Tulum i sve ostalo
Meni nitko zapravo ne vjeruje, ali ja kad velim da imam jako puno posla, to stvarno znači puno posla. Ne puno kao “samo cetiri sata mogu visiti na blogu” ili puno kao “idem na rucak od dva sata” ili puno kao “samo sam dva sata bila na fejsbuku.” Puno je kao puno kad radim svaku slobodnu minutu koju nađem. I s jedne strane sam ljuta jer sam u dubini duše ljenčina, a s druge strane uživam u intenzitetu.
No, ovaj tjedan me lupila curve ball i u jednom trenu sam mislila da neće dobro završiti. Od lipnja radim s klijentom na ponudi njegove firme za preuzimanje. Brdo posla, pisanje Due Diligence izvješća, pripremanje dokumenata, dokumenata i još dokumenata. Već je polako sve počelo izgledati kao da će cijeli deal propasti. Stvari se jednostavno nisu micale. Do ovog tjedna. Kad su u ponedjeljak potvrdili acquisition i zatražili da transfer počne s 1. 1. Za dva tjedna!! Pa, dobro, jel’ ima tko normalan tko čeka do zadnjeg tjedna pred Božić za ovakvo što?! Luda sam. No, što se mora, nije teško. Samo nebo zna da imam dosta računa za platiti s novčićima koje ću dobiti čim prođe transfer. Nisam ja bila tak’ bedasta kad sam osim satnice tražila i postotak. Ne djelujem baš jako bistra, pa ponekad zavaram protivnike! 
Uglavnom, cijele sam dane u poslu i panici jer je posao ogroman i da bi transfer bio bezbolan jako puno loptica u istom trenu treba žonglirati u zraku. No, danas sam već toliko umorna da trebam malu pauzu i nema mi boljeg opuštanja od pisanja. Ah, što bih ja bez bloga…
Tulum
Prošao je odlično. U petak navečer sam počela pripremati hranu koja se mogla pripremiti dan ranije. U subotu ujutro je Mimi otišla tati pa sam se ja mogla posvetiti pripremanju. Moja je želja da se jednog dana na mom računu svaki mjesec nekako pojave novci, a da ja ne moram ništa raditi, nego se samo baviti stvarima koje volim. Kuhanje, fotografiranje, pisanje. Škakljanje s djetetom. To je sve zapravo toliko ljepše i važnije, a mi na žalost nemamo izbora i vrijeme moramo provoditi radeći. Kakvi bezvezni prioriteti. Anyway. Zaboravljam se.
S fotkama je dobro počelo. Kako sam pripremala klopu, tako sam polako fotkala.
Punjeni kruh. Ove godine su bile tri vrste: grilled chicken and cheese, sauteed onions and mushrooms, roasted peppers and olives.
Onda su došli prvi gosti, familija. Mimi i tata, baka i djed, ujak (i Amelijin krsni kum.) I ja sam popila dvije čaše vina. Fotki je sve manje.
Na meniju je bilo, osim grickalica i punjenog kruha:
- crudite platter with dip
- shrimp in cilantro marinade
- spicy chicken wings with barbecue sauce dip
- spinach and blue cheese salad
- cheese platter
- roasted goat cheese with rosemary in crushed tomates
- potato salad with swiss cheese and olives
- spinach and mushroom quiches
Najveći hit su kao i uvijek bile mini pizze (promjera svega desetak centimetara, klinci ih obozavaju), a ni desert nije bio loš. Na moje veliko iznenađenje, svi su klinci poludli za eggnog. Sva sreća da ipak nisam stavila brandy kao što sam planirala!
Vrhunac večeri su mi bili mali kolačići od oraha za koje sam recept dobila od krasne blogerice koja mi je od prvog čitanja na listi omiljenih blogova. I ovdje bih nešto jako važno rado podijelila s vama. Znate ono kad pitate nekog stručnjaka kako nešto napraviti. I ta krasna osoba vam drage volje objasni što vam sve treba i kako da to nešto napravite. I sve je OK do trenutka kad vam kažu, “E, i onda SAMO…” Eh, tu, baš tu kod tog SAMO, e, tu znate da ste nadrapali. K’o žuti.
