newyorčanka: the blog

Kako je u subotu bio rodendan Amelijinoj americkoj baki, mi smo je u nedjelju odlucile izvesti na rucak.

Kad tri dame izlaze na rucak, nema boljeg odabira nego jedan od meni najljepsih starih njujorskih hotela:

The Carlyle Hotel

A, jos kad se taj hotel moze pohvaliti zidovima oslikanim rukom jednog Ludwiga Bemelmansa, autora i ilustratora djecjeg klasika Madeleine:

i kad je Madeleine Tea Party u svakom detalju — od svjetiljki na stolovima, platnenim ubrusima, minijaturnim sendvicima, besprijekornom poslugom i izuzetno talentiranom pjevacicom Tinom de Varon — savrseno iskustvo za male (i nesto vece!) princeze, sve se to na kraju pokazalo kao odlican odabir za rodendanski rucak. (Jos nekoliko slicica.)

Kad je vec rucak bio sa stilom, i poklon se morao uklopiti u temu proslave:

Frank Gehry za Tiffany & Co. je vjerojatno jedina kolekcija nakita iz koje sam si ja pozeljela ali bas svaki komad. (Ako me netko bas hoce razveseliti, ova Torque Bangle bude apsolutni pogodak! )

Nakon rucka, prosetale smo Petom avenijom, suncanom stranom, gdje su nas sramezljivo pozdravili tek pokoji tulipani:

Naravno, nikako nismo mogle proci kraj FAO Schwarz da bar malo ne zastanemo i divimo se deckima koji su pravi majstori na velikom klaviru:

(Svi koji jos niste gledali film Big, svakako ga morate pogledati!)

Na kraju smo na kratko zastale u Macy’s da Grandma vidi Flower Show. Ja sam ostala bez daha na buket dana, ogromnu kuglu od orhideja:

I sad, iako nema veze bas s nicim u ovom postu, ja s veseljem mogu objaviti da sam konacno nasla stol za dnevnu sobu koji mi je bio bas po volji:

Ovako dugacak post nisam napisala vec mjesecima i sad si svarno moram ici prileci jer sam se totalno iscrpila!

Setamo mi jucer niz Fifth Avenue (poseban post o tome gdje smo jucer bile tek slijedi) i odlucimo zastati u najboljem ducanu s igrackama na svijetu: FAO Schwarz. Nakon setnje i nakon sto je Mimi svirala na velikom klaviru kojeg je proslavio Tom Hanks u filmu Big, vec smo se polako uputile preko izlazu kad sam ja s druge strane ducana primjetila veliki odjel s Eebee Baby igrackama.

(Najverniji citatelji ce se mozda sjetiti da je Mimi s nekih godinu i malo snimala djecju seriju za Sony. )

Kad smo dosetale do odjela, imale smo sto vidjeti! Video na televizoru bio je tek nekoliko kadrova ispred Amelijinog pojavljivanja. Naravno da smo morale pricekati tih minutu da vidimo nasu veliku curu kad je bila mala glumica:

Sad kad su se Brad i Angie navodno vjencali i namjeravaju preseliti u Francusku za rodenje blizanaca, i ako je istinita prica da su kupili Mas de la Chapelle St Sixte, onda cu ja s vama moci ekskluzivno podjeliti slike njihove kuce, bazena, dvorista… Naime, u toj sam ja kuci bila dva tjedna na odmoru neke davne 2000. godine.
Kak’ ja sad cvatem…

- - - - -

OK. OK. Nikad do sad nisam dobila toliko zahtjeva mailom da postam slike. Jedini problem je da su fotke iz mojih pre-digitalnih dana pa moram naci negative i skenirati ih. U meduvremenu, evo fotki koje imam u albumu:

P.S. Za onog jednog anonimnog citatelja/citateljicu ciji neukusan komentar nemam namjeru objaviti: imam pametnijeg posla nego izmisljati da sam bila negdje gdje nisam, da imam nesto sto nemam, da znam nesto sto ne znam. Ti ocito nemas pametnijeg posla nego najmanje osam puta na dan provjeravati moj blog.

