newyorčanka: the blog

Opsjednuta sam s knjigama ovih dana. (Osim toga, kod klijenta nema posla, a on je na putu i zamolio me da sad ja, kao Mother Hen, malo pripazim na djecake. Svi na poslu su ispod 30 godina. Osim mene…)

Anyway, lako je naci listu najboljih svjetskih knjiga. Ja bih sad listu najboljih hrvatskih knjiga. Barba mi je dao ideju kad je spomenuo “Na Drini cuprija” u komentaru na raniji post (koja sasvim sigurno NE ide na moju listu najboljih knjiga, no to je druga prica.)

Ovo su moje (koje se sad ovako na brzinu mogu sjetiti):

Miroslav Krleza: Povratak Filipa Latinovicza
Vladan Desnica: Proljeca Ivana Galeba
Ranko Marinkovic: Kiklop
Slavko Kolar: Breza
Ivana Brlic Mazuranic: Cudnovate zgode segrta Hlapica
Ivan Kusan: Lazes, Melita
Zvonimir Milcec: Zvizduk s Bukovca
Zlatko Krilic: Zagonetno pismo
Hrvoje Hitrec: Smogovci
August Senoa: Povjestice

Ajde, sad svi lijepo svaki po deset, pa da skupimo nesto!

- - - - - - - - - -

Konsolidirana lista

OS je toliko krasan da me ovaj tjedan nije docekao. Decki su odlucili da nije vrijedno gubljenje vremena kad ti operacijski sustav ne podrzava Control Panel i Wireless Connectivity.

Bravo, Microsoft!!!

Imaju pravo ljudi kojima nije čisto jasan proces kojim ja donosim odluke. Evo primjera.

Iduće godine selim se u novi stan. Zato sad trebam nove knjige.

?

Evo toka misli: došlo je do kompromisa, djetetov otac i ja smo odlučili da će ona s pet godina u public school — pošto su kod nas grozne, moramo se seliti nekud gdje su bolje — neke od najboljih su u Queensu — ako se selimo u predgrađa tipa Douglaston ili Little Neck, nema šanse da kupimo stan, ali za male novce možemo jako puno iznajmiti — ako iznajmimo veliki stan, znači imamo puno mjesta za police s knjigama — ako imamo mjesta za dodatne police s knjigama, to znači da možemo kupiti još knjiga!!!!

Eto, tako sam ja odlučila da je vrijeme za početi kupovati nove knjige, iako se selimo tek iduće godine. Ovo je lista najboljih knjiga svih vremena po kojoj namjeravam raditi na kolekciji:

