U čemu ste najgori?
Općenito se smatram relativno uspješnom osobom. Pametna sam, obrazovana, načitana. Vrijedna sam, imam dobru radnu etiku, sposobna sam. Imam mnogo interesa i hobija, bavim se zaista različitim stvarima i gotovo sve što želim mogu relativno lako i uspješno postići.
Jedno ne mogu.
Ja ne mogu štediti. Novac. Jednostavno ne mogu.
Probala sam svašta. Posebne račune. Planove i procese. Ideje i zamisli. Na kraju sve dođe na isto. Ja novac uštediti ne mogu.
Nikad u životu nisam imala previše novaca. Uvijek ih je bilo dovoljno ili gotovo dovoljno. Nisam oskudijevala ni u čemu, ali jednako tako od mladih dana naučila sam vrijednost rada i vrijednost novaca. Ne žalim se, uopće, jer mislim da je to rezultiralo mojim današnjim entuzijazmom i sposobnostima.
U tridesete sam ušla u nešto drugačijoj situaciji. Odjednom je sve nekako sjelo na mjesto. Ni sad nemam previše novaca, još uvijek moram paziti kako i na što trošim, ali ne na isti način kao nekada. Standard mi je zasigurno daleko viši nego što je bio kad sam bila studentica. Stvari koje danas uzimam zdravo za gotovo nekad su mi bile luksuz. Ne mjerim svoj uspjeh novcem, već srećom. Mislim da je daleko preciznije mjerilo. Novac garantira samo platežnu moć. Kupovanje i posjedovanje ne grantiraju sreću. No, ovo ionako nije lamentacija na tu temu.
Ja bih rado da mogu uštediti nekakav ozbiljni novac. Sve one ideje o odvajanju 10% svake plaće za štednju za mene su čista utopija. Čak i kad se najozbiljnije odlučim na štednju jer imam zaista dobar razlog, sve to padne u vodu odmah na početku. Nisam pretjerano ogorčena na sebe, ali ponekad se pitam zašto ne mogu malo stisnuti zube i možda si ne priuštiti baš svaku stvar koju poželim. Onda se tješim da je konačno došlo moje vrijeme da malo uživam u plodovima mog rada pa prestanem brinuti o petogodišnjem planu. Čak i dvogodišnji postane nebitan.
Zar nije važnije uživati u trenutku nego se odricati za neki budući trenutak za koji ni ne znamo hoće li doći?
Ja nisam u svim stvarima dobra koje si ti kod sebe navela, recimo do pola stvari u zivotu koje sam postigla nisam dosla lako a ni brzo, najvise sama sebi zakompliciram, jer sam uzasno samokriticna i ubijem se u pojam time a drugi ne kuze zasto. U tom peglanju do savrsenstva ponekad ispeglam i svoje zivce.
Ali mislim da se moze uzivati u trenutku i stedjeti 
Dapace ja najvise uzivam kad znam da mi se bilo sto dogodi, ostanem bez posla, muzu se nesto dogodi, da svjedno imamo love za prvo vrijeme i da mi nece standard odmah pasti ili cu doci nekome na milost i nemilost. Dobar dio love, barem 100 eura mjesecno ustedim kad sam prestala kupovati skupu, a losu kozmetiku tj. muda pod bubrege i pocela traziti unutar istog koncerna isti sastav kreme, ali recimo 70% jefitniji. I gle cuda, kad se malo time pozabavis shvatis da svaka skupa stvar ima svog povoljnijeg dvojnika. Nuspojava je ustedjena lova, glavna pojava je d ami koza tek sad izgleda dobro, kad sam postala jako kritickna koje sastojke uopce zelim imati na licu. Nego, jos uvijek me zanima kako od one stipendije prezive studenti?
Ali - stediti znam. Jer moram. Hocu jednog dana kupiti krov nad glavom, a to mogu jedino ako barem za 1/3 svote ustedim.
Postavila si za kraj vrlo sugestivno pitanje
Comment by JJA — September 20, 2006 @ 9:31 am
mislil da zaista trebas stediti, da bi to i ucinila. kada stvarno “stisne”, onda je i ponasanje malo drugacije.
Comment by sandy — September 20, 2006 @ 2:27 pm
Draga Lidija, odkad sam na ovom blogu pročitala onaj post o victoria’s secret grudnjaku, u kojem si nam pustila link od te stranice , malo švrljam po toj stranici, i moram ti reći da sam se pravo zaljubila u sve one stvari. I pokušala sam neke stvari naručiti, novac nije problem, no medjutim čini mi se da ne mogu naručiti ako nisam iz sad-a ili kanade, jer nikako nisam uspjela..jesam li u pravu ili ću upak moći naručiti neke od tih predivnih stvari? pusa tebi i Mimi
Comment by Marija — September 20, 2006 @ 2:40 pm
Trebas uzivati u plodovima svog rada kako i sama kazes, samo ipak moras i razmisljati o buducnosti. Malo novaca stavljati sa strane, na duge staze ce se pretvorit u ozbiljnu sumu. Daleko od toga da ti ovo govori netko tko ima pod kontrolom svoju stednju
Ja sam uvidjela da placajuci debit karticom, uopce nemam osjecaj da trosim novac. Zato si sad dignem svaki tjedan cash (npr.za groceries) i onda sam i te kako pazljiva u kupovini i cak mi ostane novaca, koje si onda sakupljam za neka moja sitna zadovoljstva.
