A, samo je padala kisa…
Već noćas mi se činilo da ne ide na dobro. Grmljavina je bila toliko glasna da me budila iz sna. Ne bojim se nevremena, ali noćašnje me plašilo. Vjetar je šibao o moje ogromne, inače izuzetno solidne prozore da su se tresli, budeći u meni strah da bi i njihovo nelomljivo staklo moglo puknuti.
Kad smo se oko 7 probudile i pogledale prognozu, najavljivali su sparinu i mjestimične pljuskove. To nije zvučalo prestrašno. Onda se stigli mailovi da je privremeno prekinut promet podzemnim vlakovima prema NYC. E, tu, baš tu sam morala odlučiti uzeti godišnji i ostati doma. Ali nisam.
Kako smo se susretale s Amelijinom bakom na Manhattanu prije mog posla, čekale smo da ona krene jer su i njeni vlakovi kasnili. Našle smo se na stanici naše podzemne gdje je gužva na platformi bila nemoguća. Vlakovi za 33. ulicu vozili su tek svakih 20 minuta. Bili su toliko krcati da se nije bilo moguće ugurati na njih. Odlučila sam riskirati i otići vlakom downtown, na World Trade Center, planirajući njujorškom podzemnom doći natrag midtown.
Best laid plans…
Kad smo konačno stigle do WTC, saznale smo da je obustavljen sav promet na podzemnoj. Savjetovali su nas da izađemo van i uzmemo autobus. Lijepo zamišljeno, jedino što autobusa nije bilo za lijek, a oni koji su prolazili redovno su imali natpise: OUT OF SERVICE. Naravno, ni slobodnih taksija nije bilo na vidiku. Jedino što nam je preostalo bilo je uputiti se pješke prema 34. ulici, skoro pet kilometara sjeverno, po usijanom asfaltu, okupane sparinom. Ja sam, naravno, vukla laptop i moj predivni novi kišobran.
Negdje oko Bedford Street, srele smo i Amelijinog tatu. On je uspio doći vlakom do 34. ulice, a onda nije imao kako do WTC. S njim smo popile ledenu kavu/sok i zaputile se dalje. Oko 27. ulice moje je jadno dijete posustalo i onda smo sjele u Dunkin Donuts i čekale baku. Ja sam u međuvremenu saznala da je zgrada fakulteta privremeno zatvorena jer zbog poplave ne rade liftovi ni klima. Brzo sam odustala od ideje da spašavam tu polovicu radnog dana. Nakon puse s djetetom, polako sam se uputila do Park Avenue South da odradim barem drugu polovicu.
I sad, dok sjedim ovdje i slušam priče svih ostalih koji su jednako kao i ja prehodali milje da bi došli do ureda, pitam se kako je moguće da grad kao New York potpuno skrahira nakon jedne kiše. Nije ni čudno da se bojimo novog terorističkog napada, očito je da smo potpuno nespremni za takvo što.
| 
| 
| 
| 
| 
| 
11 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
Šetnjica od WTC do 34. bi mi do prije par mjeseci zvučalo onako ko da si Japancu prozborila neš na hrvatskom…al pošto i ja bijah u sličnoj dvojbi da od WTC-a krenem prema uptownu pješice sad znam da je to šetnjica i pol…a i nije bilo upola tak vruće… Uzeo sam ipak neki od vlakova
Comment by Run — August 8, 2007 @ 3:06 pm
kod nas sinoc sipala kisa, danas se kuhamo od sparine - just a normal day in upstate NY, a vidi sta se kod vas desava. Stavrno me ta nespremnost cudi.
Comment by jaca — August 8, 2007 @ 4:30 pm
e svasta, uopce mi nije jasno kakve veze ima kisa s podzemnom. pa nije zemljani pod pa da procuri odozgo na vlakove!
Comment by atlantik — August 8, 2007 @ 4:35 pm
hehe, srećom ZG je mali pa svi uvijek stignu sa cca. sat do dva kad je kaos. Kad je običan dan onda kasne do 4 sata na posao
PS: poznat mi nešto kišobran 
Comment by ribac — August 8, 2007 @ 5:30 pm
@run - u krivo si vrijeme bio u nyc!
ovo si morao vidjeti…
@jaca - sparina je bila danas nesnosna, obecali nam za sutra sasvim lijepi dan. ma, da i to vidimo.
@atlantik - ja ti to isto ne kuzim. k’o fol imaju pumpe ali pumpe mogu pumpati samo do inca vode na sat. a palo je tri. pa ih iznenadilo. kao i zimsku sluzbu snijeg usred prosinca. a, mi nek’ setamo!
@ribac - kisobran je jedna od boljih investicija u dugo vremena. em mi je lijep, em ja bolje izgledam pod njim, em me podsjeca na krasnu posjetu zagrebu. pa, kak’ mi onda ne bi bio drag?!
Comment by Lidija — August 8, 2007 @ 8:05 pm
i ja sam danas isla pjeske na posao,doduse samo 26 ulica.uf, sto je bilo nesnosno vruce…ali meni je to bio dobar jutarnji workout..nemogu vjerovati da ste bili zatvoreni, pa ja sam samo dvije ulice nize i u nasoj zgradi liftovi i klime su radili…cudno…pa pa
Comment by keti — August 8, 2007 @ 10:20 pm
Baš sam jutros na vijestima čula za kolaps u podzemnim i pomislih da si možda baš tada morala u grad…
Comment by Dani — August 9, 2007 @ 3:18 am
A ja sam citala negdje da je nekakav tornado puknuo oko brooklyna??
Comment by pupa — August 9, 2007 @ 9:40 am
hehe…vec te zamisljam u uredu kak sjedis…ah cuj, kod nas isto pola tih lines zamre kad je kisa ili snijeg u pitanju, ali nije bas tako strasno. a kaj se setnje tice, vjerujem da je amelijica posustala..ali evo s bright side- very nice exercise
Comment by London Column — August 9, 2007 @ 10:27 am
evo danas se nama nes slicno dogodilo… nemamo podzemnu, ali imamo semafore
[http://www.net.hr/crnakronika/page/2007/08/09/0168006.html]
Comment by Run — August 9, 2007 @ 5:07 pm
Ja sam cula na vijestima da je Brooklyn poharao tornado, sa kojih 200km/h brzinom vjetra. Zastrasujuce je to sto se takvo vrijeme donedavna nije moglo vidjeti u recimo Europi i na sjeveroistoku USA…
Mi smo na Pagu jucer gledali stvaranje pijavice, koja srecom nije imala snage da se spoji s morem. Brrrr…
Comment by Mirela — August 10, 2007 @ 2:09 am