Koralji
Već si dugo želim ogrlicu od koralja. Pravih pravcatih. Sjećam se da sam ih prije par ljeta u Istri vidjela u svim zlatarnama. Ovo se ljeto spremam u Zadar i zanima me par stvari:
(1) Kako prepoznati prave koralje?
(2) Koliko je “normalna” cijena za ogrlicu od koralja? (Ne predugu, onako baš da je uz vrat. I sa srebrnom kopčom, nikako ne zlatnom.)
(3) Ima li netko zlatarnu ili dućan za preporučiti u blizini Zadra?
- - - - -
Koliko god da ovo obično ne radim, jedna me komentatorica potegla za jezik, pa moram. 
Prije nekoliko mjeseci, po povratku iz Hrvatske napisala sam post o hrvatskim stjuardesama isprovocirana bezobraznom stjuardesom na letu Croatia Airlines. Komentari su uslijedili, uglavnom potvrđujući moje negativno iskustvo.
No, pred neki dan, jedna (očito stjuardesa CA), Ada ostavila mi je poduži komentar na temu. Citiram:
Naiđoh slučajno na ovu raspravu isfrustriranih , ljubomornih, i najvjerojatnije usamljenih žena. Jer tko bi čiji je život ispunjen raspravljao toliko o stjuardesama i nazivao svoj rod kravama.Vi zaista niste kompetentne govoriti o kulturi i obrazovanju stjuardesa jer, očito, ga same nemate. Dapače stjuardese u Croatia Airlinesu su većinom fakultetski obrazovane.Kako to da niste primijetile neljubazne stjuarde?Ne kažem da neljubaznih nema, ali generaliziranje onih koji putuju jednom godišnje npr. je odraz primitivne i neinteligentne percepcije okoline.Obrazovani ljudi, danas se koriste mailom i internetom da bi svoje pritužbe uputili na pravu adresu, u ovom slučaju kompaniji, u cilju da poboljša svoje usluge i educira ljude kroz sustav koji se naziva “kvaliteta usluge”.Sustav kvalitete postoji i u vašim firmama ako imate sreću da ste zaposlene.
Inače da vas informiram, od kupnje karata pa do aviona vi ste u kontaktu s nekoliko “firmi” te morate razlučiti svoje primjedbe koje se često ne odnose na zrakoplovnu kompaniju..
Putovanje samo po sebi spada u kategoriju visoko stresnih situacija gdje se u ograničenom prostoru nalazi mnoštvo ljudi svaki sa svojim problemima (od kojih neki sa ozbiljnim zdravstvenim,) mnogi sa svojim ogromnim torbama i figurativno frižiderima od kojih se ne mogu rastati niti na tren bez obzira što zakoni fizike imaju svoje limite, te je prirodna reakcija da mnogi misle kako je njihov problem najvažniji te da je kabinsko osoblje svemoguće u rješavanju bezbroj problema u istom trenutku i pritom misliti na svoje osnovne dužnosti po zakonu o kojima vi nemate pojma, a to je spašavanje vaših dragocjenih života na način o kojem se čitavi radni vijek obučavaju, a s ” kafa, čaj, sok” vam podilaze kako bi zaboravili vječni strah od letenja…
Draga Ada, ja nemam “sreću” da sam zaposlena, ja sam pametna, sposobna, obrazovana i ambiciozna i zato imam dobar posao. Moj stupanj frustracije, ljubomore i usamljenosti je na najnižoj razini koju si mogu zamisliti. Putujem avionom intenzivno od 1993., a od 1997. živim u Americi. Letenja me nikada nije bilo strah i stjuardese mi nikada nisu trebale da mi podilaze i da se brinu za moj “figurativni frižider” koji sasvim sigurno ne nosim sa sobom na avion jer imam daleko previše stila za takvo što. Za mene putovanje nije visoko stresna situacija, uživam u letenju i istu tu ljubav prenosim i na dijete koja je sa svoje tri i pol godine proputovala više avionskih milja nego velika većina Amerikanaca ili Hrvata u cijelom životu. Nadam se da sam raščistila sve nedoumice što se tiče moje životne situacije i kako ona utječe na moje mišljenje o hrvatskim stjuardesama.