Comment by yogica — September 20, 2006 @ 3:11 pm
Stojim iza poslijednje rečenice u potpunosti. Moj problem je obrnut, ja mogu štedjeti (mama kaže da sam jedina osoba koju poznaje da nikad nije u minusu na tekućem računu), ali ponekad malo previše štedim na sebi. U zadnje vrijeme se često pitam:”Želiš li ti to stvarno? Treba li ti?” ako želim onda i kupim. Imaš pravo, što mi vrijedi sva sila love na računu i odricanje nekih sitnih zadovoljstava ako mi se nedaj Bože nešto sutra dogodi. Što onda? Žaliti za propuštenim stvarima?
Comment by maja — September 20, 2006 @ 3:11 pm
@jja - neko vrijeme sam i ja razmisljala o ulaganju u nekakvu nekretninu, ali cijene su ovdje besramne i tesko da cu ikada biti vlasnica necega. niti mi to nije pretjerano vazno.
@sandy - vjerojatno si u pravu. ovo su sve neke moje ideje i idejice, a sve jedna nebitnija od druge.
@marija - e, to ti ja nisam sigurna, ali mislim da mi je netko napisao da iz hrvatske narucuje njihovu robu, znaci da se moze. cure, pomoc za mariju?
@yogica - jedina meni jako vazna stvar je da ako se meni nesto desi, da je mimi zbrinuta. imam ogromne police osiguranja, od toga dvije trajne koje su same po sebi stednja, tako da nije da sam u potpunosti bez plana.
@maja - da ja sebe pitam ‘treba li mi ovo?’ nikad nista ne bih kupila. zato preskacem pitanja.
Comment by Lidija — September 20, 2006 @ 4:47 pm
Heh, good question!
Vidim da se nalazimo u slicnoj dilemi… Well, jesi pomislila na one saving accounts, koji ti automatski skidaju svaki mjesec sa checking account, pa to ni ne stignes zaustavit, a vec je pohranjeno? Ili jos bolje, da odmah ide u CD, pa ne mozes ni vratit deposit, bez placanja penalty? Ima nacina… no, ni ja nisam prava osoba za mudrovati, jer… hmm, borim se trenutno. Glavno da si ja rentam najs plejs, i vozim najs kar… i isto si mislim “Ma, jednom se zivi!” 
Comment by LA Woman — September 20, 2006 @ 8:30 pm
mi imamo ovo sto LA Women spominje - svake sedmice nam se automatski sa checkinga prebaci lova na savings (naravno mozemo mi to zaustaviti i vratiti i potrositi), ali stedimo. I iako cesto kupim mnogo onoga bez cega bi mogla, cesto se u upitam treba li to meni zaista (kao novi nano). Znam stediti, ali zato znam i potrostiti :)) Ma hajde, ne mozes u svemu biti super, znas da i svaki superhero ima neku manu :)))
Comment by Jaca — September 20, 2006 @ 9:29 pm
ahaha, ja sam bipolaran kad je u pitanju štednja. Ponekad štedim ko luđak i ništa ne trožim, a ponekad imam samo gaće na štapu. E sa nađi ti sredinu…
Comment by ribac — September 21, 2006 @ 5:19 am
Divim se osobama koje u današnje vrijeme uspiju nešto prištedjeti. Uplačujem si životno osiguranje pa to vidim kao jednu vrstu štednje, ali vjerujem da je većini primjerice - uštedjeti za more ili nešto si kupiti - utopija, jer uvijek ima nešto tekuće, što je važnije od toga i sl.
