Znate zašto volim New York? Well, let me count the ways… 
Volim New York jer i nakon deset godina, kad već pomislim da me ne može isponova natjerati da se zaljubim u njega, njemu to opet uspije. Nakon sedam godina, u subotu sam se našla na ručku u jednom od najljepših, najnjujorškijih restorana: The Boathouse.
– Da zaslužim reputaciju pete članice SATC, moram spomenuti da je to restoran u kojem se nalaze Carrie i Big kad padnu u vodu. –
Restoran je fantazija na svaki mogući način. Terasa koja gleda na jezero je prozračna i romantična. Hrana je savršena. Usluga ljubazna.
Slika nemam puno jer je ipak to bio damski ručak pa sam odoljela iskušenju da hodam okolo s aparatom i slikam restoran iz svakog kuta.
The Boathouse se nalazi u srcu Central Parka, na ulazu u park s Pete avenije i Istočne 72. ulice. Od ponedjeljka do petka je park otvoren za promet. Vikendom do restorana možete doći malim autobusom koji je u vlasništvu restorana i koji staje na Petoj aveniji. Nema rezervacija i vikendom se za stol za brunch čeka u prosjeku sat vremena. No, nije to velika kazna jer imaju predivan veliki bar.
Restoran je poznat po romantičnim vjenčanjima na kojima mladence preko jezera u gondoli vozi gondolijer. Brakovi obično traju kraće nego samo vjenčanje.
Ovaj restoran nije jeftin i možda i nije za svakodnevne ručkove ili večere. Ali, u svakom je slučaju jedno posebno mjesto s kojim se više nego vrijedno počastiti.
U ostalim vijestima:
*
O Washingtonu očito ne budem imala vremena napisati pošteni post. Slike su na blogu. Bilo je krasno. Što me se najviše dojmilo? Arlington Cemetery. I blogerica Jaca. 
*
Konačno sam našla lak za nokte koji mi traje dulje od dva dana. Naime, bez obzira jesam li ja sama lakirala nokte ili išla na manikuru, meni se lak nakon jednog i pola dana počne guliti. Ali, s Revlonovim Colorstay lakom, to više nije slušaj. Osam dana i još je kao nov. Ne znam što je u laku i kakve su posljedice, ali iskreno – sasvim mi je svejedno. Jedino mi je važno da se ne guli. Imaju OK izbor boja i cijenu od $4-7, ovisno o dućanu.
*
Andrew (vidi dva posta niže) se javio već dan kasnije s pozivom na obiteljski piknik za Independence Day. Kako smo Mimi i ja u to doba u Hrvatskoj, morale smo se pristojno zahvaliti i na pozivu i odgoditi za susret za drugu priliku. Osim toga, meni treba vremena za plastičnu operaciju da kod idućeg susreta izgledam polupristojno.
*
Vrijeme je spektakularno. Dijete je ovaj cijeli dugi vikend kod tate. Kod nas je danas praznik, Memorial Day. Mama koristi priliku i malo uživa. Skupljam materijal za postove…
*
Posla je puno, vremena je malo. I just have to learn to live with that.