Iako je bilo djelova kad se moji prstici i ne bi slozili s ovom mojom tvrdnjom, no konacno nam je doslo proljece!!!

Sto Lidija radi cim dode ljepse vrijeme?

Naravno, ide na voznju s biciklom!!!

View Larger Map

Iako od proslog ljeta nisam bila na biciklu, nisam se dala smesti. Vec jucer na poslu sam malo istrazila okolinu i nesto zahvaljujuci Googlu, nesto zahvaljujuci Googlu nasla u mojoj gotovo neposrednoj blizini Mountain Bike Trail!!! (Znate kak se to veli, tko nema pameti, ima srece…) Na karti sam razradila strategiju, oko 1, kad je sunce najtoplije sijalo, izvukla bicikl i uputila se u avanturu.

Ljudi moji, kak je meni bilo lijepo!!!

Istina, veci dio ture je uz jako prometne ceste i ne mogu reci da je to jako romanticno. No, zivim u NYC i ne mogu se sad duriti jer su ceste prometne. Da mi ne pase, odselila bi se nekud Bogu iza nogu u divljinu. Ovak’ trpim.

Onda je jedan tio ture kroz jako lijepe kvartove (mislim da sam bila u kvartu od prijateljice-citateljice, skuzila sam tek sad kad sam kartu crtala, note to self: daj nazovi zenu da ju pitas ako je ziva!).

E, ali kad sam dosla u park!!! Ajme meni, ludila!!! Nisam vec jako dugo bila na pravom mountain bike trail i stvarno sam se izgustala.

Dosla sam sama i malo sam se brinula koliko je park siguran. Jucer sam zvala u lokalni ducan s biciklima preko kojeg sam i saznala za park i rekli su mi da su staze oznacene, no ipak mi nije bilo svejedno uci samoj u park. (Jesam ja hrabra i sve to, ali ipak sam ja zensko, a ovo je NYC!) Onda su naisla dva decka koji su me brzo skuzili da sam zbunjena i lijepo su se ponudili da mi pokazu stazu za pocetnike. Njima je ionako trebalo zagrijavanje. E, kako je luda staza to vam niti ne mogu opisati. Jedva cekam da idem na onu intermediate. Moj lokalni ducan ima i klub koji svake nedjelje ujutro ide na voznju parkom. Jedva cekam da se iducu nedjelju nadem s njima.

Je, znam i sutra je nedjelja. No, s obzirom da sest mjeseci nisam bila na biciklu i danas sam odvozila desetak milja (barem pola od toga uzbrdo!) moglo bi se desiti da sutra imam temperaturu.

Kaj bi bilo jako steta jer imamo velike planove! No, o tome sutra…
I, da, nema slika ovaj put. Ovaj put se radilo o borbi za opstanak. Iduci put bude mozda vremena za igraraj.

(Ovo je prvi cvjetic ovog proljeca koji je procvao bas na moj rodendan ispred nase kuce.)

Ovako sam ja uspjela uslikati Robina Williamsa na izlasku iz Apple Fifth Avenue.

Zalosno je to da mene celebrities pretjerano vise ne uzbuduju, ali cim sam ga spazila sam si rekla: “Joj, ovo moram slikati za blog!” Za blog koji jedva stignem pisati. Ali stalno slikam jer budem sve te slike stavila na blog. A-ha. Budem.

