Radim ja na toj mojoj svečanoj večeri koja je idući ponedjeljak. Od početka ništa ne ide po planu. Za sve treba čekati najmanje duplo dulje nego smo prvobitno planirali. Glavobolja ogromna.
U ponedjeljak konačno dobijem dizajn programa od dizajnera koji mi ga je obećao poslati prije dva tjedna. Nazovem moje dečke u štampariji tu u zgradi, i vele oni meni, “Na žalost ništa od toga, imali smo te na redu prije dva tjedna, čekali smo, ali sad su nam upala četiri velika posla, jednostavno ne stignemo napraviti tvoj.”
OK, para se ima, naručim ja to izvana.
Nazovem ih ja danas da provjerim ako je gotovo. Veli žena, “Gotovo je. Dođi.”
Dođem ja i dam im moje ime. Nema. Ime firme. Nema. Broj telefona. Nema. Traže na pultu, ispod pulta, na kompjuteru, od mojeg posla ni traga ni glasa.
Desetak minuta kasnije, ja izgubim strpljenje i velim, “Nije mi jasno. Ja sam prije 20 minuta nazvala Kinko’s i rekli su mi da je gotovo.”
Za točno mjesec dana moja mala princeza će slaviti svoj četvrti rođendan. Već tjednima priča o tome i planira vlastitu surprise party. Ove je godine tata zadužen za organizaciju, ali i ja pomažem u isključivo savjetničkoj funkciji. Ipak sam ja special events planner, ne mogu a da se ne upletem!
Kako je prvi korak u planiranju svake funkcije odabir datuma, mjesta i teme, tako je Amelia dobila priliku izraziti svoje mišljenje o tome što bi ona htjela da bude tema ovog rođendana. Lani je odabrala boju, lila. Ove godine smo do sad prošli ove teme:
- Barbie (i mama i tata su rekli kategorički NE)
- Ariel
- Dora the Explorer
- Košarka
- Princeze (yuck!)
- The Cat in the Hat
- Angelina Ballerina
- Disco
I meni definitivno najdraža ideja…
“Tata, ja hoću karneval za moj rođendan. I hoću da mi iznajmiš slona…”
Pitala me jedna jako draga čitateljica kako se s Amazona naručuje iz Hrvatske. Kako ja to nikad nisam imala prilike raditi, zanimalo me ako netko od drugih čitatelja ima iskustva. Ja sam naručivala knjige odavde i slala u Hrvatsku i znam da je trajalo dosta dugo i da je poštarina paprena. (Daleko više se isplati i brže je ako naručim da dođu na moju adresu i onda ja pošaljem poštom u Hrvatsku.) No, to ne pomaže onima koji bi rado sami direktno naručivali (a, ja još nisam baš u fazi da imam dovoljno vremena da radim kao Amazon distributer za Hrvatsku…)
Dobila ja tako prošli tjedan na poslu zadatak da otvorim korisnički račun na Facebook. Nikad do sad nisam podlegla dražima komuniciranja kroz social networking sites. Imam LinkedIn račun i koristim ga samo za poslovne kontakte i to dosta uspješno. MySpace me nikad nije ni približno privlačio, mislim da sam kao GenXer totalno kriva generacija za to. Ruku na srce, jedva da imam vremena za mailove i blog, baš mi treba da za još nešto nemam dovoljno vremena.
No, kad je to nešto što se može i mora raditi za vrijeme radnog vremena, eh, onda je to već nešto drugačije. Drage sam volje napravila korisnički račun, nekako skrpala desetak prijatelja i upustila se u avanturu. Velika greška.
Moram priznati da mi je malo neobično da se praznik rada slavi neradom.
