Ovaj tjedan iz NYC (7): TriBeCa
Dobro mi je krenulo s predstavljanjem njujorških četvrti prošli tjedan pa nastavljam u sličnom stilu. Inspirirana jučerašnjim izlaskom u kino i na večeru u četvrt u kojoj bih najradije živjela na Manhattanu, danas je na redu TriBeCa.
TriBeCa, skraćeno za “Triangle Below Canal Street” je do ‘70-ih godina prošlog stoljeća bila industrijski dio grada, ispunjena velikim skladištima i industrijskim zgradama. Umjetnici tada počinju doseljavati u četvrt i renovirati industrijske prostore u stambene. Danas je TriBeCa najskuplja četvrt na Manhhatanu i mnoge zvijezde žive u fantastičnim loft stanovima.
Nakon 9-11, četvrt je nakratko zamrla. Na njenoj južnoj granici nalazi se World Trade Center i posljedice napada bile su očite u zatvaranju mnogih biznisa. No, danas je sve to dio prošlosti. U četvrti je mnogo novogradnje, novi restorani i dućani. Robert De Niro, dugogodišnji stanovnik četvrti 2002. pokrenuo je TriBeCa Film Festival koji svake godine predstavlja sve više filmova.
Četvrt je prepuna odlilčnih restorana: Nobu, Chanterelle i Bouley su neke od njujorških institucija zbog kojih je svakako vrijedno doći u Tribecu.
Jednosobni stanovi se iznajmljuju po $4K, dvosobni za $6K, a trosobni za $7-10K mjesečno, dok se stanovi mogu kupiti za milijun dolara na više. Zbog cijena, četvrt je puna Wall Street executives, a od holivudskih zvijezda osim De Nira ovdje žive i Gisele Bündchen, Mariah Carey, Gwyneth Paltrow, Harvey Keitel, Scarlett Johansson, Kate Winslet, Christy Turlington, Edward Burns, Josh Hartnett, M. Night Shyamalan i James Gandolfini. Naravno, jedan od nekad najpoznatijih stanovnika bio je i John F. Kennedy Jr.
Meni je TriBeCa jako lijepo mjesto za odlazak u kino i na večeru. Regal Cinemas Battery Park City Stadium 11, North End Avenue je megaplex sa 11 dvorana. Nakon kina, izbor restorana za večeru je ogroman, no jučer sam odabrala Grace restoran na Franklin Street. 12-metarni bar od mahagonija je spektakularan, ali takvi su im i kokteli. Toplo preporučam Apple Martini!
Od drugih restorana preporučam:
Sosa Borella
The Odeon
The Harrison
Dylan Prime
Le Zinc je na moju veliku žalost zatvoren.
I još filmska preporuka:
Presladak film. Odličan izbor za date movie, ali jednako dobar za odlazak u kino s prijateljicom. Hugh Grantu se konačno malo vide godine, ali je još uvijek mmm, mmm, mmm, delicious… Soundtrack je zakon, osobito Pop! Goes My Heart.
I, za kraj, prisjećanje na neko drugo vrijeme.
Slike su iz ožujka 1999. Većina ih treba ozbiljno retuširanje u Photoshopu za što nemam vremena, pa ja kvaliteta nešto lošija. Koliko god da mislim da je dobra ideja pregledati sve te stare negative, ponekad me malo rastuže. Teško je kad slike podsjećaju na nešto čega više nema…
ja jedva čekam da hughe grant ponovno dođe i u naša kina.
milsim da j eona Ellen - sto ce voditi dodjelu oscara - u svojoj emisiji spoenula restoran Grace.
Comment by edith — February 25, 2007 @ 11:51 am
Hvala na predstavljanju NYC cetvrti! Sljedeci put kad dodjem u NY isprintat cu si tvoje postove kao ultimate guide to NY :-D.
Slika s WTC-om je zakon. Pretpostavljam da si ti kao i ja bila odusevljena s gledanjem u visinu tek kad si dosla u NYC. Steta sto je moj prvi posjet USA bio 2003, tako da nikad nisam vidjela WTC tornjeve
i Manhattan skyline s njima…
Comment by Mirela — February 25, 2007 @ 1:25 pm
Ti si mi tako dobar vodic, da jedva cekam dan da posjetim NY, naravno s tobom po rukicu, nikako drugacije
Comment by lorraine — February 25, 2007 @ 1:26 pm
Stvarno uživam čitati kako nas upoznaješ s tim čudesnim gradom…
Comment by Dani — February 25, 2007 @ 2:00 pm
A baš sam se pitao zašto se novi Subaru zove Tribeca. Pozdrav.
