My Ultimate Blonde Moment
Prolupala sam totalno.
Radim ja na toj mojoj svečanoj večeri koja je idući ponedjeljak. Od početka ništa ne ide po planu. Za sve treba čekati najmanje duplo dulje nego smo prvobitno planirali. Glavobolja ogromna.
U ponedjeljak konačno dobijem dizajn programa od dizajnera koji mi ga je obećao poslati prije dva tjedna. Nazovem moje dečke u štampariji tu u zgradi, i vele oni meni, “Na žalost ništa od toga, imali smo te na redu prije dva tjedna, čekali smo, ali sad su nam upala četiri velika posla, jednostavno ne stignemo napraviti tvoj.”
OK, para se ima, naručim ja to izvana.
Nazovem ih ja danas da provjerim ako je gotovo. Veli žena, “Gotovo je. Dođi.”
Dođem ja i dam im moje ime. Nema. Ime firme. Nema. Broj telefona. Nema. Traže na pultu, ispod pulta, na kompjuteru, od mojeg posla ni traga ni glasa.
Desetak minuta kasnije, ja izgubim strpljenje i velim, “Nije mi jasno. Ja sam prije 20 minuta nazvala Kinko’s i rekli su mi da je gotovo.”
Pogleda ona mene, jadna, i veli:
“Miss, this is Staples.”
| 
| 
| 
| 
| 
| 
9 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
:)) joj, ovo je stvarno ultimate… hajde, bar si otisla u istu vrstu prodavnice, moglo je biti i gore
Comment by Jaca — September 26, 2007 @ 1:25 pm
Uh vidim da su ti baterije pri kraju, Drži se, još malo i gotovo. Znam da je najgore kad ti vodiš računa o svemu, a ostatak ekipe ne ispunjava svoj dio. Ja sam recimo počela zaboravljati gdje mi je što. Radimo od 09-21h u shopu i nastavljamo kad dođemo doma. Jedva čekam da prođu ove jesen/zima narudžbe.
Comment by maja — September 26, 2007 @ 5:38 pm
Znam da sam stvarno grozna, al’ umrla sam od smijeha! :o))))))
Slazem se s Majom, baterije su ti ocito pri kraju, jos malo izdrzi pa si priusti recharging. Sretno!
Comment by Mirela — September 27, 2007 @ 3:52 am
Draga, još samo malo. Znam da će sve na kraju biti onako kako si sama zamislila. Ovo su neizbježne varijante… Nadam se da ćeš mi nakon toga na kraći odmorko.
Comment by Dani — September 27, 2007 @ 7:08 am
Comment by London Column — September 27, 2007 @ 7:29 am
@all - moji su na poslu jucer umirali od smijeha, zajedno sa mnom. sve dok se mogu smijati svojoj nevolji, sve je ok!
iduci vikend je dugi vikend (neki fake holiday koji ja ne slavim, ali uvijek uzivam u slobodnom ponedjeljku!), tako da zasluzeni odmor dolazi.
Comment by Lidija — September 27, 2007 @ 7:34 am
savrseno :). i nazalost poznato
Comment by petra zagreb — September 27, 2007 @ 8:12 am
ajoooooooooooooooooooj, zemljo otvori se
Comment by Ribac — September 27, 2007 @ 10:23 am
Auuu mali neugodnjak
Ali bolje i to nego da su ti stvarno zagubili program!
Comment by pea — September 27, 2007 @ 12:45 pm