Zašto volim svoj posao
Dijete je kod tate i on je sprema za doktora (idemo na konzultaciju očnom kirurgu u vezi moguće operacije). Ja se kad sam ujutro sama spremim za posao u otprilike sedam minuta i sad ubijam vrijeme jer sam, naravno, budna od šest ujutro.
Prošlo je već dva mjeseca otkako sam počela raditi puno radno vrijeme i bez obzira na moje konstantno zanovijetanje jer moram svaki dan ići raditi, prava istina je da obožavam svoj posao. S obzirom da je dijete u školi sretno i uživa, nemam razloga ne raditi pet dana u tjednu jer sasvim sigurno neću sjediti doma besposlena dok je ona u školi.
Što ja to radim?
Zadržala sam dva klijenta iz mojih dana slobodnjaštva i dalje radim za njih kao controller (aka CFO). U pitanju su male korporacije koje nemaju potrebe za nekoga da im nadzire financije puno radno vrijeme stoga radim s njima jedan dan tjedno.
Jedna tvrtka bavi se grafičkim dizajnom i radi na velikim projektima u transportu (znakovlje na podzemnoj željeznici, u zračnim lukama i slično). Druga tvrtka bavi se IT Networking Support (i da hoću ne znam to prevesti na hrvatski!) i djelomično zahvaljujući mom stručnom vođenju prerasli smo iz tvrtke s dva zaposlena i mrežom slobodnjaka u tvrtku koja zapošljava šest inžinjera i ima godišnji godišnji rast od oko 40%.
U obje tvrtke odgovorna sam za sve aspekte financija i nadzor nad sredstvima. Najvažnije je to što me klijenti cijene. (I što na vrijeme plaćaju monthly retainer bills... Hm, to je možda zato jer ih sama plaćam, ali eto!)
Povremeno još uvijek prihvatim izvanredni projekt bivših klijenata ili njihovih dobih prijatelja jer ‘oni to jednostavno ne mogu bez mene napraviti’, tako sam i jučer dan provela pripremajući due diligence report za bivšeg klijenta. (U procjeni sam navela da će mi trebati 20 sati posla, oni su to prihvatili. Meni je na kraju trebalo tek malo više od 8. Pitam se, pitam, koliko ću naplatiti…)
Moj novi posao, onaj na fakultetu je nešto drugačiji. Kao Coordinator of Scholarships, Alumni Affairs, and Special Events radim nekoliko jako različitih stvari unutar jednog posla.
Administracija stipendija slična je poslu koji radim s klijentima. Odgovorna sam za nekoliko fondova za stipendije, za koordinaciju sa studentima (provjera ispunjavanja uvjeta za stipendije) i za obradu njihovih čekova. To je jedini administracijski dio posla.
Kao koordinator odnosa s diplomantima i donorima, do izražaja dolaze moje komunikacijske sposobnosti. Imamo nekoliko postojećih velikih donora, no sad radimo na razvoju novih stipendija i novih izvora financiranja nađih studenata.
Program u kojem radim je specifičan u City University of New York. Naime, naši studenti sami kreiraju svoje dodiplomske programe (naravno, uz nadzor akademskih savjetnika i mentora) i mogu predmete slušati na bilo kojem od 17 fakulteta unutar sustava, a i na postdiplomskim školama. Program je malen i ekskluzivan, no zaista vrijedan truda.
Kao koordinator naših special events (kako se to zove na hrvatskom?) planiram i organiziram neke specijalne programe za naše studente, ali i našu promociju koja se održava u lipnju. Trenutno su u planu dva velika programa za listopad pa zato i imam daleko manje slobodnog vremena na poslu za pisanje blogova. (So unfair…)
Prvi program je druženje u malom muzeju (čija je direktorica supruga novog akademskog direktora i ponudila nam je prostor) koje će se održati početkom listopada. Pozivamo sve trenutne studente, donore, administraciju, ali i bivše studente. Ovo je nešto novo i po prvi puta organiziramo takav networking event jer želimo studentima i donorima dati priliku da se druže i zabave u neobaveznoj atmosferi. Moj plan je napraviti nešto slično svaki semestar.
Drugi program koji pripremam je ceremonija dodjela nagrada naše najveće stipendije (30 do 40 studenata godišnje) koja će se održati krajem listopada. Ovo je već dobro uhodana mašina jer je ovo već 12. takva ceremonija pa je planiranje daleko lakše i ne zahtjeva toliko domišljatosti. Moja trenutno najveća briga je koju ću od tri nove haljine obući za ceremoniju…
Evo, nadam se da ovo barem malo objašnjava mnogima koji me često pitaju što ja to ipak radim.
