Moram priznati da mi je malo neobično da se praznik rada slavi neradom.
Na svim programima vijest da je UN zaključio da Amerikanci najviše rade. Bez ulaženja u metodologiju i stvarno stanje stvari, hoću napomenuti samo jedno: glavna razlika između Amerikanaca i Hrvata je u tome da se Amerikance vole hvaliti time kako jako puno rade, dok se Hrvati uglavnom hvale time koliko malo rade. Iako mislim da je krajnje jadno kad mi neki ovdje lokalni počnu pričati da oni ne mogu na godišnji jer firma ne može bez njih. Ajde, molim te… Nitko nije nezamjenjiv. Pogotovo ne dva tjedna na godinu. Sretan nam neradni praznik rada,
A, sad redom.
1. Škola
Vjerojatno ću u idućih tri i nešto godine promjeniti mišljenje, no trenutno moram priznati da sam izuzetno sretna jer sam upisala MBA. Sjedila sam prošli tjedan na predavanjima, slušala profesore i sve se smješkala jer sam jednostavno uživala.
Intenzivno financijsko računovodstvo je baš takvo kakvo je u naslovu. Polovica grupe (ima nas četrdesetak), nema ranijeg znanja računovodstva pa ih već sad jadne žalim. Ja sam ovaj vikend tri sata pisala zadaću, a ja većinu tog materijala već imam u malom prstu. Ne znam koliko bi mi vremena trebalo da sad to moram učiti.
Informacijski sustavi za managere mi je predmet baš po mjeri. Prva zadaća: napraviti blog. Ma, gdje me nađe?! Nema ispita. Uopće. Ali, ima dva timska projekta. Mrzim timske projekte!!! No, srećom, jedan od partnera mi je i mladac koji sjedi kraj mene. Naravno da mi se dopao na prvi pogled, utjelovljuje klona manje-više svih dečki u koje sam ikad bila zaljubljena. To, naravno, uključuje obrijanu glavu. I dovoljno sarkazma da skoro posrami i mene. Mi smo moderni klinci, mi se na predavanjima ne dopisujemo na papiricima. Mi si saljemo mailove. Bolest.
2. Jedrenje
Bilo mi je jako lijepo. Zaključila sam da je ipak ljepše kad se netko drugi muči s jedrima, a ja se sunčam na palubi. Osim toga, skužila sam da neki ljudi sebe shvaćaju daleko preozbiljno. (Ja nisam jedna od tih!) Kad sam se pojavila u subotu ujutro, na najsparniji dan u godini, provalila neku glupost, a njih troje me samo blijedo pogledalo i nastavilo čitati materijale koje smo dobili za tečaj, znala sam da bude puno učenja, a malo zabave. Tako je i bilo.
Ne mislite vi da je život dovoljno ozbiljan i strašan da nema potrebe da bi i mi sebe toliko ozbiljno shvaćali?! Zbog čega se neki ljudi (najčešće oni u financijskoj industriji…) ne znaju opustiti? Naravno, nije bilo govora da naslikavam okolo s telefonom jer bi me valjda bacili s broda. No, dobro.
3. Sephora lluminating Tweezer
Ovo je najbolja stvar ikad. Obožavam gadgets. Osobito ovakve. 
4. Lijek za telemarketere
Dajte im ovaj broj telefona: (212) 479-7990. Isto vrijedi i za naporne frajere za barom.
5. Kreditni rejting
Već su pisali neki naši Amerikanci o važnosti kreditnog rejtinga u Americi. Čitala sam i o tome da se predlaže uvođenje sličnog sustava i u Hrvatskoj. Ja se već par godina ne brinem o mom rezultatu (jer sam znala da nije spektakularan), ali kako u zadnje vrijeme razmišljam o kupnji stana ili barem auta, izvukla sam prije nekih mjesec dana svoj izvještaj sa sve tri kreditne agencije (Experian, Equifax, TransUnion) i zaključila da imaju više pogrešaka nego Amelijini matematički zadaci. (Ona glumi da zna zbrajati, ali zapravo pogađa. I samo povremeno točno pogodi.) Nisam bila lijena, napisala sam pisma, posala papire i ni mjesec dana kasnije, digla si rezultate za 30-ak bodova.
Sad sam ponosna na sebe. Ali ne dovoljno. Jer još nisam Excellent. Neprihvatljivo.
Onda sam pogledala cijene stanova koji mi se sviđaju i zaključila da idućih deset godina nemam šanse kupiti nekretninu. Pa sam djetetu otvorila štednju za college. Konačno. Iako smo njen otac i ja davno odlučili da ako ne dobije stipendije (kao što smo ih dobili on i ja), onda neće ići na faks. Nego u McDonalds peći pljeskavice. Ali sam se sad malo predomislila. Kad ona naraste, vjerojatno u Mickey D više neće servirati hamburgere. Pa, da mi dijete ne bude i bez fakulteta i bez posla.