Iako je Good Friday, ja danas na zalost moram ici raditi. Dijete je na praznicima, jucer je uzivala s tatom na godisnjem, a danas pak ide sa mnom u ured. Jako je uzbudena vec cijeli tjedan. Bila je zabrinuta da mozda ne bude znala raditi, ali kad sam joj obecala da budem joj ja pokazala kako se radi onda je bila zadovoljna. Moja kolegica na poslu je rekla da mozemo Mimi dati da sortira dokumente po abecedi i da bude to vjerojatno napravila daleko tocnije od nase tajnice. (Koja mozda i nije toliko glupa, ali je lijena da to tesko za opisati. Pa onda radije sve sto radi napravi traljavo da je iduci put nitko nista ne pita…)

U Americi ima svake godine “Bring your Kids to Work Day“. Nekada je bilo samo za djevojcice jer se ih time htjelo ohrabriti da budu dio workforce. Danas kad je zastupljenost zena koje rade sve veca (osim u nekim industrijama) i kad veci postoci zena zavrsavaju fakultete, i taj se program donekle promjenio. No, ja i dalje mislim da je vazno da djeca znaju o poslu koji njihovi roditelji rade jer ipak bas radi toga smo vecinu dana odvojeni od njih. Osim toga, ja zelim da moje dijete zna da odlazim na posao samo djelomicno jer moram zaraditi za zivot, ali i zato jer zaista volim raditi i posao je velik i vazan dio mog zivota. Ako dijete slusa od roditelja kako je posao los i grozan i nepotreban, ono ce tesko odrasti u osobu s jakom radnom etikom.

Vi koji imate klince, jel’ oni znaju sto vi radite kad ste na poslu?

Osim sto sam i opet izbjegla pogibiju (bila sam tek tri bloka udaljena od mjesta rusenja krana na 51. ulici u vrijeme rusenja istog) i obecala sebi da ubuduce kad u subotu moram ici raditi usred dana necu odlaziti u shopping jer bi mi se mogla srusiti zgrada na glavu, konacno sam gotova s umrezivanjem naseg stana i nasih krompjutera.

Naime.

Ja imam MacBookPro, Mimi ima PowerBook G4. Tri vanjska hard diska. Bezicni internet, pet godina stari Netgear router. AppleTV. Printer. iPhone. Par digitalnih kamera. USB hub. Uglavnom, brdo uredaja i jos vece brdo zica.

Sve je to polako meni pocelo izazivati trzanje desnog oka, a ponekad i lijevog. I ogromnu zelju za bacanjem kolekcije zica zajedno s pripadajucim uredajima u zid. Da, odoljela sam tom porivu cim sam zbrojila koliko sam sve to skupa platila.

S zadnjim software update AppleTV je dobio AirTunes i sad bez ikakvih problema mogu slusati glazbu s MPB (s iTunes library na vanjskom disku, naravno, jer za to ima jos i manje mjesta nego za slike!) preko Bose zvucnika spojenih na projektor i AppleTV. To je bila, manje-vise, jedina posteno napravljena stvar u cijeloj prici. Sve je ostalo bilo kaos.

Najveci razlog sto nisam azurna sa stavljanjem fotki na blogove? iPhoto library mi zivi na vanjskom disku. Jer je daleko prevelika da zivi na MBP. Sto znaci da moram biti za radnim stolom i Iomegom ustekanom u USB. Tak nikad ne budem dobila inspiraciju za pregledavanje i sortiranje fotki!

Nova verzija Mac OS X ima fantasticnu funkciju koja se zove Back to My Mac. S .Mac korisnickim racunom moze se preko interneta povezati sa svim Macovima koji dijele taj racun. S posla se moze prikopcati na kompjuter doma i raditi na dokumentima koji su na onom drugom kompjuteru. Divota. Jedini problem: moj pet godina stari Netgear to naravno ne podrzava!

Ja sam imala stampac na mom stolu jer na djetetovom kompjuteru nisam imala USB hub, a ponestalo mi je USB onih u sto se usteka. Sto me nerviralo jer (1) mi je printer (iako majusni Canon i90) zauzimao mjesto na stolu, (2) me dijete izludivalo s stalnim trazenjem da joj donesem najnoviju sirenu koju si je isprintala da ju poboja.