Napisala je meni Tea recept, sve fino objasnila. I došla do onog, “E, onda to SAMO staviš u piping bag i istiskaš male kružiće da budu svi iste veličine.” Je, mo’š mislit’!!!
No, Tea nije znala da sam ja (1) traljava do beskonačnosti, (2) have a bit of a criminal mind… Kako sam brzo shvatila da mi kružići neće biti ni približno iste veličine ako nastavim slobodnim oblikovanjem istih, izvukla sam protvane za mini muffins i lijepo u svaki istisnula malo smjese. Needless to say, svi kružići su bili istog promjera! (Isto se ne bi moglo reći za njihovu pojedinačnu debljinu, ali to je već sad sasvim druga priča…)
- - - Nastavak slijedi - - -
| 
| 
| 
| 
| 
| 
20 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
wow, ja toliko hrane ne skuham za mjesec dana! Nikad od mene hostess nece biti, ali bi zato uzivala u papanju svega toga
Comment by jaca — December 20, 2007 @ 8:55 pm
Susjeda, nisam te stigao posteno ni pohvaliti.
Ljudovi, sujeda kuha genijaaaalno, hrana je bila mraaaak.
Vec razmisljam da joj ponudim mjesto managera u mom buducem restoranu u Toscani: IL Dottore
Comment by maridzo — December 20, 2007 @ 11:45 pm
Ok sad se stvarno pitam jesi ti s ovog planeta? Savršena organizacija, vidi se da si maher u svom poslu.
Držim fige da preuzimanje glatko prođe (zapravo ja ne sumnjam da bude) pa da se počastiš s nečim lijepim.
Comment by maja — December 21, 2007 @ 5:08 am
I definitivno želim naučiti kako se peče ovaj kruh.
Comment by maja — December 21, 2007 @ 5:36 am
Jedva čekam receptiće (pogotovo za spinach salad)! I još fotki. Volim tvoje fotografije. :*
Comment by Dani — December 21, 2007 @ 5:42 am
mmmmmmm… spicy wings… i ja jedva cekam recepte. a petra ce biti na mom house-warming partyu, kao pokusni kunic, pa javim jel’ prezivjela…
Comment by Mirela — December 21, 2007 @ 6:13 am
Pogledala sam slike .Sjajna atmosfera. Mislim da sam skuzila visokog, tamnog Dalmatinca.
Cekam recept za eggnog.
Comment by Zvrk — December 21, 2007 @ 6:54 am
@jaca - e, sad znas da kad vas zovem u posjetu da osim smjestaja dobijete i finu klopu. mozda se sad malo brze spremite!
@marijo - let’s talk!
@maja - hm, ja se moram prestati castiti s lijepim stvarima, ali tek poslije nove godine.
btw, nema lakse stvari za napraviti neko kruh. za ozbac.
@dani - salata jer bila courtesy of fresh direct. malo sam varala na stvarima koje se ne kuhaju jer sam bila knap s vremenom.
@mirela - ajde, slike cekamo i s tvojeg tuluma. uzivajte!
@zvrk - recepti su linkani. jos ne svi. radim na tome.
a, sto se dalmatinaca tice, no comment. (ne znam ako smijem…)
Comment by Lidija — December 21, 2007 @ 7:19 am
http://www.nytimes.com/2007/12/19/dining/19mini.html?ei=5087&em=&en=385268200444bcac&ex=1198386000&pagewanted=all
odlican clanak. takve stvari ja uvijek sacuvam za inspiraciju.
Comment by Lidija — December 21, 2007 @ 8:01 am
cini se da ste se dobro zabavljali i jos bolje zalogajili. a kakva muzika je svirala u podlozi? hrana izgleda jako primamljivo.
