Međuljudski odnosi
Redovni čitatelji bloga znaju moju životnu priču i znaju da je moj odnos s Amelijinim ocem relativno dobar. Ja ga smatram tek “relativno” dobrim jer mislim da nismo ni blizu onoj Demi&Ashton&Bruce priči gdje se oni svi kolektivno druže i zajedno odlaze na ljetovanja. Iskreno, meni to nije čisto jasno, ali naučila sam da ne sudim ljudima pa neću ni njima. (A, ako mene Bruce ikada pozove na ljetovanje s njim, ja ću pristati i bilo bude mi baš svejedno tko još ide s nama…)
No, malo me iznenadio moj psihić i natjerao na razmišljanje kad me prije dva tjedna zapitao mislim li ja da smo Tom i ja prebliski.
Moj odgovor je bio da nismo jer zaista mislim da nismo prebliski. Da, mi se zajedno družimo s djetetom. Ne svađamo se i ne grizemo. Čujemo se telefonom, zezamo se SMS porukama, šaljemo si ponekad bedaste mailove. O Ameliji o svemu važnom odlučujemo zajedno, a ponekad i o nevažnom. U ove tri godine od kad smo se definitivno razišli i on i ja smo našli svoj novi život i borimo neke nove borbe. Ja u prolazu znam njegove dvije bivše cure. (Jedna je i bivša zaručnica.) On mene nevoljko ispituje o mom društvenom životu i obično u šali zaključi da je za mene bolje da ne izlazim jer mi ne treba dečko. Meni sve to djeluje kao najnormalniji odnos dvoje ljudi koji imaju dijete, ali nisu zajedno.
No, onda se desi nešto kao prošli petak i ljudi nas gledaju kao da imamo svaki po dvije glave pa se ja zapitam jesmo li mi ti koji nisu normalni.
U petak je pao snijeg. Mimi je bila na praznicima, a ja sam bila na godišnjem. Bile smo jako uzbuđene kad smo ujutro ugledale bijele krovove jer je to bio prvi pravi snijeg u dvije godine. Odmah ujutro je nazvao i njen tata i on sav uzbuđen i najavio da je obećao sebi da će kad padne prvi snijeg uzeti slobodan dan i voditi je na sanjkanje. Dogovor je odmah pao, mi smo se spremile i on je došao po nas. Ujutro smo išli na sanjkanje na golf igralište koje je blizu bake i djeda, a poslijepodne smo samo nas troje otišli na sanjkalište gdje je on odlazio kao klinac. Bilo je brdo roditelja s klincima i pričali smo sa svima i neki frajer je pričao kako se upravo preselio s Floride, ima tri klinca, upravo su se razveli. Mi smo klimali, nasmijali se, da, razvod je ružna stvar. Pita on nas koliko smo mi dugo u braku i mi mu flegma objasnimo da već tri godine nismo skupa. On nas je pogledao kao da s nama nešto zaista ne valja i razgovor je završio s upitnicima u njegovim očima.
Sad ja vas pitam: jesmo li mi zaista izuzetak? Zar je zaista toliko neobično da se mi možemo slagati i biti dobri roditelji bez da spavamo u istom krevetu?
| 
| 
| 
| 
| 
| 
40 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
Mislim da jeste. znam nekoliko parova koji dijele custody rights i djeca zive jedan dio tjedna kod jednog , drugi dio kod drugog. Ali tu sve staje, nema zajednickih izlazaka. Mislim pricaju ljudski ali ih neces naci na sanjkanju zajedno.
Mislim da vas odnos nije los nimalo za Ameliju, ti si cista na tome da nema vise zajednickog zivota. Ako je i on cist da je gotovo izmedu vas,onda stvarno nema nicega losega sto se civilizirano druzite.
