newyorčanka: the blog

Iako sam još prije tri tjedna završila s kupovanjem poklona za Božić, znala sam još tada da sama sebi pokušavam lagati. Svake godine igram istu igru. Isplaniram koliko ću novaca potrošiti. Isplaniram kome ću kupiti poklone. Isplaniram koji će to pokloni biti. Sve to lijepo obavim još u studenone. Onda nakon što sam službeno već gotova, onda potrošim još jednom toliko na sitnice koje nađem usput.

Tako je dijete danas dobilo akustičnu gitaru. Ima jedan dućan s muzičkim instrumentima na putu od našeg stana do stanice podzemog vlaka. Imali su dugo u izlogu malu, roza električnu gitaru. Svaki joj se dan divila. Jednog dana gitare nije bilo u izlogu, prodana je. Moje malo jadno dijete je plakalo pola sata jer je ona željela tu gitaru. Jučer smo na putu doma i opet pogledale izloge. Ovaj put je u jednom sjedila mala, dječja, crvena akustična gitara. Vrisnula je od veselja. Rekla je, “Mommy, I love this guitar!” Kad smo došle doma pričale smo o posjeti Djedu Mrazu (Macy’s Santaland je nezaobilazan užitak za sve male i velike koji se u NYC nađu u ovo doba godine!) i pitala sam je što bi željela da joj Djed Mraz donese. Njeno malo lice je svo zasjalo i rekla je, “That red guitar!“. I što će sad mama drugo nego ujutro zvati dućan, kupiti gitaru i zamoliti ih da je sakriju do subote kad sama mogu doći po nju da ne pokvarim iznenađenje. Da, znam, zašto kupovati poklone djetetu koje ima sve?! Da ste vidjeli sjaj u njenim očima i osmijeh na njenom licu, znali bi…

U nedostatku pametnijeg posla, ovaj sam se vikend malo posvetila sebi. Nije ni to grijeh. Ako ja ne sebe neću paziti, tko hoće?!

Spomenula sam prije par postova kako se često zaljubim u dizajn. Negdje ljetos, u kolovozu vjerojatno, kupila sam svoju prvu wrap dress. Talk about love at first sight! Nekih tri, četiri mjeseca kasnije imam ih jedno tucet. Da, manje više sve su crne, ali svaka je posebna na svoj način. Ovaj vikend još je jedna našla put do mojeg ormara.

Idejna začetnica i dizejnerica ovih haljina je naravno Diane von Furstenberg. Njena prva haljina ovog dizajna potiče još iz 1973. i jedan je primjerak čak izložen u njujorškom Metropolitanu. Iako su Dianine haljine nešto skuplje od većine koje ja posjedujem, sve te haljine imaju zajedničku jednu karakteristiku: fantastično mi pašu i obožavam ih nositi. I jednog dana, kad narastem, imati ću dovoljno novaca da kupim i par Dianinih da mi upotpune kolekciju.

In the meantime, imam ovu…

…i ovu…

…i ovu…

…i još njih par koje ne mogu naći na internetu. Cure, ako nemate još ni jednu u svom ormaru, toplo preporučam!

Nakon cjelodnevne šetnje Westchesterom, lagano mi se spava. No, ne prije nego podijelim utiske.

Pelham, NY je krasan i šarmantan gradić sjeverno od New Yorka.

Ima fantastične škole, s Manhattanom je povezan vlakom (Metro North, New Haven Line) i danas me u potpunosti očarao. Evo i sličica…

Mene fraza Black Friday i dalje asocira na krah burze 1929. Ne mogu si pomoći.

Da, najveci shopping dan u godini. Ljudi kao ovce stoje pred vratima dućana u 5 ujutro da bi kupili nešto na velikoj rasprodaji. Žalosno. Sve je postalo nebitno, samo materijalno je važno. Svi mi kupujemo poklone (ja ih imam već pola kofera), ali meni je kupovanje poklona nešto posebno. Razmišljam o tome što bi nekoga moglo razveseliti. Pokupim neke sitnice kad ni ne planiram jer mi zapnu za oko. Poklanjanje nije ova besmislena potrošačka manija koja zavlada ovim društvom između Thanksgiving i Božića.

