Proljeće u gradu!
Nisam meteoropata (se tak’ to zove?), ali moram priznati da sam sva kao nova sad kad je temperatura pošteno iznad nule. Možda se i snijeg sav danas otopi.
Ovaj vikend sam imala svašta u planu. Tri dana bez djeteta, svašta bi se stiglo napraviti. Onda sam se pobunila sama protiv sebe i odlučila cijeli vikend provesti u uživanciji. Prvi od kad smo se vratile iz Hrvatske. Ne treba se baš uvijek nešto raditi!
Naravno, šok povratka na posao je time veći, ali nije ni to najgore. Zapravo mi je lijepo nakon par dana odmora opet biti u uredu i ponašati se kao odgovorna osoba.
Kad sam ostala u drugom stanju, nakon četiri godine ultra-intenzivnog života (redovni studij, nekoliko poslova uz to, buran društvenu život), diplomirala sam, dala otkaz na poslu i ostala doma. Složili smo se i Tom i ja da mi je bolje doma, u miru, provesti veći dio trudnoće, šetajući psa, slušajući glazbu i čitajući knjige. I zaista je bilo predivno. Sva sam se preporodila.
Onda se rodila Mimi i više se nisam morala brinuti o tome što ću sa sobom. Dani su mi uvijek bili ispunjeni i sretni. No, u tom sam razdoblju shvatila i to da nisam stvorena za domaćicu. Ja svoje dijete beskrajno volim i apsolutno sam investirana u nju. Ali, osim što sam njena mama (i što mi je daleko najvažnija uloga u životu), ja sam i kompletna osoba. To sam bila prije nje pa sam to ostala i sad kad nju imam. I onda sam shvatila da se ja moram vratiti raditi jer da sam s njom doma idućih 18 godina, ja bih izludila.
I zato i sad, kad je kod tate, iako mi beskrajno fali istog trena kad ode, ja isto tako uživam u tim trenucima kad sam sama i kad se mogu posvetiti sebi. Svaka mama zna da smo mi uvijek on-call. I kad je tata blizu, mama je uvijek ta kojoj djeca trče. I kad je tata doma, mama je ta koja kuha. I kad smo svi skupa negdje vani, mama je ta koja je in charge. Bar je to kod mene tako.
I zato sad, iako nikad nisam mislila da dijete neću odgajati s njenim ocem, zapravo se nekad ulovim da sam sretna što je ovako ispalo. Mimi ima mamu i tatu koji je beskrajno vole, a mama i tata imaju uvijek vremena za sebe pa nam je toliko lakše posvetiti se njoj kad je s nama. Jer, koliko mama ima vremena pola subote provesti u krevetu čitajući knjigu, a drugu polovicu na masaži. Nije da propagiram da se svi rastanu, daleko od toga. Samo mi nekad nije jasno zbog čega mi ljudi komentiraju, “O, jadna ti, kak ti je samoj?”
oni koji te to pitaju izgleda ne kontaju da nisi sama - cesto pises kako je Mimi kod tate ili kod djeda i bake za vikend, i kako tad imas vremena za sebe. Fino je sto imas tako dobar support system, vjerujem da bi bilo mnogo teze da jesi sama.
Comment by Jaca — February 21, 2007 @ 10:28 am
@jaca - meni ti to nije jasno kad se ljudi cude da su tom i njegovi roditelji dio amelijinog zivota. da sam ja kojim slucajem u hrvatskoj, moja obitelj bi bila na taj nacin ukljucena u nas zivot. posto smo daleko, oni to ne mogu, ali naravno da njezin tata i njeni baka i djed jesu.
samo zato jer tom i ja nismo zajedno, to ne znaci da mi njoj zajedno nismo roditelji. mama i tata ne moraju spavati u istom krevetu da bi zajedno odgajali dijete!
meni je nezamislivo da djetetov otac nestane iz zivota tog djeteta. na kraju, sto bi to govorilo o meni koja sam ga odabrala za oca mog djeteta?!
Comment by Lidija — February 21, 2007 @ 10:43 am
Ma naravno! Mimi ima divnu porodicu i ja mislim da je super sto su Tom i njegovi roditelji vazan dio njenog zivota i sto imas tako dobre odnose s njima. Mislim da je njoj mnogo, mnogo bolje nego djeci ciji roditelji spavaju u istom krevetu ali se stalno svadaju, galame i ne provode vrijeme sa svojom djecom.
Comment by Jaca — February 21, 2007 @ 11:19 am
možda to pitaju zbog onih trenutaka koje je teško izvući u paru, a kamoli sam/a?
