newyorčanka: the blog

Ja jako ponosna na sebe. A, malo i na Alice. Moja klijentica.
(Kolekciju sam imala prilike vidjeti dok je jos bila na crtezima na zidu…)

Skužila sam da kroz tjedan jedino mogu pisati ovakve gemišt postove. Svašta mi padne na pamer, ničega dosta za cijeli post (a najmanje vremena) pa zato opet u kratkim crticama. Najzanimljivije mi je vidjeti što najviše komentirate jer je to obično tema za koju ne bih mislila da će izazvati komentare.

Dijete i Brownow sindrom

Vodili smo jučer Tom i ja malu na kontrolu okulisti. Pisala sam o dijagnozi već ranije. Znamo da sindrom neće nestati, pitanje je samo koliko će utjecati na njen vid. Ja, kao i uvijek kad je ona u pitanju, reagiram daleko burnije i emotivnije pa sam stoga željela čuti koliko skoro može na operaciju korekcije mišića. Tom mi je protuteža, smiren i razborit, i on je želio čuti koliko dugo možemo odgašati operaciju. Dijete je uživalo jer je doktor turbo simpatičan i igra se s njom. Uglavnom, kako joj se vid razvije bez ikakvih problema, doktor za sad ne preporuča operaciju. Želi joj dati još nekoliko godina razvoja vida i tek onda raditi korekciju. Naravno, počne li se vid pogoršavati, operirati će odmah. Kontrole su svakih četiri mjeseca.

Na kraju pregleda ja sam još jednom pitala je li sigurno da još uvijek ne preporuča operaciju. Njegov odgovor me apsoutno za sva vremena osvojio: “You know, I get paid a lot more if I operate. And, I’m still telling you I don’t think I should operate. Don’t worry, if the time comes, I’ll suggest an operation.”

Zima

Danas sam onaj jedan dio Pete avenije (od 30. do 34. ulice) mislila da budem se onesvijestila od zime. Grozno.

On Language

U New York Times Sunday Magazine je jedna kolumna koju ja čitam od kad sam došla u Ameriku. Preporučio mi je jednom davno brat moje šefice i ja ću mu zauvijek biti zahvalna zvog toga. William Safire (s čijim se političkim stavovima APSOLUTNO ne slažem) svake nedjelje piše o jeziku. Zapeo mi je prošli vikend za oko ovaj odlomak:

Mixed-race is a coinage first spotted by the O.E.D. in The Guardian in 1971, when the British newspaper referred to “a delegation of six mixed-race Rhodesians.” That new usage was acceptable to many in South Africa categorized as colored, but that description fell out of favor there as well as in the U.S. as recalling the era of apartheid and segregation. Colored had one sense of “neither all black nor all white” and another sense of a euphemism for Negro. Colored is now taken by many to be offensive, but people of color is embraced proudly. In the U.S., black is now widely acceptable, especially in a second reference to African-Americans. Nonwhite is acceptable to demographers but will likely wither as suggesting that whiteness is the norm. Mixed heritage, Obama’s usage following black, suggests ethnicity more than race — like the offspring of British and Russian parents — which is why mixed-race is the compound adjective to keep your eye on.

Članak je dijelom o Obami, dijelom o shvaćanju rase, a dijelom o kompleksnosti američkog društva. William svake nedjelje ima nešto zanimljivo za napisati pa ga toplo preporučam.

Blog

Skužila sam jedan dan da mi je ovaj blog jedan od najboljih poteza u životu. Broj informacija koje se mogu razmijeniti među ljudima koji se najvjerojatnije nikad ne bi sreli ili čuli jedni za druge je fantastičan. Hvala svima koji čitate, a posebno hvala onima koji i komentiraju. You are priceless!

Preporuka

JJA je napisala odličan članak o depresiji. Zašto ga ovdje linkam i preporučam? Jer mislim da je depresija opaka i opasna bolest i mislim da se na psihološke poremećaje u Hrvatskoj još uvijek gleda sa stigmom. Depresija je bolest. Ona je bolest jednako kao i visoki tlak i kao i tumor na jajnicima. Obrazovanost i informiranost su veliki dio borbe protiv stigme, a time i pomoći ljudima koji boluju od depresije i sličnih bolesti. Evo, zato je ovdje link.

Meni je početkom 2002. dijagnosticirana klinička depresija. Između 9/11 i izuzetno grozne, mučne i nesretne veze, našla sam se u mraku iz kojeg se nije bilo lako izvući. Psihoterapija i lijekovi jedini su način jer bolest treba lijeciti. Opet naglašavam, nije dovoljno piti antidepresive jer se time samo maskiraju simptomi. Depresija je bolest koja ima uzrok, a uzrok se ne može isliječiti bez psihoterapije. Sve ostalo je samo zavaravanje sebe, a to je ništa drugo do začaranog kruga.

Gay Sheep

I, za kraj, nešto što me jučer nasmijalo do suza. Paul Rudnick’s Sheepish.

Iako dijete već ima tri godine i četvrt, tek je danas bilo vrijeme za prvo šišanje. Možda se mnogima to ne čini kao big deal, ali meni nije bilo svejedno jer je ipak u pitanju ova kosa:

Nakon kraćeg traženja internetom, našla sam listu nekoliko salona za djecu na Manhattanu koji su po svemu sudeći zadovoljavali kriterijima. (Jedini kriterij je zapravo bio da njoj prvo šišanje ne bude trauma!)

Cozy’s Cuts for Kids ima nekoliko lokacija, sve su uptown (UES, UWS).
Kids’ Cuts je na East 31st street.
Kidville NY također ima dvije lokacije, obje uptown (i opet UES, UWS).
Locks ‘n’ Lads je na East 7th Street.
Whipper Snippers je downtown (Tribeca).