Comment by Zvrk — February 25, 2008 @ 12:32 pm
ne znam dovoljno da bih mogla reći jeste li izuzetak, površno gledano: čini mi se da jeste, ali lijep izuzetak. mislim da je vaš odnos jako lijep i zdrav i zreo, naravno, gledajući ovako izvana, i jako je lijepo šta ste, ako ih je bilo, pregrmili neke nesuglasice radi djeteta. grozno, grozno je kad jedan roditelj huška dijete protiv drugoga (naravno, ako su oba roditelja normalna, samo više ne žele biti zajedno) ili kad se svađaju pred djetetom pa ono redovito misli da je krivica za to šta se mama i tata više ne vole na njemu. amelia mi u tom pogledu (opet, gledano izvana) ne izgleda kao zakinuto dijete.
ps, već te duže vremena želim pitati, ali ne želim se nametati - svojevremeno si mi bila dala pristup amelijinom blogu ali se već neko vrijeme ne mogu ulogirati - ako je moguće, voljela bih da mi opet pošalješ password na wendy_solta et yahoo.com ili sanapb et gmail.com
Comment by Rusulica — February 25, 2008 @ 12:33 pm
@zvrk - hm, onda je bolje da ne spomenem da smo nakon sanjkanja dosli k nama doma na vrucu cokoladu i kako su sve obleke bile mokre i zmazane, oni su se skinuli do donjeg vesa, a ja sam sve na brzinu oprala i posusila…
@rusulica - mislim da smo i on i ja davno rascistili sve nedoumice i dobro znamo da smo zajedno nesretni, a svatko za sebe sretniji. i nama je sad biti zajedno sasvim ok jer vise nema nikakvog pritiska i nerealnih ocekivanja i neispunjenih zelja. jer jedino sto ocekujemo jedno od drugog jest da budemo dobri roditelji. a to jesmo.
Comment by Lidija — February 25, 2008 @ 12:40 pm
iskreno, ja se cijelo vrijeme pitam kako vi uspijevate imati takav odnos? i čak mi je nakon zadnjeg teksta palo na pamet, pa možda nešto i ima između njih, al ona ne želi to djeliti sa svim ljudima koji je čitaju!
mislila sam, možda nakon onog svega što je bilo na blog.hr, to znaju samo oni bliži!
nakon ovog teksta mi je sve jasnije, svaka čast na takvom odnosu!
Comment by florena — February 25, 2008 @ 12:41 pm
Pa moram priznati da ni meni nije bas najjasnije kako taj vas odnos funkcionira kada jedno od vas ima vezu. Tj. ako jedno od vas jednom nadje novog muza / zenu, meni bi recimo kao novoj zeni bilo malo kinky da mi muz ide sa bivskom zenom i djetetom na sanjkanje (vi kao obitelj, a nova zena kao 5. noga od stola). Sa djetetom je o.k., ali bivsa zena…nekako mi se cini da vas 2 niste jos zavrsili svoju pricu?
Comment by Anonymous — February 25, 2008 @ 1:53 pm
evo bas smo jucer ja i moj muz sa nasim malim sinom u autu odvozili 3 sada da bi proveo dva dana sa svojim starijim bratom i sestrom.cim smo stigli do njih, pokupili ih kuci skupa sa njihovom mamom i svi pravac na veceru u restoran. bilo nam je ljepo, zabavnoi vrlo vrlo ugodno. nismo mi kinky vec normalni ,odrasli ljudi.
Comment by nena — February 25, 2008 @ 2:21 pm
@Anonymous - do sad jos nikad nismo imali problema, no moguce je da je izmedu ostalog i zato tomova zarucnica bivsa, a ne trenutna…
sto se mene tice, vecina muskaraca koje sam srela su bili previse sebicni da bi prihvatili da mi je mimi vaznija nego oni, tako da se ne moram brinuti da bih u skoroj buducnosti morala nekome objasnjavati vezu s njenim ocem. mozda se jednom nade jedan koji je cudan kao ja pa bude mu sve to normalno.