Comment by ribac — February 21, 2007 @ 11:26 am
super za novi post. moram priznati da mi je tvoj blog osvježenje dok sam na poslu. važno da ste svi O.K. prema “bebi”, to je najbitnije.
Comment by petra zagreb — February 21, 2007 @ 12:28 pm
@jaca - bas ti su najglasniji u davanju savjeta nama ostalima kako nismo dobri roditelji…
@ribac - vjerujem da mi je lako pametovati kad sam u situaciji u kojoh hocu biti. da sam kojim slucajem u situaciji koja mi ne pase, sigurno bih se i ja zalila.
@petra - da mi je vremena, ja bih svaki dan pisala. jer, samo nebo zna, ja uvijek imam nesto pametnoga za reci. *okrecem ocima*
Comment by Lidija — February 21, 2007 @ 1:25 pm
Ja jesam meteoropat, sto ce reci da mi se vrti kad je zimi pretoplo, a odlicno mi je kad je zimi - zimska temperatura. Lijepo da kod vas i mama i tata jesu u zivotu malene bez obzira sto ne zive skupa ali nije to uvijek tamo samorazumljivo. Ima oceva kojima nije stalo (ili mama) ili koji imaju problema sa kockom, alkoholom i gdje je bolje da ne sudjeluju u odgoju tako malog djeteta i slicno. A nije rijedak slucaj da se nakon rastave familije zavade do sljedeca tri pokoljenja, nije nesto sto si covjek zeli ali je eto cesta pojava.
Imam ovdje tri dobre prijateljice, samohrane majke, pa pisem iz njihovog iskustva. I one su mislile da su to muskarci na mjestu, nitko nije vidovit, ali se pokazalo da nisu. I pojave se jednom mjesecno i njima je jako tesko i bas mi ih je ponekad zao.
No, ako mogu birati ja bih radije odgojila dijete u zajednici gdje nas troje zivimo pod istim krovom, skupa doruckujemo, skupa se natjeravamo po stanu, gdje muz itekako moze u subotu otici s djetetom u setnju da se mama naspava, a mama malo zabaviti dijete popodne da i tata ima svoje vrijeme…inace uvijek sam za zdrav razvod nego za bolestan brak.
Ja si zelim cijelu trudnocu raditi, ali kako ce biti kad jednom do toga dodje, vidjeti cemo. Iako, sigurna sam da nece mama uvijek kuhati kod nas, jer to ne radim ni sad LOL. Dapace u zadnje vrijeme on kuha cak malo vise nego ja.
Ne mislim da si jadna i cudi me da to ljudi komentiraju, dapace cini mi se da ti je bas fajn u zivotu
Comment by JJA — February 21, 2007 @ 1:37 pm
Ne znam jeste li primjetili kako sad na radijskim vijestima u RH, svaku prognozu vremena zavrse sa ‘kako ce se danas osjecat metereopati’ i sto bi ih moglo boliti. umrla sam od smija kad sam to cula. vrijeme i na mene ima velik utjecaj, ali nismo svi ni tu isti: evo vidis kako tebi odgovara toplije, a JJA hladnije. kako oni to onda prognoziraju? a najludje mi je bilo sta su metereopati skoro svaki dan trebali imat zdravstvene probleme.a kako i nece, kad nas ima toliko razlicitih!
inace, moje single mom prijateljice isto nemaju problema sto same odgajaju djecu. ali to je lakse postici ovde jer ocevi moraju placat alimentaciju dok se u hrvatskoj sigurno puno njih izvlaci od toga. jednoj mojoj prijateljici njene udane priajteljice cak i zavide sto se razvela, kazu kako je procvjetala. ali, dobro, njen je brak bio totalni uzas, pa kako nece procvjetat.
Comment by Anonymous — February 21, 2007 @ 2:58 pm
Ja sam ovaj Anonymous :)))
Comment by Atlantik — February 21, 2007 @ 2:59 pm
niti ja nisam stvorena da budem doma. iako volim i kuhati i cistiti jer me to opusta (vjerovao to netko ili ne), ipak si ne mogu zamisliti da sam po cijele dane doma s djetetom. ipak je vazno da svatko ima svoju neovisnost, a kada se na vecer i vikendom svi zajedno nadjemo, onda nam je najljepse.