Ja jos uvijek nisam skuzila sto tocno radis, slici mi na knjigovodstvo (onako laicki receno tj. vodjenje knjiga). I sama se brzo spremim ali bas za 7 minuta ne, dakle rekorderka ;-)Ovaj drugi posao, to vec vise kuzim jer sam u slicnom sistemu kao stipendist i obozavam sto sve za nas organiziraju, cak na sve ni ne stignem. Nedavno mi stigla pozivnica za neki strucni skup u Becu, sve plate, sve samo da dodjem, ali malo su se zeznuli u koordinaciji jer se termin poklapa s radionicom s Kinezima na koju sam se vrijedno vec prijavila. Smije li se znati kolika je prosjecna stipendija unutar tog vaseg sistema?
Comment by JJA — September 18, 2006 @ 9:33 am
meni to zvicu kao pravo fin, interesantan posao - sretnes mnogo razlicitih ljudi, uspostavis kontakte, veze, planiras events… nije dosadno
Comment by Jaca — September 18, 2006 @ 11:55 am
Odavno sam ti iskazala svoje ‘poštovanje’… Kad si spomenula graf. dizajn, moram ti se pohvaliti da sam se prekvalificirala za to. Pusa mojim curkama!
Comment by Dani — September 19, 2006 @ 3:44 am
Heh, moram ipak dvaput pročitati da uhvatim nit (btw. doslovni prijevod ’special events’ bi bio ’specijalna događanja’ al malo nezgrapno zvuči)
Comment by ribac — September 19, 2006 @ 9:22 am
@jja - evo, ovo wikipedia kaze: (…) a controller, one of the chief financial officers in a corporation charged with managing the cash flows of the organization. vise na: http://en.wikipedia.org/wiki/Controller_%28accounting%29
nase stipendije su od $1000 do $2400 po semestru. (skolarina je za semestar oko $1600 za stanovnike grada.)
@jaca - posao mi je san, zaista, kao stvoren za mene. no, djelomicno sam ga i sama stvorila, taka da nije ni cudno. mislim da je jako vazno da covjek voli svoj posao.
@dani - graficki dizajn je meni vec dugo jako drag i pomalo se bavim s njim. amelijin tata je dizajner i od njega sam naucila zaista puno.
@ribac - ma znam, ali meni to zvuci neprirodno. kaj kod nas firme nemaju ljude koji im rade events planning? ili se i opet koristi za to engleska fraza, cistunci hrvatski?!
Comment by Lidija — September 19, 2006 @ 11:34 am
Revizor (u mom selu), sad je jasnije hvala
Sto se stipendija tice, onda sam ovdje bolje prosla jer ako ima stipendiju 2400 po semestru, a 1600 je skolarina ne moze od toga prezivjeti. Nije u svim zakladama tako, ali u mojoj je (skolarina se ne placa) mjesecno oko 1200 eurica cistog (oni koji ne zele skupe workshopove uz to dibivaju oko 1500 eura, ja sam se odlucila radije proci svijeta u te 2 godine i upoznati strucnjake u svom podrucju) i od toga mozes skoro pa nista, pa nam daju jos sa strane zaraditi, tak da s time i s dva manja posla ide. Od cega zive ti vasi studenti, koliko sati tjedno smiju raditi?
Comment by JJA — September 19, 2006 @ 1:55 pm
Zaboravih, provela sam popodne na nekoj konferenciji i blijedo su me gledali kad sam rekla koliko love dobivam, nisam kuzila zasto. Sad vidim zasto.
Comment by JJA — September 19, 2006 @ 1:58 pm
Zanimljivo bome.. Jako mi se sviđa što studenti sami smišljaju program!
Comment by flip-flops — September 19, 2006 @ 9:24 pm
ahaha, dobro si rekla! baš i nema rvackih izraza za tako nešto… mislim da je zadnji bio sindikalni izlet
al morat će to naši menageri jedan dan preletiti na brifingu kada će organizirati special event u povodu toga 
Comment by ribac — September 20, 2006 @ 5:37 am
@jja - ovdje se radi o dodiplomskom studiju, ne postiplomskom. ujedno, ovo je urbano sveuciliste i vecina nasih studenata studiraju uz rad. oni jesu redovni studenti, ali predavanja se odrzavaju cijeli dan tako da svi oni mogu raditi i studirati istovremeno. nitko nema ogranicenja koliko moze raditi, a velika vecina ih dobija i federalnu financijsku pomoc. nase stipenije su u potpunosti akademske i nemaju nikakve veze s financijaskim stanjem studenata. one su zamisljene kao nagrada za najuspjesnije i najambicioznije studente da im pomognu s placanjem skolarine i knjiga.
