newyorčanka: the blog

Znam da sam totalno zakazala s mojom serijom postova “Ovaj tjedan iz NYC”. Nije da neću, volja postoji, ali na žalost nemam vremena jer svaki od tih postova iziskuje podosta istraživanja, pisanja, traženja fotki…

No, kako mi je Božić vjerojatno najdraže doba u gradu, evo kratke liste za sve one koji se ovdje nađu za vrijeme blagdana.

* * * * *
Ovaj post je Work in Progress i ako posao odradim kako treba, ima sanse biti najbolji post koji sam ikad objavila. Just give me time…

* * * * *

Najljepši borovi:

Rockefeller Center Christmas Tree (30 Rockefeller Center Plaza at 49th Street)

Vjerojatno najprepoznatljiviji simbol New Yorka za Božić, ovo drvo se svake godine ceremonijalno predstavlja prve srijede nakon Dana zahvalnosti. Ova je tradicija započela još u tridesetim godinama prošlog stoljeća. Od ove godine, da se pokaže briga za okoliš, žaruljice na boru su LED svjetiljke, njih čak pet milja (ili osam kilometara). Posjeta je besplatna, no važno se pripremiti na ogromne gužve koje uvijek okružuju bor i cijeli kompleks.

Metropolitan Museum of Art (Fifth Avenue at 82nd Street)

Cathedral of St. John the Divine (110th St. and Amsterdam Ave)

American Museum of Natural History (West 80th Street and Central Park West)
Ovo Origami Božićno drvce je zasigurno jedno on najneobičnijih, ali i najlepših u gradu. Svake godine se izrađuju novi ukrasi jer se svake godine odabire nova tema. Meni najbolji dio jesu grupe volontera koje posjetitelje uče vještini i umjetnosti Origamija.

Chorus Tree at South Street Seaport (South Street Seaport, Fulton Street)

Lincoln Center Holiday Tree (Broadway and 63rd Street)

Najljepši izlozi:

Barneys New York (Madison Avenue at 61st Street)

Macy’s (34th Street bet 6th and 7th Avenues)

Saks Fifth Avenue (Fifth Avenue at 49th Street)

Za djecu (veliku i malu!):

Santaland at Macy’s (34th Street and 6th Avenue, 8th Floor)

Ovjekovječen u klasiku Čudo na 34. ulici iz 1974. godine, ovo je (za mene) quintessential Djed Mraz isustvo. Osim predivno uređenog Santaland (posjet besplatan), i audijencije s uvijek besprijekornim Djedom Mrazom (posjet besplatan), Macy’s nudi i preslatku lutkarsku predstavu o pingvinu koju je alergičan na snijeg (ulaznica $3). Zbog velikog broja predstava koje se nude svaki dan, publika je uglavnom malena, što je izuzetno prikladno za djecu.

New York Botanical Garden Holiday Train Show (Bronx River Parkway and Fordham Road)

Candlelight At Riverside (Riverside Drive between 120th Street and 122nd Street)
Ovaj koncert koje se održava svake godine predivno je iskustvo iz dva razlog. Osim predivne izvedbe Božićnih pjesama u kojoj sudjeluje oko 150 glazbenika zbora, ali i oko 1000 posjetitelja, najspektakularniji dio je naravno paljenje tisuće svijeća čije svijetlo polako puni zamračenu crkvu.

Klizališta:

Ice Skating at Rock Center (between 47th and 50th Streets and 5th and 7th Avenues)

Bryant Park Ice Rink (between 40th and 42nd Streets and 5th and 6th Avenues)

Wollman Rink in Central Park (Central Park at 63rd St.)

Kako sam odlucila da se vise u ovim mojim zrelim godinama ne zelim baktati s budalama i prostacima, odlucila sam uvesti moderirane komentare o cemu sam vec u nekoliko navrata razmisljala. Za sve vas normalne, promjene gotovo da nema. Napisete komentar, kliknete submit, dode meni obavijest. Cim sam kraj kompica, komentar ce biti objavljen. Za seljacine s kojima u stvarnom zivotu ocito nitko ne zeli imati posla pa se onda na internetu izzvljavaju jer su jaki i hrabri kad su anonimni to znaci: DROP DEAD!

