newyorčanka: the blog

January 31, 2008

Britney

Filed under: Svašta — Lidija @ 8:11 am

Je, znam, bas da i ja moram pisati o Britney, to isto nije istina… No, moram reci da je meni te cure sad zaista zao.

Klinka koju su ambiciozni roditelji gurali na pozornicu pa je s 18 godina imala hit, ne toliko jer zna pjevati, nego jer se u skolskoj uniformi uvijala pred kamerama.

Nekoliko relativno uspjesnih albuma, milijuni i milijuni dolara.

Prvo dijete s 24. Drugo s 25.

Razvod i dvoje male djece.

Ona ne moze otici u RiteAid da je ne prate horde fotografa.

Ocito je bolesna, ali vidim ja i iz nekih komentara nize, mentalna bolest zapravo i nije bolest. To je samo prenemaganje. Krasno… Jer, da ona ima upalu pluca, to bi bilo ok. Jer je bipolar, treba je gledati kao da je u cirkusu.

Cura koja nikad nije imala normalno djetinjstvo, normalnu vezu, normalne roditelje, mora se nositi s zivotom s kojim bi se rijetko tko od nas mogao nositi.

Ona je grozna majka? Hm, svi vi koji ste roditelji, da vas netko u stopu prati s kamerama svaki dan, jel’ be vi na svim slikama i u svim situacijama sa svojom djecom bili potpuno u kontroli i kandidati za najbolje roditelje godine? Ja ne bih. A, mislim da sam jako dobra mama.

Ona je javna osoba pa mora prihvatiti to da nema nikakvu intimu? Svi se nasladuju s najnovijim vijestima i uzivaju gledati slike gdje jadna usred noci sjedi na rubniku ispred kuce i place. Ja bih rado vidjela kako bi svi oni reagirali da je njihov zivot tako konstantno razapet na stranicama tabloida.

Ona je mlada zena s puno problema, mama kojoj je zabranjeno vidjeti svoju malu djecu, okruzena ljudima koje izgleda vodi samo koristoljublje, s bljeskalicama fotoaparata koji je prate na svakom koraku. Sto god da je onda napravila i ako i je na bilo koji nacin zavrijedila i mali dio zivota koji ima, meni je nje ipak na kraju zao.

Zbog cega ljudi toliko vole tudu nesrecu?

January 29, 2008

Stres

Filed under: Svašta — Lidija @ 7:29 am

Tema koja ne traži baš nikakvo objašnjenje. Svi o stresu znate, svi ste mu izloženi, ali mene zanima kako se vi nosite sa stresom. Što kad stres postane prevelik i počne vas ometati?

Prvo, ja bih htjela naglasiti da mislim da nije sav stres loš i negativan. Do određene granice, za mene je stres motivirajući. Stres je ponekad rezultat (pozitivnog) uzbuđenja, što se možda nekad može protumačiti kao leptirići na dnu trbuha. Protiv te vrste stresa nikad nisam imala ništa. Dapače!

Kao prava njujorčanka, kad svakodnevni žvot počne trpiti zbog takvih problema, ja trčim psihologu. Ne volim psihijatre i ne volim lijekove. To su potencijalna rješenja nakon što se iscrpe neka daleko jednostavnija. Naviše od svega ne volim kad se recept za Prozac, Xanax, Zoloft prihvaća kao krajnje rješenje. Naravno, ponekad su lijekovi apsolutno neophodni, ali čini se da živimo u kulturi koja ni ne želi pronaći pravi izvor problema, već ga samo želi maskirati lijekovima. Zato volim psihologe. Oni i da žele ne mogu napisati recept. :-)
Jednom tjedno na 50 minuta sjesti s nepristranom, relativno objektivnom osobom i pokušati doći do srži problema je za mene dobar način. Osobito ako s tom osobom dijelim stavove prema životu, što je izazov na početku jer je važno naći pravu osobu. Moj shrink, Doktor Kratkonogi (direktni prijevod njegovod prezimena, ali nikako ne njegov fizički opis!) mi je dao zadaću već prije prvog dolaska k njemu. Unaprijed sam znala da bude ljubav na prvi pogled.

