newyorčanka: the blog

August 13, 2007

Kud plovi ovaj brod…

Filed under: Svašta — Lidija @ 1:12 pm

Bas tako budem si ja pjevala. Uskoro. Nadam se da ne budem doplutala do Europe. Slucajno.

Bih ja pisala blog, ali nemam vremena. Moram uciti. Dosli su mi materijali! :-)

delicious | digg | reddit | facebook | technorati | stumbleupon | chatintamil

8 Comments »

  1. Oprošteno ti je što ne pišeš ;)

    Comment by maja — August 13, 2007 @ 2:07 pm

  2. streberice :P ma sve 5 samo ti fino uci da ne bi fakat slucajno do Europe ;)

    Comment by London Column — August 13, 2007 @ 3:00 pm

  3. Meni se to cini interesantnijim od bloganja, ali ipak nemoj toliko zalutati da nam se opet uskoro ne javis :)

    Comment by jaca — August 13, 2007 @ 3:58 pm

  4. Evo da te pozdravim, nakon duljeg vremena. Zabavila sam se s kreiranjem kataloga knjiga, naravno to je tek početak, Želim ti mnogo uspjeha u školskim klupama :)) Veliki poljubac tebi i malenoj.

    Comment by Helix — August 14, 2007 @ 4:54 am

  5. Bas streberica ;-) hehehehe…sretno s ucenjem i da ga polozis iz prve! Ma u to uopce ni ne sumnjam :-)

    Comment by pupa — August 14, 2007 @ 5:31 am

  6. @maja - hvala! ;-)
    @london column - ah, cuj, ni to me ne bi iznenadilo…

    @jaca - ma, i bloganje je zanimljivo, ali u zadnje vrijeme mi samo nedostaje vremena.

    @helix - cuj, s onom jedrilicom si me posramila :-). veselim se povratku u skolu, vec mi je falilo.

    @pupa - ti niti ne znas kakav sam ja streber. zalosno je to.

    Comment by Lidija — August 14, 2007 @ 6:55 am

  7. Bas citam tvoj blog i moram reci da obozavam osobe sa interesima (ne moraju nuzno biti kao i moji, ja ne volim jedrenje). Ali…nekako se osjecam preporodjeno poslije citanja tvojih postova zato sto su puni zivotne radosti i zato sto si gladna znanja (usudjujem se reci kao sto sam i sama :)).
    A vec mi se par puta desilo u RL da mi ljudi (poznanici / kolege) kazu u facu (kada se povede razgovor o mojim mnogobrojnim hobijima) kako (citat) :”Ti stvarno imas previse vremena!”
    A koja je opcija, praviti se da nemas vremena i biti izfrustriran (??) i mrziti ujutro sebe a popodne ostatak svijeta?
    Ah, (sto bi se reklo) oprosti im B(l)oze ne znaju sta cine :) Pozdrav tebi i Ameliji (i ostalim likovima iz tvojih prica) & keep going :)

    Comment by kalista — August 16, 2007 @ 1:18 am

  8. @kalista - ja mislim da je srecu najvecim dijelom sami biramo. ima puno ljudi koji vole biti nesretni, negativni i isfrustrirani. toliko je jednostavnije biti sretan, zahtjeva daleko manje energije, a svaki dan je toliko ugodniji…

    a, bez hobija se zivot svodi na posao i … posao?! nema sanse.

    Comment by Lidija — August 16, 2007 @ 7:08 am

RSS feed for comments on this post. TrackBack URL

Leave a comment

Copyright Lidija Markes