6. Slike
Počela sam raditi djetetu na rođendanskom poklonu. Pišem joj knjigu. Sa slikama. Priču o tome kako se rodila Amelia. To joj je najdraža priča prije spavanja. Pričamo je svaki dan. I uvijek dodajemo nove detalje. Pa sam joj odlučila napraviti pravu slikovnicu. Da su ju sama čita. Kad meni dojadi. Jedini je problem bio da mi fotke iz 2003. nisu na krompjuteru. Ni one iz 2004, 5, ili 6. Pa, čak ni većina iz 2007. Jer sam megaloman i imam više od 20,000 slika. Jer u ničemu ne mogu biti umjerena. Bolest. Pa sam si kupila još jedan hard drive. I na njega natrpala svih 50GB slika. I sam sam sretna ko pajcek u blatu. I već sam napravila jednu knjigu, sa slikama iz Hrvatske. I obećala sam si da budem svaki mjesec napravila jednu. A, ja uvijek ispunim obećanja koja dam sebi.
7. Pre-K
Dijete mi sutra kreće u školu. Pre-K. Ili Pre-Kindergarden. Jako je uzbuđena, a i ja s njom. Već par tjedana vježbamo i pišemo zadaću. I učimo. Moram s ponosom konstatirati da je na mene i da voli školu. I učenje.
Je’l se da primjetiti da mi fali? Naime, ovaj vikend je kod tate. Četiri cijela dana.
8. Gap
S radošću konstatiram da je Gap konačno angažirao pametnog dizajnera i opet su počeli raditi lijepe obleke. Nakon nekoliko godina čudnih čuda. Pa se sad Mimi i ja oblačimo u istom dućanu. Kaj to nije herzig? No, nije da idemo van obučene u iste obleke. Tak bolesne nismo. Evo: za mame i za kćeri. (Tate i sinovi si moraju sami pomoći…)
9. Nova ovisnost: Bliss
Dok već dugo znam da im je spa (ilitiga wellness na hrvatskom) neusporedivo iskustvo, ja sam tek nedavno otkrila njihove web stranice. Na žalost. Jer sam našla 83647923674 stvari koje jednostavno jako trebam. Najbolja od svih do sad kupljenih je ova. Cure, radi da nije za vjerovati.
10. Ostavke
U Americi ostavke padaju sa svih strana. Zapravo, samo s jedne strane. Republikanske. Što je sasvim OK. Jedino me onda još više rastuži kad vidim da u banana državi u kojoj sam odrasla pošalju djecu u smrt i onda svi okrivljuju nekog drugog. Zbog čega u Hrvatskoj ne postoji odgovornost?
11. Blog
Nije da neću, nego stvarno nemam vremena. Radim puno radno vrijeme, dvije večeri u tjednu sam na predavanjima, subotom učim, a nedjeljom se provodim s djetetom. I na poslu je gužva jer je za manje od mjesec dana večera za 500 ljudi. A, baš ništa se ne odvija po planu. Malo sam stresna. Ali, bude prošlo.
12. Dirty Sexy Money
Ovome se toliko veselim da sam si 26. rujna stavila na kalendar.
13. Rujanski Vogue
Ima 850 stranica. Reklama. I tri obleke koje su mi se dopale. I za to sam ja vukla doma časopis od pet kila. A, morala sam si ga kupiti.
14. Britney
Mislite si vi kaj hoćete, ali meni se Gimme More baš sviđa.
| 
| 
| 
| 
| 
| 
September 4th, 2007 at 3:24 am
Draga moja, i kod nas se otvorila Sephora, ali sam razočarana jer nema puno toga što ‘vani’ ima… Jao, ideja za rođendanski dar ti je savršena!
September 4th, 2007 at 4:25 am
Illuminating Tweezers rule!
I ima ih za kupiti u ZG u Mercatoru (na Vukovarskoj/Heinzlovoj). Btw, Avenue Mall u ZG sucks – ima 1% stvari koje ima svaki prosjecni mall u USA, i sve isto kao i svi ostali ZG shopping centri. 
