Neke nove knjige
Kako Mimi i ja imamo mjesecni budget za knjige, rijetko prode tjedan da ne kupimo barem po jednu svaka. Ovaj mjesec je bio malo busy pa sam posustala u kupovanju knjiga, no sve smo to za Bozic nadokandile. Sto pokloni, sto nasi odabiri, opet smo popunile biblioteku. Ovaj put osvrt na neke nove djecje knjige.
(Zanimljivo, u toku pisanja ovog posta, citateljica Sandy mi je ostavila komentar s pitanjem koje knjige Mimi ima. Sad sam definitivno sigurna da bude bar jedna osoba definitvno zainteresirana za citanje ovog posta! Ovo su nam najnoviji dodaci, a kako imamo i ovecu kolekciju klasika, o tome mogu pisati novi post.)
Lista je redoslijedom kojim je Mimi dobila knjige, nikakav drugi kriterij nije u pitanju.
S obzirom da Mimi meni uvijek pomaze kuhati, a osobito peci kolace (slike na njenom blogu svjedoce s koliko entuzijazma lize zlice i zdjele!), nije cudno da joj je njena babysitterica poklonila krasnu kuharicu za male princeze. Torta s naslovne stranice je vec odabrana kao torta za peti rodendan. Sreca moja, jer ovu cak i mogu izdekorirati, za razliku one koju si je pozeljela za treci rodendan. (Svi koji ne znaju mogu procitati moje muke u arhivi: listopad 2003.) Osim sto je slatka kao saharin, knjiga je zaista simpaticna i prakticna. Svi recepti su relativno jednostavni i svakako privlacni malim princezama. Kao sto to obicno bude s malcima, stvar je u prezentaciji pa je lijepo imati neke nove ideje. Osobno imam dva favorita koje se veselim isprobati: cheesy biscuits i star-shine strawberry muffins. Cim ulovimo priliku da ih isprobamo, javljamo rezultate.
Od prijateljice Maje, Mimi je dobila krasnu Bozicnu knjigu nakon koje nam treba ova gore kuharica jer od svih mljac mirisa, citatelj jednostavno ogladni! (Ne znam tko se sjeca onih majica koje smo nosili kao klinci, Pogrebi i pomirisi, ali ova je knjiga na tu foru. Sad kad sam se sjetila tih majica, odmah mi se jedu banane jer se najbolje sjecam bas one koja je bila s mirisom banana…) Svaka od stranica opisuje jednu od Bozicnih tradicija, a svaka stranica ima i ilustraciju koja se ‘pogrebe & pomirisi.’ Vec od prvog dana ova je knjiga postala jedan od Amelijinih favorita jer ju je apsolutno ocarala pita od jabuka koja mirisi bas kao…? Pita od jabuka!! 
Ne znam kako ostali klinci, ali Mimi obozava pop-up books. Ove godine nam je Grandma za kolekciju poklonila jos jedan krasan primjerak. Svaka od stranica sadrzi predivnu ilustraciju jedne fraze (npr. prva stranica je “One perplexing puzzle box and one red dot” i ilustracija koja iskoci je jedna zaista kompleksna kutija iz koje vire vijugavi pipci na kraju kojih su tocke. Ali, ima samo jedna crvena tocka i trik je naci bas nju.) Svida mi se trik s glasovima: rijeci pocinju istim suglasnicima, perplexing puzzle (kak’ se to zove? onomatopeja? palatalizacija? trigonometrija?) i to da knjiga predstavlja neke malo kompleksnije rijeci jer je Mimi pocela uciti (i koristiti u razgovoru!) sve vece i vece rijeci, sto djelomicno zahvaljujemo i igricama poput Scrabble Junior, ali o tome u nekom drugom postu.