obrazovni sustav u americi nesto je drugaciji od europskog. privatni fakulteti izuzetno su skupi i najcesce imaju velike fondacije iz kojih daju studentima povoljne pakete financijske pomoci. javna sveucilista takve fondacije obicno nemaju, ali su skolarine do deset puta nize nego na privatnim sveucilistima. javna sveucilista subvencioniraju grad ili drzava te stoga studenti placaju nize cijene.
dok je europljanima gotovo nezamislivo placati $40 tisuca (ili cak $4 tisuce) na godinu skolarine, nama je nezamislivo da nam se s place skida 70% za porez kao sto to rade vama. ocito svaki sustav ima prednosti i nedostatke. mislim da sam vec jednom na tvom blogu napisala da ne volim koncept socijalne drzave i stojim iza toga.
Comment by Lidija — September 20, 2006 @ 9:23 am
Hvala na pojasnjenju. 70% poreza ovdje skidaju u pojedinim slucajevima, ne svima. Recimo najvise love ostane nekome tko ima dijete ili je ozenjen/udat, a ako je oboje onda mu skidaju svega 25% a uziva blagodati socijalne drzave. Koju ja u sadasnoj formi ne podrzavam, napisala sam tad i zasto, ali u jednoj adaptiranoj formi itekako. I ovdje vecina studenata radi, ali ne smiju prijeci 20 sati tjedno, jer se empirijski pokazalo da onda studij pati, oduzi se itd. sto je logicno, ne mozes u isto vrijeme biti na dva mjesta. Dodiplomci ovdje dobiju mjesecno oko 600 eura cistog, a europska sveculista su cini mi se sva urbana, za americka zaista ne znam pa necu o tome dalje.
Comment by JJA — September 20, 2006 @ 10:25 am
@jja - urbana u smislu ‘javna gradska’ sveucilista, a ne privatna. mislim na engleskom, pisem na hrvatskom, u glavi mi dizajn pozivnice, nije ni cudo sto sam zbrda zdola… naime, javna sveucilista obicno imaju studente koji nisu prosjecni 18-to godisnjaci koji studiraju, zive u sklopu fakulteta i tulumare. nasi studenti su mahom zaposleni, mnogi su stariji (u mom programu je prosjek starosti 27), i gotovo svi zive sami i rade i sami se uzdrzavaju.
Comment by Lidija — September 20, 2006 @ 11:22 am
Lidija, nema problema skuzila sam, cak i po prosirenoj definiciji su europska sveucilista i dalje urbana (tj. javna gradska, drzavna itd.) U tom dijelu vidim slicnosti, u zadnjem dijelu tvog komentara, vidim upravo razliku oba sistema. Zapravo mi je drago sto sam studirala u Zagrebu, natulumarila se do bola i bila “klasican” stundent sa ljetnim jobovima. U pravilu se za to ima prilike samo jednom u zivotu. Sad mogu reci da studiram po “americki” i slazem se oba sistema imaju pozitivne i negativne strane. Al nije nam lose, biti okruzene mladim pametnim mesom
Comment by JJA — September 20, 2006 @ 12:54 pm
ja bih se u americkome skolskom sustavu dobro snasla.
samo mi se ne svidja onaj dio gdje moras uzimati kredit za skolovanje, i onda godinama otplacivati. ali…kao sto netko rece, sve ima svoje prednosti i mane. 
Comment by sandy — September 20, 2006 @ 2:37 pm
tvoj posao zvuci super, i nacin zivota u NY, meni se osobno svidjeo amarican style of living ali se bojim da to nikada necu moci imati u svojoj drzavi.
i jednostavno ne znam kao to ostvariti na balkanu, kada kao student u mostaru nemas nikakvih popusta i uz to studiras nesto sto bas i nisi zeljeo, jer ono sto si zeljeo je super skupo i trenutno ne ostvarivo.
Voljela bih jednog dana raditi posao koji ti radis.
jeli moguce da od tebe dobijem savijet kako do poslova slicnim tvome, sta trebam raditi?
bila bih veoma zahvalana kada bi dobila savijet.
unaprijed hvala.
Comment by marina — December 9, 2006 @ 4:52 pm