Muči vas stres? Tjedan dana nosite sa sobom mali blok i zapišite situacije koje vas uzrujavaju. Zapišite i kako ste reagirali. Tako je daleko lakše procjeniti koliko ste stresu izloženi svakodnevno i biti će lakše naći način da ga reducirate i da vidite kako reagirate na stres.

Kad ste uspješno izolirali uzroke stresa, vrijeme je za drugu zadaću. Kako možete umanjiti stres? (Budimo realni, ne možete ga se u potpunosti otarasiti!)

*Brinite o sebi: jedite zdravo, krećite se, dovoljno se odmarajte. Nađite vremena najmanje jednom tjedno da radite ono što vas zaista veseli i opušta.

*Analizirajte svoje prioritete i napravite listu stvari koje možete realizirati. Postavljanje realnih golova je jedan od najboljih načina da umanjite stres.

*Naučite se bolje nositi sa stresom koji je u vašem životu. Cijela poanta psihoterapije je analiziranje reakcija i učenje novih, pozitivnijih.

*Tražite pomoć. Nitko ne može sve sam. (Čak ni ja!)

Eto, tako se ja borim protiv stresa u mom životu. A, kako vi ostali?

January 27, 2008

Jupi!!

Filed under: Svašta — Lidija @ 1:32 pm

Drugi ogromni prijevod mjeseca (16,000 riječi) je gotov cijeli jedan dan prije roka. Sad se može malo odahnuti…

Jako smo puno posla imale ovaj tjedan. Dijete je naslijedilo moj PowerBook G4. Ispada da je u kupanju čokoladnim mlijekom sve ostalo netaknuto, osim nečega što se zove inverter i za popravak čega su mi htjeli naplatiti $300. Nije mi palo na pamet ulagati novce u laptop koji bi svakog časa mogao prestati davati znakove života, pa sam nabavila monitor (klijent rasprodaje sav inventar pa sam lijepi 19-inčni LCD dobila za $100), tipkovnicu i miša je već imala od ranije i sad, riječima moje četverogodišnje klinke: “Konačno imam svoj kompjuter da više ne moram raditi na tvojem!”

U iščekivanju da konačno dođe Time Capsule, ja sam malo pospremala svoje external hard drives. Teško mi je vjerovati da mi iPhoto sa fotkama ima 85GB, iPhoto s filmovima skoro 30GB, a iTunes nevjerojatnih 90GB. I kak da si onda ne kupim Time Capsule od 1TB?!

Zapravo sam jako dobre volje jer sam našla brdo odličnog softwarea ovih dana. (Ovo je vjerojatno korisno samo za Macovce, ali PCijevci ionak imaju previše toga na raspolaganju pa mi niste neka velika briga…)

Za klince:
Ladybugs - PacMan za patuljcaste. Cak i ja se volim igrati! :-)
LuaLua - ovo bi se isplatilo instalirati samo radi lude ikone kravice za dock. Ali je i igra simpa.
AlphaBaby - ovo je nas klasik (najranije sacuvane slike su od kad je Mimi imala pet mjeseci!), ali kad vec spominjem igre za klince, tesko je ovo preskociti.
Ostale igre imamo s DVD-a, nisu za download.

Za mamu:
S obzirom da mama ima iPhone i AppleTV, gledanje filmova na DVD-u je postalo malo malo low-tech. No, ne kupuju mi se svi filmovi isponova za $10 po komadu na iTunes, niti ih namjeravam iznajmljivati. Pa sam nasla programcic koji DVD-e konvertira u zeljeni digitalni format (za AppleTV, za iPhone, za iPod…) Traje dosta dugo (na mom laptopu oko dva i pol sata za film od sat i pola), ali se lijepo przi u pozadini dok ja radim sto vec radim i onda na kraju samo ubacim u iTunes i mogu gledati film i na telefonu i na projektoru.

