newyorčanka: the blog

Mislim da nikome ne bude neobično ako napišem da stvarno volim čitati. Stalno nešto pričam o knjigama, ali mislim da još nikad nisam pisala o mojoj ljubavi prema New York Public Library.

Još davne 1997. kad sam došla u Ameriku, jedna od prvih stvari koje sam napravila bilo je učlaniti se u NYPL. U to doba je članarina bila $50 na godinu, ali stanovnici grada New Yorka, jednako kao i svi zaposleni ili studenti u gradu, bez obzira na prebivalište, imali su pravo na besplatno članstvo. (Ne znam je li se od tada što promjenilo.)

Kako sam ja u Ameriku došla kao au pair, jedna od beneficija programa bila je i ta da obitelj godišnje plati do $500 za školovanje. Kako sam ja u Ameriku došla nakon godine dana u Engleskoj (i A na Cambridge Proficiency i Philosophy A-level na lokalnom collegeu) i dvije godine predavanja engleskog, meni očito nisu trebali tečajevi engleskog jezika pa sam ja upisivala daleko zanimljivije tečajeve na New York University i New School for Social Research. Osim toga, moja obitelj nikad nije cjepidlačila s novcem, pa sam ja potrošila i više od $500 na godinu, ali to nije tema ove priče.

Kako sam ja u to doba živjela u Jersey Cityiju (je, je, tamo sam počela, a dosta godina kasnije se tu i vratila…), ipak sam se mogla učlaniti u NYPL na osnovu Bursar’s Receipts s NYU. Boy, was that the best day of my life!

Ja ne mogu opisati osjećaj kad sam prvi put ušla u glavnu zgradu na Petoj Aveniji (knjige su samo reference/research, tamo nema posuđivanja) i ostala bez daha. Do danas je NYPL ostala jako važni dio mojeg života. Bez obzira na to koliko knjiga kupujem, ja još uvijek ne kupujem dovoljno da bih ih prestala posuđivati. A, tu mi oni idu beskrajno u susret. Već podosta godina imaju na internetu katalog svih knjiga. Ja pronađem onu koja me zanima, rezerviram ju i odaberem u koju područnu knjižnicu je želim doći podići. Oni je (kad je na raspolaganju) pošalju u moju lokalnu knjižnicu (koja je u istoj zgradi kao i postdiplomski centar, samo što je ulaz na Madison, a naš ulaz je na Petoj aveniji.) Ja se lijepo odšećem s posla, pokupim knjige i svi sretni i zadovoljni!

Od prije možda godinu dana imaju i eBooks koje su u PDF formatu i mogu ih skinuti do 12 istovremeno. Većinu ih smijem printati, neke smijem i kopirati, i bez toga mi bi dani na poslu daleko sporije prolazili.

Kako sam si upravo donijela Strategic Communications for Nonprofits, nemam više vremena za pisanje. Ideje zovu!

- - - - -

Nekoliko dana kasnije. JJA me inspirirala.

Ovo je moja knjižnica. New York Public Library: Science, Industry and Business Library.

Uvijek imam osjećaj da imam previše posla. Ne znam ako ga stvarno imam previše ili sam se toliko poamerikanizirala da mi je prešlo u naviku stalno kokodakanje da nemam vremena. Ne znam.

Počela sam jedan novi projekt za jednog novog klijenta. Sve je to OK i veselim se novom izazovu. Jedini problem je da do ponedjeljka moram naučiti Javascript. Veselje. Ali, ne bi ja bila ja da je drugačije. Ne volim da ima nešto što ne znam. Osobito kad za to ne postoji dobar razlog. A, ja ne vidim ni jedan dobar razlog zašto ja ne bih konačno naučila Javascipt. I još na listu moram dodati Flash. I konačno se moram prihvatiti posla i prokljuviti MS Access (iako je FileMaker neusporedivo bolji, ali to mi ne koristi jer ga na poslu nemamo…).

I zato ja nemam vremena. Skoro pa da ne. Imam ga malo. I koristim ga da mi bude lijepo. (Ali još ne mogu otkriti zašto i kako.)

Sooooooo funny!

Obožavam crtiće. Iako mi je Pixar na prvom mjestu, ni Dreamworks puno ne zaostaje za njima. A, pošto je k nama došla jesen i odurna dosadna kiša, nemamo puno izbora nego nalaziti zabavu na zatvorenome. Bar ovaj put nismo ništa kupovale…

Spominjala sam već da imam nekih problema sa šećerom u krvi. Još uvijek nisam napravila sve nalaze (gušterača je navodni mogući krivac), ali sam prema preporuci doktora malo istražila Zonu i nakon skoro mjesec dana, mogu reći da se osjećam daleko bolje. Nisam konstantno umorna, imam energije, osjećam da sam okretnija i življa. I skinula sam 5 kila.