(((((((( Totalno razocaranje…
Lidija, a kaj tocno radi onaj Blis produkt? Nije mi bas jasno na koji nacin sprijecava ingrown hair i bumps na kozi…
Odgovornosti u HR nece biti dok nam sudstvo ne radi. Naravno, ostavke se ocekuju (u naprednijim zemljama)… no ne u HR. To bi bilo previse za ocekivati… zasto ista raditi po zakonu kad svi predmeti imaju zastaru nakon par godina, a to je taman za jedno nepojavljivanje na sudu zbog ispricnice koju ti je napisao frendich doktor i zbog jednog pisma kaj posaljes kao prigovor? Uostalom, sto vise krsis i teze zakon, to ces se lakse izvuci… u HR… zao mi je obitelji vatrogasaca koji su izgubili sve za par hektara trave i zbog idiotizma puno ljudi (pocevsi s onim koji je bacio opusak).
Samo ti vrijedno radi i gukni ponekad da znamo da si ziva i zdrava…
September 4th, 2007 at 5:21 am
Tek sam sad googlala (212) 479-7990… Rejection line?! Professional?!
ROFLMAO! Zato volim Ameriku! 
))))))))
September 4th, 2007 at 9:01 am
ozbiljno shvacanje sebe samog – svaki dan posjecujem HR managers i HR directors, neki već imaju vrlo, vrlo slične tikove. nikad mi nije bilo jasno tko nekome daje za pravo da se drzi ko bog i batina?
September 4th, 2007 at 10:02 am
Znala sam da ce ti se MBA svidjeti – mi smo na MIS pravili mini-Wiki page i isto tako nismo imali ispite, samo 2 papers and group project.
) jedino sto sve moram narucivati online, a bilo bi fino da mogu probati u prodavnici.
Ideja o slikovnicama je super – je li ih radis preko iPhoto ili negog drugog programa?
A i ja se oblacim u Gap – Gap Maternity
September 4th, 2007 at 10:47 am
da, da, to je najdeblji vogue u povijesti vogue-a. ja kupujem svaki mjesec vogue, izmedju gomile zenskih casopisa. svaki puta velim da ne budem, jer ih obicno samo prelistam, i mozda nesto tu i tam’ procitam…ali svaki puta nemrem odoljeti.:rolleyes:
September 4th, 2007 at 4:02 pm
@dani – ja ne mogu reci da precesto idem u sephoru jednostavno jer ne kupujem pretjerano puno kozmetike – kad sam prirodno tak’ lijepa…
– ali je lijep ducan, svakako.
@mirela – ako imas skype, nazovi rejection line. ja sam se valjala po podu od smijeha!
@petra – ja ne znam, ali mislim da ti ljudi trose daleko previse energije na zapravo nebitne stvari. (a, oni vjerojatno to isto misle o meni.)
@jaca – knjige radim u iphoto, imam ilife 08 i jako mi se svida.
@sandy – ma, ja se isto zatrpavam s tim casopisima koje samo listam, ali su mi lijepi za gledati pa si ih onda moram kupiti. mada volim citati vanity fair, za stvarno.
September 5th, 2007 at 6:13 am
1) e škola, škola, nebum ništa rekao jer sam po tom pitanju… pa sam sebe razočarao…
vidi se da je obleka doba – iz “Europe” je 
a pjesmuljak je OK, vidjet će mo ostatak
2) nikad bio, htio bih
3) jel to pinceta sa lampom!?
4) što broj kaže?
5) to me ne zanima, iako možda jednog dana bude
6) poklon je za 5 al kako da to velim… 90% šansa je da nikad ne razvijše slike ako ih ne razviješ odmah
7) vidimo da je Amelia kod tate – blogaš
9) jednom bih i ja htio otić da budem pampered (vrit ponestaje mi rvackih riječi) al to treba zaradit… a to nemogu sad
10) postoji odgovornost, samo što se uspješno prebacuje poput loptice
11) a baš ti je teško zadatak pao
12) meni dost da su spomenuli GA
13) to ne razumijem… plaćaju se skupe reklame, mislim pobogu… al imaju oni i svoju prednost – uz toliko reklama bar imaš dosta materijala za potpalu
14) nekako sam očekivao spominjanje Britney… mislim ipak je ona tvoj ekvivalent mojim Spice Girls
September 5th, 2007 at 4:15 pm
Bwuahahahahahahahahahahaha
$200 off the iPhone
Sad ce ga bas imati svaka ‘susa’(if she’s stupid enough to buy it considering its abysmal battery performance)
bwahahahahahaha
best news ever
September 5th, 2007 at 4:25 pm
@ribac – pa, ti ovo bloganje shvacas ozbiljnije cak nego i ja!
