newyorčanka: the blog

U zadnje vrijeme se sve stalno nešto žalim. Umorna sam, pospana sam, ne da mi se ići raditi… Moram priznati da ovih par tjedana što radim od doma, nije mi uopće teško palo. Dijete odvedem u školu, onda razvučem kompjutere i papire po cijeloj dnevnoj sobi i uživam.

No, danas je bilo već i vrijeme pojaviti se u uredu, osobito što u petak opet imam nekakvo veliko primanje koja kao ja organiziram. Lijepo je kad na poslu sve radi kao švicarski i sat i dosta je samo ljudima dati zaduženja i nakon toga se sve radi samo od sebe. Nije čest slučaj pa moram uživati.

Ušetala ja tako jutros u uredu i u pošti me dočekalo brdo čekova, donacije diplomanata za nove stipendije i programe. Prošle godine smo za tri puta premašili raniji rekordni Alumni Appeal, a ove godine se nadamo napraviti još i bolji posao. Kad u prvom tjednu skupimo otprilike što se nekad skupilo u cijeloj godini, ne mogu a da ne budem zadovoljna.

Nakon što zbrojim sve te silne čekove, :-D, idem na ručak s jednom donatoricom. Slučajno se poklopilo da živi u istom kvartu gdje je i predavanje na koje idem u 1. Naš nekadašnji student, bivši urednik redakcije za Srednji Istok za Neswday, a danas Edward R. Murrow Press Fellow u Council for Foreign Relations, Mohamad Bazzi, pozvao me na njegovo predavanje o njegovim novinarskim iskustvima na Srednjem Istoku.

Čak ni to nije kraj uživancije, nego nakon predavanja idem u shopping po poklon za primanje u petak, u American Folk Art Museum. Nema mi dražeg nego kad me plate da idem u shopping! (Ne znaju da bih ja to vrijeme i volontirala, ako treba…)

Prije nego ispadne da mi je zaista predobro u životu, danas navečer imam quiz iz Intensive Accounting i prezentaciju it IT for Managers. Tek toliko da se zna. Ne moram posebno napominjati da ni za jedno ni za drugo nisam pretjerano pripremljena. Ah, I’ll wing it, as always…

Dnevna soba *skoro* gotova.
- - - -

Za citateljicu ostra oka, ovo je poster koji je na zidu:

(Da, naravno, moja slika. Ja sam cisto bez srama i imam vlastite fotografije na zidu u stanu.)

S obzirom da me dosta ljudi pitalo o novom Apple operacijskom sustav Leopard i s obzirom da sam oduševljena s mojim novim Intel Macom, ne pada mi teško napisati par riječi.
Nakon dvije i pol godine s PowerBook G4 koji je preživio i podosta ozbljnu havariju s venti latte (može se kokoši dati kompjuter, samo ju se ne smije onda pustiti u Starbucks!), moje osnovno — i osim moje glave i jedino sredstvo za rad — je u tjednu kad smo se selile konačno prestalo davati znakove života. Ispravak, hard mu se još uvijek lijepo okreće, ali je otišao monitor i nešto grafičko bla di bla. (Popravak bi koštao $1500+. I dont think so!)

Tako sam se ja lijepo uputila u Apple Fifth Avenue u potrazi za novim kućnim ljubimcem. Otišla sam s namjerom da kupim MacBook jer je razlika u cijeni osjetna, ali dvije stvari su me pokolebale: (1) osnovna verzija (čitaj: najjeftinija) nema DVD burner, (2) ekran je samo 13 inča. Počela sam razmišljati o skupljoj verziji koja ima DVD burner, ali ta verzija ima samo 1GB RAM, pa sam onda htjela da mi dodaju bar još jedan. Kad sam sve to počela nabrajati, jedan jako simpatičan dečko koji radi u dućanu mi je lijepo rekao: a, zato jednostavno ne kupiš MacBook Pro? I bio je u pravu, to je bio potez koji je trebalo napraviti.