Osoblje na avionu ima dužnost i obavezu brinuti o putnicima. Stjuardese (i stjuardi) meni ne rade osobnu uslugu kad mi serviraju kavu. To je njihov posao, jednako toliko koliko i briga o sigurnosti putnika. A to što je moje trogodišnje dijete odlučilo ići piškiti usred dvoipolsatnog leta je zaista krajnje nekulturno i bezobrazno od nje i svakako je zaslužila kolutanje očima i komentar ispod glasa prekrasne, dotjerane, fakultetski obrazovane stjuardese Croatia Airlinesa.
Ako se tebi ne da baktati s zahtjevnim i primitivnim ljudima koji putuju ekonomskom klasom jer su ti važniji oni podmazani u business klasi, onda si nađi angažman u charter kompaniji koja ima samo takvu klijentelu. I ti, a i mi putnici biti ćemo daleko sretniji.
| 
| 
| 
| 
| 
| 
26 Comments »
RSS feed for comments on this post. TrackBack URL
e bok Lidija, ja sam nedavno putovala s Lufthansom i bila sam jako razocarana. mislim da je veliki pad kvalitete kod letenja. CA - klasicna hrvatska arogantnost koja proizlazi iz kompleksa, to je moje misljenje. Kod nas je sve kao da je something special, a radi se o obicnoj stvari, tako i stjuardese misle da su neznamkaj, a one su ipak obicne stjuardese.
Comment by petra zagreb — June 18, 2007 @ 9:52 am
joj, sto uzivam kad im se ovako fino i kulturno nagovoris :)) zanimljivo kako neko ima toliko vremena da ostavi komentar na post koji si napisala prije skoro godinu dana. A na prvu recenicu komentara sam pala od smijeha
Comment by Jaca — June 18, 2007 @ 9:53 am
moram reći da je to od osobe do osobe, al da frustrirane babe postoje u svim poslovima, postoje, da pedofili postoje među svećenicima, kao i među običnim ljudima, postoje, da i pomoćnici urednika, a ne samo konobari pljuju u kavu, ima i toga. Zato možemo se uzrujavati oko njih, ili ih možemo ignorirati koliko možemo te probati promjeniti njih ili njihov odnos prema poslu obraćajući se nadležnima
Comment by ribac — June 18, 2007 @ 10:15 am
Slazem se s ribcem. Moja prirodna reakcija:nakon leta priopciti i napisati sluzbenu zalbu. Isto sam prosla, samo bez djeteta na letu Sydney-London!
Svega ima!
Comment by London Column — June 18, 2007 @ 10:54 am
Sjecam se tvog posta i slažem se s njim, a odgovor mi je zakon. Isto tako puno putujem i mogu reči da čim je kompanija manja osoblje je bolje. Primjerice kompanija GOFAST. Naj ljubaznije osoblje koje sam ikad vidio. S CA nisam imao loših iskustva, ali primječujem kako me drugačije gledaju ako sjedim u biznis ili ekonomskoj klasi ili kako sam obučen. Gotovo nikad ne putujem u odjelu jer volim casual, ali kad se dogodi da imam odjelo situacija se mjenja. Obično me u casual niko ne šljivi pa onda uživam gledajući kako skaču oko odječe. Pa onda nek neko reče da odjelo ne čini čovjeka.
Ako mogu preferiram kompanije tipa Thai, Qatar, Singapore…
Comment by Naftas — June 18, 2007 @ 11:08 am
Kaj se tice pravih koralja, ima vise savjeta s raznih strana, ali probaj kontaktirat ovaj mail…folklor@hrvatskifolklor.com…ljudi sa sluzbene stranice hrvatskog nakita i foklora, s obzirom da je koralj upotrebljavan stoljeicam kao tradicijski nakit.
