newyorčanka: the blog

February 4, 2008

Hm, ni ja ne mogu sve…

Filed under: Svašta — Lidija @ 2:26 pm

Koliko god da se ja trudila da bude drugacije, i u mojem zivotu dode vrijeme da odaberem sto i koliko mogu raditi odjednom. Na zalost, ovaj semester bude izgleda izgubila skola.

Odabir predmeta nije bio najsretniji, ali vise od toga je problem profesora koji ih drze. Na urbanom fakultetu gdje vecina studenata radi puno radno vrijeme i mnogi imaju obitelji, po meni je nerealno ocekivati da zadace za koje treba 8 do 10 sati posla mogu biti zavrsene izmedu predavanja u ponedjeljak i srijedu. Neki profesori ocito ne dijele moju filozofiju, a kako se ja ne mogu boriti s vjetrenjacama, pala je odluka da se budem ovaj semestar odmarala.

Jer ipak sam ja solo mama koja radi puno radno vrijeme. Slobodnog vremena za odmor kao u prici.

Ali, zbog cega mene sad to izjeda iznutra i ja si sve mislim kako je ovo osobni neuspjeh?!

February 2, 2008

Na jug, na jug!

Filed under: Putovanje — Lidija @ 7:06 am

Kako to obično bude, petkom na poslu (u nedostatku entuzijazma za rad), uvijek dobijem ideje za ići nekud na put.

Naime, djetetov otac ide prvi vikend u ožujku na konferenciju. Baka ide na promotivnu turneju za njezinu knjigu zadnji tjedan u veljači. Kako mi se bliži 33. rođendan (yikes!!!), mislim si da bi i Mimi i ja mogle nekud odskitati.

Kako je dolar bezvrijedan, put u Europu ne dolazi u obzir.

Kako je još uvijek hladno, put na sjever (Boston, Maine, Vermont…) ne dolazi u obzir.

Kako imamo samo dugi vikend, zapadna obala (konačno San Diego, San Francisco, Seattle) su predaleko.

Kako smo na Floridi bile prošli mjesec, sad bi nekud drugdje.

Mislim si Georia. South Carolina. North Carolina. Za sad mi je top opcija Savannah. Možda Charlotte/Charleston, nikad ne znam koji je lijep. Ima vas s juga koji čitate, a ima vas i puno koji ste sve to proputovali. Dajte me inspirirajte!

February 1, 2008

Krađa u uredu

Filed under: Svašta — Lidija @ 1:54 pm

Direktor mog programa u uredu ima broj umjetničkih slika. Kao povjesničar umjetnosti čija je supruga direktorica jednog njujorškog muzeja, ta umjetnička djela su relativno skupa.

S obzirom da mu je ovaj ured manji od ranijeg na jednom drugom fakultetu, na zidove je stavio samo dio slika te ostale nastavio čuvati u kutijama. Sasvim slučajno, u razgovoru s jednim od zamjenika dekana spomenuo je umjetnika čiju je sliku imao u uredu. Kad ju je krenuo izvaditi iz kutije da je pokaže, slike nije bilo.

Naravno, pozvan je direktor sigurnosti, radio se zapisnik. Slika koja je ukradena vrijedi desetak tisuća dolara i osigurana je, ali njena krađa je tek dio problema koji potencijalno postoji ukoliko postoji rupa u osiguranju. Naime, mi svi imamo dokumente, papirnate i elektronske, koji sadržavaju osobne informacije studenata, njihove brojeve socijalnog osiguranja, adrese, datume rođenja. Mi dokumenete ne bacamo u smeće ili u reciklažu, već ih sve stavljamo kroz shredder.

Što je zapravo jako zanimljivo u cijeloj priči jest kako od nas 13 koji radimo u programu nitko sam nije primjetio ništa neobično. No, kad smo počeli dublje razmišljati o događajima u prethodnih nekoliko mjeseci, svatko je od nas početkom siječnja ipak primjetio nešto što do istrage nije imalo nikakvo značenje.

Mene je početkom godne nazvala jedna “gospodična” koja mi je ostavila i nekoliko poruka punih psovki jer s mog broja telefona netko zove njenog dečka. (A to stvarno nisam ja!)

Kolegici do mene je netko promjenio stanicu na radiju s njenog Light FM na Hot 97. (A ona stvarno ne sluša hip hop.)

Druga kolegica je došla na posao i na računalu ju je dočekala poruka da je pokušaj logiranja bio neuspješan radi pogrešne lozinke. (A ona se večer prije uredno izlogirala.)

Zamjenica direktora je jedno jutro došla u ured gdje su je dočekala malo odškrinuta vrata. (A ona ih inače uvijek zaključa prije odlaska.)

Osiguranje trenutno provjerava sve novo zaposlene djelatnike službi osiguranja i čišćenja koji osim nas jedini imaju ključeve za naše urede.

Koliko se često vama dogodi da stvari i događaji koje gotovo da i niste primjetili odjednom u nekom novom kontekstu dobiju sasvim drugo značenje?

« Older Posts

Copyright Lidija Markes