Chinua Achebe, Nigeria, (b. 1930), Things Fall Apart
Hans Christian Andersen, Denmark, (1805-1875), Fairy Tales and Stories
Jane Austen, England, (1775-1817), Pride and Prejudice
Honore de Balzac, France, (1799-1850), Old Goriot
Samuel Beckett, Ireland, (1906-1989), Trilogy: Molloy, Malone Dies, The Unnamable
Giovanni Boccaccio, Italy, (1313-1375), Decameron
Jorge Luis Borges, Argentina, (1899-1986), Collected Fictions
Emily Bronte, England, (1818-1848), Wuthering Heights
Albert Camus, France, (1913-1960), The Stranger
Paul Celan, Romania/France, (1920-1970), Poems.
Louis-Ferdinand Celine, France, (1894-1961), Journey to the End of the Night
Miguel de Cervantes Saavedra, Spain, (1547-1616), Don Quixote
Geoffrey Chaucer, England, (1340-1400), Canterbury Tales
Anton P Chekhov, Russia, (1860-1904), Selected Stories
Joseph Conrad, England,(1857-1924), Nostromo
Dante Alighieri, Italy, (1265-1321), The Divine Comedy
Charles Dickens, England, (1812-1870), Great Expectations
Denis Diderot, France, (1713-1784), Jacques the Fatalist and His Master
Alfred Doblin, Germany, (1878-1957), Berlin Alexanderplatz
Fyodor M Dostoyevsky, Russia, (1821-1881), Crime and Punishment; The Idiot; The Possessed; The Brothers Karamazov
George Eliot, England, (1819-1880), Middlemarch
Ralph Ellison, United States, (1914-1994), Invisible Man
Euripides, Greece, (c 480-406 BC), Medea
William Faulkner, United States, (1897-1962), Absalom, Absalom; The Sound and the Fury
Gustave Flaubert, France, (1821-1880), Madame Bovary; A Sentimental Education
Federico Garcia Lorca, Spain, (1898-1936), Gypsy Ballads
Gabriel Garcia Marquez. Colombia, (b. 1928), One Hundred Years of Solitude; Love in the Time of Cholera
Gilgamesh, Mesopotamia (c 1800 BC).
Johann Wolfgang von Goethe, Germany, (1749-1832), Faust
Nikolai Gogol, Russia, (1809-1852), Dead Souls
Gunter Grass, Germany, (b.1927), The Tin Drum
Joao Guimaraes Rosa, Brazil, (1880-1967), The Devil to Pay in the Backlands
Knut Hamsun, Norway, (1859-1952), Hunger.
Ernest Hemingway, United States, (1899-1961), The Old Man and the Sea
Homer, Greece, (c 700 BC), The Iliad and The Odyssey
Henrik Ibsen, Norway (1828-1906), A Doll’s House
The Book of Job, Israel. (600-400 BC).
James Joyce, Ireland, (1882-1941), Ulysses
Franz Kafka, Bohemia, (1883-1924), The Complete Stories; The Trial; The Castle Bohemia
Kalidasa, India, (c. 400), The Recognition of Sakuntala
Yasunari Kawabata, Japan, (1899-1972), The Sound of the Mountain
Nikos Kazantzakis, Greece, (1883-1957), Zorba the Greek
DH Lawrence, England, (1885-1930), Sons and Lovers
Halldor K Laxness, Iceland, (1902-1998), Independent People
Giacomo Leopardi, Italy, (1798-1837), Complete Poems
Doris Lessing, England, (b.1919), The Golden Notebook
Astrid Lindgren, Sweden, (1907-2002), Pippi Longstocking
Lu Xun, China, (1881-1936), Diary of a Madman and Other Stories
Mahabharata, India, (c 500 BC).
Naguib Mahfouz, Egypt, (b. 1911), Children of Gebelawi
Thomas Mann, Germany, (1875-1955), Buddenbrook; The Magic Mountain
Herman Melville, United States, (1819-1891), Moby Dick
Michel de Montaigne, France, (1533-1592), Essays.
Elsa Morante, Italy, (1918-1985), History
Toni Morrison, United States, (b. 1931), Beloved
Shikibu Murasaki, Japan, (N/A), The Tale of Genji Genji
Robert Musil, Austria, (1880-1942), The Man Without Qualities
Vladimir Nabokov, Russia/United States, (1899-1977), Lolita
Njaals Saga, Iceland, (c 1300).
George Orwell, England, (1903-1950), 1984
Ovid, Italy, (c 43 BC), Metamorphoses
Fernando Pessoa, Portugal, (1888-1935), The Book of Disquiet
Edgar Allan Poe, United States, (1809-1849), The Complete Tales
Marcel Proust, France, (1871-1922), Remembrance of Things Past
Francois Rabelais, France, (1495-1553), Gargantua and Pantagruel
Juan Rulfo, Mexico, (1918-1986), Pedro Paramo
Jalal ad-din Rumi, Afghanistan, (1207-1273), Mathnawi
Salman Rushdie, India/Britain, (b. 1947), Midnight’s Children
Sheikh Musharrif ud-din Sadi, Iran, (c 1200-1292), The Orchard
Tayeb Salih, Sudan, (b. 1929), Season of Migration to the North
Jose Saramago, Portugal, (b. 1922), Blindness
William Shakespeare, England, (1564-1616), Hamlet; King Lear; Othello
Sophocles, Greece, (496-406 BC), Oedipus the King
Stendhal, France, (1783-1842), The Red and the Black
Laurence Sterne, Ireland, (1713-1768), The Life and Opinions of Tristram Shandy
Italo Svevo, Italy, (1861-1928), Confessions of Zeno
Jonathan Swift, Ireland, (1667-1745), Gulliver’s Travels
Leo Tolstoy, Russia, (1828-1910), War and Peace; Anna Karenina; The Death of Ivan Ilyich and Other Stories
Thousand and One Nights, India/Iran/Iraq/Egypt, (700-1500).
Mark Twain, United States, (1835-1910), The Adventures of Huckleberry Finn
Valmiki, India, (c 300 BC), Ramayana
Virgil, Italy, (70-19 BC), The Aeneid
Walt Whitman, United States, (1819-1892), Leaves of Grass
Virginia Woolf, England, (1882-1941), Mrs. Dalloway; To the Lighthouse
Marguerite Yourcenar, France, (1903-1987), Memoirs of Hadrian

Lista nije moja. Hvala, Guardian!