Comment by sandy — February 22, 2007 @ 3:07 pm
a ovi ljudi koji komentiraju da si “jadna” su sami jadni. *rolleyes*
Comment by sandy — February 22, 2007 @ 3:09 pm
nisam bila na mrezi ovih dana pa se tek sada javljam na ovaj post.
kao sto si napisala, biti doma tijekom trudnoce i porodiljnog je prvo vrijeme prekrasno, no ako zelis imati vise uloga u zivotu, to zna postati jako tesko…
nego, mene zanima, ako ces imati vremena, kako je “tamo gore” rijeseno s porodiljnim (koliko dugo traje i prima li se kakva naknada?) odnosno eventualnim koristenjem bolovanja zbog komplikacija u trudnoci.
pozdrav od mame:-)
Comment by stepfordska — February 24, 2007 @ 3:55 am
Evo ovo je prvi put da postam comment na Vaš blog iako ga uredno (više-manje redovito) čitam.
Što me ponukalo da se javim, tj. da komentiram Vaš post? Zadnja dva paragrafa!
U potpunosti se slažem s Vama; dapače, nikada mi nisu bili jasni ljudi koji su osuđivali ili krivo gledali djecu s jednim roditeljem (ili one s razvedenim roditeljima).
Kao dijete iz razvedenog braka mogu reći da mi je mnogo puta bilo teško upravo zbog tog negativnog odnosa društva spram mene. Ne samo da mi je društvo možda moglo pomoći, nego mi je još više odnemoglo, jer rijetko je koji razvod (ma kako on naizgled jednostavan bio) lagan za dijete (pogotovo ako je ovo svjesno situacije).
Nekada se uhvatim kako osjećam mržnju prema ljudima koji govore o tome kako je loše kad se ljudi razvode (najnoviji primjer ovog je onaj stan nekih hrvatskih svećenika - SRAMOTNO). Radi pristojnosti i digniteta ovog bloga neću ni navoditi što mi pada napamet kada čujemo komentare tipa: “Bolje da su skupa, bar će dica imat oba roditelja”. Zbilja ne znam gdje ti ljudi žive?! Najveća zabluda je da je djeci s oba roditelja dobro.
Iako su moji roditelji meni priredili mnoge šokove priliko razvoda (nažalost, nisu bili na kulturološkom, tj. civilizacijskom stupnju razvoja koji takva situacija zahtjeva) moram priznati da mi je danas kudikamo draže što su razvedeni, jer te dvije osobe nisu jedna za drugu, a da su ostali i dalje u braku, mislim da bi mi bilo mnogo teže nego što mi je to danas. Istina, trebaš biti jak i nadvladati manjak samopouzdanja i sl. popratne (u pravilu negativne) posljedice. Ali ne želim niti zamisliti što bi bilo da su ostali skupa.
Stoga, da zaključim jer ću odlutati (a o ovome bi mogao pričati danima), drago mi je što ste Vi zadovoljni I SIGURAN SAM (iako ne poznam ni Vas ni vašu kći) kako je ona jedna sretna mala djevojčica i kako će u životu proći puno, puno bolje jer ima roditelje koji je vole, a ne one koji žive s njom (samo da se ne razvedu) 0i svakodnevno je zlostavljaju (jer rješavanje bračnih razmirica ispred djece jest i mora biti psihičko zlostavljanje, a svi koji misle da to djeca ne čuju, vide ili ne shvaćaju gadno se zavaravaju).
Samo Vi uživajte u životu, jer što više držite do sebe više ćete voliti i svoje dijete.
Pozdrav od redovnog čitatelja!
TEO
Comment by Teo — February 25, 2007 @ 1:06 pm
@sandy - meni nije jasno zbog cega neki ljudi misle da dobra mama ne moze istovremeno biti i dobra poslovna zena i dobra partnerica svom muzu. jednako tako, ne znam zasto neki ljudi misle da je zena sretna i ispunjena samo ako ima muza. ja ne zivim u srednjem vijeku i mislim da je zena jednako sposobna sama donositi odluke i zivjeti svoj zivot kao i muskarac i stvarno ne vidim razloga za ulazak u vezu samo zato da ne budem sama.
@stepfordska - porodiljni ovisi u firmi kojoj radis, ugovoru koji imas, osiguranju koje imas… u vecini slucajeva zene imaju pravo na samo sest tjedana placenog porodiljnog nakon rodenja djeteta.