Na svim programima vijest da je UN zaključio da Amerikanci najviše rade. Bez ulaženja u metodologiju i stvarno stanje stvari, hoću napomenuti samo jedno: glavna razlika između Amerikanaca i Hrvata je u tome da se Amerikance vole hvaliti time kako jako puno rade, dok se Hrvati uglavnom hvale time koliko malo rade. Iako mislim da je krajnje jadno kad mi neki ovdje lokalni počnu pričati da oni ne mogu na godišnji jer firma ne može bez njih. Ajde, molim te… Nitko nije nezamjenjiv. Pogotovo ne dva tjedna na godinu. Sretan nam neradni praznik rada,
A, sad redom.
1. Škola
Vjerojatno ću u idućih tri i nešto godine promjeniti mišljenje, no trenutno moram priznati da sam izuzetno sretna jer sam upisala MBA. Sjedila sam prošli tjedan na predavanjima, slušala profesore i sve se smješkala jer sam jednostavno uživala.
Intenzivno financijsko računovodstvo je baš takvo kakvo je u naslovu. Polovica grupe (ima nas četrdesetak), nema ranijeg znanja računovodstva pa ih već sad jadne žalim. Ja sam ovaj vikend tri sata pisala zadaću, a ja većinu tog materijala već imam u malom prstu. Ne znam koliko bi mi vremena trebalo da sad to moram učiti.
Informacijski sustavi za managere mi je predmet baš po mjeri. Prva zadaća: napraviti blog. Ma, gdje me nađe?! Nema ispita. Uopće. Ali, ima dva timska projekta. Mrzim timske projekte!!! No, srećom, jedan od partnera mi je i mladac koji sjedi kraj mene. Naravno da mi se dopao na prvi pogled, utjelovljuje klona manje-više svih dečki u koje sam ikad bila zaljubljena. To, naravno, uključuje obrijanu glavu. I dovoljno sarkazma da skoro posrami i mene. Mi smo moderni klinci, mi se na predavanjima ne dopisujemo na papiricima. Mi si saljemo mailove. Bolest.
2. Jedrenje
Bilo mi je jako lijepo. Zaključila sam da je ipak ljepše kad se netko drugi muči s jedrima, a ja se sunčam na palubi. Osim toga, skužila sam da neki ljudi sebe shvaćaju daleko preozbiljno. (Ja nisam jedna od tih!) Kad sam se pojavila u subotu ujutro, na najsparniji dan u godini, provalila neku glupost, a njih troje me samo blijedo pogledalo i nastavilo čitati materijale koje smo dobili za tečaj, znala sam da bude puno učenja, a malo zabave. Tako je i bilo.
Ne mislite vi da je život dovoljno ozbiljan i strašan da nema potrebe da bi i mi sebe toliko ozbiljno shvaćali?! Zbog čega se neki ljudi (najčešće oni u financijskoj industriji…) ne znaju opustiti? Naravno, nije bilo govora da naslikavam okolo s telefonom jer bi me valjda bacili s broda. No, dobro.
3. Sephora lluminating Tweezer
Ovo je najbolja stvar ikad. Obožavam gadgets. Osobito ovakve. 4. Lijek za telemarketere
Dajte im ovaj broj telefona: (212) 479-7990. Isto vrijedi i za naporne frajere za barom.
5. Kreditni rejting
Već su pisali neki naši Amerikanci o važnosti kreditnog rejtinga u Americi. Čitala sam i o tome da se predlaže uvođenje sličnog sustava i u Hrvatskoj. Ja se već par godina ne brinem o mom rezultatu (jer sam znala da nije spektakularan), ali kako u zadnje vrijeme razmišljam o kupnji stana ili barem auta, izvukla sam prije nekih mjesec dana svoj izvještaj sa sve tri kreditne agencije (Experian, Equifax, TransUnion) i zaključila da imaju više pogrešaka nego Amelijini matematički zadaci. (Ona glumi da zna zbrajati, ali zapravo pogađa. I samo povremeno točno pogodi.) Nisam bila lijena, napisala sam pisma, posala papire i ni mjesec dana kasnije, digla si rezultate za 30-ak bodova.
Sad sam ponosna na sebe. Ali ne dovoljno. Jer još nisam Excellent. Neprihvatljivo.