Ja sam svoj dio shoppinga danas već obavila, online. Inspirirana AlterEgovim blogom i shvativši da mi je talijanski toliko loš da se mučim čovjeka čitati, kupila sam zadnja dva Erosova albuma, Calma apparente i 9, ugurala ih na iPod, spakirala knjigu iz talijanskog, i spremam se na cjelodnevni izlet u Westchester.

Znam, ne djelujem da sam demografski podobna za Beyoncé, ali kupila sam prije par minuta ovaj pjesmuljak i bas mi se sviđa. Sve si nešto plešem okolo po stanu. Ne mogu je postati ovdje iz dva razloga: (1) mislim da glazbu treba legalno kupovati, (2) i da hocu ne mogu jer mi iTunes ne da.

(Kad već kupujem glazbu umjesto da radim, kupila sam i Dusty Springfield: What Are Doing The Rest Of Your Life koja je na nekoj reklami za neke dijamante i već tjednima se pitam tko to pjeva. Malo Google, malo iTunes i sad mi Dusty prede u pozadini…)

Ja inače volim sve praznike i volim sve razloge da se slavi i jede. Thanksgiving mi je valjda jedini besmisleni praznik. Ne mogu si pomoći.

Pisala je Atlantik nedavno o bedastim pitanjima koje joj Ameri redovno postavljaju. Moje omiljeno je uvijek bilo: Oh, do you guys have Thanksgiving in Croatia? Hm, s obzirom da su indijanski rezervati relativno rijetki, a i puritanaca je ovih dana sve manje, nekak’ nam taj praznik nije najveći… (?!*#?)

(No, da ne ispadne da su samo Ameri bedasti, nisu ni Englezi bili puno bolji. Moja omiljena priča iz Engleske ide ovako: Bari me neki dečko u nekom klubu. Pita me odakle sam. Velim mu da sam iz Hrvatske. Pitam ga ako on zna gdje je to. On mi onako sav ponosan odgovori: Pa, naravno da znam. U Rusiji. Bio sam ja u Beogradu.)

Anyway. (Digresije su mi jaca strana. Sva sreća da svaki post ima naslov pa se prisjetim o čemu zapravo pišem.)

Sama sam doma cijela četiri dana. Otac dobije dijete svaki Thanksgiving, to je da se iskupim za dvotjedni put u Hrvatsku u prosincu. Sve se mi dogovorimo. Važno je samo da je na kraju po mojem.
S obzirom da danas pada kiša, odlučila sam sav posao planiran za iduća četiri dana napraviti danas. A, sutra i prekosutra se spremam na dva izleta u razgledavanje dva grada u koje bih se potencijalno selila jer imaju odlične školske sustave. A, to što su izuzetno lijepi gradići je dodatni bonus. Znači da je za očekivati lijepe sličice. Da ne mislite da je sve u NYC samo beton i velike zgrade.

To je moja službena dijagnoza. Gluten Intolerance. Ja ne znam što je na hrvatskom gluten. Ovo za njega veli Wikipedia:

Gluten is an amorphous ergastic protein found combined with starch in the endosperm of some cereals, notably wheat, rye, and barley. It constitutes about 80% of the proteins contained in wheat, and is composed of the proteins gliadin and glutenin. Gluten is responsible for the elasticity of kneaded dough, which allows it to be leavened, as well as the “chewiness” of baked products like bagels. It is the glutenins (specifically, high molecular weight glutenins) that are especially critical to gluten quality.

Zapravo je potpuno ireleventno kako se to na hrvatskom zove. Poanta je da ja ostatak života ne smijem jesti ništa što zadrži pšenicu, raž ili ječam. Znači ne smijem jesti baš ništa što je fino.

Jučer sam došla doma, friško nakon dijagnoze i prejela se špageta. Cijelu mi je noć bilo zlo, a još i sad se ne osjećam dobro. Znam da sam blesava, ali nisam si mogla pomoći.