Inace, skuzila sam po stoosamdesetideveti put da se uvijek sve dogada u isto vrijeme: kad mi najmanje pase! Osim zavrsnog ispita u ponedjeljak, roka za predaju zahtjeva za nastavak stipendija koji je u petak, tuluma koji je u subotu, web stranica koje treba zavrsiti do nedjelje, i 14,000 rijeci prijevoda koji mora biti gotov do utorka, ne znam jel’ bi si jos kakvog posla mogla naci da me zabavlja… Ugh.

Jos jedan BTW. Ovo me bas nasmijalo:

Sad, ili mi Leopard ima glitch ili sam jako popularna. Koliko je to? Cetiri miljarde poruka??

- - - - -
18 sati kasnije…

Laminat vs. Parket Misterija

S obzirom na komentare koji su se pojavili na nekim blogovima, morala sam se pod hitno obrazovati sto se tice osnova podopolaganja. Zahvaljujuci linku koji mi je poslala draga majka (koja je uz mene, Amelijinog oca i citateljicu Petru bila takoder predmetom prostackih komentara koji su promptno obrisani!), saznala sam glavnu razliku izmedu laminata i parketa. Naime, laminati su umjetni, dok su parketi od drveta.

Naucila sam i da ima cak 12 nacina polaganja parketa, ne bih rado sad ulazila u detalje, no samo hocu naglasiti za sve zainteresirane (a, znam da ima barem jedan koji nema veceg problema u zivotu nego brinuti o mom PARKETU), svi podovi u mom stanu su od DRVETA, te su time PARKET sto moje ranije izjave, jednako kao i izjave mojih citatelja (koje su takoder zabrinule ranije navedenog) cine apsolutno tocnima. Nadam se da sam rascistila sve nedoumice u vezi PARKETA u mom stanu i da time mozemo ovu diskusiju i zavrsiti.
Ujedno se ispricavam svim blogerima koji su napadnuti komentarima o mom parketu. Za ozbiljno, nadam se da vam je sad svima jasno da zaista postoji razlog sto sam odlucila moderirati komentare…

Neki dan, u kutiji sa staklom za stol bio je i papir velicine nekih metar sa dva metra koji je staklo, zajedno s nekoliko slojeva stiropora, kartona i drvenom skelom stitio u transportu. Veliki komad papira je u istom trenu Mimi i meni dao ideju: MURAL!

Kad je dijete jos jutros bilo kod tate, malo sam na internetu potrazila ideje. (Tata je umjetnik u obitelji, mama treba pomoc kod ovakvih projekata!) Kako dijete voli slonice, odabrala sam ovaj motiv:

Pripremila sam papir, napravila skicu u olovci i izvukla boje. Sve ju je cekalo.

Trebalo nam je manje od sat vremena za ovo remek djelo:

Sad cekamo da se osusi i onda ide na zid u djetetovu sobu.

Molim lijepo, imajte srca i nemojte ismijavati moje ogranicene umjetnicke sposobnosti. Sto mi nedostaje sto se talenta tice, ja nadomjestam entuzijazmom!
* * * * *

Sad se vec osusio i krasi nam zid.