Mi smo se odlučile za Doodle Doo’s, u West Villageu, prvenstveno zbog lokacije (dva bloka od Christopher Street stanice vlaka) i pozitivnih komentara na raznim web stranicama.

Srdačno su nas dočekali, Ameliju su pozdravili imenom (appointments su svakih 30 minuta tako da svako dijete dobije pažnju i vrijeme potrebno za pozitivno iskustvo). Nakon što je između stotinjak DVDa odabrala Sesame Street, simpatična Chrisy ju je posjela u drvenu sjedalicu u obliku broda. Moglo je početi.

Osim što je frizerski salon za najmanje, Doodle Doo’s je trgovina poklonima za bebe i obrazovnim igračkama za djecu svih uzrasta. Ambijent i atmosfera su apsolutno savršeni za malce.

Za prvo šišanje, mališani dobiju certificate s imenom i datumom prvog šišanja i malu poklon vrećicu s mjehurićima, magnetićem za hladnjak, obojenim solima za kupanje.

Neizostavna je i mala kutijica za prve odrezane uvojke koje ćemo pažljivo čuvati.

Kako je princeza bila izuzetno dobra i prvo je šišanje prošlo bez ikakvih problema, zaslužila je i nagradu. Odabrala je čarobni štapić s little Bo Beep (without her sheep!)

Mama pak nije mogla odoljeti pomadici za kosu s mirisom grožđa.

Cijena šišanja je $30 (plus tax and tip, znači $38). Još dodatnih $20 smo potrošile na igračke. (S obzirom na cijene, još smo i dobro prošle!)

Ukupno iskustvo: odlučno!

Sad mi pada na pamet… Uvijek me pitaju ljudi za ideje za biznis u Hrvatskoj. Ja još nisam čula za dječje frizerske salone (što ne znači da ih nema, nego da ja nisam čula za njih.) Bilo kako bilo, evo ideje: otvorite dječji frizerski salon. Mi ćemo na praznicima svakako svratiti. A, ako se tko nađe u NYC s mališanima kojima treba šišanje, definitivno preporučamo Doodle Doo’s!

Ne za vjerovati. Opet se dijete probudilo i jurila na prozor da vidi snijeg. Dolazila je jucer cijela fronta, sigurna sam bila da će bar malo zabijeliti i naš brijeg. Ništa.

Opet u kratkim crticama.

Odgledale Night at the Museum. Strah ju je bilo, ali se nije dala van iz kina. Za ruku me držala toliko čvrsto da je poplavila, ali je film odgledala od početka do kraja. Meni se ideja dopala, filmić je zabavan, ali Stiller glumi jednog te istog lika već po stoti put.

Ja kupila smeđi kaput. I torbu. Sad sam kompletna za izaći iz kuće u smeđoj. Jupi.

Valentinovo svuda oko nas. Počele stizati čestitke (hvala!) i pokloni (hvala!). Nije mi to od važnijih praznika, nikad mi nije bio, baš mi je Hallmark holiday. Jedino jedne godine, baš kad sam bila trudnica (tri tjedna!) me djetetov otac odveo na dinner & dancing u Rainbow Room. No, to bi bilo lijepo i romantično na bilo koji datum u kalendaru.

Jučer je dijete prvi put jelo cheese fondue. Kupile smo neku improv zdjelicu pa smo isprobavale, po uzoru na moju omiljenu fromagerie, Artisanal, stilton & sauternes. Mala je definitivno gurman u duši!

Zvrk me pitala koje sam knjige kupila. Zadnji paket je sadržavao:
Edwin G. Burrows, Mike Wallace “Gotham: A History of New York City to 1898 (The History of New York City)”
Hillary Rodham Clinton “Living History”
Frank McCourt “Teacher Man: A Memoir”
Madeleine Albright “Madam Secretary : A Memoir”
Peggy Parish “Amelia Bedelia (I Can Read Book 2)”
Peggy Parish “Amelia Bedelia’s Family Album (An I Can Read Book, Level 2)”
(Je, znam, ne čitam većini zanimljive knjige…)

Pred nama je busy weekend (to da se odmorimo od busy week…)

Za sutra obećajem zanimljivi novi post o NYC!

* * * * * *

U dodatku.

Konacno sam skuzila kako prijevod i slicne projekte napraviti na vrijeme i bez previse ometanja same sebe: dosla sam u ured, zatvorila vrata, iskljucila sve sto bi me moglo dekoncentrirati i 5300 rijeci sam prevela u rekordnih 4 sata!

I, da, jucer sam konacno nasla garter belt koji mi je po volji. Jos sad da znam kak se to veli na hrvatskom.

I, da, danas mi je na putu ovamo palo na pamet da nemam smede rukavice. Sad opet moram u shopping. Joj, jadna ja…

Nakon izuzetno napornog tjedna, mi cure smo si zaslužile odmor. Danas smo si uzele godišnji na poslu i u školi i lijepo ćemo se cijeli dan odmarati i uživati.

Ponekad mi zaista nedostaju dani kad sam radila samo dva ili tri dana tjedno. Koliko god da Mimi uživa u školi, a meni je lijepo na poslu, svakodnevno jurenje i spremanje i strka malo mi nekad i dojade. Zato već kujem nekakav plan da ipak radim samo četiri dana tjedno i da sam uvijek petkom slobodna. Nisam ja za raditi….

Cijeli nam tjedan obećavaju snijeg i opet ništa. Mala već misli da joj namjerno lažem kad joj svaku večer obećam da će ujutro kad se probudi biti snijega.

Došla mi je nova kutija knjiga iz Amazon i sad sam sretna kao dijete u slastičarni!