Nije mi drago priznati da trenutno imam tek nekih 10% ove liste. Hm.

- - - - -
Kao PS, evo liste u Excel formatu, za sve vas koji ste pitali. Bonus worksheet je 100 Best Books fo 20th Century od prije godinu dvije iz NY Timesa, lista s kojom sam manje-više gotova. Treći worksheet bio je katalog mojih knjiga, ali nije ni približno up-to-date pa sam ga izbacila.

Dobila kanadsku vizu. Blago meni. Uvjerila sam ih da nisam sumnjiva. Mi iz bivše Juge ispunjavamo dodatni formular u kojem nas pitaju ako smo bili u srpskim paravojnim (se to tak veli?) postrojbama i ako smo švercali oružje i ako smo općenito bili zločesti za vrijeme rata. Ja nisam, pa su me onda ipak odlučili pustiti u državu. Evo, kak’ je važno ne biti četnički ubojica, onda se čak u Kanadu smije.

Sjećam se ljeta u Hrvatskoj (ipak sam ih većinu u životu provela tamo), ali se ne sjećam nikada ovakve vrućine. New York (a i veći dio Amerike) je usred toplinskog vala i danas i sutra nas očekuju temperature od oko 36C s toplinskim indeksom preko 40C. No, ne radi se ovdje samo o temperaturi, toplinu i sunce lako podnosim. Radi se o ovoj nepodnošljivoj sparini.

Prošli tjedan kad mi je skrahirao klima uređaj, mnogi su od vas komentirali da ih vi niti nemate, a neki od vas ni ne žele klimu u stanu. Sad, ja znam da su Amerikanci jako razmažen narod (i na taj sam se dio mentaliteta jako brzo i jako lako navikla), ali ja stvarno ne mogu zamisliti njujorško ljeto bez klime u stanu. Ta jedna noć koju sam morala prespavati umotana u ljepljivu toplinu ljeta u gradu trajala je vječno. Prevrtala sam se, konačno malo zaspala i uskoro se probudila s osjećajem da me netko cijelu umotao u onaj topli ručnik koji dobijete kad sjednete na avion. Čak se i malena prevrtala cijelu noć i u jednom trenu me sva snena upitala, “Mommy, why is it so hot?”

Zato sam danas dvostruko sretna što mi je u uredu temperatura od krasnih 20-ak stupnjeva, a jednako to će me dočekati i u stanu. Ovih pet minuta od ureda do podzemne i od podzemne do stana ću već preživjeti. Da, naravno, javni je prijevoz sav klimatiziran. Mislite si sad…

Klijent mi je danas kao malu razbibrigu usred izuzetno napornog dana, pokazao web stranice za koje je saznao neki dan na sajmu Summer Fancy Food. On se, naime, bavi promocijom u turizmu i već dosta dugo pričamo o razvoju neke moguće suradnje. Njega Hrvatska izuzetno zanima i već planiramo kako će i on iduće ljeto u Hrvatsku kad i ja, pa možda možemo spojiti ugodno s korisnim.

No, sve to na stranu. Ovaj je post o srpskom voću.

Sjedimo mi u konferencijskoj dvorani CRT/Tanaka na West 13th Street i razvlačimo naše brojke, pripremamo Q2 izvješća, komparativna izvješća s ranijim kvartalom, s istim kvartalom lani, po klijentima, po linijama, po ne znam čemu ne. Sad, većina toga ne bi ni bila veliki problem da njemu u ponedjeljak nije skrahirao hard drive i on je u tom procesu izgubio sve dokumente. Nice… Srećom, gotovo svi financijski dokumenti su na mom Power Book-u, no i onih zadnjih dva tjedna lipnja koje smo izgubili dali su nam dovoljno glavobolje. Vani je vruće, u uredu klima na 18 stupnjeva. Mene boli glava. On sav u komi jer nema ni jednog jedinog kontakta u adresaru, a pokušava kontaktirati ljude u nadi da imaju neke od dokumenata pa da uspijemo skrpati izvješća.