Comment by London Column — June 18, 2007 @ 11:10 am
Za koralje - ja cekam da ih ovo ljeto kupim na Ohridu, mogu naravno i negdje drugdje ali za mene ce tako imati posebno znacenje. Komentar na stjuardesin komentar - to sto su stjuardese fakultetski obrazovane govori manje o njihovoj osobnoj kulturi a vise o jadnoj ekonomskoj situaciji drzave jer vjerujem da niste pri studiranju misle bas na taj posao, niti je vani potreban fakultet za obavljanje istog. Kakav strah od letenja, kaj brije ova?
I ovo ljeto imam 7 letova u razne drzave i 3 leta od toga su sa CA pa mozda bas naletim na Adu. Javim jel mi je izljecila strah od letenja.
Comment by jja — June 18, 2007 @ 11:41 am
Sto se tice stjuardesa nemoras mi nis pricat. A zanimljivo je to sto u CA najduji let traje cirka 2 i pol sata i to im je puno…a vidio bih ja njih da moraju osat ljubazne nakon 9 sati vožnje, onda prespavat i drtugim 9-satnim letom vracet se natrag… Nego, kako sam se ja naletio i unutar Amerike skužio sam da je u overseas letovima uvijek nekako ljubaznije osoblje u usporedbi sa nekim lokalnim američkim letom… Letio sam Deltom i Americanom te za obje imam samo pohvale…U Hrvatskoj fali konkurencija u avio prijevoznicima, ne samo zbog regulacije cijene, nego i poboljšanja ljubaznosti… Da možeš birati, vjerujem da sljedeći put više ne biletila CA-om i uz takav attitude ne bi bila jedina… Al nažalost izbora nema…
Comment by Run — June 18, 2007 @ 12:13 pm
Sto se tice koralja - stvarno trebas pronaci neku vezu da nadjes *prave* koralje usred sezone na HR obali (ne zbog nedostatka koralja, vec zbog preobilnog varanja turista). Ako ne nadjes vezu, probaj vece firme (Zlatarna Celje i sl.) koje ce ti mozda dati i pravi certifikat.
Sto se tice CA i ja sam napisala post o njihovoj “ljubaznosti” i “profesionalnosti”, prije koja 2-3 tjedna. Podudaraju se s tvojima!
A sada idemo provjeriti Adine izjave o visoko-fakultetskom obrazovanju (njezin pravopis bas ne ukazuje na isto) te minimalne uvjete za zaposljavanje u CA:
” Minimalni zahtjevi
• najmanje navršenih 18 godina
• završena srednja škola
• hrvatsko državljanstvo
• aktivno znanje engleskog jezika, a poželjno je znanje barem još jednoga stranog jezika
• izvrsno zdravstveno stanje
• regulirana vojna obveza
• obvezatno posjedovanje GSM broja i priključka za komunikaciju
• rad na računalu i sposobnost komunikacije e-mailom
• osigurano mjesto stanovanja u Zagrebu
POŽELJNE OSOBINE
• emocionalna zrelost i odgovornost u radu
• otvorenost, pristupačnost i visoka razvijenost komunikacijskih vještina
• dobro razvijena tolerancija i reagiranje u stresnim situacijama
• spremnost na timski rad
• prednost je radno iskustvo u uslužnim djelatnostima”
Ovo je skinuto sa CA web stranice. Vidi li itko VSS kao preduvjet za zaposljavanje stjuardesa? Mozda da nabavim naocale?
Zatim, apsolutno je tocno da bi mi svi trebali prijaviti bezobrazno ponasanje stjuardesa na letovima. A sad igra za sve narastaje - NADJITE LINK ili BR. TEL. za “Prituzbe” (ili nesto slicno) na CA web stranicama! Ako ga nadjete, svaka vam cast (i molim da ga se posta ovdje tako da svi znamo gdje se to treba potuziti na nekvalitetu usluge).