Ma, znam, dosadna sam vise s tim namjestajem, ali kad mi je novi stol toliko lijep da ga sad samo cijeli dan zaljubljeno gledam…

Jucer sam dobila dobre vijesti. Nasla sam stolice kod jednog drugog dobavljaca pa su prvobitno trebale doci odmah iza Bozica. No, Stan s najtezim teksaskim naglaskom koji sam ja ikad u zivotu cula, posteno se potrudio i Heller ih direktno iz tvornice u utorak salje meni. Ako bude srece, stizu do tuluma u subotu. Onda cu morati servirati bellini koktele za sve koji sjede na Bellini stolicama… (Je, znam, prestajem s bedastocama ovog trena…)

* * * * *

BTW, danas sam dosla do jedne nove odluke. Jednom davno je netko napisao: “Moj blog, moja prcija.” Ja sam se (skoro uvijek) trudila biti lijepa, divna i krasna, cak i prema onima koji su vrijedali. No, od danas se vise ne igramo tako. Svi kometari koji direktno vrijedaju, osobito druge blogere ili komentatore, brisu se cim ih vidim. Ako nekome tesko pada da se na ovom blogu svi lijepo pristojno izrazavaju, komuniciraju i postuju, e, sorry, ovo nije blog za vas. Ima blogova na tisuce gdje mozete psovati, vrijedati i provocirati. Ja vas u mom e-domu ne zelim.

Kad sam vec konacno odlucila sto pokloniti djetetu za Bozic, doslo je vrijeme odluciti sto pokloniti sebi.

Vec neko vrijeme si gustam novo sude:

No, kako sam jucer kupila KitchenAid food processor (koji me danas vec docekao pred vratima - bravo Amazon!), nema smisla da si kupim jos nesto za kuhinju. Osim toga, to nabavljam po veleprodajnoj cijeni, a ne mogu si onda to pokloniti za Bozic.

Onda sam si htjela kupiti novu makro lecu za kameru. Cini mi se puno novaca za malu kutiju za pod bor.

Na kraju je ipak pala odluka: vodim se u Miami na docek Nove godine!

(Slika nije moja, ali obecajem da cu to nadoknaditi s prvim postom u 2008!)

Danas sam kupila kartu, rezervirala hotel. Dijete ce s tatom na tjedan dana isto na Floridu, no oni idu nesto sjevernije: Orlando. Vode ih baka i djed u DisneyWorld.

Sad, prije nego si netko pomisli da se hvalim, to zapravo ni nije bio najbolji dio mojeg poklona. Naj-najbolji dio je da idem s dva (izuzetno) krasna, (izuzetno) pametna, (izuzetno) dobra i (izuzetno) zgodna Dalmatinca s kojima se u Hrvatskoj ni u snu ne bih imala prilike druziti. U Hrvatskoj bih ih eventualno poskrivecki gledala preko ceste, a u Americi idem s njima na tulum u Miami. Pa, nek’ mi onda jos netko tvrdi da ne postoji americki san!

Nedjelja je bila uzbudljiv dan. Pao je prvi snijeg ove zime. Iako presuh za snjegovica, bio je savrsen za prijepodnevnu setnju. Ostatak dana provele smo u igri i potpisivanju cestitki. Kad je doslo vrijeme za spavanje, sve je proteklo u najboljem redu. Kupanje, prica, pusa. Dijete je vec prije 8 cvrsto spavalo.

Ja sam laptop uzela u krevet i malo radila, malo se igrala. Oko pola 11, odjednom sam je cula kako se meskolji u krevetu. Onda je poceo plac. Apsolutno neobicno, osim ako je bolesna! Otrcala sam u njenu sobu, ocekujuci vrelo celo. Nista, temperatura normalna. Jos u polusnu, grcila se i lovila nogu. “Boli me noga, boli me noga…” ponavljala je. Uzela sam je u ruke i pokusala primiriti. Nista nije pomagalo. Konacno se do kraja razbudila i glasno placuci i dalje ponavljala da je boli noga.

Na dodir nije reagirala. Znaci nije se radilo o ozlijedi.

Na moja pitanja gdje boli, pokazivala mi je na list. Upalila sam svijetlo i pregledala nogu. Nije bilo modrica, nije bilo crvenila ili otekline.

Dijete je i dalje plakalo. Ja sam (samo malo) plakala s njom. Od svih groznih osjecaja koji postoje na svijetu, najgori mi je kad joj ne mogu pomoci.

