Bio je ovo stvarno poseban tjedan. Bez sumnje.
Prvo smo na putu doma iz DC-a kasnile zbog proklete gužve na njujorškim aerodromima. Neću se plesti u njihov posao, ali nije mi jasno kako ih može iznenaditi gužva i broj aviona koji slijeću. Svaki dan je ista priča. Do sad to još nisu skužili? Tak’ bedasti ljudi upravljaju zračnim prometom?! Seriously…
Onda smo u ponedjeljak ostale doma jer se u svakom slučaju nisam imala namjeru vući na posao kad sam došla doma skoro u ponoć. A ne u 7 navečer kak’ je to trebalo biti.
Onda je sve krenulo nizbrdo. Oba klijenta kod kojih radim on-site trebala su me za dodatno vrijeme ovaj tjedan. Agencija mi je poslala prijevod. Klijenti kojima radim web stranice poslali su mi (nakon valjda dva mjeseca čekanja!!!) dokumente za koje je trebalo napraviti nove stranice. Još sam u srijedu ujutro morala k doktoru na kontrolu i na biopsiju. A, u srijedu poslije posla na GMAT.
Kad sam već kod GMAT-a, moram priznati da sam impresionirana s njihovom brzinom. U srijedu sam polagala, jučer sam dobila službene rezultate. Sad, s glavnim rezultatom nisam baš zablistala. 620 bodova me stavlja ispred 76% svih koji su polagali. Not all that impressive. No, rezultat analytical writing me već razveselio. 5.5 (od mogućih 6) me svrstalo ispred 87% svih koji su polagali. Mrzim multiple choice questions. Zato se i nisam mogla pripremati za ispit. No, i zato jer već mjesec dana nisam mogla naći knjigu koju sam si lijepo kupila jos odavno. Našla sam ju danas. Pala mi je iza police s knjigama. Duh!
Sve to skupa zapravo nije ono o čemu sam krenula pisati. Nego ovo.
Spremim se ja danas ujutro u Hoboken na šišanje. Obučena sam k’o sirota. Trenirka, japanke, vesta. Ništa šminka, ništa frizura. Preko ramena prebačena torba, u ruci latte. Naravno, kad sam to najmanje očekivala, u Hobokenu naletim na dečka od prije sto godina.
(Pažljivi čitatelji će se sjetiti da sam na imigraciji prije par mjeseci naišla na prijatelja od bivšeg dečka… E, ovo je bio taj bivši!).
Andrew, kojem se vidi da je desetak godina stariji, izgleda i dalje odlično. Bio je na putu na tekmu košarke s prijateljima, sav onako lijepo sportski, šilterica, sunčane (iako je vani padala kiša – no, ja sam isto uvijek u sunčanim naočalama!). Šokirano smo se prepoznali na semaforu, izgrlili i izljubili. (Ja sam se sama sebi zaklela da više NIKADA ne izlazim iz kuće bez da se obučem kak’ spada, našminkam i barem počešljam!)
On se u međuvremenu oženio. I rastao. I završio MBA na NYU (the bastard!). Bio je apsolutno šokiran kad sam mu rekla da sam mama i rekao je da se obavezno moramo dogovoriti da se nađemo kad kao pravi, dobri ujak on pazi sestrinu kćer koja ima pet godina. Razmjenili smo brojeve telefona i e-mail adrese i otišli svatko na svoju stranu. On igrati košarku, ja lupati glavom o zid.
| 
| 
| 
| 
| 
| 
May 19th, 2007 at 5:24 pm
Zasto lupati glavom o zid?
Da si ostala s njime ne bi imala Mimi.
Sto se tice casual odjece i bad hair day, nadoknaditi ces to kad se sljedeci put sretnete.
May 19th, 2007 at 6:52 pm
dobro
May 20th, 2007 at 2:31 am
prijatelj bivseg decka trza na tebe
good luck there! a sta se tice GMAT-a odlicno si prosla s obzirom na to koliko si se spremala – pisala si da nisi pu no vrmena potrosila na to. tako da imas odlican score – kad se sve to uzme u obzir. mogla bi se upisat na gomilu prestiznih fakulteta. a za biz school ionako rijetko koji nudi scholarship. ja u stvari nisam cula ni za jedan. moj savjet: ako znas za neki koji nude scholarship, spremi se malo bolje za GMAT i onda se prijavi u tu skolu. u biti, kad malo bolje razmislim, svi nude neku vrstu skolarine u obliku GRA – graduate research assistanship. osvoji to. sretno!
May 20th, 2007 at 3:14 am
Čekaj, koliko kod tebe dan ima sati? Sad me sram što kukam da ja ništa ne stignem
A što se tiče bivšeg, bitno da nije Morgan. Znaš da mi je on huh no.1.
May 20th, 2007 at 7:26 am
Murphyev zakon na (ne)djelu
May 21st, 2007 at 3:38 am
Ma daj, draga, sigurna sam da i u trenirci i bez šminke izgledaš super!
May 21st, 2007 at 6:53 am
Znam te situacije i ja se isto tad zakunem nikad vise ni u pekaru bez sminke…ali cim ste razmijenili brojeve nije bilo bas tako lose.
May 21st, 2007 at 4:14 pm
sto sam se ismijala sad. efektna zavrsnica
.
May 22nd, 2007 at 10:57 am
Pozdrav Lidija,
nemam pojma kako sam naletila na tvoj blog ali to je bilo danas kad sam se vratila s pauze, oko 13h, a sad je 16:53 i ja sam jos u tvojim tekstovima. Puno toga mi se svidja i citam s posebnim zanimanjem.
Htjela bih te pitati – iako je to digresija – znas li nesto o mogucnosti slanja industrijskih prehrambenih artikala iz HR u USA? Dakle, htjela bih bivsoj sefici poslati neke bajadere i jos par Krasevih slatkisa, i iako je enormno skupo to poslati (u usporedbi sa cijenom samih slatkisa, no dobro) – kazu mi na glavnoj posti u ZG da i pored carinske deklaracije nema garancije da ce to stici primatelju, jer se radi o hrani i carina u USA moze hladno to odbiti (vratiti). Imas li kakva saznanja o tome, je li to zaista tako (iskreno, pored svega sto znam da se promijenilo nakon 11.9. meni je ovo malo suludo). Hvala ti unaprijed za bilo kakvu informaciju. I ostajem citatelj
Tihana, ZG
May 24th, 2007 at 5:38 am
Pozdrav Lidija,
Bolje da se ne pitaš što bi bilo da je bilo.Možda je bolje i jednostavnije bez nekog drugog poteza.
Pozdrav iz Dalmacije