Comment by upitnik — February 25, 2007 @ 2:04 pm
cijene su stvarno astronomske, ali cini mi se da vrijedi prosetati tim dijelom just in case da se pojavi neki celebrity
A film idemo gledati iduci vikend - dolazi spring break, pa konacno imamo vremena.
Comment by Jaca — February 25, 2007 @ 3:28 pm
Za termin Tribeca prvi put sam čuo sa pojavom Subaru-ovog terenca, sada su tvari mali jasnije
a i ciljano tržište za ovaj modela. U svakom slučaju zanimljivo štivo.
Comment by Goran Aničić — February 25, 2007 @ 4:54 pm
Zbilja lijep i zanimljiv blog kojeg uvijek uživam posjetiti…
čujemo se!
bila bi mi čast da navratiš koji put na moj blog
Comment by Notarius publicus — February 25, 2007 @ 8:08 pm
odlicno, stvarno puno naucim iz tvojih postova, nisam nikad ni cula za Tribecu. a cijena najma - prava sitnica!
sta se tice pitanja iz prethodnog posta: zasto cekaju zadnji rok za prijavu za stipendije - ja se stalno pitam zasto ljudi uvijek cekaju 15.4 da prijave porez i onda totalno povampire trazeci koja posta radi do ponoci taj dan! strah od neuspjeha mozda - u slucaju stipendija? a za porez - valjda su to oni koji duguju porez.
Comment by Atlantik — February 25, 2007 @ 10:03 pm
loft stanovi? a to je…? hm, da je meni stan do scarlett
Comment by ribac — February 26, 2007 @ 4:50 am
@jaca - za celebrities preporucam bubby’s (http://www.bubbys.com/), tamo sam srela gwyneth paltrow, frances mcdormand, umu thurman i ruperta everetta.
@ribac - loft su oni stanovi koje uvijek vidis u filmovima, veliki industrijski prostori s ogromnim prozorima gdje je cijeli stan jedna prostorija. (http://en.wikipedia.org/wiki/Loft)
@all - hvala na pohvalama. da mogu, jos bi se uobrazila
Comment by Lidija — February 26, 2007 @ 7:24 am
@atlantil-ne to su ljudi koji imaju toliko posla da ne znaju di im je glava, barem u mom slučaju što se tiče poreza.
Comment by maja — February 26, 2007 @ 9:51 am
p.s. kao i obično post je fenomenalan.
Comment by maja — February 26, 2007 @ 9:52 am
Zanimljiv tekst, restoran mi se isto svidja (bas moj tip, mozda jednom odemo tu kod mene u njegov ekvivalent) i skicnula sam i cijene i jednake su kao i ovdje, rekla bih ne bas pretjerano skupe, ovo za negative ne kuzim, jel ih onda i razvijes ili kak dobijes iz njih sliku?
Comment by JJA — February 26, 2007 @ 3:42 pm
draga,bas si me prisjetila na stari kvart..joooj,za valentinovo sam se pocastla sa music and lyrics,nice lovely movie..kako god bilo,on mi je i dalje jako jako sarmantan.njam…javim ti se
Comment by katarina — February 26, 2007 @ 8:48 pm
@maja - ja sam svoje jucer izracunala. duzna sam drzavi!!!
@jja - grace je otprilike na sredini spektra cijena. ja biram skupe restorane samo kad ne dijelim racun na kraju veceri.
a za negative sam kupila skener jer mi treba za klijenta za projekt pa se sad igram i sa svojima. zima je vani, moram se s necim zabavljati…
@katarina - kaj nije mljac?! koliko on sad godina ima? blizu 50, valjda…
Comment by Lidija — February 27, 2007 @ 7:12 am
Ja bas tad idem u skupe, kad znam da cu platiti sama. Zato mi i je najdraze s mojim kokama u neki fini restac, svaka plati svoje (meni je skupo kad platim 45 eura omanji obrok) i mirna bosna.
Comment by JJA — February 27, 2007 @ 9:09 am
Što se tiče plaćanja baš su sad bili kod nas poslovni suradnici/prijatelji iz Njemačka i gdje god da smo došli mi ko’ pravi balkanci- kad si naš gost mi plaćamo. A njemci molim te svatko plaća svoje. Rekoh dragom:”E pa od sada i mi glumimo švabe.”