Nakon nekih 45 minuta placa meni na rukama, poslala sam poruku njenom tati. Nisam znala sto bih, a bilo je vec jako kasno. Nazvao me istog trena.

“Ti se ne sjecas da si imala bolove rasta?” (growing pains)

“Bolove cega?”

“Ja se sjecam, i to jako bistro. Budio sam se u noci koliko su me boljeli listovi na nogama.”

“Stvarno?”

“Je, stvarno. Ti to stvarno ne znas?”

“Ne, ne znam.”

“Reci mi, molim te, da nisi slucajno zvala pedijatricu?” (govori on kroz smijeh)

“Ne, nisam ni pomisljala…” (a, skoro da jesam, pa sam ipak prvo njemu poslala poruku)

“Sva sreca. Jer je ovo najnormalnija pojava za koju znaju svi normalni ljudi.” (zna da lazem)

“Hoces reci da nisam normalna?”

“Hm, pa jesi mene odabrala, ne?!”

“U pravu si. Nisam normalna. Laku noc.”

“Laku noc.”

Tako sam ja u nedjelju oko ponoci saznala da postoji nesto sto se zove bolovi rasta. Nikad cula.

Prije skoro mjesec dana, Amelijina nova škola je poslala s djecom doma poziv, Save the Date, za veliki Božićni sajam koji organiziraju 1. prosinca. Ja sam ga, kao dobra i ažurna mama, odmah stavila u naš iCal. Tata i baka i djed su planove za tu subotu radili oko posjete sajmu.

Došla je i ta subota. Mimi je cijeli tjedan bila uzbuđena zbog sajma, najviše stoga jer je u posjet dolazio i Djed Mraz.

- - - - -
Sad, redovni i višegodišnji čitatelji mojeg bloga sjetiti će se kakvi su ranijih godina bili naši rezultati posjete Santaland u njujorškoj robnoj kući Macy’s. Prve godine: suze. Druge godine: bijeg u panici koji je rezultirao udaranjem moje kamere o zid što je istu dokrajčilo. Treće godine: skupila je hrabrosti i sjela djedici u krilo, ali je kasnije priznala da joj baš i nije bilo gušt. - - - - -

Tako su Mimi i tata ove subote oko podneva došli po mene. Otišli smo do škole. Tamo su nas čekali baka i djed. Ušli smo u dvoranu u kojoj se održavao sajam. Majko mila, gora krama nego najgore prošćenje u Hrvata!!! Dva kruga oko svih prodavača i jedina stvar na koju sam se prisilila potrošiti novac bilo je čokoladno drvce za Mimi. Sva hrana koju su prodavali definitivno je imala brašno (čitaj: pasta and pastries.) Tata je investirao u kavu koja je, navodno, bila neponošljivo loša. A, on bi popio baš bilo koju kavu kad mu se spava pa si mislim da je bila stvarno loša.

No, složili smo se svi, barem ćemo vidjeti Djeda Mraza. Putokazi su svi pokazivali smjer Sjevernog pola. Mi smo se kroz mećavu i tundru hodnika škole jedva probili do djedice, a kad ono: repriza rođendana! Mimi je zabila lice meni u bok, s obje ruke me čvrsto primila oko noge, a u očima su se pojavile suze. “No, Mommy, no…” prozborila je.

Nakon izgubljenih pola sata, spakirali smo se u tri auta (!) i otišli na ručak. Zapravo je na kraju to ispalo sasvim lijepo poslijepodne.

I što je najtragičnije?! Mi se u petak i opet spremamo u Santaland. Zbog čega ja jednostavno ne mogu shvatiti da ona ne voli Djeda Mraza?

… sad prekrio je snijeg…

Jupi!

Dijete je toliko uzbudeno, kaze tata, da se cak veseli ici setati psa u ovo rano jutro.

Mama ja uzbudena jer konacno imamo izgovor za djetetu kupiti Uggsice.