Onda sam pogledala cijene stanova koji mi se sviđaju i zaključila da idućih deset godina nemam šanse kupiti nekretninu. Pa sam djetetu otvorila štednju za college. Konačno. Iako smo njen otac i ja davno odlučili da ako ne dobije stipendije (kao što smo ih dobili on i ja), onda neće ići na faks. Nego u McDonalds peći pljeskavice. Ali sam se sad malo predomislila. Kad ona naraste, vjerojatno u Mickey D više neće servirati hamburgere. Pa, da mi dijete ne bude i bez fakulteta i bez posla.
6. Slike
Počela sam raditi djetetu na rođendanskom poklonu. Pišem joj knjigu. Sa slikama. Priču o tome kako se rodila Amelia. To joj je najdraža priča prije spavanja. Pričamo je svaki dan. I uvijek dodajemo nove detalje. Pa sam joj odlučila napraviti pravu slikovnicu. Da su ju sama čita. Kad meni dojadi. Jedini je problem bio da mi fotke iz 2003. nisu na krompjuteru. Ni one iz 2004, 5, ili 6. Pa, čak ni većina iz 2007. Jer sam megaloman i imam više od 20,000 slika. Jer u ničemu ne mogu biti umjerena. Bolest. Pa sam si kupila još jedan hard drive. I na njega natrpala svih 50GB slika. I sam sam sretna ko pajcek u blatu. I već sam napravila jednu knjigu, sa slikama iz Hrvatske. I obećala sam si da budem svaki mjesec napravila jednu. A, ja uvijek ispunim obećanja koja dam sebi.
7. Pre-K
Dijete mi sutra kreće u školu. Pre-K. Ili Pre-Kindergarden. Jako je uzbuđena, a i ja s njom. Već par tjedana vježbamo i pišemo zadaću. I učimo. Moram s ponosom konstatirati da je na mene i da voli školu. I učenje.
Je’l se da primjetiti da mi fali? Naime, ovaj vikend je kod tate. Četiri cijela dana.
8. Gap
S radošću konstatiram da je Gap konačno angažirao pametnog dizajnera i opet su počeli raditi lijepe obleke. Nakon nekoliko godina čudnih čuda. Pa se sad Mimi i ja oblačimo u istom dućanu. Kaj to nije herzig? No, nije da idemo van obučene u iste obleke. Tak bolesne nismo. Evo: za mame i za kćeri. (Tate i sinovi si moraju sami pomoći…)
9. Nova ovisnost: Bliss
Dok već dugo znam da im je spa (ilitiga wellness na hrvatskom) neusporedivo iskustvo, ja sam tek nedavno otkrila njihove web stranice. Na žalost. Jer sam našla 83647923674 stvari koje jednostavno jako trebam. Najbolja od svih do sad kupljenih je ova. Cure, radi da nije za vjerovati.
10. Ostavke
U Americi ostavke padaju sa svih strana. Zapravo, samo s jedne strane. Republikanske. Što je sasvim OK. Jedino me onda još više rastuži kad vidim da u banana državi u kojoj sam odrasla pošalju djecu u smrt i onda svi okrivljuju nekog drugog. Zbog čega u Hrvatskoj ne postoji odgovornost?
11. Blog
Nije da neću, nego stvarno nemam vremena. Radim puno radno vrijeme, dvije večeri u tjednu sam na predavanjima, subotom učim, a nedjeljom se provodim s djetetom. I na poslu je gužva jer je za manje od mjesec dana večera za 500 ljudi. A, baš ništa se ne odvija po planu. Malo sam stresna. Ali, bude prošlo.
12. Dirty Sexy Money
Ovome se toliko veselim da sam si 26. rujna stavila na kalendar.
13. Rujanski Vogue
Ima 850 stranica. Reklama. I tri obleke koje su mi se dopale. I za to sam ja vukla doma časopis od pet kila. A, morala sam si ga kupiti.
14. Britney
Mislite si vi kaj hoćete, ali meni se Gimme More baš sviđa.