Šalim se, mi volimo počastiti.
Comment by maja — February 27, 2007 @ 4:40 pm
Što se tiče poreza baš se hrvam s njim. Mi smo u pretplati i prenosimo u ovu godinu višak plaćenog poreza.
Comment by maja — February 27, 2007 @ 4:41 pm
@jja - meni pak nema ljepsega nego nekom galantnom gentlemanu dati priliku da me izvede na lijepu, skupu veceru…
@maja - ja sam se naucila od kad sam u americi da je zapravo najljepse kad svaki plati pola i onda je cist racun. ja isto volim castiti, ali to se radi samo o specijalnim prilikama i ljudima. za svakodnevne ruckove ili vecere s prijateljima, mislim da za cascenjem ne postoji potreba. (fuj me bilo kak sam americka…)
Comment by Lidija — February 27, 2007 @ 9:09 pm
Ma gle razliciti smo i to je o.k. Meni je zaista najljepse kad sama platim svoje racune, sto ne znaci da je nesto drugo lose. Osobno i ovo zaista pisem samo za sebe, sam se u prilikama kad bi drugi na mene trosili puno novaca osjecala kao sponzorusa. Pri tom mislim na musko zenske odnose. Priznajem neke muskarce je to cudilo ali ja sam takva i ich stehe dazu
Zadnji odgovor - fuj mene bilo kak sam njemacka.;-) Ali priznajem, odvikla sam se od svakodnevnog cascenja i bas kao i ti, to radim u posebnim prilikama. Nis me ne fascinira hrvatsko “ima se kako ima se s cim”, a na tekucem duzni ko biblija. U ovoj drzavi mi se upravo svidja sto se ljudi pokriju s onoliko koliko imaju i ne glume da imaju love ako nemaju….u zagrebu je sused castil svako jutro pol kvarta a djeci nije imao za voce. Toga ovdje na srecu nema.
Comment by JJA — March 1, 2007 @ 5:47 am
@jja - ja ne znam kaj su kod tebe skupi restorani, ali kod mene u njima vecera kosta $500+ za dvoje (bez flase vina za $800!). ja toliko novaca na veceru sasvim sigurno necu potrositi, a ako netko drugi to zeli i ima, ja se sigurno necu osjecati kao sponzorusa. sama zaradujem za zivot, nitko mi ne placa stanarinu, nitko mi ne kupuje obleke ili placa racun za mobitel. ja si ne mogu pomoci da me zanimaju samo ambiciozni, karizmaticni, uspjesni muskarci, a takvi u new yorku uglavnom imaju daleko vise novaca nego ja.
a, sto se hrvatskog zivota na kredit tice, to je valjda jedna stvar koja me doma jako smeta. vazno je da susjedi misle da imamo, nije vazno sto je istina. bljak.
Comment by Lidija — March 1, 2007 @ 7:18 am
Sloziti cemo se da smo po tom pitanju razlicite ;-).
Jer zaista to jest puno novaca (meni je recimo skup restoran ako je obrok i tri puta manje od gore navedene cijene) i meni ni jedan obrok nije vrijedan te love (al zastranila bih u temu o kojoj ovdje ne pisemo pa necu taj dio dalje rasclaniti). No - u tim okolnostima (ja i samo ja) bih se osjecala jako lose da mi netko (a recimo nije sef i nije to pohvala za neko poslovno dostignuce) plati takvu veceru.
Ali ja sam po tom pitanju dobivala podignutu obrvu od uspjesnih muskaraca jer su se morali dovinuti nekom drugom nacinu da mi naprave “treat”. Dapace novcem je to najlakse i napraviti, bas zato to kod mene bas i ne pali.
Ali bi me zanimalo kak se u takvim restornaima jede, mozda ideja za neki post, sa kulinarske strane.
Mi volimo doma jako fino pojesti, i znam da u nasoj ribarnici kupuju najbolji restorani jer je kila tune po 70 i vise eura…ali me naravno zanima sto nude takvi resotrani, osim necujne i dobre posluge, dobre atmosfere, silberncojga i slicno.
Comment by JJA — March 1, 2007 @ 8:31 am
@jja - kak’ bi dosadno bilo da smo svi isti i da se u svemu slazemo…
Comment by Lidija — March 1, 2007 @ 10:19 am