U karanteni
Kad vi imate jako puno posla i brdo rokova za ispostovati, kako se vi uspijete orhrvati drazima bloganja i interneta opcenito?
Naime, ne mogu iskljuciti modem jer je veliki dio posla koji moram napraviti online. Samokontrole skoro pa da i nemam. Razmisljam o nekakvom programu nagradivanja: za svaki sat kad ne odem surfati bez veze dobijam poklon bon od $x za Banana Republic ili za svakih tri sata kad odolim iskusenju, iduci vikend dobijam masazu ili facial…
Ne znam.
Samo znam da imam brdo posla i sad tu trkeljam umjesto da radim.
jednostavno-ne palim laptop.
samo moj posao ja ne moram raditi na kompu, pa je meni ipak puno lakse. 
Comment by sandy — January 27, 2007 @ 1:24 pm
Oh, I feel you!
Comment by Tommy — January 27, 2007 @ 1:56 pm
Jako tesko!!! Ali kad imam fakat puno posla onda je to a must jer ja se ne mogu koncentrirati, ako mi je puno inputa s raznih strana, ne mogu ni slusati glazbu na poslu. Posto ja i prevodim, a znam i da ti povremeno, to je onako poslic koji mozes raditi i nocu i u gacama, kad hoces, i onda to obicno odgadjam sto je vise moguce, i onda katastrofa. Par puta tako nisam spavala, ukocila se od sjedenja, i od onda imam definitivno bolju disciplinu. Ne volim tu paniku posljednjeg trenutka.
Comment by petra zagreb — January 27, 2007 @ 2:29 pm
evo i ja radim to isto - umjesto da pisem paper ja citam blogove. Meni to dode nekako kao pauza, tj. malo pustim mozak na pasu dok inspiracija opet ne dode.
Comment by jaca — January 27, 2007 @ 3:56 pm
jabuka-filter ti je zbilja dobar
I ja se teško (samo)kontroliram. Hajde još nekako kad je posao takav da je lako pratiti napredak (npr. prevođenje), ali inače jaaako teško…
Comment by upitnik — January 27, 2007 @ 5:23 pm
Moj prvi dio je da procitam mail/vijesti na brzinu (da se uvjerim da je svijet jos tu i da me frendovi nisu zaboravili), odgodim reply na mailove za kasnije, ugasim email (Thunderbird), sve messengere i naravno browser. I NE PALIM ih uopce dok ne odvalim barem par sati (ili vise, ovisno kad vidim da mi pocinje popustati koncentracija).
Ako mi bas ne ide i ne mogu se othrvati zelji za procrastination, onda si “obecam” nesto sto si hocu kupiti… :o)
Comment by Mirela — January 27, 2007 @ 10:24 pm
@sandy - eh, da ja mogu bez kompjutera raditi…
@tommy - my heart goes out to you!
@petra - ja sam naucila da stvari ne ostavljam do zadnjeg trenutka pa bar vise nema te panike.
@jaca - da, ali ja (kao pravi ovisnik!) onda ne znam stati.
@upitnik - zasto ja kod tebe ne mogu ostavljati komentare? uvijek mi vraca da je neka greska na skripti.
@mirela - skype iskljucen. ichat iskljucen. mail ukljucen jer su mi u njemu neke informacije koje trebam, ali ignoriram poruke!
@all - jako sam ponosna na sebe. od sedam stvari, sest je potpuno gotovo. sedma (prijevod od 8000 rijeci) moram zavrsiti do srijede i znala sam da ga necu u jednom danuu, pa se to i ne racuna. sad za nagradu dobijam pisanje novog posta!
Comment by Lidija — January 28, 2007 @ 7:39 am
sjetila sam se jos jedne stvari! Kada radim kod kuce, obavezno se obucem kao da idem na posao, jer ako sam u trenirci ili pidjami, onda se tesko nesto ozbiljno desava :). U punoj ratnoj spremi se lakse uzivim u proces :).
Comment by petra zagreb — January 28, 2007 @ 12:37 pm
Nestao dugi komentar, no dakle sto mislis zasto ja zadnjih dana nis ne pisem?
Opcija je bila da odradujem zaostatke vikendom a to sam si obecala - nece vise u moju butigu. Kad sam u uredu onda ne surfam, to je neki moj princip i iskreno se cudim kad se ljudi (ne ti) krenu zaliti na sistem, place, loseg sefa, to ja zovem balkanskim sindromom a prosurfaju dnevno po 7 sati u komadu i napisu po 40-ak postova. Tad se pitam tko je tu lud…i za sto ih uopce placaju.
Comment by JJA — January 28, 2007 @ 3:16 pm
@petra - ja sam to obicavala kad sam radila gotovo iskljucivo od doma. sad kad pet dana u tjednu idem u ured, bas mi je gust raditi od doma u pidjami…
@jja - ja znam kad imam, a kad nemam vremena na poslu za internet. kod klijenata gotovo nikad ni ne privirim na blog. na faksu znam imati praznog hoda pa onda to iskoristim. ali, slazem se, nezamislivo mi je doci na posao u 9, do 11 citati novine i piti kavu, onda jos dva sata citati blogove, onda otici na rucak, pa poslije rucka jos malo surfati… kod nas to ne prolazi!
Comment by Lidija — January 29, 2007 @ 10:04 am