Tajnica nas nudi sa sokom, kavom, bagels, cookies. Ja sam već krajnje iscrpljena jer pokušavam povezati nepostojeće konce. Odjednom, on stane i pita: “Lidija, how do you feel about Serbian fruit?” Sad, neću lagati, ali razne su mi misli prošle glavom. Većina njih bazirana na totalnoj nevjerici i nerazumijevanju njegovog pitanja. I tada mi pokaže na zaslonu svoj laptopa web stranice Serbian Fruit. Hm.

Stranice su totalno profesionalno odrađene. Svaka čast. Očito je uloženo podosta novaca i vremena u koncept. No, jedna stvar bode u oči. Bode mene, a još više bode ovo potencijalno tržište. Srbija danas ne asocira na proizvođača organskog voća. Umetanje imena Srbije u naziv proizvoda možda i nije najsretnije rješenje. I klijent sam napominje da je Chile svoju reklamnu kampanju nazvao Winter Fruit iz straha da je ostavština Pinocheta bila prevelika prepreka za većinu prosječnih potrošača. Bojim se da se Srbija malo previše požurila s ovom idejom. Hrvatskoj je trebalo evo dobrih deset godina da se na njen spomen ljudi više ne sjete rata nego krasnog mora. Bojim se da će Srbiji ustrebati najmanje isto toliko vremena da se otarasi ostavštine Miloševića, barem u Americi.

Na poslu me dočekao novi OS. Naravno, dečki su IT firma, testiraju Betu. Da nisam Mac-girl, bila bih oduševljena novim dodacima. S obzirom da ih Apple ima u OS X već godinama, nisam se pretjerano uzbudila.

Sviđa mi se da se može preview dokument poslan kao attachment bez da se pokreće aplikacija ili otvara dokumenat. I sviđa me se kod kalendara da se može poslati kao attachment raspored već zakazanih termina i druga strana može sama usporediti i naći vrijeme koje im paše. Sviđa mi se To Do Bar sa strane ekrana.

Caveat: kao i svaki drugi Windows OS, ruši se kad puhneš. Čak i kod pokušaja otvaranja Control Panel. Mislim, stvarno?!

Cijeli dan na poslu, nakon što sam jutros prvo vlakom dijete vodila na Long Island. Vani vrućina. Na putu doma usput pokupim Chinese za večeru i guštam si kako ću fino klopati pred telkom u lijepom, hladnom stanu. Dođem doma i Kraljica Majka me obavijesti da je oko 3 popodne klima uređaj prestao puhati hladan zrak. Puše on, puše, ali ne hladi. Mokra sam do gaća. Vani je, naravno, preko 30. Zvala redom sve majstore iz Yellow Pages i samo sam jednog uspjela dobiti. Doći će tek sutra ujutro. Buuuuuuu…………

Vrijeme je predivno. Sav posao sam isplanirala za sutra. Dan smo provele na Manhattanu jednostavno uživajući. Srele se s prijateljicom. Otišle na ručak u jedan od mojih omiljenih restorana, Bryant Park Grill. Prošetale do Central Parka. Ma, jednostavno divota!

BTW, brdo novih fotki je na Amelijinom blogu.

- - - - -
DISCLAIMER: Iako pisan s najboljom namjerom, temeljito istražen i baziran na konzultacijama s odvjetnikom, ovaj post je isključivo informativne prirode i NI U KOM SLUČAJU ne smije se koristiti kao pravni savjet.
- - - - -

Ovaj mi je post u glavi već tjednima. Nakon svih ovih godina u Americi, već sam podosta naučila o imigraciji, ali najviše od svega da se ne smije vjerovati pričama koje kolaju među imigrantima jer su iste uveličane i rijetko točne. Eto, za sve zainteresirane: Immigration 101.

Amerika ima dvije kategorije viza: useljeničke (immigrant) i neuseljeničke (non-immigrant).

Useljeničke su vize one kojima većina nas teži, te su vize koje donose zelenu kartu (koja, btw, uopće nije zelena, bar ne više!). Može se dobiti, na primjer, na osnovi obiteljskih veza, izuzetnih sposobnosti ili investicije.