Comment by Lidija — February 25, 2008 @ 2:25 pm
malo me zacudila ova tema, cinilo mi se da su ameri puno bolje ‘ispraksani’ u civiliziranim i/ili prijateljskim odnosima sa bivsima, da je to nekaj cudno samo u hrv. Iskreno, u doba kad vise nema ‘cudnovatih’ odnosa, ne razumijem zasto su cudni dobri odnosi s nekim s kim si nekoć bio jako blizak? Pa idemo na izlete, sanjkanje, kupanje i sa relativno usputnim prijateljima. Tesko mi je ovak procjenit jel to dobro za tvoju kcer. Otkad i sama imam kcer manje se usudjujem davat pausalne ocjene kaj je dobro za tudju djecu – mislim si da majke instinktivno odlucuju za svoje dijete, a onda vrijeme pokaze mozda da su neke bile dobre, a neke (usprkos najboljim namjerama) mozda ne bas tak dobre. Ajme sorry, osla sam na drugu temu
Comment by Lilly — February 25, 2008 @ 2:50 pm
@lilly - amere je tesko generalizirati. dok je medu vecinom njujorcana (ili barem onih na manhattanu) sasvim normalno da dijete ima dvije mame (ili dva tate) ili bilo kakvu drugu kombinaciju roditelja, ja moram priznati da je americko drustvo ipak na neki svoj neobican nacin zapravo dosta konzervativno. naime, njih jos uvijek moze sablazniti pomisao da se francuski predsjednik ozenio nakon dva mjeseca veze. meni nije jasno zbog cega je to tako.
sto se tice posljedica koje odluke roditelja imaju na djecu, da unaprijed znamo rezultate, sve bi to bilo daleko jednostavnije. ja isto kao i ti nikad nikome ne bih uzimala za pravo reci sto je ispravno, a sto ne za njihovu obitelj. jedino cime se ja vodim u mom zivotu i mojim odlukama jest da svaka odluka koju donesem je dobro promisljena i s najboljom mogucom namjerom za nju i za mene. to ne znaci da nikada necu pogrijesiti, ali barem cu uvijek znati da sam postupala po savjesti.
kako se mimi nosi sa svim tim? iskreno, ne znam. ona je imala godinu i pol kad smo se tom i ja definitivno razisli i ona nas uopce ne shvaca kao par. cak je jedno vrijeme predlagala da kad se tata ozeni da se i mi odselimo i zivimo skupa s njima.
kad bude dovoljno velika da razumije i da razgovara sa mnom o stvarima koje je muce, meni ce svakako biti daleko lakse nego sad kad mogu samo nagadati. cak i ako saznam da sam pogrijesila. jer je neizvjesnost daleko gora od bilo koje istine, zar ne?
Comment by Lidija — February 25, 2008 @ 3:09 pm
Zašto imate tako krasan odnos? Zato što kod vas nema skrivenih želja i ružne prošlosti. Vi ste kao razumni ljudi zaključili da više ne ide i svatko je krenuo svojim putom. Mislim da do loših odnosa dolazi kada je jedna strana povrijeđena, prevarena i kada jedna strana skriva osjećaje.
Comment by maja — February 25, 2008 @ 3:44 pm
Meni se cini da koliko ima ljudi toliko ima i razlicitih vrsta odnosa… u svakom slucaju vas odnos je vise nego pohvalan. Moj ex muz i ja si samo saljemo poruke za Bozic i rodjendane, ali mi nemamo dijete. Doduse mi i zivimo u razlicitim drzavama. Mi smo se zapravo rastali a da si nismo niti jednu ruznu rijec rekli. BTW, ovi kod mene Ameri su vecinom strasno konzervativni, sablaznjavaju se da sam rastavljena.
Comment by Shadow Boxer — February 25, 2008 @ 4:11 pm
Ne poznajem te osobno pa mogu pisat samo na temelju tvojih postova. Meni ide na zivce da ljudi stalno stvaraju neka pravila i okvire u kojima, po njima, jedino stvari mogu normalno funkcionirat. Bravo za vas da ste nasli nacin komunikacije koji vama odgovara i prije svega ne steti, nego koristi vasem djetetu. Znam curu na koju su stalna podmetanja i svadje roditelja nakon rastave ostavila duboke i ruzne tragove. Ajde ti malom djetetu koje jos ne kuzi svijet odraslih objasni zasto mama i tata ne mogu istovremeno doc na neku tvoju predstavu ili slicno i zasto se uvijek cini kao da ima samo jednog roditelja jer oni nikako ne mogu nac nacin, bar zbog djeteta, da civilizirano komuniciraju.