Mašina je nevjerojatna. Usporedbe radi, na G4 trebalo mi je oko sat vremena da kopira DVD film, još skoro sat vremena da ga komprimira, i onda još skoro sat vremena da isprži DVD. Na novom, cijeli proces traje manje od jednog sata!

Naravno, kako je pred koji tjedan izašao Leopard, i moja nova beba imala je instalacijski disk u kutiji. Nakon što sam s G4 kompletno prekopirala sve što je na njemu bilo (napomena: nitko ne radi taj trasfer dobro kao Apple: prenešeno je sve, aplikacije, preference, lozinke, sve postavke: čak i desktop photo!), krenula sam na instalaciju Leoparda. Traje dosta dugo, mislim da mi je trebalo skoro tri sata da se instalira, ali je bilo vrijedno čekanja.

Definitivno najbolja nova funkcija je Quick Look. Kad kroz datoteke gledate dokumente koje su u njima, Leopard prikaže prvu stranicu svakog od njih. Ako, kao ja, imate tisuće grafičkih dokumenata većinu nazvanih po nekim čudnim skraćenim nazivima pogodnim za web stranice, ova funkcija će vam beskrajno olakšati život!

Time Machine je krasan novi način za backup. Iako Windows već godinama ima System Restore, ovo je ipak nešto drugačije. Time Machine na vanjski disk pohranjuje kopiju cijelog računala svakih sat vremena kroz dan. Na kraju dana, te 24 pohrane zamjeni jednom dnevnom. Na kraju tjedna, tih sedam dnevnih pohrana zamjeni jednom tjednom. I tako dok vam vanjski disk nije pun. Kad možete obrisati sve ranije pohrane jer vam više ne trebaju.

Brdo malih dodataka koji su simpatični neću detaljno analizirati. Samo ukratko: Spotlight radi još bolje i brže nego ranije. Pronalaženje baš onog jednog dokumenta koji mi treba postalo je još lakše. Mail ima simpatične nove dodatke kao što su To Do List i RSS. Sad su mi svi moji blogeri u RSS Inbox i znam čim objave novi post.

No, sad dolazim do najnevjerojatnijeg dijela cijele ove priče. Znam da mnoge zanima Boot Camp i instalacija Windows na Intel Macu. S obzirom da imam dosta iskustva s ranijim verzijama virtualizacije Windows na Macu (Virtual PC i Parallels Desktop), od kojih ni jedna nije pravo rješenje za one koji žele Windows koristiti kao samostalni operacijski sustav na Macintoshu s pristupom svoj funkcionalnosti, Boot Camp je fantazija.

Boot Camp Assistant pomaže vam napraviti Windows partition. U tom procesu, vaša Macintosh partition ostaje nedodirnuta, za razliku od kad radite partition bilo kojeg drugog diska kad se sav sadržaj obriše. Nakon toga odaberete par postavki, tipa koju partition želite koristiti i kako je želite formatirati i onda ubacite originalni Windows disk, u mom slučaju XP jer Visti neću ni blizu! Kad je instalacija gotova, Mac se pokrene u Windowsima. I, onda dolazi najljepši dio: Apple na na Leopard stavio drivers koje su oni napisali za Windows!!! Nakon instalacije, Windows podržavaju SVE. Ugrađenu kameru, bežičnu mrežu, štampače, ma apsolutno sve bez ikakve greške. I što je još bolje, disk s Windows OS se na Macintoshu pojavi kao zasebni folder i možete otvarati datoteke i raditi na dokumentima koje ste kreirali u Windows. Macintosh zna čitati Windows FAT što ti to već je!

Naravno, u opcijama možete odabrati koji OS želite koristiti, a kod pokretanja mašine možete držati Option tipku da vam se pojavi izbornik OS. Sve u svemu, divota!