Od mojeg klijenta i njegove zene, Mimi je dobila komplet I Spy knjiga koje svaka pokrivaju po dva ili tri slova abecede. Phonics je pristup ucenju citanja engleskog jezika. Kao sto znate, za razliku od hrvatskog kojeg citamo i pisemo “po Vuku,” engleski je daleko drugaciji te ga je time nesto teze nauciti citati, a osobito pisati. Djeca uce citati tako da spajaju skupove slova s glasovima koje oni prozivode, npr. hat, cat, bat, mat… S druge strane, I Spy knjige su klincima omiljene jer ja na svakoj stranici s jedne strane tekst u kojem su imenovani objekti koje onda moraju naci na suprotnoj stranici koja je fotografija ili ilustracija krcata razlicitim objektima. Ova knjiga spaja ove dvije aktivnosti u jedno sasvim zabavno ucenje citanja.
Zahvaljujuci poklonu koji je dobila od prijatelja Luke iz Engleske, Mimi je dobila i dvije knjige kojima se nedavno divila u knjizari, a koje su trenutno na putu, svjeze narucene. Ove knjige malcima predstavljaju najznacajnija djela svjetske umjetnosti s nekim osnovnim informacija o umjetnicima i samim slikama.
Mimi je dobila i jednu krasnu knjigu od tate, ali sad se ne mogu sjetiti naslova i cim se vrate s Floride budem i to saznala i dodala. Obecajem.
Da slucajno ne bi bilo da dijete nema dosta knjiga, i od mame je dobila nekoliko. Naravno.
Ovo je jedna sasvim friska knjiga (izasla u studenome), a odabrala sam je jer je Henri jedan od Amelijinih omiljenih slikara, mislim da samo djelomicno zbog svih njegovih djela koje je vidjela u MoMA-i, a vecim djelom zbog postera koje smo godinama imale na zidu i na kojem je cesto bazirala svoje crteze ljudi koji trce. Kao i vecina ostalih knjiga za klince, i ova pojednostavljuje koncept umjetnosti i cini je zanimljivom i prostupacnom klincima. Kroz ilustracije, autor malcima predstavlja detalje s Matissevih djela koje oni tada nalaze u slici prikazanoj u cjelosti. Naravno, to tada moze malene inspirirati za njihova prva remek djela, ali ih ujedno i nauciti da vide umjetnost kroz svoje oci i interpretiraju ono sto vide bez da im mi “veliki” to objasnimo.
Sad, ako ste nam prijatelji i ako imate klince, ovaj dio preskocite. Naime, s ovim knjigama sam toliko odusevljena da budem barem jednu najvjerojatnije ove godine vasem klincu poslala za rodendan. Sorry.
Ove dvije knjige su jednako toliko za male koliko i za velike, jednako toliko za njujorcane koliko i za turiste. Cesto, kad me ljudi pitaju koliko mi se zivot promjenio od kad imam Mimi, odgovaram da uz nju ucim zivot gledati drugacijim ocima. Nju odusevi zgrada sva u mraku u kojoj je upaljeno samo jedno svijetlo ili kako asfalt nocu svjetluca ili kad na natpisima na zgradama nade A as in Amelia ili M as in Mommy. Ove knjige omogucuju to isto trazenje i otkrivanje, ali bez potrebe da se bude u vrevi grada. Najbolje od svega, i nas velike uci kako obracati paznju na one detalje koje cesto propustamo zbog svakodnevne zurbe. Na kraju, mislim da nikad nije prerano da malci nauce voljeti New York!
ajme, super mi je ovaj post i bas mi je drago vidjeti da netko na ovako “odvagnut” nacin hrani jedan mali um informacijama iz svijeta “velikih”.
nikada nije prekasno za ucenje, ali nikada nije ni prerano. uvijek postoji barem jedan primjeren nacin kako djetetu pruziti znanje kroz uzitak. mislim da si ga ti pronasla. 
Comment by Mila — December 31, 2007 @ 2:29 am
Uh ova zadnja se meni čini jako zanimljiva, a kako ne bi klincima. Sretan put ti želim.
Comment by maja — December 31, 2007 @ 2:29 am
Citam tvoje postove vec duze vrijeme, cak sam ovaj tvoj blog preporucio kolegicama na poslu.