Ovaj tjedan sam imala jako puno posla i bila jako cangrizava. Isprike svima koje sam ignorirala i otkantala kod pokusaja komunikacije. Previse posla je trenutno jedini izvor stresa u mom zivotu, ali me stvarno uzruja. Ne mogu si pomoci.

Sad kad sam sve odradila, blago meni, sutra mi pocinju predavanja. Dode mi da se rasplacem!

January 22, 2008

“Makro” leća

Filed under: Svašta — Lidija @ 8:41 pm

Stiglo mi pojačanje za kameru pa se malo igram.

Poklonila mi Yogica krasnu knjigu o digitalnoj fotografiji. Uživam čitajući je, malo po malo, o svakoj stranici nakon čitanja razmišljam barem sat ili dva. Isprobavam.

Scott me naučio nekoliko trikova. Svi odlični. Najdraži od svih: znate kad fotkate grupu ljudi i uvijek barem jedna osoba ima zatvorene oči? E, trik je da svi zatvore oči. Na jedan svi moraju otvoriti oči. Onda brojite. Tri…. Dva… Jedan… Onda čekate još sekundu i okinete. Voila. Oči širom otvorene. :-)
Trik koji mi je uštedio četiristotinjak dolara je ovaj kojim sam snimila gornje fotke. Željela sam si makro leću. ($430+) Ne iz nekog dobrog razloga. Osim što sam je jako željela.

Scott mi je rekao da postoji jeftiniji način. Digital Macro Kit. Komplet od tri filtera: +1, +2, +4. ($30) Sad, ja vjerujem da s onom gore lećom fotke izgledaju još i bolje. Ali, ruku na srce, meni ni ovima baš niš’ ne fali.

January 21, 2008

Obožavam moje dijete

Filed under: Prinicipessa — Lidija @ 8:56 pm

Doveo Tom večeras dijete doma i pričamo o mojim ogledalima i novom namještaju i pohvali se on meni da ima televizor od 58 inča (cca 1.5m) koji mu je dao stric jer je kupio novu plazmu. (Ja sam već znala za to jer je jučer Grandpa bio kod nas popodne na kavi pa mi je ispričao da su selili televizore.)

Uglavnom.

Priča on kako je jučer navečer sav ponosan doveo dijete doma i uključio joj to čudo od televizora da je impresionira. (Raniji televizor mu je bio “samo” oko 120cm.)

Mala je pogledala televizor, pogledala njega, još jednom pogledala televizor i flegma rekla: “Moj doma je veći.”
:-D

January 19, 2008

Od svega po malo

Filed under: Svašta — Lidija @ 7:01 am

Ovak vikend se cijeli Mimi i ja druzimo jer ona ide tati u ponedjeljak. Martin Luther King Jr. Day.To je jedan od onih fake-holidays koje neki imaju, a neki ne. Sluzbeno ga imam i ja, ali ja ipak idem raditi jer sam radoholicar. (Se to smije tak na hrvatski prevesti?)

Grandma nam u nedjelju ide na tjedan dana na Floridu s prijateljicama pa smo se jucer malo druzile s njom. Nazicale smo ju da nas vozi u Ikeu pa smo se opet malo ponovile.

08_hallway.jpg

Ja sam ogledala morala sloziti cim smo dosle doma, a onda sam sve skupa odmah morala i slikati, zato su jos packe na njima. Gora sam od malog djeteta, sve moram odmah. (Ogledala su IKEA, 4 za $5, ormaric je CB2, vaza je Crate & Barrel, biljka je moja privatna kolekcija. :-)
Ima jos par noviteta, ali ti jos nisu do kraja slozeni, Ni poslikani. Za cudo.

08_bedroom.jpg

Jos prije Nove godine sam malo poslozila i spavacu sobu, ali ju nisam stigla poslikati. Alge su iz MoMA-e. Obozavam ih.