Za rodendan sam si odlucila kupiti Time Capsule. Prema obecanjima, to malo cudo je trebalo rijesiti sve moje probleme. Mrzim to priznati, ali Apple me u zadnje vrijeme malo razocarava obecanjima. Pokupili su Microsoft kompleks: Overpromise & Underdeliver. Pa sam se bacila na citanje foruma raznih i svakojakih. I ispalo da se Time Capsule bas ne igra lijepo s AppleTV. Gluposti li ogromne. Pa sam ja odlucila probleme rijesiti po svom.

Kupila sam:
(1) novi 1TB hard drive (Iomega, $200)
(2) Airport Extreme ($160)

U roku od pola sata sam spojila Airport na kabelski modem, Apple TV i hard drive. Napravila novu bezicnu mrezu. Spojila sam printer na Amelijin PowerBook i omogucila stampanje za druge kompjutere na mrezi. Preko AppleTV mi svira glazba s novog hard drivea na kojem imam jos 250GB mjesta na particiji za iTunes. Mogu sjediti na kaucu, gledati film na projektoru i pregledavati iPhoto i slagati knjige i web stranice i sve ostalo. Sad sam toliko vesela da se ne znam cega prvo primiti! Em sam ustedila $150 jer nisam kupila Time Capsule. Em mi se zgrada nije srusila na glavu. Dode mi da si butelju crvenoga otvorim i proslavim.

Je, znam, nestala sam. Dovraga i bestraga.

Imam puno posla i ovaj vikend i iduci radim cak i subotom! Dovraga i bestraga.

Osim toga, ovaj tjedan sam imala jako puno posla prateci skandal guvernera nase lijepe drzave. Ne samo da mi je (bio) guverner, gospon Spitzer mi je bio jako drag jer sam ga upoznala kad je govorio na mojoj promociji i ostavio je na mene utisak politicara koji nije ljigav kao ostali. Dovraga i bestraga.

Sad, nekoliko mi se pitanja od prve minute ovog skandala namece samo od sebe:

(1) Koliko je jadno nekome platiti za seks? Za ozbac, koliko bi gnjusna morala biti da me nitko ne bi bez da mu platim? Ne razumijem opsesiju muskaraca s prostitutkama. Ocito da ih ima vise nego dovoljno jer biznis cvate.

(2) Ako je taj lanac zaradio par milja dolara, kako to da je samo deset klijenata navedeno u dokumentima?

(3) Kao nastavak broja (2), ako je osim bivseg guvernera jos devet klijenata identificirano, zbog cega oni nisu razvuceni po sviom novinama i prisiljeni dati ostavke?

(4) Zbog cega svugdje pisu o high-class prostitutkama? Za mene je kurva — kurva, naplacivala ona $100 ili $10,000. Ne kuzim razliku.

(5) Zasto Demokrati moraju dati ostavke kad imaju seks skandale, a Republikanci ne?

(6) Jel ima netko tko zaista vjeruje (retardirani Republikanci su izuzeti) da ovo nije bilo motivirano osvetom? Jest da je Spitzer ocito budala, ali tesko mi je povjerovati da je on bas jedini ljigavi politicar koji je placao za seks?

I, na kraju, (7) Zbog cega su (neki) muskarci toliko glupi da su radi prostitutke voljni izgubiti obitelj? Jel’ se placeni seks zaista moze usporedivati s intimnoscu?

Yikes!

- - - - -

Dobre vijesti:

- jedan dragi prijatelj od davnih dana pise mi da se u nasim godinama sasvim OK prebaciti na heksadecimalni sustav brojenja. Prema tome, sretan mi 21. rodendan!
- jedan drugi dragi prijatelj iz novijih dana mi pise: “Birthdays are good for you! Statistics show that people who have the most, live the longest.”

- - - - -

Najnovija epizoda iz serije It’s Not Easy Being Me:

Spremam se ja za rucak jer Grandma uskoro dolazi i cujem da netko kuca na vratima. Uputim se ja prema vratima i na glas komentiram: “Hm, I wonder who that could be? Who’s that knocking?” Otvorim vrata, a kad ondje stoji zbunjeni frajer s dva paketa u rukama i veli : “It’s me, your mailman!”