Neuseljeničke vize su one koje većina nas koristi da dođemo i ostanemo u Americi. Najčešća kategorija je naravno turistička viza (B-1) ili poslovna viza (B-2). Samu vizu izdaje američki konzulat, no to samo po sebi ne podrazumijeva ulazak u SAD. Na dolasku, u Port of Entry, predstavnik imigracije donosi konačnu odluku možete li biti primljeni u državu i koliko dugo. Dobijate I-94 s pečatom na kojem stoji datum do kojeg smijete ostati, najčešće šest mjeseci od ulaska u državu. Ostanete li u Americi nakon tog datuma, počinjete prikupljati dane nezakonitog prisustva. Ako ostanete manje od 180 dana, na tri godine gubite pravo povratka. Ako ostanete više od 180, pravo povratka gubite na 10 godina. Naravno, to je ako odlučite nakon nezakonitog ostanka ipak izaći iz države.

Nešto su drugačije studentske vize. Naime, F (studentska viza) i J (viza razmjene) su specijalne vize koje se daju na vrijeme trajanja statusa (D/S, duration of status). Ostanete li u državi nakon što ste izgubili status, situacije je nešto povoljnija jer postoji rupa u zakonu. Naime, ako na I-94 nema datuma isteka vize (jer D/S nije datum), s prekidom statusa ne počinje prikupljanje dana nezkonitog prisustva.

Još jedna kategorija viza je H (H1-A za medicinske sestre, H1-B za radnike s visokom stručnom spremom, H2-A za radnike u poljoprivredi, itd.) Ove vize su najbliže radnim dozvolama koje postoje u Europi. Uvjeti za dobijanje su dosta strogi i postoje kvote. Za H1-B se kvota raspisuje za svaku fiskalnu godinu (za 2007 to je 65,000 i popunjena je već do 26. svibnja 2006.) i počinju važiti 1. listopada 2006. No, neprofitne organizacije (kao na primjer javne škole) nisu pod tom kvotom i ne podliježu fiskalnim godinama, stoga se mogu dobiti u bilo koje godine i bez obzira na to koliko je viza već te godine podijeljeno. H1-B viza je na tri godine s mogućnošću produžetka na još tri godine.

-
Ovdje dolazi do jednog jako velikog BINGO! za mene. Pitao me jednom Cartmann što ja namjeravam napraviti kad mi radna dozvola istekne za šest godina, a ako se u međuvremenu nisam udala ili dobila zelenu kartu na lutriji. Odgovor sam dobila kad sam najmanje očekivala.
-

Kao što sam na početku spomenula, zelena se karta može dobiti na osnovi izuzetnih sposobnosti (EA-1) ili na osnovi potvrde visoke stručne spreme (EB-2, Advanced Degree Labor Certification). Uvjet za ove vize je ponuda posla od strane američke tvrtke i dokaz da kandidat ima najmanje magisterij ili izuzetne sposobnosti u znanostima, biznisu ili umjetnosti.

Dvije izuzetno zanimljive karakteristike ovih viza: tvrtka koja sponzorira ovu vizu je vlasnik dozvole za rad samo prvih 180 dana nakon čega nositelj vize postaje njen vlasnik. Zašto je to važno? Jer nakon 180 prestane obaveza rada za tvrtku koja je proces certifikacije sponzorirala i otvara se mogućnost rada za bilo kojeg drugog poslodavca (sve dok je rad u struci za koju je dozvola dobijena).

Što je još zanimljivije jest da iako se H1-B viza može produžiti samo jednom do maksimalnih šest godina, u slučaju da se do pete godine na H1-B vizi preda zahtjev za zelenu kartu na EB-2 osnovi, H1-B se produžuje sve dok certifikacija za zelenu kartu nije završena. Naime, H1-B je nešto što se zove dual intent visa, odnosno jedna od rijetki neuseljeničkih viza koja dozvoljava ostanak u državi dok se čeka useljenička viza. (Npr. ako netko tko je predao zahtjev za useljeničku vizu tada preda zahtjev za turističku vizu, ona će biti odbijena.)

Tako Lidija na proljeće kreće na MBA, a za četiri godine daje zahtjev za zelenu kartu na osnovi izuzetnih sposobnosti. A, da sam izuzetno sposobna, to je tak jasno! Čak i USCIS to moraju uvidjeti…