Comment by sandy — December 21, 2007 @ 1:26 pm
ha-ha, umalo zaboravih. ti si k’o moj muz-glavni cilj mu je da u slijedecih 10 godina napravi business, tako da mu lova svaki dan kaplje na racun, a on nis’ ne dela. :-))))
Comment by sandy — December 21, 2007 @ 1:31 pm
:njam: :mljac: …
Jako ukusno izgledaju, a i jako si ih fino fotkala (osvijetlila i izoštrila), pogotovo prvu i treću. Jedino su (malo) ukoso?
Comment by upitnik — December 21, 2007 @ 4:04 pm
Sad sam nekaj skuzila! A gdje su fotke s tobom u fokusu? I to one nakon tih par casa vina?
Moje fotke ce stici - moj tulum (ma kaj ja isto vicem tulum - za moju gerijatriju, to bu bila sjedeljka) ce biti tam’ krajem 1. mjeseca.
@ upitnik - kljucna recenica u Lidijinom tekstu koja objasnjava ukosenost svega je “I ja sam popila dvije čaše vina”…
Comment by Mirela — December 21, 2007 @ 5:22 pm
Sad sam ogladnila.. Ne komentiram te često, ali sam ti često na blogu, uvijek me opusti.
Što je ono na prvoj fotki u prvoj zdjeli? 
Comment by flip-flops — December 21, 2007 @ 7:20 pm
@sandy - imas pametnog muza!
glazba je u prvom djelu bila lagani jazz (po mom izboru). onda se amelijin tata docepao daljinskog pa smo presli na bozicne pjesme, a na kraju nas je zabavljao jack johnson s kojim mimi pjeva duete. (zna valjda cijeli album iz filma curious george i jos par pjesama sa strane…)
@upitnik - jesu ukoso, obicno ih poravnam u iphoto prije nego ih postam, ali sam bila knap s vremenom. ne znam zbog cega sam uvijek malo na stranu. mislim da mi je to jednostavno zivotna karakteristika!
@mirela - nije mi ovo na cast, niti da se hvalim s tim, ali ja sam s dvije case pocela. do kraja veceri sam totalno izgubila broj i mogu reci samo da sam se u nedjelju probudila mamurna. od bijelog vina. necuveno!!!
@flip-flops - to na slici su mljac ljute grickalice: http://www.freshdirect.com/product.jsp?productId=cfnsm_cjnhot&catId=cfnsm&trk=cpage
Comment by Lidija — December 21, 2007 @ 8:55 pm
ne znam zasto, ali bas sam imala feeling da je kod tebe svirao jazz.
super izbor.
Comment by sandy — December 22, 2007 @ 3:28 am
@ Lidija - kaj? Mamurna od vina? Si ti od nase gore list ili kaj? A bazdarenost? Vidim ja, morat cemo organizirati nekakvo re-bazdarenje kad dodjes u HR.
Comment by Mirela — December 22, 2007 @ 7:18 am
hrana izgleda zbilja ukusno!pogotovo punjeni kruh,nikad nisam vidjela takvo nesto.bas zanimljivo
Comment by nikolina — December 23, 2007 @ 5:58 am
Sve savrseno izgleda!
Sad sam ogladnila.
Comment by Dane — December 23, 2007 @ 6:33 pm
Lidija,
Evo napokon sam docekala vidjet kako je uspio recept i prvo ti moram rec da si me tako nasmijala, stvarno si puna humora. Jos se smijem dok ovo pisem. Cestitam, bez obzira na poteskoce, ipak je to bio zahtjevan projekt! Ali nekako mi slijevi izgledaju kao ”biskvit”, skroz neobicno. Ali glavno da je bilo ukusno! Kako si s punjenjem?
Ajde, jedva cekam nastavak! :))
XOXO
Comment by Tea — December 24, 2007 @ 7:26 am