newyorčanka: the blog

January 21, 2007

Ponosna mama (dio samoneboznakoji)

Filed under: Prinicipessa — Lidija @ 7:08 am

Evo, za dva dana slavimo tri godine i jednu četvrtinu i dijete je odlučilo početi pisati. Cijele dane samo speluje i vježba pisanje.

Prije nego me uopće netko to pita, ja ju ni na koji način ne forsiram na to, ona to radi samoinicijativno. Nisam od hiperambicioznih roditelja koji bebačima od tri mjeseca počinju pokazivati flash cards koje ih uče osnovnim matematičkim operacijama.

Ja sam od vrste kojoj je daleko važnije da je dijete dobilo zagrljaja, da se nasmijala, da smo si rekle Volim te

5 Comments »

  1. Zanimljivo je sto su njena slova u potpunosti velika, ti si pisala malim slovima, a njena velika slova su tocno napisana. Znaci da nije samo kopirala od tebe… nisam znala da klinci rade distinkciju velikih i malih slova prilikom prvih koraka :-O. U svakom slucaju, bravo!

    Comment by Mirela — January 21, 2007 @ 11:39 am

  2. Bravo , Amelia!
    Tako smo i mi poceli,
    sam je zatrazio, pa smo puno citali i pri tom pratili prstom ispod svake rijeci.
    Buduci da se ovdje ide ranije u skolu (nego u Hrvatskoj)Zvrk je krenuo s 4 god i jedan mjesec(jedan od najmladih u razredu)on vec sada s 5 i pol cita ko veliki, s obzirom da English spelling nije uvijek straighrforward jako smo zadovoljni.

    Comment by zvrk — January 21, 2007 @ 2:33 pm

  3. @mirela - slova zna, i velika i mala bez greske. kad pise, uvijek pise velika. na kompjuteru joj je svejedno je li caps lock ukljuceno ili ne.

    @zvrk - i ovdje skole isto pocinju ranije, sad na jesen ona krece u pre-k s cetiri godine. mi isto puno citamo, sad stalno sve slovka. jel’ ti njega uopce ucis hrvatsku abecedu? jer ja ameliju ne ucim. skuzila sam da joj se onda slova sva motaju, a ipak je vaznije da nauci citati i pisati na engleskom kako treba…

    Comment by Lidija — January 21, 2007 @ 4:01 pm

  4. Ne ucim ga posebno hrvatsku abecedu, kada je vidimo u tekstu nekada naglasim kako se cita i to je to.
    Nije previse zagrijan za hrv. jezik makar ga razumije, vaznije mi je da uspije u skoli s engleskim, ipak tu zivimo i tu mu je buducnost.

    Comment by zvrk — January 21, 2007 @ 5:29 pm

  5. da, to je najvažnije, lijepa riječ i zagrljaj

    Comment by Peonija — January 24, 2007 @ 6:44 am

RSS feed for comments on this post. TrackBack URL

Leave a comment

Copyright Lidija Markes