Spomenula sam to nekoliko osoba i svi su odmah skeptično komentirali da su sve dijete nemoguće za održati. E, pa, u tom zecu leži grm. Ja Zonu pokušavam ne shvatiti kao dijetu. Pokušavam je shvatiti kao promjenu načina života.

Da, ja jedem doručak. Svaki jutro. Prvi put od kad se sjećam. I jedem i ručak i večeru. I imam male snacks između toga. I pijem puno vode i čaja (biljnog). I stvarno se bolje osjećam. Moram ići na vađenje krvi, ali gotovo sam sigurna da mi šećer više neće biti abnormalno nizak.

Sad, kako ja nikad ništa ne volim držati samo za sebe, odlučila sam ovo podijeliti sa svijetom. Moja Zona je moj pokušaj da prevedem na hrvatski i organiziram informacije koje ja imam i koje mi pomažu da promjenim način na koji jedem i živim.

Naravno, slobodnog vremena imam koliko imam, ali obećajem da ću si dati truda. Ako netko od vas ima kakve dodatne informacije, shoot.

U mojoj obitelji, nikad nismo imali samokontrole kad se radilo o poklonima. Čim su se pokloni kupili, odmah su se poklonili jer smi svi bili previše nestrpljivi da bi čekali do određenog dana. Sve je to OK, ali je malo bed kad na Božić nema poklona za odmatanje jer smo ih već 22. sve otvorili…

Od kad živim sama, znači zadnjih šest ili sedam godina (prve tri godine u Americi ne računam kao samostalan život jer sam bila au pair i uvijek u obitelji kao njihova velika sestra, a ne netko tko radi za njih), tradiciju poklanjanja sam uvelike promjenila.

Prvo sam uvela obavezno darivanje same sebe. Ako neću ja, tko će. Osim toga, ja sam jako muhasta (uvijek se sjetim na epizodu Friends kad Rachel sve poklone vrati u dućan i zamjeni za nešto puno korisnije: store credit.) Osim toga, ja si mogu (i kupim si) gotovo sve što si želim i ne trebaju mi neki veliki pokloni od nikoga. Cijenim pažnju, u svakom slučaju, ali ne tražim ni ne očekujem da netko pogodi i kupi mi baš onu jednu stvar koju si ja jako želim. Jer se ta stvar mjenja svaki tjedna.

Drugo sam uvela otvaranje poklona na dan za koji je darivanje namjenjeno. Naravno, Amelia je mali nestrpljivko i dan prije uvijek dobije jedan poklon na otvaranje, toliko da joj malo utaži žeđ. Svi ostali pokloni otvaraju se kad je i red. I uživamo u svakom trenutku!

No, sad dolazim do moje dileme. Kad kupujem poklone za neke druge ljude, obitelj ili prijatelje, uvijek se nađem u dilemi je li im bolje nagovijestiti što je poklon (osobito kao u ovoj situaciji sada kad se spremam doma za Božić, poklone polako skupljam u koferu, a neću ih pokoniti još mjesec i pol dana.) Ne volim pokvariti iznenađenje, ali jednako bih rado nekome rekla što ih očekuje jer znam da je nešto što si možda jako žele ili će ih zaista razveseliti.

Hm.

Tra-la-la-la…

Ovo je bolje i od vecine u Senatu!!!

(Ovo postaje sve bolji i bolji dan…)

Digla sam se u pola 4 ujutro da procitam vijesti. I uopce mi nije zao!

- - - - -

Dodatak.

Rezultati jos nisu konacni, no za sad vuce na dobro.

Ukratko: (ma kaj ukratko, sad vidim kaj sam napisala i vidim da mi je politika ipak ljubav…)

Americki kongres se sastoji od dva doma.

House of Representatives (ili Zastupnicki dom) ima 435 clanova koji se biraju na termin od dvije godine i svaka je drzava zastupljena proporcionalno broju stanovnika. Nakon ovih izbora, Demokrati drze 230 mjesta, a Republikanci 205 (raniji omjer 203:232). Time je Nancy Pelosi (Dem, California) postala Speaker of the House, prva zena u povijesti koja je odmah iza Vice President-a na listi da zamjeni predsjednika.