U vijestima iz tehnologije: jucer sam isprobala rentanje filmova kroz iTunes. Love it! Jedino im izbor nije neki za sad, ali vjerujem da bude se to popravilo. Za $2.99, kad je vani kilavo vrijeme, a nama se gleda film, cisto je OK opcija. S obzirom da nemamo vise kabelsku (stedimo minimalno $50/mjesecno), za te novce svaki dan rentamo jedan film. Da kojim slucajem nemamo valjda njih 500-injak na DVD-ima.

I dalje u vijestima iz tehnologije: kad sam vec spomenula DVD-e, konacno sam si dala truda i kupila DVD player koji podrzava i europske i americke DVD-e. Kostao je cijelih $40! Sad vise Mimi hrvatske crtice ne mora gledati na laptopu nego nam Pcelica Maja plese po zidu preko projektora. Mljac.

Jos malo vijesti iz tehnologije: danas idemo malo u skitnju i spremamo se u novi (nije bas tak novi, otvoren je jos u studenome) Apple ducan na 14. ulici. Obecajem da budem AmEx ostavila doma. :-) Iako si razmisljam da bi si Time Capsule bas mogla kupiti… Ne, stvarno, karticu moramo ostaviti doma!

kitchenaid_blender.jpg

U vijestima iz kuhanja: konacno sam si kupila dugo zeljeni KitchenAid Blender. Totalni pogodak! Neki dan smo slagale Strawberrry Smoothies. Da sam imala tequile doma, koja bi festa bila!!! :-)
U ostalim vijestima: prije nego sam zavrsila onaj prijevod od 26,000 rijeci (koji sam, BTW, predala jucer, TRI DANA PRIJE ROKA!!!), poslali su mi jos jedan od 15,000. No, s obzirom da sam ovaj tjedan jako puno radila obecala sam sebi i djetetu da je ovo vikend za zabavu i da nemam pristup kompjuteru. Zato se svercam dok ona jos spava. Ovisnik.

January 15, 2008

Ja hoću!!!!!

Filed under: Svašta — Lidija @ 7:27 pm

macbookair.jpg

MacBook Air

Malo vijesti

Filed under: Svašta — Lidija @ 10:15 am

Osim sto smo svi malo bolesni (mene ovaj put nije ulovilo toliko jako kao ostale - za sad!), radi se punom parom.

Ja sam laptop nabavila, uskoro ga predajem kuriru. Vec je dogovorena predaja za sutra u Zagrebu (hvala, Maja!) i onda stize busom u Cakovec. A, mama ne zna i onda budem joj samo poslala poruku da si ide po paket na bus. Bas volim pripremati takva iznenadenja!

Osim toga, nakon poduzeg razmisljanja i kombiniranja, odlucila sam da ovo ljeto ne dolazimo u Hrvatsku. Avionske karte su odvratno skupe, to je najveci razlog. Zao mi je jer smo ove godine planirale ici u Dubrovnik, ali sve si mislim koliko bude i to jefino bilo ovo ljeto. Onda jos uvijek za Mimi trebam naci ljetnu skolu i onda nakon nastave babysittericu da je pazi. Meni ne bi ostalo nista placenog godisnjeg. Uglavnom, otpala Hrvatska. Zapravo, nije mi za Hrvatsku niti toliko krivo, nego mi je krivo da se s prijatelljima ne budemo vidjele.

Za obitelj smo se malo snasle. Baka nam dolazi na ljeto opet na dva mjeseca tako da se ona i unucica imaju vremena druziti. Ja budem si uzela sve petke slobodne. Mimi ne bude morala u ljetnu skolu. Vikendima budemo odlazile na izlete. Prvi je vec isplaniran: slapovi Nijagare. Nadam se da budemo i malog Edu onda upoznale. (Svi koji citaju Jacin blog znaju o cem pisem - iz nekog razloga trenutno ne mogu ubacivati linkove u post, to mi je kazna jer na poslu pisem blog!)