@teo - svaka ti cast na komentaru. ne znam koliko godina imas, ali s obzirom da mi se obracas sa vi (sto zaista nije potrebno…) pretpostavljam da si mlad. zao mi je da tvoji roditelji nisu bili svjesni toga koliko ti zla nanose svojim ponasanjem. na zalost, svijet je prepuno sebicnih ljudi.
ni jedno dijete ne bi smjelo proci to sto si prosao ti. naravno, prekid veze nikad nije lijep. problemi koji postoje kao razlog prekida sasvim su sigurno izvor frustracija. no, kao ljudska bica, mi imamo sposobnost odabira kako na to reagirati. ja biram, svakodnevno, da svoje dijete, sebe, njenog tatu ne izlazem ispadima. naravno, bilo je dana i jos ih uvijek ponekad ima kad mi dode da vicem, vristim, vrijedam i tucem. no, moj je odabir da nabrojim do deset i razmislim o posljedicama takve impulzivne reakcije. i koliko god da trenutna situacija moze biti frustrirajuca, sasvim sigurno nije vrijedna toga da svoje dijete traumatiziram i uplicem u nesto sto ona zaista nije kriva.
tom i ja smo sebicno odlucili na svijet donijeti novu osobu. na nama je sad odgovornost da se za to dijete brinemo na najbolji moguci nacin. da, priznajem, kad smo odlucili imati dijete, oboje smo se nadali da cemo ostatak zivota provesti zajedno. no, to jednostavno nije tako funkcioniralo. i koliko god da to nas na nekom nivou cini nesretnima, mi smo se jednako tako pomirili s nasom realnoscu i oboje se trudimo najbolje sto mozemo. je li sve uvijek savrseno? naravno da ne. ali, amelia nije ta koja smije ispastati zbog toga.
Comment by Lidija — February 25, 2007 @ 1:19 pm
Ne, svaka čast tebi na takvom stavu - da bar više ljudi, budućih i sadašnjih roditelja razmišljaju kao ti, život djeci iz razvedenih obitelji bi bio znatno lakši.
Pogotovo mi se sviđa ova tvoja: “Tom i ja smo sebično odlučili na svijet donijeti novu osobu”. Ovo ljudi kao da zaborave. Bez obzira da li se radi o sebičnosti, nepažnji ili planiranoj radnji, dijete nije tu jer je ono željelo biti tu, nego iz već poznatih razloga. Kao takvo ne bi trebalo niti prolaziti neke stvari jer svojim radnjama i postupcima nije ni željelo biti involvirano u te radnje, a kamoli nekakav glavni akter (ili što već). Ovo roditelji jako često zaboravljaju.
Da ne bi ispao kao neka traumatizirana osoba, moram reći da sam ja prošao dobro. Da nisam mogao proći bolje, to damn yeah I could (možda bolje reći I should), ali što vidim od prijatelja i prijateljica kad se opustimo i zbližimo dovoljno pa se upustimo u priču (onda mogu biti zapravo i sretan). Iako bi se o ovoj sreći dalo raspravljati iz različitih uglova.
Blago tvojoj kćerki, jer imam taku naprednu mamu i tatu. Sigurno znam da to nije lako ali možeš biti sretna i ponosana na sebe jer znaš da svojem djetetu nisi priuštila stresove koji su kao (nažalost) nužni sastavni djelovi takvih procesa0.
Meni moja obitelj (porodica zapravo) zna priči tek sada (kada je prošlo 13 godina od toga) govoreći ti si kao mogao propast, otići u drogu i bla bla gluposti. Pri tome zaboravljajući da su i oni u mom eventualnom propadanju odigrali popriličnu važnu (ili bar glavnu sporednu) ulogu. Caka je što oni ne zaboravljaju, nego uopće nisu svjesni što su trebali napraviti drukčije - i zbog toga su takve situacije i tragične.
Iako danas imam 23 godine, ponekada me zna strefiti neki mood za razmišljanje, ali recimo da sam to prevazišao, iako te to obilježi i negiranje toga nikamo ne vodi.
No da ne monopoliziram tvoje komentare za moje jadikovanje (hehehe, šala, samo volim o ovome pričat s osobama kao što si ti) još jednom ću reći kako mislim da imaš pravilan i jedini ispravan stav oko ovog “problema” ili bolje reći situacije… i vjeruj mi jednog dana ćeš vidjeti koliko si samo bila u pravu (iako i ne sumnjaš da činiš krivu stvar ŠTO JE ZAPRAVO I NAJVEĆI PLUS tebe kao osobe).
Pozdrav,
TEO
P. S. evo prešao sam na ti. Vi sam upotrebljavao čisto iz poštovanja, da ne bi mislila kako sam ti pripisao mnogo više godina
Sada kad vidim koliko je ovaj tvoj blog pozitivan, opet me uhvati dobra stara želja da započnem svoj blog što ću najvjerojatnije i učinit uskoro…
Comment by Teo — February 25, 2007 @ 6:13 pm