Ja jos nemam djece ali pokusavam se stavit u tvoju situaciju i sigurna sam da bi nastojala napravit sve sto je moguce samo da mi dijete bude sretno.
Oprosti na duzem postu. Pozdrav tebi i Mimi
Comment by Tina — February 25, 2008 @ 4:25 pm
Jeste li izuzetak? Niste.
Je li najzdraviji odnos u obitelji, majka, otac, dijete? Je.
Ne znam koje bi dijete voljelo gledati nekog drugog striceka gdje izlazi ujutro iz mamine sobe (pored zivog oca).
Pitanje sebicnosti muskarca ili zene koja ulazi u vezu gdje je tudje dijete u pitanju? Mislim da je lakse kada i druga strana ima dijete.
Pa su 1:1. Oboje imaju sansu iskazati nesebicnost.
Mozda su sebicniji oni koji hoce biti ’sretni’ odvojeno.
Tko bi to znao. To je igra sa vlastitom savjesti u koju se nitko sa strane nema pravo mijesati. Moze komentirati, a vlasnik bloga ima pravo obrisati/ne obajviti komentar, ako je neumjesan.
Iskreno, kao muskarac, mogu reci da je jako sebicno napraviti dijete, pa neka dida i baka budu sponzori. Razmazeno. Poput studenta koji padne na fizici, pa ode na sociologiju. Lako cemo, linijom manjeg otpora …
Napomena: gornji komentar se odnosi na poznanika kojeg sam se prisjetio, a nikako na tvog, … oca tvog djeteta. Ne poznajem covjeka.
Sve je lijepo dok se uziva, ide na odmor, zabavlja. Ali, zivot nije G.O.
Nisi otac djeteta, moras puno toga ‘pregristi’ i ‘u kantun’ kad dodje do problema.
Tesko je bioloskom ocu,a kamoli onome koji to nije.
Jos kad ti kaze recimo, ‘ma suti, nisi mi ti tata’.
Sretno. Najvaznije je dijete. Ima pravo na oba roditelja i svu ljepotu djetinjstva. Lijepo je procitati tvoj blog i vidjeti da sve cinis za dobro svoje kceri.
Comment by Ivan — February 25, 2008 @ 4:45 pm
Moji roditelji su razvedeni vec dugo i u sasvim korektnim su odnosima.Nisu najbolji prijatelji,ne izlaze zajedno,imaju nove zivote,ali kad je npr.trebalo odluciti hocu li ja polagati vozacki za motor sa 16 god. culi bi se cesce,pricali o tome i zajedno su odlucili.Dijete treba oba roditelja,a ako su oni u dobrim odnosima-tim bolje.I za njih i za dijete!
Comment by Iva — February 25, 2008 @ 4:58 pm
@maja - istina je i to. no, i da se slucajno to dogodilo, da sam ja prevarila njega ili on mene, nakon nekog vremena covjek se pomiri sa situacijom i prestane se ljutiti i duriti i ponasa se kao odrasla osoba. ne?
@shadow - vjerujem da bi situacija bila daleko drugacija da on i ja nemamo dijete. nisam si sa svim bivsim deckima bas tako dobra. upravo suprotno.
@tina - meni nema ruznijeg nego kad cujem da roditelji pred djetetom vrijedaju jedno drugo, omalovazavaju, salju po djeci uvredljive poruke. meni je to ispod casti. ja ako imam njemu sto neugodno ili negativno za reci, velim mu direktno u lice kad amelije nema blizu. to je jedini nacin.
@ivan - ja svojoj kceri nikad ne bih dozvolila da mom novom muzu veli “ti mi nisi tata” isto kao sto joj ne dozvoljavam da bude nepristojna prema ocu, bakama, djedu, obitelji, prijateljima… mislim da se tu radi prvenstveno o odgoju, a tek onda o problemima novih obitelji. kad (i ako) se ja udam, moja nova obitelj biti ce prosirenje obitelji koje imam, a to je amelia, nikako ne dodatak sa strane.
