Knjiga mjeseca - Barack Obama: Dreams From My Father
Davno još 1995. Barack Obama napisao je memoar Dreams from My Father: A Story of Race and Inheritance. Tada vjerojatno nitko nije ni slutio da bi baš taj mladić mogao biti dio jedih povijesnih američkih predsjedničkih izbora.
Priznajem, uzbuđena sam. Čeka nas predizborna kampanja (iako je riječ samo o primaries, ne i o izborima za predsjednika) koja će biti zamimljivija i važnije nego ijedna prije. Prvi puta u povijesti Amerika bi mogla dobiti predsjednicu. Ili predjednika koji nije bijelac. Da, evo, jesam, uzbuđena sam. Koliko god da je politika igra novaca i lobija, samim time da su dva najjača kandidata za Democratic primary Hillary i Barack pokazuje koliko se američko društvo promjenilo u ovoj našoj eri. I koliko god da budu’i predsjednik ili predsjednica neće moći ispraviti sve pogreške sadašnje administracije, teško je vjerovati da promjena na vrhu neće značiti i promjenu na bolje.
Iako Barack ima noviju knjigu, The Audacity of Hope: Thoughts on Reclaiming the American Dream, koja mi je na listi čitanja, odlučila sam početi baš s ovom, prvom, u želji da o tom meni relativno nepoznatom čovjeku saznam dovoljno da mogu sa samopouzdanjem i dovoljno informacija pratiti predizborne kampanje. To je u svakom slučaju bio dobar potez.
Ovo je memoar o jednom izuzetno neobičnom djetinjstvu i životu. Barack je rođen 1961. na Havajima. Otac mu je bio student iz Kenije, crnac, majka iz bijelačke obitelji. I sve to prije Civil Rights Movement. Barack priča svoju priču kroz Havaje, Indoneziju, Harvard, Chicago i Keniju. Nikad prije nisam pročitala knjigu koja je ovoliko snažno opisala pripadanje u dva različita svijeta. I nikad prije nije mi bilo ovoliko kristalno jasno koliko je važno djeci iskreno barem pokušati objasniti svijet koji ih okružuje.
Senator Obama, prvi crni predsjednik Harvard Law Review i jedan od najmlađih senatora u svakom je slučaju zanimljiva ličnost, bez obzira na dolazeće predsjedničke izbore. Memoar, pisan daleko prije njegovog dolaska na nacionalnu političku scenu nije jedan od onih steriliziranih, savršenih političkih manifesta koje političari obično pišu. No, bez obzira na sve to, namjeravam pročitati i njegovu novu knjigu. A, kad sam već pročitala njegove, moram i Hillary dati šansu. Što znači da ću konačno pročitati i Billovu. I tako to uvijek počne. Srećom da imam nove police…
Za kraj, moj najdraži odlomak iz knjige u kojem Barack opisuje lekciju naučene za vrijeme njihovog boravka u Indoneziji.
“Honesty — Lolo should not have hidden the refrigerator in the storage room when the tax officials came, even if everyone else, including tax officials, expected such things. Fairness — the parents of wealthier students should not give television sets to the teachers during Ramadan, and their children could take no pride in the higher marks they might have received. Straight talk — if you didn’t like the shirt I bought you for your birthday, you should have just said so instead of keeping it wadded up at the bottom of your closet. Independent judgment — just because the other children tease the poor boy about his haircut doesn’t mean you have to do it too.”
wow pa to je njegova knjiga? sram me bilo, stvarno nisam znala.
Comment by maja — January 31, 2007 @ 3:22 pm
Sa zanimanjem citam o njemu i u nasim novinama.
Zamisli tu promjenu od Busha do demokrata i to crnca.
Nema vise ratova po cijelom svijetu , nego se brini sto se dogada s ljudima u tvojoj drzavi (USA).
Comment by zvrk — February 1, 2007 @ 5:41 am
srećom, hvalabogu na policama
čuo sam da je jako omiljen, iako me brinu kako će oni “radikalniji” reagirati na njegovu put… uvijek ima budala
Comment by ribac — February 2, 2007 @ 3:40 am
@maja - yup, that’s him! jos jednom hvala, bas si mi pogodila…
@zvrk - i bez obzira na ove izbore on mi je jako zanimljiv. a, na iducim izborima tesko da mozemo izabrati goreg predsjednika nego sadasnjeg pa sam ja opcenito optimisticna.
@ribac - vjerovao ili ne, njemu ce veci problem biti pridobiti crne glasove. naime, kako je “tek pola” crnac, mnogi “pravi” crnci smatraju da on ne razumije njihove probleme.
to je ono sto je meni gotovo nemoguce vjerovati u ovoj zemlji, ali i drugdje u svijetu. grupa koja je — jer su manjina, jer su drugaciji, jer je vecina tako odlucila — godinama ili stoljecima potlacivana, kada je u mogucnosti biti ravnopravna ili barem sudjelovati na jednaki nacin, oni su prvi koji se okrenu jedni protiv drugih.
bas neki dan smo jednoj studentici pomagali pripremiti materijale za tuzbu protive velike nacionalne organizacije koja sponzorira stipendije za studente iz manjina. naime, na razgovoru joj je postavljeno pitanje suosjeca li ona s patnjom africko-americkih crnaca (djevojka je iz venezuele, mama joj je native american, otac pola spanjolac, pola francuz), na sto je djevojka odgovorila da razumije tu borbu, ali da ne moze reci da suosjeca s njom. na sto joj je zena odgovorila da je to vjerojatno zbog toga sto joj je koza toliko svijetla. zena koja je takoder iz juzne amerike i morala bi zastupati prava i pomagati manjinama!
pitanje identiteta je u americi jako zanimljivo. mene, na primjer, prema izgledu uvijek svrstavaju u mainstream america, no to ne znaci da se ja tako uvijek i osjecam. ponekad nije dovoljno samo izgledati kao vecina da bi se tako osjecalo. i upravo zato mi se ova knjiga toliko dopala jer nacin na koji barack opisuje tu unutarnju borbu i potragu za identitetom je apsolutno univerzalna, bez obzira na kontinent ili boju koze.
francine prose me davno na new school naucila: the more personal your writing gets, the more universal it becomes.
Comment by Lidija — February 2, 2007 @ 7:27 am
imas u novom time-u veliki idvajak iz njegove nove knjige
Comment by AngeLino — February 8, 2007 @ 1:40 pm