Gluten Intolerance (ili se još zove Coeliac Disease) najčešća je kod bijelaca, rijetko se dijagnosticira i nema lijeka. Jedino rješenje je strogo pridržavanje plana prehrane koji je gluten-free.

Zbog toga jer sam godinama svoj želudac izlagala hrani koju on zapravo ne tolerira, zato sad vjerojatno imam probleme s gušteračom ili možda štitnjačom. Je, još nisam gotova sa svim testovima i pregledima.

You know, I don’t feel sorry for myself often. Actually, I think I’ve gotten over that altogether. But I do have to say one thing: this freaking sucks.

——-
Dodatak. Sad sam našla da je gluten i na hrvatskom gluten i ima čak i Hrvatsko društvo za celijakiju, kako se to na hrvatskom zove. (Kak’ je to žalosno, materinji jezik mi je nekad k’o turski…)

Ja se često zaljubim. Jako rijetko u ljude. Daleko češće u dizajn. Cleo & Patek torbe moja su nova ljubav. Već neko vrijeme sramežljivo s njima očijukam. Divim im se. Pitam se kako bi jedna od njih izgledala na mom ramenu. Danas sam konačno konzumirala ovu novu ljubav.

Preko puta mog ureda prije nekoliko tjedana otvoren je njihov dućan (za sve zainteresirane, Peta avenija između 34. i 35. ulice). Prije toga sam morala čak u SoHo da bih im se divila u svoj njihovoj jednostavnoj ljepoti. Po cijeni od oko $450, ove torbe nisu jeftini ljubavnik za jednu noć. One su klasične, vječno elegantne, profinjene, vrijedne pažnje i ljubavi. I jedna je sad moja. Već sam odabrala i iduću. Ipak dolazi Božić, a ja sam ove godine bila jako dobra…

(Prije nego se itko zabrine za moj razum, torbu sam kupila na rasprodaji od 75%…)

Skoro na minutu točno, 24 sata nakon što sam dijete svo zeleno i jadno u petak pokupila u školi, u subotu u jedan popodne je i mene spopala viroza.

Ne znam što je to, ali te želučane viroze toliko su grozne da čovjek uvijek ima osjećaj da je smrt neminovna. Mislim, kako se u jednom trenutno može cijeli svijet srušiti i baciti me na pod. I iako traje tek nekih 12 ili 24 sata, zaista je nemoguće vjerovati da će osjećaj proći i da će već dan kasnije biti moguće sasvim normalno i zdravo postojati. Misterija.

Moje drago dijete i opet je pokazalo da je sa svoje tri godine zrelija od većine odraslih muškaraca koje poznajem. Mučnina me instantno bacila u krevet i nije bilo vremena za veliko planiranje. Objasnila sam joj da mi je loše i da mora biti velika cura i paziti na mamu. Ona je, zlato moje malo, cijelo popodne sjedila na krevetu kraj mene, donesla si je brdo knjiga koje mi je čitala, a oko mene je naslagala sve punjene životnije koje imamo da me svi zajedno paze. Kad sam povraćala, zdušno mi je s jednom rukom pomagala držati posudu dok me s drugom gladila po kosi i govorila: “It’ll be OK, Mommy. You just throw up and then you’ll feel all better. I’ll take care of you. Don’t worry.” Moja prava velika cura! Ima dana kad mi od ljubavi i ponosa srce hoće puknuti od sreće. (Gle me sad, suze su mi došle na oči…)

Nadajmo se da je ovo prva i zadnja želučana viroza ove godine. Ne mogu niti pomišljati na to kako je bilo lani kad smo svaki drugi tjedan pokupile nekakvu bubu. Ugh.

BTW, blog.hr meni još uvijek ne otvara stranice s komentarima. It must be me.

Ima jadna nekakvu zelucanu virozu. Piki mali, nije jucer znala sto ju je snaslo.

Jedina stvar gora od djeteta s zelucanom virozom? Kad je imaju i dijete i mama. Grrrrr.

BTW, blog.hr pipl, vecinu blogova vam ne mogu otvoriti, a kad ih i otvorim, ne mogu komentirati jer mi se ne otvara stranica. Tek toliko da znate.