@iva - ja samo zelim da u tvojim godinama i mimi ima takav pozitivni stav prema njenim roditeljima.
Comment by Lidija — February 25, 2008 @ 6:46 pm
@lidija: nisam razumio sto podrazumijevas pod ‘dodatak sa strane’. Bez obzira, svi gledamo zivot kroz prizmu osobnog iskustva. A nesavrseni kakvi jesmo, zeljeli bismo ugodu bez obaveza. Pricam sa prijateljima ponekad na tu temu. Nijedan slobodan, nije se pohvalio kako silno zeli uci u probleme rastavljenih roditelja, s tudjim djetetom. Isto tako slobodna zena. Kad pocne kalkulirati koliko muz placa bivsoj za alimentaciju i to pretvarati u kolekcije i putovanja, s vremenom ‘promijeni plocu’
… prodje honey-bunny. Sala mala!
Comment by Ivan — February 25, 2008 @ 7:48 pm
@ivan - htjela sam reci da nova obitelj moze biti samo nova kompletna obitelj, a ne dijete i ja i s druge strane novi muz i ja i drugo dijete. to nije obitelj.
naravno, nitko ne voli obaveze, a svima pase ugoda. zato muzevi varaju zene, zato zene varaju muzeve. no, to ne znaci da smo svi takvi.
Comment by Lidija — February 25, 2008 @ 8:21 pm
mislim da je super da imate takav odnos i da je mimi lucky sto ste svi vi (mama, tata, grandma, grandpa) toliko involved u njen zivot. Ona odrasta sa punom porodicom bez obzira sto mama i tata ne zive zajedno i bolje joj je nego milionima djece ciji su roditelji zajedno iako se ne vole ili ne slazu.
Comment by jaca — February 25, 2008 @ 8:42 pm
neko vrijeme nisam komentirala postove jer nisam imala vremena, no ovaj post jednostavno traži osvrt. Prije svega, mislim da te tvoj psiholog nije bez razloga pitao smatraš li da ste prebliski. Možda on nije postavio pravo pitanje. Možda je bolje pitanje sputavate li vi jedno drugo (svoje moguće bliske odnose s drugim ljudima) svojom blizinom. Čini mi se da vas troje na neki način ne dopuštate ulazak drugih u vaš mali svijet (zaručnica?), ne dijelite vaše ekskluzivno pravo na taj poseban odnos, ponašate se kao prava mala obitelj samo što tata i mama ne dijele krevet. Znam da je za Mimi ta situacija divna - ima oba roditelja koja provode vrijeme s njom i zajedno i svaki posebno. Pažnja koju ona ima je trostruka. I to je odlično (dijete sam razvedenih roditelja pa znam što znači kad se mama i tata ne slažu i kako to izgleda). Divim se vašem odnosu, no istovremeno mislim da tu ima još nečega (možda ne ljubavi/seksualne privlačnosti), ljudski um je vrlo kompleksan I zasigurno postoji (nesvjestan) razlog zašto se vas troje (dvoje, zapravo) tako čvrsto držite jedno drugoga. Naravno, Mimi je dobar razlog.
D/A/B? Ma vi ste još gori –vi ne biste jadnog Ashtona ni pozvali. 
Comment by Mila — February 26, 2008 @ 2:12 am
Takoder mislim da imate jedan poseban, smireni, odrasli, krasni odnos. Takav odnos s nekim, pogotovo s bivsim je tesko postici, ali opet,moram priznati da nisam sigurna da mi mozda sve tako glatko bilo da ti imas nekoga, i da on ima nekoga. Mozda u tom trenutku ‘tim’ osobama takva situacija izmedu vas dvoje nebi pasala i bila bih cudna, jer njudima je tesko objasniti da ima i civiliziranih ljudi na ovom svijetu.