Comment by Dani — September 21, 2006 @ 5:53 am
Draga, cijene nekretnina u mom gradu (mali skupi njemacki grad) su medju top 5 u Europi po skupoci. Tako da i meni nekad taj san vlastitog doma izgleda jaaako dalek, pogotovo jer bi za iste novce u zagrebu kupila 3 stana i jos bi mi ostalo dosta love - ali kako je yogica lijepo napisala, svaki mjesec pomalo pa se skupi nesto startnog kapitala. Naravno kao sto pises, sve ovisi koliko je nekome nesto vazno. Meni je jedan od glavnih zivotnih prioriteta (dapace jedan od tri glavna) bas to, neka nekretina u kojoj na koncu uopce ne moram zivjeti ali cu onda u ovom mom preskupom turistickom gradu uvijek lako mogu iznajmiti i imati novce za sto mi vec treba.Inace mi si volimo svasta priustiti i to i radimo, imala sam svojedobno tekst na blogu gdje sam druge pitala - da moraju na cemu bi zadnjem stedjeli. Dakle kod nas redovno sauna, masaze, putovanja, dobri restoran pa kuzite shemu, sad imamo ovo sto Jaca kaze, odmah skidaju s place nekih 20% i na kraju godine ispadne lijepa svota :-)Ja da moram sama stavljati na stranu, ne ide…previse camperica me gleda iz izloga.
Comment by JJA — September 21, 2006 @ 6:32 am
Ja uspijem uštediti samo ako maknem lovu sa svog tekućeg na neki drugi i odredim si cilj za šta štedim (npr. do mora, do Božića ili sl) mada ponekad posegnem i za tom hrpom u nedostatku sredstava…
Comment by Mirjana — September 21, 2006 @ 9:05 am
Dobro je stedjeti ako imas od cega,ako ti je malo i ono sto zaradis, onda bas nemas nekog izbora.
Comment by Ankica — September 21, 2006 @ 9:16 am
Ta stednja je zbilja problem, jer i ja zivim upravo na nacin koji si opisala. Dobro je stavljati lovu na drugi racun, ali uvijek se nadje neki izgovor da se i to potrosi. Zato mislim da je nekretnina ipak jako dobro rjesenje. Doduse, cijene nekretnina su ovdje jos uvijek malo normalnije nego u NYC, gdje su zbilja besramne.
Comment by darkovski — September 21, 2006 @ 9:41 am
Mislim da sigurno mozes vise ustediti samo moras biti konzekventnija i moras biti sama sa sobom nacisto sta hoces i kakve su posljedice toga..ovo sto se vec prije rekli: automatic transfer to the savings account je efikasna metoda..
s druge strane moze se ustedjeti tako da se jednostavno malo bolje razmisli kako se novac trosi…jer svi skupi restorani nisu nuzno dobri i vrijedni novca..mi svi nakupljamo po ormarima vise garderobe nego sto mozemo nositi i kad bi mjesec imao 40 a ne dvadeset dana..vec si prije pisala da imas puno magazine subscriptions a to realno gledajuci jedna osoba koja radi ne stigne sve procitati..
i tako malo po malo nakupi se..
ja uspijem ustedjeti 30% place (ali nemam djecu i nekih drugih obaveza)..i opet se niceg ne odricem i jako komotno zivim..
iskreno receno mene bi jako zabrinjavalo ako ne bi uspjela ustedjeti ni 20 % place..tj gledala bi da nadjem drugi posao..
Comment by Lilly — September 21, 2006 @ 2:42 pm
buduci da imam posao gdje radim od jutra do veceri, a vikendom mi se sigurno ne ide u shopping ili kupovinu, nemam vremana za trositi. :))) fakat nemam. ostane mi, nankon sto poplacam djecji vrtic, koji racun (suprug placa ostale racune), i potrosim za hranu za nas troje, sigurno 40-50% place.
volim i ja potrositi, pogotovo na sebe :)))), ali jos vise mrzim kada potrosim na gluposti.
Comment by sandy — September 21, 2006 @ 2:49 pm
@LaWoman - ah, sve je to samo varka. nist mi ne znaci da je na drugom racunu kad u dva poteza na internetu sve prebacim kud mi pase…
@jaca - evo, to je to, moja jedina mana!!!
@ribac - BSD: bipolar saving disorder
@jja - mislim da sam malo blaze sto se nekretnina tice jer znam da ce dijete nasljediti vise nego dovoljno po tati (njegovi se bave nekretninama, nekoliko generacija unatrag), pa si ja mislim da je nama bolje uzivati nego stediti za stan.
@mirjana - ja to radim, ali unaprijed, s kreditnim karticama
@ankica - da, vjeruj mi, godinama je bila umjetnost izgurati od prvog do prvog. bas zato i mislim da se sad ne zelim opterecivati sa stednjom jer ne moram.
@darkovski - ma, sve sam ja to vec izracunala, pisala sam vec jednom o tome. jednini stanovi koji mi se svidaju su od pola miljuna na vise. za deposit mi treba trecina, znaci oko $170K. to ako sparam k’o bedasta, usparam u cetiri godine. (za to vrijeme se dijete igra s igrackama u skoli jer ih za doma ne mozemo kupiti.) onda me hipoteka kosta mjesecno oko $3K, maintenance jos bar $1K, s tim da sama moram ulagati u popravke, malanje, i ostalo. isti takav stan mogu iznajmiti za $2K mjesecno, kad mi krepa zarulja mogu zvati gazdu da mi dode zamjeni. zasto kupovati???
