Newport Marina, Jersey City
Čekamo na prijevoz.
Jersey City Waterfront
Manhattan, West Side
Downtown Manhattan
World Financial Center
Statue of Liberty (bili su veliki valovi, sretna sam da mi kamera nije odletjela u vodu, stoga tek jedna mutna snimka nije ni toliko loši rezultat)
Pier 1, The Battery
How the other half does it. 
The Brooklyn Bridge
59th Street Bridge
Manhattan, East Side
FDR Drive, United Nations
The Upper East Side
Great Neck, Long Island
I got all of my boats in a row!
Zahvaljujući ovoj vožnji, ja sam crvena kao rak jer sam (naravno) zaboravila staviti sunscreen, preokupirana mazanjem djeteta istim. No, moram priznati da je daleko ljepše putovati kad te netko pokupi s brodom, nego se truckati s vlakom. Iako se ne mogu žaliti ni na prijevoz pri povratku, ipak BMW convertible nije puno lošija opcija od barke. Sve dok mi je vjetar u kosi…
Iscrpljena sam do boli, dijete s tatom provodi dan da se ja mogu u miru pripremiti za prvi dan škole i prvi dan posla. Od sutra i ja radim pet dana u tjednu. Svaki tjedan. 
PS
Za znatiželjne koji se srame postavljati pitanje na blogu, ovo je otprilike put na kojem su slikane gornje slike:
Jučer mi definitivno nije bio najdraži dan u životu. No, drago mi je da smo sretno i sigurno stigle doma, a sve ću ostalo pokušati što brže zaboraviti.
Sad se moramo spremiti jer Daddy i Grandpa dolaze po nas brodom da ne moramo vlakom na Long Island. Idemo, na žalost, na bdijenje, a sutra na misu i pogreb.
In the meantime, malo Montreala iz zraka.
U New York smo ulijetali baš kroz oluju, ali nam se ipak kroz tamne oblake na brzinu osmjehnuo Manhattan. Lijepo je vratiti se doma!
Zbog čega baš uvijek mora biti nekakva glupost kad ja letim?????
Šetnja na Mont Royal, iako 5 kilometara uzbrdo, vrijedila je svakog koraka! Park je dizajnirao Frederick Law Olmsted, arhitekt njujorškog Central Parka.
Dan je započeo s lošom vijesti: umrla je Tomova baka. S 93 godine i teškom bolešću, teško je bilo što drugo očekivati. Imala sam takav osjećaj i baš sam radi toga prošlu nedjelju provela s njima. Ne nosim se najbolje sa smrću pa me sve to jako lako uzruja.
No, Amelia i ja smo i ovaj dan iskoristile do daske. Počela sam razmišljati o preseljenju u Kanadu. Pitam se koliko je teško dobiti ovdje radnu dozvolu…
U šetnji Montrealom:
Hotel nam je u sklopu velikog shopping centra. Darn! 
Totalno sam impresionirana. Kanada je izuzetno lijepa, ljudi ljubazni i sad mi totalno nije jasni zbog čega se Ameri uvijek s njima sprdaju. Najviše me se dojmio prijem na aerodromu. Roditelji s djecom na čekaju na red na imigraciji/carini već se propuštaju sa strane preko reda. Nice…
Let je prošao be ikakvih problema. Moja mala svjetska putnica je već toliko naviknuta na cijeli proces da ne mogu biti ponosnija na nju. Prava mala mamina skitnica!
Hotel je predivan.
Bazen smo odmah morale ići isprobati i već mi je dijete dalo do znanja da i sutra moramo opet.
Pogled s prozora danju.
I noću.
Kofer: spakiran.
Cure: zrihtane.
Auto za aerodrom: naručen.
Laptop: još malo pa spakiran.
Vrijeme u NYC: sparno.
Vrijeme u Montrealu: predivno!
Montréal je drugi po veličini grad u Kanadi iza Toronta i nakon Pariza drugi po veličini grad francuskog govornog područja na svijetu. Danas ima preko 1.5 milijuna stanovnika i često se proglašava najkvalitetnijim gradom na svijetu za život zbog svoje kulture, arhitekture, povijesti i ambijenta.
Downtown Montréal dizajniran je kao urbani park. Soliteri ne smiju biti viši od Mount Royal u čijem se podnožju grad nalazi.