U svakom slucaju, svaka cast, nadam se da ce vam se takvo dobra, iskrena veza dugo, ako ne i zauvijek odrzati. Uostalom, mislim da je Mimi presretna sto ima tako divne roditelje i da ce vam jednog dana, nasprem svemu, biti zahvalna :*
Comment by pupa — February 26, 2008 @ 4:13 am
@mila - jako je zanimljivo procitati osvrte drugih ljudi na situaciju koja je (ocito) u mojoj glavi sasvim normalna. mislim da me psiholog pitao isto pitanje koje me pitaju svi kad vide nas zajedno, to je pitanje koje me prati vec tri godine i na koje sam se umorila davati odgovor. samo zato jer mozemo biti zajedno dobri roditelji, to nas ne cini dobrim parom. pa smo mi odlucili zajedno biti dobro roditelji, a svatko posebno biti par s nekim drugim. ja se nikad ne pletem u njegove veze, a ni on u moje. mi nikada jedno drugome nismo sabotirali vezu s nekim novim, one jednostavno ne uspiju. ivan je to jako dobro gore opisao, svi zele ugodu bez obaveza, a bivse veze i djeca iz njih su velika obaveza. i nije lako naci nekoga tko ce to prihvatiti.
@pupa - ja nikad nisam forsirala nas odnos i nikad necu. sve dok stvari ovako funkcioniraju nemam ih namjeru preventativno “popravljati”. kad prestanu funkcionirati, onda cemo naci neku novu realnost. ako smo uspjeli prekinuti vezu i ne se zamrziti, mislim da cemo moci naci nacina da koegzistiramo u zivotu naseg djeteta i kad imamo nove obitelji. ah, you can call me naive if you want…
Comment by Lidija — February 26, 2008 @ 6:56 am
Moja prijateljica je nedavno rekla: ” Bivši nije bivši osim ako nije mrtav!” Znam, zvuči kao kakva Nitczeova analogija, ali ima tu nešto… Pretpostavljam da ne možeš voljeti nekoga, i jednoga dana samo prestati… Mislim da uvijek nešto ostane, htjeli ili ne htjeli. Uostalom, ne bi se mogli ni ljutiti a da nešto ne osjećamo… Voljela bih da je tako, ali nekako sam se uvjerila, naravno samo iz osobnog iskustva, da se ljubav teško može prikrpati “zrelosti” odraslih ljudi. When it comes to that, mislim da smo svi ni više ni manje kao kakvi pubertetlije… Naravno, samo iz ovoga što čitam, čini mi se da taj sklad ne bi postojao da se vi na neki način još ne volite. I jedino je bitno da to vama odgovara, a kako se međuljudski odnosi stalno mijenjaju, tko zna što vam donosi budućnost…
Comment by Iva — February 26, 2008 @ 7:20 am
@iva -
svida mi se ovo sto je rekla tvoja prijateljica. i istina je.
mislim da sam vec u nekoliko navrata ranije pisala o tome, naravno da nam je jos uvijek stalo i uvijek bude. pa ne bi bili imali dijete zajedno da se nismo voljeli, a jednom kad s nekim prodes takvo iskustvo koje te zauvijek promjeni, naravno da tu osobu nastavis na neki svoj nacin voljeti. meni u tome nema nista losega, upravo suprotno. jel’ mozete zamisliti ista gore nego dijete koje shvati da se roditelji nisu voljeli kad su ga/ju imali? ja ne mogu…
Comment by Lidija — February 26, 2008 @ 7:28 am
Uhhh naravno da je ok i naravno da moze…Mrzim stereotipe i americki nacin razmisljanja. Mozda dvoje funkcionisu bolje van braka nego u braku. A mozda i sa godinama dolazi neka druga pamet… Sve u svemu, uzivaj u svemu tome, jer imati prijatelja je vazno, ali imati dobrog prijatelja je retkost.