Comment by Mirela — June 18, 2007 @ 1:25 pm
Comment by maja — June 18, 2007 @ 1:48 pm
Vec neko vrijeme citam Lidijin post pa evo jedne price vezane uz koralje.
U US sam dosla 97 kao exchange student…
Mi u Hrvatskoj imamo naviku kad idemo negdje u posjet da uvijek donesemo nesto onima koje posjecujemo. Tako su moji roditelji odlucili kupiti koraljnu oglicu i koraljne nausnice za “novu mamu”. Iako nisu nikad imali previse para mislili su ipak, kcer im ide u Ameriku moraju gospodji u novoj obitelji nesto poslat. Sjecam se samo da se cijena kretala u cetveroznamenkastim kunama. Iako je obitelj zivila na farmi u dalekom mid-westu, nismo slutili da ovakv poklon ce proc skoro pa nezamjecen. I tako sam ja to donjela, moja “nova mama” je to pogledala, te stavila na policu u kuhinji iznad peci za kuhanje. Tu je poklon ostao za cijelog mog boravka u novoj obitelji (10 mj)… te godinu kasnije kad sam se vratila u posjet ogrlica i nausnice su se nalazile u istoj pozicij skupljajuci prasinu.
Par godina je proslo… I kako to u Americi biva, kad se kuca nagomila nepotrebnih stvari ili se desi nesretan dogadaj, organizira se “garage sale”.
Nenosena ogrlica i nausnice su prodane po rekordnoj cijeni od 5 dolara.
Comment by iva — June 18, 2007 @ 3:49 pm
Uvijek sam nekako zadovoljna sa njihovom uslugom a i prijateljica u agenciji mi kaze da dobiva same pohvale na racun CA
Comment by katarina — June 18, 2007 @ 3:51 pm
Lidija sto se koralja tice budi oprezna vecina onih zarkocrvenih su ti kineske kopije, pravi jadranski koji su na visokoj cijeni su ti vise narancasti, hladni na dodir ali brzo poprime tjelesnu temperaturu, cijena od par niski ti je oko 2000-3000kn.Najbolje ti je prilikom kupnje pitati za certifikat o podrijetlu istih.Kad si tocno u zadru?
Comment by katarina — June 18, 2007 @ 3:58 pm
U Zagrebu postoji trgovina u kojoj imaš pravih koralja. Predivni su, a cijene su različite. Trgovinica je na Kvatriću i ako se uspijemo vidjeti možemo se prošetati do nje (mislim da ima i blizu Palacea jedna njihova)…
Comment by Dani — June 19, 2007 @ 4:41 am
@all:
re: koralji - hvala na informacijama. (iva, sorry na iskustvu. svi pokloni koje sam ja donesla iz hrvatske su uvijek bili jako cijenjeni.)
re: stjuardese. istina, moze se sluzbeno pozaliti firmi (jos cekam da netko nade link, bravo mirela!), ali u danasnje doba sve manje putnika se oslanja na te i slicne metode i web stranice neovisne od kompanije na kojima putnici komentiraju usluge su sve vece i sve posjecenije. i kompanije su na njih pocele obracati sve vise paznje.
Comment by Lidija — June 19, 2007 @ 6:47 am
http://www.croatiaairlines.com/Default.aspx?tabid=333
Valjda se možete tu obratit.
Comment by I. — June 19, 2007 @ 9:51 am
fenomenalno si joj odgovorila
Comment by pea — June 19, 2007 @ 10:19 am
Zašto si izbrisala link, kad ga već tražiš?