Ovim uvodom zelim samo naglasiti da ti je blog interesantani, da nudis neke interesantne informacije, uglavnom sve za pet.
Ali, na zalost uvijek postoji nekakav ali, ponekad me iznenadis s svojim poimanjem ljudi, stvari pa i okoline.
Kao na primjer;
-ne mogu razumjeti da dijete stavljas u centar svijeta (pedagoški jako los put odgoja djeteta),
-ne razumijem da ti je “konj” asocijacija za muskarca koji ti je prirodno predodređen da ti bude partner, nevjerujem da si osoba koja na tako niskom nivou dijeli ljude.
-nije mi jasno kako ponekad odlutas s stavovima o dobrome i ukusnome, ponekad ti je komercijalno-markentiski pristup koji je sinonim za ameriku sve naj, naj a onda sve cime si fascinirala ljude oko sebe su stvari i radnje koje si kao osoba donijela s blatnjavog balkana.
Ok, ne bih duzio jer mi nije zelja da u ovo blagdansko vrijeme nekoga kritiziram, ali nisam mogao izdrzati a ovo ti ne napisati, u nekim stvarima blago pretjetjerujes, moje vidjenje tebe.
Lijepe i ugodne blagdane tebi i tvojoj curici zelim iz snijegom prekrivene Slavonije(Hrvatska).
Sretno!
Comment by Anonymous — December 31, 2007 @ 5:54 am
knjige se cine jako zanimljivima,a posebno mi je dobra ova ideja sa mattisom.i da, ruzicasta torta sa tijarom je super,moglo bi se takvo nesto naci na 2. rodjendanu moje curice.hvala na inspiraciji
Comment by nikolina — December 31, 2007 @ 6:37 am
@anonymous - hm, ne mogu a da ne odgovorim. hvala na pohvalama, a i na kritikama (ipak su one te koje me natjeraju na razmisljanje!) da odmah rascistim: u pravu si, u nekim stvarima pretjerujem. to ni nemam namjeru opovrgavati.
no, ne vidim kako je odgajanje djeteta u kojem su joj roditelji posveceni s entuzijazmom i ljubavlju los odgoj. ja radim pet dana u tjednu. ostavim je u skoli u pola 9 ujutro i dodem po nju u pola 6 navecer. vrijeme koje provedem s njom je kratko, ali sasvim sigurno zelim da bude kvalitetno. mi ne sjedimo pred telkom i buljimo u crtice i reklame. mi citamo, slikamo, razgovaramo, putujemo, ucimo. svako dijete samo po sebi smatra da je centar svijeta i ako vec u predskolskoj dobi od roditelja nauci da zapravo nije bas toliko vazan (ili vazna), kako ikada moze razviti osjecaj za sigurnost i samopostovanje? da, ona je centar svog malog svijeta i zelim da jos dugo tako ostane.
sto se asocijacije na konja tice, bila je to na prvom mjestu sala, igra rijecima. na drugom mjestu, bila je to daleko vise kritika mene i mojih nerealnih ocekivanja nego nekog decka koji se u proslosti pokazao manje nego idealnim. ako me dugo citas, onda si vjerojatno iz postova vidio da apsolutno tako ne dijelim ljude, cak stovise. kad je u pitanju najvazniji muskarac koji je bio (i jos uvijek je) dio mog zivota, amelijin otac, mislim da sam vise nego jednom pisala o tome koliko meni on znaci kao amelijin tata, koliko ga cijenim i koliko ga na svoj nacin i dalje volim. samo zato jer ne zelim dijeliti krevet i zivot s njim, time ga ni na koji nacin ne vrijedam, niti se to tako moze ili treba shvatiti.