@lilly - mislim da si propustila bit mojeg posta. ne radi se o tome da ne zaradujem dovoljno (i o tome sam vec pisala: manje od pola zarade potrosim na nase prave troskove mjesecno, znaci da mi vise od pola zarade ide na discretionary spending. mislim da mi ne treba drugi posao i mislim da bi velika vecina ljudi bila i vise nego zadovoljna da zaraduju kao ja!), nego se radi o izboru da ne zelim stediti vec radije uzivam u novcu sad.
@sandy - od jutra do veceri? a maleno je cijeli dan u vrticu? meni to najteze pada od svega, ali ona uziva u skoli i da joj nije bilo vrijeme za predskolu, ja bi i dalje muku mucila s mojim dvodnevnim radnim tjednom…
Comment by Lidija — September 21, 2006 @ 8:25 pm
Onda je to druga stvar, kad znas da ce malena biti zbrinuta na drugi nacin. No iako sam i sama nasljedila nekretnine, malo mi to znaci, znam da nije potez koji bi svatko razumio ali ja ovlim steci svoje. Dokazati sebi mogu. Hjela sam zapravo reci da ne znaci da oni koji stede za vlastiti dom nuzno ne uzivaju. S mjerom, moze se oboje. Iako cini mi se da trosimo na prilicno slicne stvari
Comment by jja — September 22, 2006 @ 11:08 am
@jja - ma da, naravno da se moze i jedno i drugo. ja sam isto htjela reci da zato jer ne stedim za stan ili za bilo sto drugo, to ne znaci da nemam plan, zlu ne trebalo.
Comment by Lidija — September 22, 2006 @ 11:24 am
da, od jutra do veceri. ali moj maleni isto tako uziva s djecom i tetama kao i tvoja malena.
i meni je na pocetku tesko padalo, no, odavno ne vise. i jako mi je drago da mi zemske s djecom, osim obitelji imamo i karijeru. 
Comment by sandy — September 22, 2006 @ 1:30 pm
@sandy - joj, da, kad ih ostavis u skoli sve sretne, to je najbolji osjecaj. ja vidim neke mame ciji klinci vriste kad ih ostavljaju i ja mislim da ne bih mogla uopce na poslu funkcionirati da ju takvu ostavim u skoli. a, sto se karijere tice, ja sam jedno kratko vrijeme pokusala biti samo mama i domacica i skoro sam prolupala. ne velim da se treba odreci familije, ali treba naci nekakvu zlatnu sredinu jer se najcesce moze.
Comment by Lidija — September 22, 2006 @ 1:35 pm
A ne ne… Nisi pazila sto sam rekla. Skine ti se automatski s racuna, i cak ako samo stavis u saving account, NE mozes odmah vratit lovu. A pogotovo ako stavis odmah u CD account
Razmisli! It’s a good trick for those like us!
Comment by LA Woman — September 24, 2006 @ 1:06 am
@all - mozete biti ponosni na mene (ili ne): jucer sam otvorila ing direct savings account i sad imam ustedenih $1K.
(i jos ih nisam natrag premjestila na tekuci, a i ne mogu jos bar deset dana. do onda mi prode kriza i mozda ovo uspije!)
Comment by Lidija — September 24, 2006 @ 7:51 am
Drzim fige! Inace jel 1K nesto kao jedna tisuca?
Comment by JJA — September 24, 2006 @ 11:19 am
O kej, evo savjet pravi:
- preklopi keshovinu dok ne dodje do jedno 1 x 1 incha
- ubaci u tray za led
- napuni vodom
- stavi u frizer
so, ako tray ima 12 sections, imat chesh 12 times …whatever. kontash?
Comment by bredonja — September 25, 2006 @ 12:33 am
opet ja:
…tako da uvek mozesh da kazesh kako su sti financijaska sredstva “zamrznuta”.
a oni neka kontaju sta je to.
Comment by bred — September 25, 2006 @ 12:35 am
Lidija: na taj ING sam i mislila… imaju odlicne rates, ne mozes izvuci odmah lovu, i mozes odmah stavit u CD, veca rata, i ne mozes taknuti ni nakon 10 dana!
Btw, Bred ne prica uvek ovakvu ekavicu 
Branim malo svoje boje, hi hi…
Comment by LA Woman — September 26, 2006 @ 2:44 am
@bred & lawoman - e, jeste mi vas dvoje komedija…
Comment by Lidija — September 26, 2006 @ 8:15 am
sta se tice stednje mislim da se moze ustediti ako se zna kako i na koji nacin. ako bilo koga zanima neka mi se javi na dalibor.obrovac@gmail.com
Comment by Anonymous — August 6, 2007 @ 10:37 am