Vieux-Montréal (Old Montréal) je povijesni dio grada u kojem je uščuvana arhitektura i kamene ulice da bi se zadržao izgled grada iz njegovih najranijig dana postojanja. Grad je nastanjen još u 17. stoljeću, u 18. stoljeću su ga preuzeli Britanci, da bi u 19. stoljeću opet prevladala frankofona populacija.
U Montréalu je 1967. održan World Fair, a 1976. i Olimpijske igre.
Montréal je kulturni centar pokrajine Quebec ali i centar kanadske kulture općenito. Ima mnoštvo muzeja: Montreal Museum of Fine Arts (MMFA), Musée d’art contemporain (MAC), Redpath Museum, McCord Museum of Canadian History, i Canadian Centre for Architecture. Montréal je također poznat po svojim crkvama i ponekad se naziva the city of saints (grad svetaca) ili la ville aux cent clochers (grad sa sto zvonika).
Montréal također ima izuzetno zanimljiv noćni život.
Za nas koji idemo spavati u 8 navečer, udoban hotel i lijep bazen morati će zamijeniti draži noćnog života pri ovoj posjetu sin city-iju.
NB: Fotkice su posuđene s interneta, ali bez sumnje stiže brdo mojih autorskih idući vikend.
Bio je ovo jedan izuzetno naporan tjedan. Nije vrućina ni bila najgori dio svega (iako nije ni malo pomogla!), već mi se nekako nakupilo daleko previše svega u daleko premalo dana. Znate onaj osjećaj kad u već unaprijed prebukiran tjedan odjednom treba ugurati još pet stvari koje niste planirali? A vani je toplotni val? Ugh.
No, taj je tjedan iza mene. Ne vratio se.
Ispratile smo Kraljicu Majku na aerodrom i ako je za vjerovati Flight Trackeru, ona je ovog trena negdje iznad Long Islanda. Bilo je malo tužno jer je Mimi odlučila da ona ne bi da njena baka ode, ali s obzirom da je do Božića tek nekih četiri mjeseca, brzo će to proći i eto nas doma!
Dijete sad spava snom pravednika, a ja k’o fol radim nešto korisno. Zapravo samo dangubim na internetu. Kao i obično.
No, imam posla jer u ponedjeljak letimo za Montreal, a ja još uvijek nemam u detalje isplaniran plan posjete.
To je zato jer sam skužila da imamo bazen u hotelu i sad si samo guštam kako ću konačno s malenom uživati u njenim vodenim egzibicijama. Obično ih gledam samo na filmu jer sam prelijena da je vodim na plažu. ‘Ko bi to po vrućini?! A, kad nam je već bazen u hotelu…
Sutra planiramo jedan pravi girls’ day out da se malo utješimo jer nam je otišla baka. Malo shopping, malo kino, nekakav fini ručkić. Nije ni nama lako.
U nedjelju me čeka nešto čega se grozim i što zaista ne volim, ali eto i takve se stvari mora obaviti. Djetetova prabaka je jako bolesna, ima 93 godine i izgleda da joj je ostalo samo malo vremena. Djetetov otac me u srijedu za ručkom pitao bih li išla s njima za vikend na Long Island da je posjetimo jer prabaka je uvijek pitala za mene i blah i blah. Idem. Nije mi veselje, ali idem. Sad sam velika i sad si povremeno moram malo takve stvari premagaditi. Ugh.
Neću uopće ulaziti u to koliko je ovaj tjedan u NYC vruće. Vrelo je. Opako. Grozno. Dalje o tome ni riječi, bolje da se ne prisjećam. Trenutno sam u klimatiziranom uredu i srećom imam samo jedan blok (iako dugačak!) do podzemne. Moglo bi biti i gore.
Naš novi klima uređaj krasno radi. Stigao nam je opet i neki novi namještaj, pa se sad opet veselimo.
Jučer je Mimi išla na pregled doktorici za školu i naša je velika cura sad i službeno velika cura. Sa svojih 102 centimetara i 18 kilograma, izvan svih standarda je. Doktorica je jako bila ponosna na nas jer više nema pelenu. (Kak’ je to lijepo da su standardi toliko niži…)
Poslije smo tatu izvele na ručak da mu zahvalimo na instalaciji klime. Princeza mi je zaspala na rukama, ali je ipak s tatom morala doma jer je mama na 800 stupnjeva još morala obaviti sto stvari.
No, sve je to OK i sve je to za pet jer kad natipkam ove riječi i isključim kompić, počinje moj godišnji i sve do 14. kolovoza samo uživam!!!!!