Još samo mrvica osvrta na Intel i aplikacije. MacBook Pro radi nevjerojatno brže nego G4 jer ima jači procesor i više RAMa, naravno. No, razlika u radu aplikacija poput Adobe Creative Suite 3 je toliko velika da je ponekad teško vjerovati. Photoshop CS3 ima funkciju automatskog spajanja snimki u HRD. Na G4 je Photoshop uvijek prestao funkcionirati ako sam odabrala opciju da pokuša poravnati slike kod spajanja i dalje nije išlo. Na Pro je taj proces prošao bez ikakvog problema. Da ne govorimo o tome da mi Bridge postaje jedna od najdražih aplikacija.

No, sad mi vrag ne da mira. Ne mogu imati ovako krasan kompjuter bez da si kupim Aperture…
- - - - -
Ne mogu vjerovati da sam zaboravila jednu od najvaznijih karakteristika koja me uvijek iznova razveseli: baterija na MacBook Pro traje u prosjeku vise od pet sati!!! (U usporedbi s oko 45 minuta koje mi je G4 davao u zadnje vrijeme, ovo je cisti preporod.)

Kad sam odlučila da će naš novi stan biti sav u bijelom, svi su se istog trena zgrozili i komentirali: A, kako bude to teško čistiti!!! Sad, kako ja nisam neka vrla domaćica (ja čistim jer moram i jer neću živjeti u zmazanoći, ali ne mogu reći da u čišćenju imalo uživam!), čak sam se i ja sama zapitala u što se ja to upuštam. Pa je došlo vrijeme za neke radikalne poteze. Naime, ja sam se spremila u shopping po alate za čišćenje. Ja!! Baš smiješno…

Prvi plijen bio je ovaj nevjerojatan usisvač. Godnama na telki slušam reklame za Dyson i nikad nisam pretjerano obraćala pažnju. Većinu vremena ne vjerujem reklamama ionako. No, kad sam malo počela istraživati proizvode na internetu, ispalo je da je ovo jedan od najboljih.

Srećom pa su nedavno izašli s novom, manjom verzijom zvanom Dyson Slim jer je originalni usisavač doista velik. I težak. Ovo malo čudo teži manje od 7kg, ali usisava tako da sam se u starom stanu bojala da će mi dići parket!
Meni najdraža karakteristika je to da nema vrećice već usisava direktno u spremište. A, još i bolje je to da za pražnjenje ni u kom trenutku rukama ne dirate prađinu jer se spremište otvara na dnu, svo smeće padne van i onda se pretinac zatvori.

Usisavač radi odlično i na tepisima, ali i na tvrdim podovima (što će meni u novom stanu svakako koristiti!) Navodno, taj usisavač nikad ne gubi snagu usisavanja. I, navodno, vrijednost usisavača nije u snazi motora nego u snazi usisavanja. Sve je to meni manje bitno, važno je da to malo čudo pokupi svaku mrvicu prašine s poda. I, da, ima HEPA filter i zrak koji izbacuje ima do 150 manje bakterija i plijesni nego drugi usisavači.

Sad, cijena jest malo paprena, priznajem. No, koliko često se kupuje usisavač? Meni je ovo prvi u životu, raniji koji sam imala mi je dao bivši jer ga je dobio na poklon s velikim usisavačem koji je kupio. Ja se vodim filozofijom da je bolje kupiti kvalitetno nego kupiti najjeftinije. Jer, kad kupim najjeftnijije, onda to ne radi kako treba, onda se to kvari, onda me to nervira, onda moram kupiti nešto drugo… Na kraju potrošim više novaca nego da sam odmah na početku kupila nešto kvalitetno.

Cijena ovog usisavača varira od $470 na više. No, sa sve koji su u Americi, prodaje ga Bed, Bath & Beyond i možete iskoristiti onaj fantastični kupon za 20% popusta, što je $94! (Za sve vas koji ne znate za BB&B, ne znate što propuštate! Na internetu mi nisu toliko dragi, ali njihovi brick & mortar stores su meni jedna od najdražih destinacija za shopping. Bez šale!)