Prijatelji koji su zainteresirani za posjetu, predbiljezbe su na mail. :-) Samo da se zna, Maja ima prva pravo izbora jer se ona jos od prosle godine ovo ljeto sprema k nama.

Ako budem jako dobra i vrijedna, mozda cak i konacno jos neke slike stavim na blog. Ova godina mi je krenula kilavo. Nadam se da bude se popravila.

January 12, 2008

Hrvatska Pošta

Filed under: Svašta — Lidija @ 4:00 pm

S obzirom na podužu diskusiju koja se razvila na prethodnom postu koju preporučam svima koji iz inozemstva primaju pakete ili ih iz inozemstva šalju u Hrvatsku, moram napisati ovaj postić.

Naime, ja sam jos 14. prosinca poslala paket s Bozicnim poklonima za moju obitelj. Do danas taj paket nije primljen. (Paket koji sam isti taj dan poslala prijateljici u Zagreb ona je dobila 4. siječnja.)

Ja sam prosli tjedan kontaktirala USPS (američku poštu) i zatražila status pošiljke. Potvrđeno mi je da je 18. prosinca paket napustio SAD. (Tada sam zatražila da se napravi zapisnik jer sam željela potvrdu prije nego se krenem svađati s Hrvatskom poštom.)

Jučer je ljutnja došla do tog stupnja da sam i na blogu lamentirala o tome. Vidim da svi imamo različita iskustva s primitkom pošiljki iz inozemstva i zanimljivo mi je bilo pročitati priče čitatelja. Za ozbiljno, nekad je daleko korisnije na mom blogu čitati komentare nego postove. Zapravo ne nekad, nego manje-više uvijek! :-)
Malo prije sam natrag zvala USPS da provjerim postoji li još nešto što ja mogu ovdje učiniti da provjerim status pošiljke i njenu lokaciju. Rečeno mi je da mi oni ne mogu pomoći no da možda kod Hrvatske pošte mogu provjeriti status uručenja pošiljke brojem praćenja iz Amerike.

Kraćim traženjem došla sam do stranice http://ips.posta.hr/ na kojoj sam utipkala broj praćenja. Sretna vijest: odjednom se jučer paket pojavio u Zagrebu i poslan je u Čakovec.

Ne znam koliko ovo uskrsnuće mog paketa ima s prijavom USPS, ali biti ću velikodušna i reći da se radilo samo o trotjednom letu u Zagreb iz New Yorka. Dobra je vijest da se i međunarodni paketi mogu sada pratiti sve do odredišta u Hrvatskoj koristeći inozemne brojeve praćenja. Ne znam koliko dugo ovo već postoji, ali svakako pohvalno.

Svaki dan naučim nešto novo!

Sad još samo da vidim koliko će ovo cariniti…

* * * * *
BTW, donacijski kompjuter za mamu još nisam našla. :-) Ali su me moji Dalmatinci zvali iz Puerto Rica da mi ponude da mlađi brat odnese laptop doma ako ga uspijem kupiti i sad sam u ludoj strci da nađem u dućanu neki OK laptop za pristojnu cijenu ali mi baš ne ide od ruke. Još imam sutra i ponedjeljak. Držite fige!!

* * * * *
A, sad pak stvarno moram ići dalje prevoditi jer sam od 26,000 riječi prevela valjda sve skupa 83. Ugh.

January 10, 2008

Pitanje

Filed under: Svašta — Lidija @ 6:45 am

Blogeri moji u Hrvatskoj, ima mozda netko od vas neki kompjuter koji ne koristite? Mojoj mami je krahirao laptop i ja budem joj kupila novi da joj donesem po ljetu, ali do onda bude mi zena uvenula od tuge bez interneta. Ovo bi bila sam privremena posuda, vazno je da moze na internet, ne mora biti nista izuzetno napredno. Pliz, pliz…

Newer Posts »

Copyright Lidija Markes