Comment by bon jovi — February 26, 2008 @ 9:45 am
who knows
Comment by petra zagreb — February 26, 2008 @ 11:47 am
meni si vas odnos cini potpuno normalan. ja ne bih imala nista protiv da moj muz ide na sanjkanje sa svojom bivsom zenom i sa svojim klincima. jer je bivsa BIVSA, i ne bih se bojala da bi me ona opet zamijenila. a ako moj muz hoce muljati, mogao je to vec tisucu puta napraviti i moze to tisucu puta napraviti, i bez bivse.
Comment by sandy — February 26, 2008 @ 1:09 pm
@sandy - znas da si bas pogodila poantu! da mi hocemo biti skupa, bili bi, prema tome nema se tko osjecati nelagodno zbog bilo cega. a, ja ne vidim razloga izbjegavati za sad najvaznijeg muskarca u mom zivotu iz brige o osjecajima nekih nesigurnih (i najcesce) nevaznih novih partnera.
da ja mom muzu tako malo vjerujem da ga necu pustiti da se druzi s djetetom i bivsom zenom i meni bi uskoro bio bivsi muz!
Comment by Lidija — February 26, 2008 @ 1:14 pm
Prevariti, pa prevariti sa bivsim. Koja slatka tema i fokus.U stvari bjezanje od biti spetlajnosti takvog odnosa.
Dr P. Brajsa nam je drzao zanimljivo predavanje na tu temu (bracnih odnosa), pa se nasalio da barem on i kolege imaju posla.
Uopce se ne radi o tome tko ce koga prevariti, te ni o kakvoj nesigurnosti. Muskarci obicno ne zele uopce ulaziti u takve situacije.
U medjuljudskim odnosima cesto guramo stopala nasilu u dvije ‘lijeve cipele’ i raspredamo zasto zulja, pa zulja.
Comment by Ivan — February 26, 2008 @ 1:43 pm
lidija, po meni imate vrlo zdrav odnos i nastavite tako. malo me smeta sto ljudi uvijek zabadju svoje nosice u tudje zivote: ako se otac ne brine dovoljno, nije dobar. ako se pak brine dobro, mozda i predobro, onda je ljudima opet sumljivo. he he, zakaj se vec jednom ne bave svojim zivotima, koji su vjerujem-sigurno nesavrseni.
Comment by sandy — February 26, 2008 @ 3:45 pm
@sandy - no, dobro, tu sam ja dala ljudima za pravo da sude o nasem odnosu jer sam postavila to pitanje. stvarno me zanimalo kako sve to izgleda nekome izvana. ne zato jer mislim da cu promjeniti misljenje ili jer ovdje trazim odgovore na neka vazna pitanja. ja sam u srcu i glavi rascistila sve nedoumice davno prije ovog posta, ali ipak ne zivim u mojoj glavi nego medu ljudima (vecinu vremena!), pa sam znatizeljna. ne susrecem puno ljudi koji su kao mi, uglavnom srecem ogorcene, nesretne i frustrirane bivse zene i muzeve koji nemaju jednu lijepu rijec za svoje bivse partnere. i krivo mi je za njih. zivot je jedan i jako je kratak, zasto se ljutiti i svadati i zagorcavati nekome zivot. ja sam davno naucila da inat na kraju nasteti samo meni… (a, sad bi mogao i mom djetetu.) osim toga, da se bude sretan treba puno manje energije nego da se covjek stalno ljuti i svada.
Comment by Lidija — February 26, 2008 @ 3:51 pm
Proučio sam mudroslovlje
I lječništvo, pa još i pravo,
K tom nažalost i bogoslovlje,
I sve sam s marom proučavo.
A jadna ostadoh budala
Što znade koliko je i znala.
J. W. Goethe (Faust)
Comment by Ivan — February 26, 2008 @ 7:30 pm
lidija, oko mene ima jako puno rastavljenih, gotovo pa 70-80%. ja sam recimo raritet da sam uopce u braku, i jos k tome nisam rastavljena. i svi su vise-manje ogorceni, bas kao sto pises. ne znam na zalost nikoga tko ima odnos kao vas dvoje, tj. troje. na zalost, jer bi njihova djeca bila puno sretnija da je drugacije. ako se ikada rastanem, necu biti ogorcena i necu nikome zagorcavati zivot. ovi ljudi ovdje su nekako prekomplicirani i prerigidni da bi oni uopce htjeli znati da moze puno bolje i jednostavnije.
