newyorčanka: the blog

Dio jednog od najvećih urbanih javnih prijevoznih sustava, njujorška podzemna je također jednostavna, brza i relativno jeftina.

Dok pogled na kartu može uplašiti svakog potencijalnog posjetitelja NYC, prava je istina da od 26 postojećih linija, nitko u jednoj posjeti NYC neće koristiti više od njih nekoliko. Heck, ja koja svakodnevno putujem Manhattanom do klijenata ne koristim više od nekoliko linija. Osim toga, mnoge linije koje prolaze Manhattanom putuju istim rutama bez obzira na različite nazive, dok je razlika u smjerovima tek kad izađu s Manhattana. No, polako. Da krenem od početka.

Prva podzemna linija je u NYC otvorena još 1904. godine. Početkom stoljeća podzemnom su željeznicom upravljale dvije tvrtke pa se i danas još negdje mogu naći natpisi koji podsjećaju na to. BRT i IRT bile su privatne tvrtke kojima je grad iznajmljivao infrastrukturu. U 30-im godinama prošlog stoljeća osnovana je i IND kojom je upravljao grad. U 50-im je osnovana Metropolitan Transit Authority koja je ujedinila sav javni prijevoz u NYC (uključujući podzemnu, autobuse i željeznički promet) i kao takva postoji i danas.

Pogled na kartu pokazuje da kao i svi veliki gradovi sa sličnim sustavima i NYC ima podzemne linije označene bojama, ali i slovima i brojevima. Crvena 1, 2, 3 spaja Brooklyn s Bronxom i to Sedmom avenijom na Manhattanu. Zelena 4, 5, 6 takođe spaja Brooklyn s Bronxom, ali istočnom stranom Manhattana. Plava A, C, E spaja Brooklyn s Manhattanom i Queensom. Gotovo sve linije prolaze Manhattanom osim G vlaka koji spaja Brooklyn i Queens bez dolaska na Manhattan. Njujorčani vlakove nikad ne nazivaju po njihovoj boji već samo po brojevima/slovima.

Na Manhattanu je najveća koncentracija linija i stanica podzemne i uvijek je relativno lako naći stanicu (koje su odlično obilježene). Uvijek je važno znati u kojem se smjeru krećete jer su linije obilježene smjerom: uptown ili downtown, Queeens-bound, Brooklyn-bound. Sjednete li kojim slučajem na krivi vlak, pričekajte do iduće stanice na kojoj je moguće presjesti na vlak u suprotnom smjeru.

Sve linije podzemne imaju express i local vlakove. Tako je 6 lokalni vlak koji staje na svakoj stanici, dok su 4 i 5 ekpresni vlakovi koji staju samo na većim stanicama. Uvijek je važno slušati najave preko razglasa jer su česte promjene pa lokalni vlakovi mogu voziti ekpres ili obratno. (To je kao garancija da nam nikad nije dosadno!)

Cijena podzemne karte je jedna od nižih među svjetskim metropolama. Pojedinačna vožnja je $2. Mguće je kupiti MetroCard za pet vožnji i tada je šesta besplatna, ili za deset vožnji kada besplatno dobijete još dvije. Naravno, postoje i tjedne i mjesečne karte koje omogućavaju neograničeno korištenje svih vlakova i autobusa u sustavu. Za turiste je najbolja opcija 1-Day Fun Pass koja za samo $7 omogućava cjelodnevno neograničeno korištenje svih vlakova i autobusa. Gotovina i tokeni se više ne mogu koristiti već je potrebno kupiti MetroCard s magnetskom trakom za prolazak kroz turnstiles. Mnoge veće stanice su wheelchair accessible.

Kako radnim danom podzemnu koristi oko 5 milijuna ljudi (prema navodima MTA), gužva je neminovna. Najvažnija smernica: na pokretnim stepenicama, ako namjeravate stajati, stanite s desne strane. Time ostavljate prostora ljudima koji žele hodati i to čine s lijeve strane. Kad stanete s lijeve strane na pokretnim stepenicama, možete očekivati da vas netko jako bezobrazno napadne. Osobito ako je vrijeme špice. Sorry.

Podzemna je na Manhattanu sigurna, čak i noću. Ona je vjerojatno sigurna i izvan Manhattana u gluho doba noći, ali je ja nikad nisam (i nikad ne bih!) u to doba sama koristila. Zdravi razum i opreznost su uvijek neophodni, kao u i svakom velikom gradu.