newyorčanka: the blog

Ma, baš radni. Cijeli. Već peti dan. Još sam u šoku. Ne znam što ću sutra sa sobom od sreće. Em je subota, em je dijete kod tate. Baš čitav dan samo za mene. Yummy…

Djetetu ne samo da se u predškoli dopalo, već joj se toliko dopalo da na kraju dana odbija ići doma. But, Mommy, I don’t want to want to go home. My best friends are all here! Ugh… Za to sam se je mučila u trudovima cijelih, hm, 20 minuta. OK, ajde, neću se više žaliti. Nek’ joj je lijepo.

Ja sam sva u nekom svom filmu i baš mi je dobro. Novi je posao toliko fantastičan da se ujutro veselim da idem raditi. Neobičan i izuzetno pozitivan osjećaj!

Zapravo pravi razlog mom dobrom raspoloženju je moj novi dečko iz teretane. Je, je, idem u teretanu jednom svake prestupne godine. I našla sam si dečka. Idem uvijek u neko čudno vrijeme, ali baš se uvijek poklopi da dođe i on. Kukino moje, lijepo, odmah mi je lakše sat vremena ostati na treadmill. Sreli smo se i na vlaku sad već nekoliko puta i padne uvijek osmijeh i Hi. Pa me to zabavlja. Prekjučer se čak i galantno ponudio da mi pomogne oko neke sprave. Meni, traljavoj kakva jesam, nikakva pomoć zapravo ne može pomoći.

Shvaćam da sam sad službeno usidjelica. Takvi me dečkići nisu privlačili ni prije deset godina, kad sam bila njihova vršnjakinja, ne znam otkud mi sad takve bedastoće hodaju po glavi. Vrijeme je za upisati magisterij, previše slobodnog vremena i očito mi stradava zdravi razum.

| | | | | |