijatar i psiholog medju komentatorima :)))))
Comment by petra zagreb — April 14, 2008 @ 6:24 pm
@third dalmatian & petra - vas dvoje strucnjaka, ja s dovoljno iskustva sa strucnjacima vase vrste i nije ni cudo da smo namirisali nesto trulo… klupko se odmotava!!
Comment by Lidija — April 15, 2008 @ 7:29 am
izmedju babysitterice i baka&deda, uvijek, ali bas uvijek cu birati baku i dedu, iz vise razloga. zato ti je to najbolja moguca odluka, i shvacam da si zbog toga problema kindergartena bila sfrustrirana, jer to mene trenutno frustrira. toliko me frustrira da bi to bio (izmedju ostaloga, ima jos dosta raloga) i razlog zasto bih se iselila iz ove drzave koja ne podrzava obitelj i ljude koji zele i raditi i imati djecu.
Comment by sandy — April 16, 2008 @ 2:27 pm