Nakon što sam sve novce potrošila na usisavač :-), ostatak sredstva za čišćenje morala sam kupiti za sitne novce. Skriven na policama sa sredstvima za čišćenje bio je i Mr. Clean Magic Eraser. S cijenom od $2.50 za dvije spužvice, nije bio riskantna kupnja, a prema opisu na kutiji, situacija je bila obećavanjuća.

Kad sam stigla kući, izvadila sam jednu spužvicu iz kutije, namočila je potražila metu. Bijele stolice iz kuhinje odmah su iskočile. Naime, koliko god da sam ih čistila i prala i trudila se, ta plastika je uvijek ostajala pomalo zamazana. Čekam na nove stolice za blagovaonu, a u međuvremenu sam odlučila iskoristiti ove pa mi je bilo važno da su ljepe i blistave kao i ostatak stana.

Oh, my God!!!!!

Ja vam ne mogu opisati koliko to čudo fantastično radi. Spužvica je zaista kao gumica za brisanje!! Stolice u su roku od nekoliko sekundi blistale kao da su ovaj čas došle iz dućana. Kad sam vidjela te rezultate, kao sokol sam tražila daljnje mete mog napada. Ne moram ni spominjati da sam u roku od pola sata potrošila obje spužvice, izglancala sve što se dalo i i smjesta na Fresh Direct naručila jos pet paketa. Da se nađe. Ipak sad imamo bijeli stan!

Kad smo ljetos bile u Hrvatskoj, ja sam si ispunila veliku želju i kupila si šestinski kišobran. Kad smo bile u dućanu Kišbrani Cerovečki pitala sam imaju li i male kišobrane, za djecu. Gospođa mi je rekla da ih rade p narudžbi. Kako smo Mimi i ja par dana kasnije putovale natrag za Ameriku, odlučila sam pričekati do iduće godine da njoj naručim jedan mali.

Jučer je dan na poslu prolazio jako sporo i kad je došla popodnevna pošta, razveselio me paket koji je za moju malu princezu poslala naša prijateljica Maja. Iako je paket dugo putovao, drago mi je da je stigao i to baš na vrijeme: danas prvi put u dugo vremena pada kiša! Tako smo Mimi i ja imale priliku prošetati naše šestinske kišobrane po ulicama Queensa i baš smo obje bile ponosne na njih!

Evo, prve slikice su tu, ali malo budete trebali koristiti mastu za neke djelove namjestaja koji jos nedostaju.
Ovdje nastaje blog:

(BTW, ovaj tjedan, jer nisam imala dosta posla sa selidbom, skrahirao mi je i laptop. Nije to ni najgora stvar na svijetu jer sam si sad kupila novi MacBook Pro! Ima i daljinski, a i Leopard. No, recenzija tog briljantnog operacijskog sustava je tema za svoj post.)

Ovo je blagovaona, ali si morate zamisliti ovdje novi stol, koji metar duzi od ovog. I nove stolice.

(Konacno sam skuzila kaj to znaci dizajnerski namjestaj: (1) kosta osam puta vise od bilo cega drugoga, (2) nikad nist’ nije na lageru, pa se sve ceka tjednima i mjesecima. Ugh.)

Pola dnevne sobe:

I druga polovica:

(Umjesto ove velike odurne kutije, morate si zamisliti lijepu bijelu koznu fotelju. Naime, poslali su mi tamno smedu. Pa sad cekam da dodu po ovu i donesu bijelu.)

Ovako to izgleda kad mi gledamo TV:

(Projektor je bio pogodak, ali AppleTV jos i veci! No, i to je tema za svoj post…)

Amelijina soba:

Moja soba;

Kupaonica:

Kuhinja:

Kao sto se da primjetiti, jos imam dosta posla. No, s obzirom da smo u stanu tek 5 i pol dana, od cega sam tri ja morala raditi, mislim da je sasvim OK. To da sam ja umorna k’o pas, e, to je vec druga prica…