Comment by I. — June 19, 2007 @ 1:26 pm
http://www.croatiaairlines.com/Default.aspx?tabid=333
Comment by I. — June 19, 2007 @ 1:28 pm
Mislim da vam stvarno nije bilo potrebno da sami sebe hvalite da ste “pametna, sposobna, obrazovana i ambiciozna” i nikako se ne mogu sloziti sa tvrdnjom vasih frendica da ste Adi bas “fino i kulturno” odgovorili. Istina, ne smijete si dozvoliti vrijedanje na vlastitom blogu, ali isto tako ne vidim smisla hvalisanju i takvom reagiranju na misljenje koje se ajme meni razlikuje od vaseg. Mislim da pisete jako zanimljive tekstove, cemu onda ovakva prepucavanja?
Comment by Martina — June 19, 2007 @ 5:32 pm
@I. - ne znam o kakvom je brisanju rijec… nisam brisala komentare daleko provokativnije od tvog, ne znam zasto bi sad pocela.
@martina - a, od kud tebi ideja da si ti u poziciji da znas kaj je meni trebalo, a kaj nije? ja sam do sad zivjela u uvjerenju da sama to odlucujem.
Comment by Lidija — June 19, 2007 @ 7:17 pm
meni su recimo piloti CA najbolji koje sam do sada “iskusila”, u Lufthansi se čovjek osjeća kao krumpir. no ne svidja mi se pristup stjuardesa i stjuarda koji se ponašaju kao da su Hrvati nekakva viša rasa. Mislim da je općenito to problem Hrvata. O Plesu bolje ne pričati. But who cares. Meni je bitnija ugodnost i sigurnost leta nego usluga stjuardese.
Comment by petra zagreb — June 20, 2007 @ 2:32 am
@petra - mislim da sam ja manje kriticna prema drugim kompanijama jer mislim da bi hrvati prema hrvatima uvijek morali biti ljubazniji. kad ja naidem u poslu na nekoga iz hrvatske, nisam prema njima osorna i bezobrazna, upravo suprotno. pa me onda valjda vise vrijeda kad je netko prema meni takav. ne znam. s godinama postajem sve zahtjevnija.
Comment by Lidija — June 20, 2007 @ 7:56 am
znam, i ja :), a ja sam 33 :).
Comment by petra zagreb — June 20, 2007 @ 11:41 am
ma, bah…moram reci da mi je to vase prepucavanje bezv. uvijek svi govorite kako ne treba generalizirati, a onda i sami to cinite. isto tako pepucavanje tko ima vise zivota i tko je vise pametan/sfrustriran mi je jadno…svatko ima pravo na svoj komentar, bio on los ili dobar. a svako vracanje na njega mi je besmisleno, kao i pljeskanje…no hard feelings, molim lijepo.
Comment by sandy — June 21, 2007 @ 6:05 am
Bok svima, a posebno Lidiji. Vec dugo citam tvoj blog jer sam se prije nepune 2 godine preselila u NY i imam kcer od skoro 3 godine pa su mi tvoje informacije o tome sto vidjeti, gdje odvesti dijete… bile i vise nego korisne. Thanks!
Nisam do sada komentirala, ali cura iz CA je stvarno pretjerala. Svatko ima pravo na svoje misljenje o usluzi, a da te drugacije tretiraju, pogotovo kad si s djetetom, je istina. Kolutanje ocima i frkanje s nosom je normalna stvar. Cast izuzecima! A ako je netko frustriran to bi prije bile one nego mi jer uz takav posao tesko je imati obitelj, nakon 30-e im se polako blizi penzija,a ocito ako s faksom nisu uspjele naci bolji posao nesto tu ne stima. Ali problem je u nasem mentalitetu jer kod nas jos uvijek ako kazes da si stjuardesa, svi kazu “Wow, mrak”. Je, mos si misliti. No, nije samo u CA stanje takvo, mi isto non-stop putujemo, sto unutar USA, sto u Europu i fakat je pravilo sto je let dulji i kompanija manja osoblje je ljubaznije. Ali mislim da je bolje da nas takve stvari ne zamaraju. Pozdrav svima!
Comment by Sandra — June 21, 2007 @ 10:09 am