Comment by sandy — February 27, 2008 @ 1:55 pm
Mislim da je pitanje psihijatra na mjestu ako ga shvatiš kao retoričko jer psihijatri nisu tu da riješavaju već da se u razgovoru s njima zrcale tvoje teme i vraćaju ti se možda u drugom obliku i drukčije sagledani. Ukoliko ste ti tvoj bivši (a živi) u takvom “idealnom” odnosu zamisli moguću zbrku koju tvoja klinka ima u glavi mama i tata su skupa, mama i tata nisu skupa, mama i tata su skupa…
Vodi računa o tome da dobije jasnu poruku na tu temu
Comment by third dalmatian — February 27, 2008 @ 2:26 pm
@third dalmatian - nije lako od tvoje sorte sakriti prava pitanja…
Comment by Lidija — February 27, 2008 @ 2:38 pm
A šta ćeš mi smo ti ko terijeri zagrizemo i ne puštamo. Ljudi ponekad misle da psihići služe tome da ih drže za ruku i tješe ih kako su nešto sjajno napravili. Takvi u stvari zavode klijente i idu im niz dlaku što je donekle i razumljivo ako su privatnici a u USA vjerojatno svi i jesu i onda ne žele izgubiti klijentelu. Ali oni pravi moraju dotakniti i ružne teme. Tako ako te pitanja psihića ponekad uznemire, neočekivana su ili te čak zabole tu se negdje krije materijal vrijedan istraživanja a psihić je vrijedan para koje daješ (BTW jel moguće znat satnicu da malo plačem kad čujem)
Comment by third dalmatian — February 27, 2008 @ 2:51 pm
@third dalmatian - da me drze za ruku i tjese imam prijatelje. psihologu idem da me natjera da razmisljam o stvarima o kojima ne zelim razmisljati. kao na primjer stetim li mom djetetu time sto sam si dobra s njenim ocem.
meni osiguranje pokriva psihoterapiju pa placam samo $20 co-pay, a mislim da on od osiguranja dobija $70. (da nemam osiguranja, mene bi kostalo $140/sat.)
psihijatri su skuplji i mislim da kod boljih (koji naravno ne primaju osiguranje!) sat bude od $200 na dalje.
Comment by Lidija — February 27, 2008 @ 2:59 pm
Idem sad plakat
Comment by Anonymous — February 27, 2008 @ 3:26 pm
Comment by Lidija — February 27, 2008 @ 3:27 pm
pa to je normalna satnica za psihijatra. psihijatri jos i najmanje zarade od ostalih. pa se opet bune da im nije dosta, ha ha. i treba razlikovati psihologa i psihijatra.
Comment by sandy — March 1, 2008 @ 10:08 am
Draga Lidija,
na tvoj blog sam naisla sasvim slucajno trazeci neke stvari o NY .
I odmah me jako zainteresirao.S obzirom da imas dosta rubirka o kojima pises -moram priznati da ih sa gustom citam. Zaista citanjem tvojih postova osjecam se kao dio sredine u kojoj se nalazis.
I priznajm - sto vise citam sve vise sam fascinirana NY.
I fascinirana sam tvojim uspjehom (posao,obitelj (kcer)) i zivotom koji si si stvorila u NY. I uvjerena sam da ti nije bilo nimalo lako, samim dolaskom u nepoznatu i veliku sredinu, ali doci kao au pair i zavrsiti studij uz tri posla to je situacija koja je vrijedna svakog postovanja.
I divim ti se kao jednoj mladoj osobi koja je od teskih trenutaka u Hrvatskoj ostvarila nesto sto mnogi samo sanjaju ostvariti “American dream” .
Samo nastavi tako i uzivaj u svojo kcerci, ny, poslu, zivotu…..
Pozdrav iz za sada suncanog ZG
Comment by Maya — March 31, 2008 @ 10:19 am