s ovim zadnjim si me malo zbunio. nisam sigurna na sto se odnosi. na ove knjige? na moj stan? na moje kuhanje? mnogo sam se puta nasla u prilici da branim ameriku, a jako cesto i da branim hrvatsku. moram reci da mi ni jedna od te dvije uloge nije bas legla i da sam odlucila dici ruke. ljudi zatvorenih umova su bas takvi i nema te kolicine objasnjavanja i ucenja koja ce ih promjeniti.
all that being said, da, mislim da amerika ima prednosti, svakako. i volim je, ne bih ovdje zivjela da je drugacije. jednako tako volim i hrvatsku i volim nacin na koji sam odrasla i kako sam odgojena. volim svoje radne navike i eticki odnos prema radu i znam da je moj danasnji uspjeh vecim djelom zasluzan bas tome. ja NIKADA o mom zivotu u hrvatskoj nisam pisala ili razmisljala kao o necem s “blatnjavog balkana” i zaista me cudi ta sintagma u kontekstu mog teksta. hrvatsku nikada nisam smatrala balkanom, a jos manje blatom. od ‘93 kad sam u englesku otisla s rijecima moje mentorice, “lidija, nikad nemoj zaboraviti da si ambasadorica hrvatske kad putujes negdje,” uvijek sam se toga drzala i namjeravam i dalje. samo zato sto sam ja odabrala da u hrvatskoj ne zelim zivjeti, ne znaci da hrvatsku time vrijedam ili cinim manje vrijednom.
zao mi je ako iz mog dosadasnjeg pisanja ovo nije bilo dovoljno ocito, ali izgleda da moja karijera bloganja nije jos ni priblizno pri kraju kad imam toliko tema jos za rascistiti!
lijepi pozdrav svima i sad se stvarno moram spakirati za miami. par-tee, here i come!!!
sretna nova godina!!!
Comment by Lidija — December 31, 2007 @ 7:18 am
duboko se zahvaljujem za ovaj post, dosao mi je kao narucen. :-)))) jako mi se svidja ova ideja o umjetnosti,no moram priznati da je moje dijete, koje je istoga godista kao i tvoje, usmjereno vise na tehniku, nego na slikarstvo. mozda zato sto je decko i vec apriori ima drugacije sklonosti, mozda i zato sto mu se tata bavi takvim poslom, a dijete uci od roditelja, a mozda i zato sto mu mama puno vise voli ici u kazaliste, nego na izlozbe, pa je to prenijela i na njega, ha ha. nas zadnji posjet izlozbi je na zalost bio fiasco,nije ga to nesto previse zanimalo, ali to je bilo prije godinu i pol, mozda je bio premali za tako nesto, ne znam. dok recimo obozava ici u kazaliste. no, za kraj, napisala si i predobar komentar na pitanje citatelja. uzivajte u miami-u i stavi koju slicicu na blog.
Comment by sandy — December 31, 2007 @ 9:34 am
Drago mi je da ste izabrali lijepe knjige o umjetnosti.
Nismo znali koje jos se svidaju (ili koje vec ima).
Zeljno ocekujemo njene slike .
Comment by zvrk — December 31, 2007 @ 9:41 am
sandy, javi mi se na mail da ti posaljem login za blog sa slikama: lids at mac.com
pozdrav s laguardia aerodroma! iPhone rules!!!
Comment by Lidija — December 31, 2007 @ 10:04 am
Jednu predrasudu o tebi sam rjesio i to pozitivno, to mi je drago.
Bio sam uvjeren da na anonimne komentare neces odgovariti ali kada sam vidio postavljen odgovor iskreni me to iznenadilo.
tema-1
Imam curucu, nesto starija nego tvoja, ide u osnovnu skolu, trenira dva sporta ( karate i odbojku), pohadja glazbenu skolu (klavir), pjeva u dva zbora i van osn.skole ide na sate engleskog jezika.
Strasnom, po ovome navedenome nema vremena za disati, uzasno optereceno dijete.
Kad bih rekao da je to njen izbor da ja i supruga nemamo takve ambicije da od djeteta pravimo stroj netko bi rekao da lazem, ali tako je vjerovala ili ne.
