Dijete ima tri godine i skoro pa jednu cetvrtinu. Lijepa je, pametna je, dobra je. Pravo mi je veselje. Zivot smo si lijepo organizirale i stres je sveden na minimum. Uglavnom se sve dogovorimo, povremeno se posvadamo, ali se onda mirimo, ljubimo i grlimo, pa svadu cisto zaboravimo.
Voli ici u skolu, voli se voziti podzemnom, voli zujati okolo sa mnom i obavljati sve i svasta. Obozava muzeje i kino i shopping i uglavnom je jako jednostavno dijete. Ponekad se pitam kako sam je samo tako dobru zasluzila.
Kad se rodila, od pocetka sam se strogo drzala rasporeda. Jela je u odredeno vrijeme, spavala u odredeno vrijeme, sve je funkcioniralo kao svicarski sat. Stavila bih je budnu u krevetic, ona bi sama zaspala. Bez problema.
To se nastavilo i nakon sto smo otisle od njenog tate i preselile se u nas stan. Spavanje nikad nije bilo problem. Onda je krenula u jaslice. I puknule su jedna febrile seizure za drugom. Trcanje na hitnu i ostanci u bolnici. Onda konacno operacija uha i mandula. U tom periodu od oko sest mjeseci, Amelia je sve cesce i cesce prenocila u mojem krevetu. Nakon nekog vremena, to je postalo sasvim normalno. Volim kad mi je blizu, ona voli kad sam ja njoj blizu, svi sretni i zadovoljni.
Kako zivimo u jednosobnom stanu (NB stanu s jednom spavacom sobom), ponekad brinem sto ona nema svoju sobu i svoj prostor, pa joj pokusavam odvojiti dijelove stana koji su samo njeni. Na izletu u IKEU ovaj vikend pokupila sam joj radni stol (treba nam i novi kompjuter jer se stalno natezemo oko mojeg: naime, Dr Seuss’s ABC je ponekad daleko prevazan za proci kroz cijelu abecedu, bez obzira sto bi mama mozda htjela naruciti jesti ili provjeriti mail…). Kupila sam i nove police (jer ocito ne znam prestati kupovati knjige!), a Mimi je dobila i novi krevet! Odabrala je i krevetninu: jednu sa zivotnjama, jednu s brojkama, jednu sa srcekima. I unaprijed me obavijestila da ona i dalje namjerava spavati u mom krevetu.
Prvu vecer s novim krevetom krenulo je jako dobro. Nakon kupanja, obukla je pidamu, popela se u svoj krevet i ja sam vec pred ocima imala viziju kako kao andelak sama zaspi u novom krevetu. Je, mo’s mislit’! Pokupila si je jastuk i pokrivac, dovukla ih u moj krevet i rekla “Let’s go to sleep!”
Ne mogu reci da mi je izuzetno vazno “izbaciti” je iz mog kreveta. Upravo suprotno. No, ovako barem ima opciju kad bude spremna. Za sad u novom krevetu spavaju Minnie Mouse, Fifi (bez cvjetnog drustva) i Winnie the Pooh. Ah, barem se nisam namucila bez razloga…
PS: Pa, dobro, kaj je opet s bloghaerom??? Covjek si prije posla hoce procitati blogove i opet ne radi. Razmisljam o tome da ponudim mojim omiljenima mjesto na mojem serveru. Onda bih bar znala da budem ih stalno mogla citati. U tri godine, server nije bio dostupan jednom na nekih tri sata…