Birali su se i guverneri (’predsjednici’ pojedinacnih drzava) koji se biraju na cetiri godine. Rezultat je 28 za Demokrate i 22 za Republikance (raniji omjer je bio obratan, 22:28.)

Senat ima 100 clanova, po dva is svake drzave. Biraju se na 6 godina, a svake dvije godine ih se bira jedna trecina. Vice President je clan Senata, ali nema pravo glasa, osim ako dode do tie-break (50:50). Trenutno ovi rezultati jos vise jer ce se prebrojavati glasovi u Virginiji, a Montana jos nije definitivna. Moglo bi se desiti da rezultat bude 50 Demokrata i 50 Republikanaca, u tom slucaju bi Prick Chaney prevagnuo svojim glasom u korist Republikanaca. (Naravno, u 50 Demokrata racunam i dva nezavisna jer su se izjasnili da bi se priklonili Demokratima.)

Uglavnom, ovo je prvi puta u 12 godina da su Demokrati toliko blizu vecini svugdje osim u Bijeloj kuci. Iako Senat jos nije osvojen, a cak i ako ostane na 50:50, ovi su izbori velika pobjeda za Demokrate i, sto je jos i vaznije, ogromni poraz za Busha.

Iako je Nancy Pelosi vec ranije izjavila da nece pokrenuti impeachment proces za Busha, mnogi Amerikanci pozivaju Demokrate da pokrenu istragu o ratu u Iraku i da se kazne krivci koji su Ameriku upleli u sukob koji je unaprijed osuden na propast, a kosta tisuce ljudskih zivota i miljarde dolara.

Rezultati u drzavi New York su impresivni. Senator: Hillary Clinton. Guverner: Elliot Spitzer (jedini politicar kojeg ja bezuvjetno cijenim i postujem - BTW, bio je govornik na mojoj promociji 2003. i potvrdio se kao nevjerojatno elokventan, inteligentan i nadasve vrijedan postovanja). State attorney general: Andrew Cuomo (koji je pobijedio iako ni ne radi kao pravnik!) State comptroller: Alan Hevesi (koji je pobijedio usprkos tome sto je ilegalno koristio drzavne zaposlenike da voze njegovu bolesnu zenu i prijeti mu izbacivanje iz ureda!)

Uglavnom, Amerikanci su u mojim ocima osvjetlali svoj obraz nakon dvaju predsjednickih izbora ciji su me rezultati ostavili u apsolutnoj nevjerici. Sad opet hocu Americko drzavljanstvo!

Izbjegavam pisati o politici, naučila sam lekciju. No, danas moram. Mislim da nam je svima u interesu sa ova država promjeni smjer u kojem je krenula. Molim sve za dašak pozitivne energije za današnje izbore. Došlo je vrijeme da Amerika prestane biti neprijatelj svijeta, ali i neprijatelj svojih građana.

U zaostatku smo nekak’ ove sezone s filmovima. Imamo drugog posla. No, Open Season smo odradile i to s guštom. Gary Sinise is my hero. Cijeli film smo zobale grožđe. Bile smo same u kino dvorani i glumile smo da imamo privatnu projekciju samo za nas. Nama jako malo treba pa da se odjećamo jako posebne i važne na ovom svijetu…

Happy Feet dolazi za dva tjedna, to idemo odmah gledati. Obožava pingvine.

Poslije smo se izvele van na ručak i u park na igru. Na suncu je bilo skoro pa i podnošljivo. U hladovini je bilo odurno zima. Ne ljubim ovo vrijeme.

Inspirirana večerom od ponedjeljka, naručila sam dva krasna komada filet mignona iz Fresh Direct i danas ih bacila na gril. Ova moja mala gurmanka je potamanila dobre 3/4 odreska (koji je svjež bio sigurno pa četvrt kile.) Samo je mljackala i govorila, “Mommy, this is soooo good!” Naravno, pojela je i svu brokulu. Ali za salatu danas nije bila raspoložena.

Ah, da, kad smo došle doma iz skitnje, dočekala nas je jako važna pošiljka (sva sreća da imamo dolje u zgradi dečke u kafiću jer inače nikad ne bi dobile poštu za koju treba potpisati): STIGLE AVIONSKE KARTE!

Mimi je jedva dočekala da otvori kovertu, sva vesela, izvadila je karte i blijedo me pogledala, “Mommy, where’s the plane?”

Jutros smo prvi put uključile grijanje. Bljak. Mrzim kad je zima.