Nas stav je bio da djetetu sve treba pokazati i svagdje ga voditi a da ono samo izabere cime ce se baviti. I sada pitat ces se ti u cemu je onda razlika kada isto to nudis ti svome djetetu.
Zbog cega sam ja tebi iznio onakav stav o tvom odgoju djetete.
Jedan stariji ucitelj prije par godina iznio mi je jednu tezu o tome kako su tamo davno djeci bila na periferiji vaznosti unutar obitelji i drustva i kako je to bilo lose itd., ali kako je sada briga o djeci presla u drugu krajnost a to je da djete postaje centar oko kojega se sve okrece, sto za posljedicu ima razno razne frustracije roditelja, skole pa na karaju i same djece.
Da me se krivo neshvati, djetetu treba otvoriti sva vrata da vidi i upozna pod nadzorom roditelja sto vise ali nesmije postati centar oko koga ce svi plesati.
Mozda sam dobio krivu sliku ali na trenutke si mi se dojmila kao osoba koja je spremna i zvjezdu s neba skinuti ako ona pozeli samo da ne osjeti da joj nesto nedostaje.
Sad je jos mala a sto kada postane svjesna svoje vaznosti (ovo ne upucujem kao kritiku nego postavljam pitalnje i tebi i sebi kao roditelju) kako se nositi s tim.
Nisam zalio lose govoriti o tvome odgoju, zelio sam ti samo ukazati na nesto sto eto i mene brine a produkt je dobre namjere.
tema-2
O zenama sve najbolje, ma kako god nas vi nazivale.
Cinjenica je jedna najbolji prijatelji su uvijek osobe suprotnog spola.
tema-3
Ovu temu ne bih vise analizirao jer nisam htio govoriti o promicanju hrvatskih vrednota nego o necemu drugome sto je tesko ovako objasniti.
Jos jednom hvala ti na odgovoru, nadam se da ces se lijepo provesti na Floridi i u 2008. uci s jos vise pozitivne energije.
Pozdravlja te
Anonymous!
Comment by Anonymous — December 31, 2007 @ 10:42 am
Phew! Ipak ti ode u Miami! Malo si me zabrinula s onim trzalicama u ledjima i sl. Lijepo se provedi i uslikaj puno slika! Pusa svima za Novu godinu!
Comment by Mirela — December 31, 2007 @ 11:58 am
Drage Njujorčanke, želim vam od srca sve najbolje!
Comment by Helix — December 31, 2007 @ 12:17 pm
OK, thanks. bum ti se javila na mail. iako sam ti se jednom bila javila, prije koju godinu, pa mi nista nisi bila odgovorila.
ajde, uzivajte.:-)
Comment by sandy — January 1, 2008 @ 6:28 am
Draga Lidija, tebi i Mimi sve najbolje u Novoj godini
Comment by lunatica — January 1, 2008 @ 6:56 am
sretnu novu godinu zelim tebi i tvojoj obitelji te ugodan provod u Miamiu.p.s.nadam se slikama iz miamia.pozdrav
Comment by nikolina — January 1, 2008 @ 11:55 am
s malim zakašnjenjem, želim vam objema sretnu Novu!
i krasne su mi ove vaše knjižice, da sam barem i ja imala takve!
a sad nešto što me nasmijalo: čitam ovu rečenicu “Ne znam tko se sjeca onih majica koje smo nosili kao klinci, Pogrebi i pomirisi, ali ova je knjiga na tu foru” i razmišljam kakve su to morbidne majice - jer sam riječ “pogrebi” shvatila kao množinu imenice “pogreb” (sprovod), a ne kao glagol (s tim da sam mislila da je “pomiris” neka druga riječ za “miris” koju nisam prije čula)….
uglavnom bilo je LOL, a malo i ROFL…
(možda i nije tako smiješno, ali eto, u dobrom sam raspoloženju) :-))
Comment by normalno zeznuta — January 9, 2008 @ 1:45 pm