@anonymous – you seriously need to get a life! i’ll even give you $50 to get you started…
September 5th, 2007 at 5:51 pm
Pa od tebe dugo ni riječi i onda to sve utrpaš u jedan post pa ja ne znam od kuda krenuti s komentiranjem. Tragediju o dečkima koji su poginuli ne mogu komentirati jer me to sve jako pogodilo. Uopće mi je teško razmišljati o tome. Gledam svog brata i mislim si da su ti dečki bili mlađi i od njega. Prežalosno i prestrašno.
Što se tiče novih sitnica na tržištu, što mi to sve vrijedi kad još uvijek ne žele dostavljati u prelijepu našu. Pih kad bi samo znali koja zarada se krije ovdje. Ajde Lidija pronađi još malo sl.vremena pa započni neki biznis di buš švercala nama hrvatima nedostižne stvari
September 6th, 2007 at 5:45 am
baš me zanima tko je taj anonymous
September 6th, 2007 at 7:06 am
@petra – ja mislim da je jako lijepo da imam dusebriznika s vise od 300 zabiljezenih posjeta koji se toliko brine o meni i mom financijskom stanju da toliko ima na oku sve na sto ja trosim SVOJE novce. i, mislim da budem od sad svaki mjesec morala staviti financijska izvjesca na blog pa da mi lijepo taj citatelj/citateljica ukaze na koje sam to druge gluposti potrosila SVOJE novce. ah, kad bi barem svima bilo toliko stalo do mene…
September 6th, 2007 at 3:11 pm
Ovaj foršpan je dobar…Imam Gap košulju koju sam platio tada za mene skupih 50$. Danas plaćem kaj nisam kupio još bar 5…
September 6th, 2007 at 8:11 pm
Tražio sam mejl po ovom blogu, al nisam ga mogao naći, pa evo onda komentara:)
Lidija, hvala ti što postojiš!
) Znam da ovo zvuči malo freaky, al zamisli se na mojoj poziciji – cijeli život si zaljubljen u New York, želiš o njemu znati i vidjeti više nego što zna i vidi onaj koji u njemu živi, i onda jednog dana (samo zato jer si u google upisao da ti traži outlet dućane) izbaci ti blog neke fenomenalne ženske koja živi u fakin New Yorku!! 
Nadam se samo da ću imat dovoljno tinte da isprintam sve tvoje postove – I’m having severe buttpain (or should I say buttgain) kad sjedim duže od par sati za kompom, a taman se učlanih u teretanu
Anyway, molim te, piši i dalje i znaj da će ti se još netko jaaako veseliti svakog dana kad upalim komp
Veeeelika pusa :*
btw, ja sam Branimir, studiram medicinu u Zagrebu, i šta još reći… Nice to “meet” ya
p.s. tko je runngun?
p.s.s. ajme još jedan new yorker!! aaaaaaaaaaa!!!! hahah:D
September 7th, 2007 at 8:54 am
Halo!!! Pa ti si ziva, zdrava i sretnicka! Bas mi je drago da se smjeskas na predavanjima uz tipusa koji ti se svidja
…knjiga za malu je predivna ideja…i ja ih radim za necakinju kad jos nemam svoje malo celjade 
…cuklanje voguea doma…da, znam kako je iako ej super kaj su sad poceli davati u njima vouchere za razne ducane pa idem u shopping straight after work 
)na brzinu drmnemo jednu…hihi
uzivaj i dalje…
P.S. definitnvo stizemo u nyc krajem travnja za rodjendan Mr. S- bum ti javila pa ako ces htjeti i moci mozemo na kavicu na neku od sex and the city lokaciju
pa pa
September 7th, 2007 at 10:11 am
@brane – gosh, you just made me blush…
@london column – ma, ziva, samo nemam vremena ni za disanje ovih dana. u travnju kava, svakako.
September 8th, 2007 at 10:33 am
Super ideja za rodjendanski poklon! Pozdravi tebi i princezi. Kad joj je rodjendan?
September 9th, 2007 at 10:22 am
Bwahahahahahahaaaa
Za krepat ovaj komantar o godišnjima u Hrvatskoj.
Curo, ajde se ti vrati, zaposli na jedno godinu dana kod privatnika i napiši onda isto. LOLčina
September 10th, 2007 at 12:41 pm
@yogica – u listopadu. jos malo.
@vedran – radila sam ja u hrvatskoj kod privatnika, jednom daaaaavno. ali, kaj stvarno sad i u hrvatskoj ljudi pocinju poprimati sindrom “ja sam nezamjenjiv” k’o i ovi moji tu lokalni? ja sam, na primjer, apsolutno zamjenjiva i nema te sile zbog koje bih se ja odrekla godisnjega. (druga je prica kad gazda ne da ici na godisnji, ali to je sasvim druga stvar… a, toga ima puno i u americi, a i u hrvatskoj.)